REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 244/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. M. iz T., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici iz ZOU I. Đ. V. i K. B., odvjetnici u S. B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 409/2019-3 od 21. rujna 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Pn-30/2019-3 od 11. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-409/2019-3 od 21. rujna 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-30/2019-3 od 11. siječnja 2019.
2.1. Tužiteljica je postavila slijedeća pravna pitanja:
„1. Postoji li na strani tužiteljice pravo na naknadu štete u vidu izmakle koristi protiv tuženika za štetu koju je prouzrokovao isključivo tuženik na način da u cijelosti nije ispunio svoje ugovorne obveze, i to uslijed nedostataka zakupljene stvari koje smetaju ugovorenom korištenju stvari, odnosno nedostatke svojstva predviđenih ugovorom, za koje je tuženik znao već u trenutku zaključenja ugovora?
2. Je li sud prilikom donošenja presude dužan cijeniti sve dokaze izvedene u rubriciranoj pravnoj stvari, te nakon ocjene svih dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj ukupnosti, a na temelje rezultata cjelokupnog postupka donijeti odgovarajuću odluku? Točnije je li sud u obvezi ocijeniti dokaznu snagu svakog pojedinog dokaza (u ovom slučaju materijalnog) koji je izveden u određenoj pravnoj stvari?“
2.2. Kao razlog važnosti prvo postavljenog pitanja tužiteljica ukazuje na odluke ovoga suda poslovni broj Rev-x 64/2015-3 od 4. prosinca 2019. te Rev-2493/2012 od 4. travnja 2018., Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2981/2016-2 od 5. siječnja 2018., Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1406/11-2 od 30. svibnja 2012., Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1111/2021-2 od 9. veljače 2022.
2.3. Kao razlog važnosti drugog postavljenog pitanja tužiteljica se poziva na odluke ovoga suda poslovni broj Revr-579/2013-2 od 18. studenoga 2014., Rev-1570/2011- 2 od 26. veljače 2014., Revr-1823/2010-2 od 15. lipnja 2011., Rev-945/2010-2 od 19. lipnja 2012.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Drugostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 373. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 286.173,43 kn na ime naknade štete zbog izmakle koristi, temeljeći svoju odluku na zaključku da tužiteljica nije dokazala da je postojala objektivna vjerojatnost da bi tužiteljica zaista i stekla dobitak da nije bila u tome spriječena odnosno da predmetnu površinu nekretnine od 36,69 ha tužiteljica nije niti mogla koristiti za poljoprivrednu proizvodnju, pa da je stoga i pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi tužiteljica na predmetnoj površini po redovnom tijeku stvari od sadnje silažnog kukuruza ostvarila dobit kroz razdoblje od deset godina na koje je sklopljen ugovor o zakupu.
5.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da prvo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer o naznačenom pitanju ne ovisi odluka u ovom postupku.
5.2. To stoga jer je pobijana drugostupanjska odluka donesena na temelju zaključka o nemogućnosti ostvarivanja dobiti na strani tužiteljice, stoga se postavljeno pravno pitanje ne odnosi na razlog zbog kojeg je sud odbio tužbeni zahtjev.
5.3. Drugo pravno pitanje je preopćenito te nedovoljno određeno pa na tako postavljeno pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor kojim bi se osigurala jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
6. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 7. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
