Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž R-3265/2022-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja Sveučilišta J. J. S. u O., fakultet, O., OIB: …, zastupanog po punomoćnici T. O. i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu O., R. & S. d.o.o. u O., protiv tužene S. M., iz O., OIB: …, zastupane po punomoćnicima P. J. i M. J., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu P. J. i M. J. j.t.d. u O., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-414/20-16 od 14. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2023.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-414/20-16 od 14. studenoga 2022. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te se ostavlja da se o trošku nastalom tuženici u žalbenoj fazi postupka odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici platiti tužitelju 222.900,00 kn (29.583,21 eur) sa zateznim kamatama tekućim na pojedine od ukupno navedenog iznosa na način pobliže određen izrekom te presude (točka I. izreke) i naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 29.141,50 kn (3.867,74 eur) sa zateznim kamatama tekućim od 14. studenoga 2022. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP). Predlaže da 57/11, 25/13, 28/13,

drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i tuženici dosudi troškove parničnog postupka ili da prvostupanjsku presudu ukine i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora zahtjev je tužitelja, kao bivšeg poslodavca prema tuženici, kao bivšoj radnice, za naknadu štete u smislu čl. 107. Zakona o radu (Nar. nov. 93/14., 127/17., 98/19., dalje; ZR).

5. Pozivom na navedenu zakonsku odredbu te čl. 1054. st. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) sud prvoga stupnja tužbeni je zahtjev prihvatio u bitnom obrazlažući da iz rezultata dokazivanja proizlazi da je tuženica s računa tužitelja na račune nepoznatih osoba u dva navrata izvršila uplate (18. lipnja 2018. iznos od 14.000,00 eur, a 21. lipnja 2018. iznos od 16.000,00 eur), bez da je prethodno provjerila točnost naloga danog joj za plaćanje putem e-maila, čime da je postupila protivno aktu tužitelja za postupanje u vezi s plaćanjem po računima. Također, sud teoretski obrazlaže u kojim slučajevima radnik odgovara za štetu poslodavcu.

6. Ispitujući prvostupanjsku odluku ovaj je sud osnovanim ocijenio pozivanje tuženice na žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP, što je za posljedicu imalo i povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. toga Zakona, zbog čega nije moguće ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

7. Naime, prema čl. 107. ZR radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi, a kako iz čl. 1054. ZOO proizlazi samo presumpcija najblažeg stupnja krivnje, to točno sud prvoga stupnja navodi da je stupanj krivnje koji se traži da bi radnik odgovarao za štetu dužan dokazati poslodavac. Međutim, okolnost da je obveza poslodavaca dokazati da je šteta posljedica namjere ili krajnje nepažnje radnika ne isključuje pravo radnika da dokazuje da u tom smislu ne postoji njegova odgovornost.

8. U vezi s tim tuženica je u odgovoru na tužbu predlagala provođenje dokaza pribavom točno određenih pisanih dokaza od poslodavca, do kojih nije mogla doći jer nema pristup službenom e-mailu, kao i saslušanje svjedoka, sve na okolnost da je uobičajeno bilo izvršavanje naloga za plaćanje samo po nalozima danim putem e- maila. Također predlagala je dokaze na okolnost da je u vrijeme kada je ona dobila e-mailove, za koje je smatrala da su e-mailovi dekanice i po kojima je izvršila predmetne uplate, u tijeku bila prijevara (tzv. „direktorska prijevara“) o čemu da ju poslodavac nije posebno upozorio niti naznačio na što treba obratiti posebnu pažnju. U žalbi ponavlja koji su to dokazi.

9. Sud prvoga stupnja odbio je provesti te dokaze (ročište 12. listopada 2022.), a u obrazloženju pobijane odluke ne obrazlaže zbog čega je smatrao da isti nisu od odlučnog značaja za donošenje pravilne odluke u ovom sporu. Time je, kako se pravilno navodi u žalbi, činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

10. Naime, za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije bilo bitno dokazati samo da je tužiteljica izvršila isplate s računa tužitelja trećim, nepoznatim osobama, čime je tuženik oštećen (što zapravo ni nije sporno), već da je to ista učinila namjerno ili zbog krajnje nepažnje. Upravo u vezi s tim, dokazima koje je predlagala provesti, a sud je iste odbio provesti, tužiteljica je pokušala dokazati da je postupala na uobičajeni način i da nije imala razloga posumnjati u e-mailom dane joj naloge za vršenje isplata, zbog čega njeno postupanje nije bilo ni namjerno niti se radilo krajnjoj nepažnju. Stoga se prema shvaćanju ovoga suda radi o dokazima koje je bilo potrebno provesti i ocijeniti ih zajedno s dokazima koji su provedeni kako bi se na pravilan način utvrdilo je li u postupanju tuženice bilo namjere ili krajnje nepažnje.

11. Pri tome žaliteljici valja odgovoriti da odlukom da ne provodi dokaze na koje se tuženica referira u žalbi sud čini povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, ali ne i onu iz čl. 354. st. 2. točka 6. toga Zakona. Sud ima diskreciono pravo ocijeniti koje će dokaze provesti, a koje ne (čl. 220. ZPP) pa time što je odlučio neke dokaze ne provesti sud ne čini apsolutno bitnu povredu na koju je ukazano. No, kada su dokazi koje je sud odbio provesti mogli dovesti do drugačijeg utvrđenja činjenica, što bi moglo utjecati i na konačni uspjeh u sporu tada odlukom da ne provodi dokaze sud čini relativno bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

12. Osim toga sud ne obrazlaže smatra li i zašto da je konkretno postupanje tuženice počinjeno s namjerom ili iz krajnje nepažnje, već samo obrazlaže da je tužiteljica „…postupila protivno aktu tužitelja za postupanje u svezi plaćanja po računima, čime je oštetila tužitelja..“. Sud prvoga stupnja samo teoretski objašnjava kada postoji odgovornost radnika za štetu, ali ne obrazlože postojanje takvog stupnja odgovornosti za štetu s obzirom na konkretne okolnosti ovog slučaja, iako je očito svjestan da postupanje tužiteljice ne dovodi automatizmom do odgovornosti radnik za štetu poslodavca, već samo ako je dokazano da je ta šteta posljedica postupanja s namjerom ili krajnjom nepažnjom.

13. S obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 369. st. 1. ZPP bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP).

14. U ponovnom suđenju sud će otkloniti propuste na koje je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem, nakon čega će provesti ocjenu dokaza u skladu s čl. 8. ZPP, a zaključke do kojih dođe na temelju tako utvrđenih činjenica opravdati će valjanim i jasnim razlozima te će pravilnom primjenom prava donijeti zakonitu odluku koju će biti moguće ispitati.

15. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer odluka o tom dijelu zahtjeva zavisi o konačnoj odluci glede glavnog zahtjeva.

16. Odluka o zahtjevu za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 7. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.