REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 622/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Radak j.d.o.o., OIB 73598475479, Vukovar, Andrićeva 27, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Poljoprivredno poduzeće Orahovica d.o.o., Zdenci, OIB 70427199569, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Sabljak odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i Partneri d.o.o. u Osijeku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-2511/2019-2 od 11. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovnog broja Povrv-31/2018-24 od 14. ožujka 2019., u sjednici održanoj 7. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povrede temeljnih ljudskih prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio sljedeća pravna pitanja za koja je naveo da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava:
„1. Ukoliko stranka u parničnom postupku iznese tvrdnju o postojanju određene činjenice, je li ta stranka dužna sukladno čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a dokazati postojanje te činjenice odnosno isprave?
2. Ima li sud u primjeni čl. 8. ZPP-a, ukoliko ne može sa sigurnošću utvrditi određenu činjenicu, o postojanju te činjenice zaključivati procjenjujući vjerojatnost njezinog postojanja ili je u tom slučaju dužan primjeniti pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a?
3. Obvezuje li čl. 221.a ZPP-a sud da koju stranka koja se na nju poziva nije bila kadra pružit dovoljno dokaznih sredstava, uzme kao nedokazanu u postupku ili je suprotna parnična stranka dužna dokazivati nepostojanje te činjenice („negativnu činjenicu“)?
4. Je li se drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke dužan osvrnuti na sve žalbene navode, te obrazložit zašto iste prihvaća ili ne prihvaća?“.
1.2. Također je naveo da je postupovnopravnim propustima potenciranim tim pitanjima došlo do povrede temeljnih ljudskih prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
1.3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), dok ga je, u dijelu u kojem je podnesen u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, kvalificirao u smislu st. 2. toga članka te je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP-a.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a
2. Prvo pravno pitanje ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP-a, jer će odgovor na njega ovisiti o okolnostima svakog konkretnog slučaja te na njega nije moguće dati odgovor primjenjiv u svakom budućem slučaju i time uspostaviti općeprimjenjiv pravni standard. Teret dokazivanja, inicijalno nametnut stranci koja određenu činjenicu iznosi, u određenim slučajevima može prijeći i na protivnu stranku.
3. Imajuću u vidu da nižestupanjski sudovi nisu činjenično stanje (niti pravno shvaćanje) utvrđivali (utemeljili) na vjerojatnosti, drugo postavljeno pravno pitanje se ukazuje neodlučnim za odluku u sporu.
4. S obzirom na obrazloženo pod toč. 2. jasno je da i treće pravno pitanje ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP-a.
5. Četvrto pravno pitanje se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njime podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a.
5.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a - zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a
7. Iz prijedloga za dopuštenje revizije je razvidno da tužitelj smatra da mu je navodnim postupovnim propustima – na koje je u biti ukazivao u postavljenim pravnim pitanjima – povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
8. Revizijski sud ocjenjuje da nije učinjeno vjerojatnim da bi takvi postupovni propusti, onakvi kakvim ih predstava tužitelj, čak i ako bi u konkretnom slučaju postojali, a u okolnostima ovoga, konkretnog slučaja bili osobito teške naravi (čime već nije ispunjen jedan od kumulativnih uvjeta za dopuštenje revizije u smislu st. 2. čl. 385.a ZPP-a), niti da bi njima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
9. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a – u pogledu pozivanja na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom - valjalo je, temeljem 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 7. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
Broj zapisa: 9-30856-bab2b
Kontrolni broj: 08b45-28905-a924d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
