Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-76/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. H. P. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. i 2. u svezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 27. prosinca 2022., broj K- 25/2019, u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog K. H. P. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženog K. H. P. zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti - zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. i 2. u svezi članka 52. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u točki 1. a), b), c), d). i e) u izreci, te ga je na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

1.1. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), u odnosu na radnje kaznenog djela pod točkom 1.b) izreke optuženik je na ime imovinskopravnog zahtijeva obvezan isplatiti oštećenoj S. m. iz TD A. d.o.o. u stečaju iz R., Z. K. br. ... OIB: … iznos od 1.116.690,00 kuna (148.210,23 eura), u roku od 15 dana.

1.2. Na temelju članka 5. KZ/11. od okr. K. H. P. se oduzima imovinska korist stečena kaznenim djelom pod točkom 1.a) i 1.e) izreke u visini od 2.884.128,39 kuna (dva milijuna osamstostina osamdeset četiri tisuće i stodvadeset osam kuna i trideset devet lipa)/382.789,62eura (tristo osamdeset dvije tisuće sedamsto osamdeset devet erua i šezdeset dva centa).

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08., optuženik je obvezan platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. ZKP/08., u iznosu od 18.244,00 kuna (2.620,47 eura).

2. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio optuženi K. H. P. po branitelju A. D., odvjetniku u O. društvu V., B. i D. u R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

4. Spis je, u skladu s odredbom člankom 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iako optuženik u uvodu žalbe formalno ističe da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u obrazloženju žalbe nije naveo u čemu se ova povreda sastoji, pa žalba nije osnovana, time da ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu u povodu izjavljene žalbe nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, povredu kaznenog zakona optuženik vidi u tome što iz činjeničnog opisa djela proizlazi da se radi o više zasebnih kaznenih djela, a u stvari se radi o jednom kaznenom djelu.

7.1. Naprijed istaknuti prigovor žalitelja je neutemeljen, jer iz izreke pobijane presude jasno proizlazi da se radi o jednom produljenom kaznenom djelu iz članka 246. stavka 1. i 2. u svezi članka 52. KZ/11., koje se sastoji od više radnji koje, u smislu navedenog članka 52. KZ/11., predstavljaju jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, a koje radnje su opisane pod točkom 1. a), b), c), d) i e), te je za to djelo prvostupanjski sud optuženiku izrekao jednu kaznu, pa je njegova žalba u tom djelu neosnovana.

8. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje optuženik u žalbi ističe da ugovori o posudbama između predmetnih trgovačkih društava, a riječ je o radnji iz točke 1.c) u kojoj se tereti da je u vremenskom periodu od 7. siječnja 2005. do 21. studenog 2005. u ime TD P. d.o.o. O. sačinio pet Ugovora o kratkoročnim posudbama, kojima to društvo daje pozajmice društvu A. … d.o.o. R. u ukupnom iznosu od 1.986.000,00 kuna, kojeg ta tvrtka do danas nije vratila, te radnji pod točkom 1.d) u kojoj mu se stavlja na teret da je od 2. siječnja 2005. do 31. siječnja 2008. u ime trgovačkog društva A. P. d.o.o. R. temeljem pet ugovora o kratkoročnoj pozajmici isplatio trgovačkom društvu P. d.o.o. O. ukupan iznos od 920,100,00 kuna, koje ta tvrtka do danas nije vratila, se nije radilo o pozajmicama u pravom smislu riječi već o akontacijama, pa se stoga ne radi o kaznenom djelu.

8.1. Suprotno iznesenim žalbenim navodima optuženika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na temelju savjesne i pažljive ocjene izvedeni dokaza, i to iskaza svjedoka D. B., M. P., S. M. L., J. M., Z. Č. i S. P., zatim nalaza i mišljenja vještakinje za financije i računovodstvo dipl. oec. K. P. te podataka sadržanih u poslovnoj dokumentaciji vezanoj uz rad i funkciju optuženika te ugovorenih poslovnih transakcija između naprijed navedenih poslovnih subjekata, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio da optuženik kao član uprave poslove u tim trgovačkim društava nije vodio kao uredan i savjestan gospodarstvenik pa je stoga pravilno zaključio da se u njegovom ponašanju stječu sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u svezi članka 1. KZ/11.

8.2. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiva paušalna i ničim potkrijepljena tvrdnja optuženika da su ugovori o pozajmicama između naprijed navedenih trgovačkih društava zapravo bile akontacije, jer je akontacija određeni novčani iznos koji jedna ugovorna stranka plaća unaprijed drugoj stranci na ime preuzete ugovorene obveze, a iz predmetnih ugovora o kratkoročnim pozajmicama do kojih je u inkriminiranom razdoblju došlo između TD P. d.o.o. i TD A. d.o.o. te između TD A. P. d.o.o. i TD P. d.o.o., je razvidno da se nije radilo o akontacijama.

8.3. Slijedom prethodno iznesenog žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. Iako se optuženik nije žalio zbog odluke o kazni, budući da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08., u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je ispitao je li kazna zavora u trajanju od tri godine koju je prvostupanjski sud izrekao optuženiku za kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. i 2. u svezi članka 52. KZ/11., prestrogo odmjerena kazna.

9.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je kao olakotno optuženiku cijenio protek vremena od počinjenih kaznenih djela, a kao otegotno njegovu raniju osuđivanost, jer je prema dobivenim podacima iz R. A., optuženik ranije u toj zemlji u tri navrata bio osuđivan, i to zbog imovinskih kaznenih djela te djela koje spada u gospodarski kriminalitet, a osim toga mu je kao otegotno cijenio i visinu imovinske koristi koju je počinjenjem inkriminiranog kaznenog djela stekao za sebe i pravne osobe s kojima je bio povezan.

9.2. I po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je ispravno vrednovao sve naprijed utvrđene olakotne i otegotne okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je stoga izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine adekvatna težini počinjenog kaznenog djela, ličnost optuženika i okolnostima djela. Stoga će se tom kaznom ostvariti sve one svrhe specijalne i generalne prevencije kažnjavanja koje su predviđene u članku 41. KZ/11., pa je žalba optuženika zbog odluke o kazni također neosnovana.

10. Zbog svih prethodno iznesenih razloga, a kako ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., nije utvrđeno da je na štetu oštećenika povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odbijena je žalba optuženog K. H. P. kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Zagreb, 7. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović,v.r.