Republika Hrvatska

Poslovni broj 21 Gž Ovr-348/2022-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja P. b. Z. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik G. V., odvjetnik u V., protiv ovršenika D. K., OIB: …,

Ž., i ovršenice M.

K., OIB: …,

Ž., oboje zastupani po punomoćnici Z. J., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. J. i T. J., Č., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika D. K. i ovršenice M. K. protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-276/2022-4 od 19. srpnja 2022., dana 7. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika D. K. i ovršenice M. K. kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-276/2022-4 od 19. srpnja 2022. u točki I. izreke u dijelu kojem je određena ovrha na nekretnini u suvlasništvu ovršenika, upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Čakovcu, k. o. K., u zk. ul. br. 2013, kč. br. 531/A, u naravi kuća, dvor i oranica površine 979 čhv, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 51.318,89 eura/386.662,16 kuna[1] sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice od 37.665,64 eura/283.791,75 kuna teče od 24. veljače 2022. pa do isplate, tražbine s osnove troška ovršnog postupka uvećanog za zatezne kamate koje teku od 19. srpnja 2022. pa do isplate te u toč. II. i III. izreke.

II. Uvažava se žalba ovršenika D. K. i ovršenice M. K. kao djelomično osnovana, preinačuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr- 276/2022-4 od 19. srpnja 2022. u točki I. izreke u dijelu u kojem je određena ovrha na nekretnini u suvlasništvu ovršenika, upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Čakovcu, k. o. K., u zk. ul. br. 2013, kč. br. 531/A, u naravi kuća, dvor i oranica površine 979 čhv, radi naplate zateznih kamata koje na iznos zatezne kamate od 13.653,25 eura/102.870,41 kuna teku od 12. srpnja 2022. pa do isplate te se za navedeno rješava:

Odbija se kao neosnovan prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja P. b. Z. d.d. u dijelu u kojem predlaže ovrhu radi naplate pripadajućih zateznih kamata koje na iznos zatezne kamate od 13.653,25 eura/102.870,41 kuna teku od 12. srpnja 2022. pa do isplate.

III. Odbija se zahtjev ovršenika D. K. i ovršenice M. K. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.192,29 eura/8.983,31 kuna.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja određena je ovrha na nekretnini u suvlasništvu ovršenika, upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Čakovcu, zemljišnoknjižni odjel Čakovec, k. o. K., u zk. ul. br. 2013, kč. br. 531/A, u naravi kuća, dvor i oranica površine 979 čhv, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 51.318,89 eura/386.662,16 kuna sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice od 37.665,64 eura/283.791,75 kuna teče od 24. veljače 2022. pa do isplate, na iznos zatezne kamate od 13.653,25 eura/102.870,41 kunu od 12. srpnja 2022. do isplate te radi namirenja troškova ovršnog postupka uvećanim za zateznu kamatu tekuću od 19. srpnja 2022. pa do isplate (toč. I. izreke). U toč. II. izreke ovrhovoditelju je odmjeren trošak u iznosu od 1.109,34 eura/8.358,31 kunu, dok je u toč. III. izreke zemljišnoknjižnom odjelu naložen upis zabilježbe ovrhe u zemljišnoj knjizi.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žale se ovršenici i to zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima. U bitnom navode da je na predmetnoj nekretnini mogućnost ovrhe ograničena iz razloga navedenih u čl. 80.b st. 3. alineja 2. i 3. Ovršnog zakona, odnosno da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima bezuspješna, da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili pretežitom dijelu namiri, niti da je uzeto u obzir služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te imaju li ovršenici drugih nekretnina u svojem vlasništvu. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje sastoji se u propustu ovrhovoditelja da utvrdi stanuju li ovršenici na predmetnoj nekretnine, kao i u tome što ovrhovoditelj nije opisao predmetnu nekretninu iz kojeg opisa bi potom bila vidljiva njezina vrijednost. Također, ističu i propust ovrhovoditelja da dokaže da je ovrha pokrenuta i protiv korisnika kredita te protiv solidarnog dužnika. Navodi i kako je ovrhovoditelj odobrio kredit za kupnju stambenog objekta, iako je znao da ne odobrava sredstva za kupnju stambenog objekta, što predmetni ugovor čini prividnim. Osporava ovrhovoditeljevo pravo zahtijevati zateznu kamatu na već obračunatu kamatu te se protivi odmjerenim troškovima. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi te potražuje troškove žalbenog postupka u visini od 1.192,29 eura/8.983,31 kunu.

3. Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na točku I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja

4. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nije našao postojanje niti jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

5. Naime, ovršni postupak je pokrenut i rješenje o ovrsi doneseno na temelju valjane ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. t. 5. OZ-a i to ugovora o kreditu broj 9013004545 od 14. rujna 2007., sklopljenog između P. b. Z. d.d. kao vjerovnika, M. M. kao korisnika kredita, N. M. kao solidarnog dužnika i D. K. te M. K. kao založnih dužnika, solemniziranog po javnom bilježniku I. K. u Č. pod poslovnim brojem … od 27. rujna 2007. (dalje u tekstu: Ugovor).

6. Javnobilježnički akt je postao ovršan 5. studenog 2014., a što proizlazi iz potvrde javnog bilježnika broj … od 24. ožujka 2022. (list 40 spisa).

7. Člankom 8. Ugovora ovršenici su dali suglasnost da se radi osiguranja cjelokupne tražbine B. (ovdje ovrhovoditelja), temeljem Ugovora, zasnuje založno pravo na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Čakovcu, zemljišnoknjižni odjel Čakovec, k. o. K., u zk. ul. br. 2013, kč. br. 531/A, u naravi kuća, dvor i oranica površine 979 hvati, te da se neposredno, na temelju Ugovora, nakon dospijeća tražbine protiv njih zatraži i provede ovrha na nekretnini (clausula exequendi). Temeljem navedenog Ugovora uknjiženo je pravo zaloga u korist ovdje ovrhovoditelja, pod brojem Z-6931/07.

8. Dakle, ovrhovoditelj svoje pravo crpi iz odredbe čl. 54. st. 1., 3. i 7. Zakona o javnom bilježništvu (''Narodne novine'', broj 78/93, 29/94, 162/98 i 16/07) sukladno kojem je javnobilježnički akt ovršna isprava ako je u njemu utvrđena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi, te se temeljem javnobilježničkog akta, na temelju kojeg je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na određenoj nekretnini, može neposredno tražiti ovrha na toj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja, nakon njegove dospjelosti, ako je dužnik u tom aktu na to izričito pristao.

9. Nadalje, ovrhovoditelj je sukladno čl. 82. st. 1. OZ-a uz prijedlog za ovrhu podnio izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da su ovršenici suvlasnici navedene založene nekretnine.

10. Netočan je žalbeni navod ovršenika da ovrhovoditelj nije opisao nekretninu iz kojeg opisa bi bila vidljiva njezina vrijednost. Suprotno tome, u prijedlogu za ovrhu (list 1-3 spisa) ovrhovoditelj predlaže provesti ovrhu na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Čakovcu, k. o. K., broj zk. uloška: 2013, čk. br. 531/A u naravi kuća, dvor i oranica 979 hvati, ukupno: 979 hvat, koji opis odgovara oznaci zemljišta iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka (list 19 spisa). Nadalje, neosnovan je i žalbeni navod da bi se iz opisa nekretnine utvrđivala njezina vrijednost, već vrijednost nekretnine sud utvrđuje zaključkom po slobodnoj ocjeni na temelju obrazloženog nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka ili procjenitelja, izrađenog primjenom posebnog propisa iz područja prostornog uređenja o načinu procjene vrijednosti nekretnina, načinu prikupljanja podataka i njihovoj evaluaciji te o metodama procjene nekretnina, odmah na ročištu nakon što je omogućio strankama, založnim vjerovnicima, sudionicima u postupku i osobama koje imaju pravo prvokupa da se o procjeni izjasne (čl. 92. st. 1. OZ-a).

11. Neosnovan je i žalbeni navod ovršenika o dužnosti ovrhovoditelja pokrenuti i ovrhu protiv korisnika kredita M. M. te solidarnog dužnika N. M.. Naime, odredbom čl. 5. st. 1. OZ-a je propisano da sud određuje ovrhu, odnosno osiguranje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu, odnosno prijedlogu za osiguranje. Dakle, dispozicija je ovrhovoditelja na kojem predmetu će predložiti ovrhu radi namirenja svoje tražbine. Također, takva obveza ovrhovoditelja nije niti propisana Ugovorom, već su u čl. 8. predmetnog Ugovora, ovrhovoditelju dana na raspolaganje različita sredstva osiguranja vraćanja kredita, bez određivanja redoslijeda u njihovom provođenju.

12. Također, sukladno odredbi čl. 77. st. 1. OZ-a ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. i čl. 76. st. 1. tog Zakona. S obzirom na to da su ovršenici pristali da se na njihovoj nekretnini osnuje založno pravo radi osiguranja povrata novčane tražbine dužnika, neosnovani su njihovi žalbeni navodi kojima se pozivaju na odredbu čl. 80.b st. 2. Dakle, navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu čl. 80.b. OZ-a ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80.b st. 3. OZ-a u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.

13. Neosnovan je i žalbeni navod ovršenika da bi u konkretnom slučaju ovršna isprava bila prividni ugovor. Sukladno odredbi čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, dalje u tekstu – ZOO) prividan ugovor nema učinka prema ugovornim stranama te kod prividnog ugovora postoji svjestan nesklad između volje i očitovanja, a nastaje kad se ugovorne strane sporazumno i namjerno očituju o sklapanju određenog ugovora da bi se kod trećih osoba izazvao lažan dojam, iako one ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Suprotno žalbenim navodima ovršenika, eventualno korištenje kredita suprotno ugovorenoj namjeni, može biti samo osnova za otkaz Ugovora, a što i proizlazi iz čl. 9. Ugovora.

14. Također, odluka o troškovima ovršnog postupka je pravilna i zakonita. Naime, prema čl. 14. st. 4. OZ-a, ovršenik je dužan naknaditi ovrhovoditelju troškove koji su bili potrebni za ovrhu. S obzirom na vrijednost predmeta spora, sukladno Tbr. 11. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), odvjetniku za sastavljanje prijedloga za ovrhu pripada nagrada u iznosu od 663,61 eura/5.000,00 kuna što uvećano za PDV od 25 % ukupno iznosi 829,52 eura/6.250,00 kuna. Također, iz stanja spisa (list 22 spisa) proizlazi da je ovrhovoditelj uplatio sudsku pristojbu u visini od 279,82 eura/2.108,31 kunu, slijedom čega mu je ispravno priznat i navedeni trošak.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi suda prvog stupnja kao što je odlučeno u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U odnosu na točku II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja

16. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odredio ovrhu radi naplate pripadajućih zateznih kamata koje na zatezne kamate u iznosu od 13.653,25 eura/102.870,41 kunu teku od 12. srpnja 2022. pa do isplate.

17. Iako je ovrhovoditelj imao pravo kamatu obračunati i izraziti u apsolutnom iznosu, na tako obračunatu kamatu nema pravo tražiti isplatu zateznih kamata. Zabrana anatocizma proizlazi iz odredbe čl. 31. st. 1. ZOO-a koja propisuje da na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno. Na iznos neisplaćenih kamata kao što su ove, ovrhovoditelj može zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, no, pravo na procesnu kamatu iz odredbe čl. 31. st. 2. ZOO-a bi imao tek nakon što ovršenik podmiri glavno novčano potraživanje, a što u konkretnom predmetu nije slučaj (tako i Vrhovni sud RH u rješenju poslovni broj Rev 65/2018-3 od 10. ožujka 2020. i rješenju poslovni broj Rev-1942/2014-2 od 13. veljače 2019.).

17.1. Stoga je u dijelu glede naplate zateznih kamata na dospjelu zateznu kamatu u iznosu od 13.653,25 eura/102.870,41 kunu, koje teku od 12. srpnja 2022. pa do isplate, zahtjev ovrhovoditelja odbijen kao neosnovan (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja)

U odnosu na točku III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja

18. Ovršenicima nije priznat trošak sastava žalbe (točka III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja) jer je ovaj sud pobijano rješenje o ovrsi preinačio u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate, koje potraživanje je akcesorne prirode, dok je odluka suda prvog stupnja u pogledu glavne stvari ostala nepromijenjena. Naime, na temelju odredbe čl. 35. st. 2. ZPP-a, kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju se u obzir za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora, ako ne čine glavni zahtjev.

U Velikoj Gorici 7. ožujka 2023.

Sutkinja

Branka Križanić, v.r.