REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1427/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvu u Virovitici, protiv tuženika D. S., OIB …, iz S. G., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z. radi isplate stečenog bez osnove, odlučujući o reviziji stranaka protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-299/2021-3 od 10. lipnja 2021. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda Virovitici poslovni broj P-261/2020-10 od 25. siječnja 2021., u sjednici održanoj 7. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana.

II. Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke prihvaćen kao osnovan tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.201,00 € (106.997,46 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. siječnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Nadalje je u točki II. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo naložiti tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 6.137,26 € (46.241,22 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. siječnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Prvostupanjskim je rješenjem u točki I. izreke odbijen kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke rješenja naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 532,13 € (4.009,38 kuna).

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 14.201,00 € (106.997,46 kuna), zatim u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 5.190,72 € (39.109,52 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom, a potvrđeno je i prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke. Drugostupanjskim je rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u točki I. izreke u odnosu na početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice, kao i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 946,53 € (7.131,70 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom, a ukinuto je i prvostupanjsko rješenje o parničnom trošku sadržano u točki II. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-4158/2021-2 od 29. rujna 2021. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog toga što je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. alineja 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u odnosu na pitanje:

"U slučaju kada dio imovine neke osobe prijeđe na drugu osobu na temelju sudske pravomoćne odluke, pa ta odluka bude ukinuta povodom izvanrednog pravnog lijeka, je li za postupak koji se vodi radi vraćanja onog što je stečeno pozivom na odredbu članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, od odlučnog značenja ima li stjecatelj valjanu tražbinu (o čemu se vodi ponovni postupak pred sudom) ili je za prihvaćanje zahtjeva dovoljna činjenica da je imovina prešla stjecatelju te da je odluka koja je bila osnova za taj prijelaz ukinuta?".

3.1. Istim je rješenjem i iz istih razloga i tužiteljici dopuštena revizija u odnosu na pitanje:

"Je li u sporu radi isplate stečenog bez osnove pokrenutog nakon ukidanja pravomoćne presude po odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, radnik kao tuženik, pored obveze vraćanja uplaćenih mu neto iznosa plaće i zateznih kamata, pasivno legitimiran i na vraćanje doprinosa, poreza i prireza koji su uplaćeni Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračunu, odnosno je li za povrat doprinosa, poreza i prireza pasivno legitimirana Republika Hrvatska kao obveznik obračunavanja i isplate istih doprinosa, poreza i prireza. Također, je li radnik pored povrata neto iznosa, legitimiran samo za povrat doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualizirane kapitalizirane štednje?".

3.3. Revizija je dopuštena zbog toga što je revizijski sud ocijenio da je riječ o pitanjima koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a osobito za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, stranke podnose reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. ZPP pobijajući je zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena u dijelu kojim nisu uspjele u parnici, i to tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže pobijani dio drugostupanjske presude preinačiti ili ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik predlaže da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženik je odgovorio na reviziju tužiteljice ocijenivši je neosnovanom te ju je predložio odbiti, dok tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika.

6. Revizija tužiteljice nije osnovana. Revizija tuženika nije osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Neutemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato što ni ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, a samo pozivanje na bitnu povredu, pa čak i uz navođenje zakonske odredbe koja upućuje na točno određenu bitnu povredu, ali bez navođenja okolnosti u odnosu na koje se bitna povreda određeno odnosi, ne znači ostvarenje te bitne povrede. U tom smislu revizijski sud ocjenjuje da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede na koju tuženik ukazuje.

9. Predmet je postupka zahtjev tužiteljice za isplatu po osnovi vraćanja stečenog bez osnove s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

10. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je, temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1751/09- 23. od 9. lipnja 2011., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-2057/2011-2. od 12. rujna 2012. i preinačena u odluci o troškovima postupka, 20. ožujka 2013. proveden postupak izravne naplate kod Financijske agencije u kojem je naplaćen iznos od 20.338,26 € (153.238,68 kuna) i naknada FINA u iznosu od 131,13 € (988,00 kuna). Nadalje je utvrđeno da su navedene presude ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr- 1895/12-2 od 11. siječnja 2017., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje koji je ponovljeni postupak u tijeku kod Općinskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem Pr-95/2020. U postupku je izravne naplate iznos od 14.201,00 € (106.997,46 kuna) isplaćen tuženiku na ime glavnice, kamata i troškova postupka, dok je iznos od 6.137,26 € (46.241,22 kuna) uplaćen na način da je iznos od 2.839,60 € (21.394,99 kuna) uplaćen na račun Državnog proračuna, a iznos od 946,53 € (7.131,70 kuna) uplaćen je na račun doprinosa za mirovinsko osiguranje za starost na temelju individualne kapitalizirane štednje, dok je iznos od 2.351,12 € (17.714,53 kuna) uplaćen na račun poreza i prireza na dohodak.

11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev i obvezali tuženika na isplatu iznosa od 14.201,00 € (106.997,46 kuna) pozivom na odredbu članka 1111. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21 - dalje: ZOO) imajući na umu da je tuženik u postupku izravne naplate stekao navedeni iznos po osnovi pravomoćne presude koja je naknadno ukinuta, što znači po osnovi koja je kasnije otpala što ima za posljedicu vraćanje primljenog.

12. U pogledu opsega vraćanja, sudovi su ocijenili da je tuženik u obvezi vratiti tužiteljici iznos od 14.201,00 € (106.997,46 kuna) koji je tuženiku isplaćen po osnovi glavnice i pripadajućih kamata te troškova postupka budući da je za taj iznos povećana njegova imovina.

13. Što se, pak, tiče preostalog iznosa od 6.137,26 € (46.241,22 kuna) koji nije uplaćen na račun tuženika, već u Državni proračun (2.833,63 € / 21.349,99 kuna), zatim za doprinose za mirovinsko osiguranje za starost na temelju individualizirane kapitalizirane štednje (946,53 € / 7.131,70 kuna) te na račun poreza i prireza na dohodak (2.351,12 € / 17.714,53 kuna), prvostupanjski je sud ocijenio da ti iznosi nisu prešli u imovinu tuženika, pa je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

14. Sud je drugog stupnja djelomično odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.190,72 € (39.109,52 kuna) vodeći računa o tome da je tužiteljica kao poslodavac na temelju ovršne isprave iznos od 5.190,72 € (39.109,52 kuna) uplatila u državni proračun, odnosno proračun jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a ne tuženiku pa da stoga taj iznos ne čini imovinu tuženika.

15. Drugostupanjski je sud, s druge strane, ocijenio da je odbijanjem tužbenog zahtjeva u iznosu od 946,53 € (7.131,70 kuna) prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je taj iznos uplaćen na osobni račun tuženika kao člana mirovinskog fonda zbog čega su sredstva na tom računu njegova osobna imovina, pa se za taj iznos povećala imovina tuženika. Ali kako je drugostupanjski sud ocijenio da u tom dijelu, jednako kao i u dijelu odluke o kamati na dosuđeni iznos, nema uvjeta za preinaku tužbe, taj je dio prvostupanjske presude ukinut. 16. Neutemeljeno tužiteljica postavljenim materijalnopravnim pitanjem osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod djelomičnog odbijanja njezina zahtjeva za isplatu iznosa od 5.190,72 € (39.109,52 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom jer je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetim na odjelnoj sjednici od 27. veljače 2023. prema kojem ako je preinačena presuda na osnovi koje je radniku isplaćena naknada plaće dosuđena u bruto iznosu, pored obveze vraćanja poslodavcu uplaćenih mu neto iznosa naknade plaće i zakonskih zateznih kamata na temelju pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. stavka 3. ZOO, radnik nije istodobno pasivno legitimiran još i na vraćanje obveznih doprinosa, poreza i prireza koje nije neposredno primio, već su iz bruto plaće ustegnuti u korist države ili državnih tijela i ustanova, odnosno jedinica lokalne samouprave. Time je revizijski sud odstupio od pravnog shvaćanja izraženog u presudi broj Revr 1189/11-2 od 11. travnja 2012.

17. Što se tiče tuženikova pitanja, odgovor je na to pitanje u osnovi sadržan već i u odredbi članka 1111. ZOO kojom je propisano kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3.). U tom su smislu za prihvaćanje tužbenog zahtjeva po osnovi stjecanja bez osnove odlučne činjenice da je imovina prešla stjecatelju te da je odluka koja je bila osnova za taj prijelaz ukinuta, a nije odlučno da se nakon što je otpala osnova stjecanja i dalje vodi postupak s tim u vezi niti ta okolnost može biti razlog za zadržavanje tuđe imovine bez pravne osnove.

18. Stoga je revizije tužiteljice i tuženika valjalo odbiti kao neosnovane temeljem odredbe članka 393. ZPP.

Zagreb, 7. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.