REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 9 Pž-2135/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Baran, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MIRELE PINTAR, OIB 81698886075, Dinjevac, Vladimira Nazora 119, koju zastupa punomoćnik Bruno Čer, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, protiv tuženika SINIŠE PINTARA, OIB 67832420963, Dinjevac, Stjepana Radića 38, kojeg zastupa punomoćnik mr.sc. Kosta Lacmanović, odvjetnik u Virovitici, radi utvrđenja poslovnog udjela, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-116/2021-8 od 8. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I. Potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-116/2021-8 od 8. travnja 2022. u točki I. izreke u dijelu kojim se utvrđuje da je poslovni udio nominalnog iznosa od 13.272,28 EUR / 100.000,00 kn u trgovačkom društvu Salaš d.o.o. bračna stečevina tužiteljice i tuženika, te u dijelu kojim je utvrđeno da je tužiteljica ovlaštenik na poslovnom udjelu u trgovačkom društvu Salaš d.o.o., što je tuženik dužan priznati i omogućiti tužiteljici u knjizi poslovnih udjela izvršiti upis tužiteljice kao suovlaštenice na tom poslovnom udjelu; te u točki II. izreke u odluci o parničnom trošku.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-116/2021-8 od 8. travnja 2022. u dijelu točke I. izreke kojim se utvrđuje da je bračna stečevina tužiteljice i tuženika na ravne dijelove, slijedom čega se utvrđuje da je tužiteljica suovlaštenik i imateljica ½ poslovnog udjela tuženika nominalne vrijednosti 6.636,14 EUR / 50.000,00 kn i sudi:
Odbija se zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da je bračna stečevina tužiteljice i tuženika na ravne dijelove, slijedom čega se utvrđuje da je tužiteljica suovlaštenik i imateljica ½ poslovnog udjela tuženika koja iznosi 6.636,14 EUR / 50.000,00 kn i u dijelu kojim traži da se u knjizi poslovnih udjela izvrši upis tužiteljice kao imateljice ½ poslovnog udjela nominalne vrijednosti od 6.636,14 EUR / 50.000,00 kn.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-116/2021-8 od 8. travnja 2022. utvrđeno je da je poslovni udio nominalnog iznosa od 13.272,28 EUR / 100.000,00 kn tuženika u trgovačkom društvu Salaš d.o.o. Dinjevac bračna stečevina tužiteljice i tuženika na ravne dijelove, te se utvrđuje da je tužiteljica suovlaštenik i imateljica jedne polovine poslovnog udjela tuženika koja ima nominalnu vrijednost od 6.636,14 EUR / 50.000,00 kn, što je tuženik dužan priznati i omogućiti tužiteljici sva prava koja joj po zakonu pripadaju, odnosno, u knjizi poslovnog udjela izvršiti upis tužiteljice kao imateljice jedne polovine poslovnog udjela nominalne vrijednosti 50.000,00 kn, jer će u protivnom isto zamijeniti ova presuda (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 713,39 EUR / 5.375,00 kn (točka II. izreke). Tako je sud riješio pozivom na određenja iz članka 36. stavka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15 i 98/19), prema kojoj odredbi je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (stavak 1.), a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili (stavak 2. članka 36. Obiteljskog zakona). Imajući u vidu odredbu članka 409. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 68/13, 110/15, 152/11-pročišćeni tekst, 40/19 i 34/22; dalje: ZTD), kojom odredbom je regulirano „Određenje poslovnog udjela“ – donio odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. Protiv presude tuženik je podnio žalbu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 215,67 EUR / 1.625,00 kn.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.
6. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev na utvrđenje da poslovni udio nominalnog iznosa od 100.000,00 kn tuženika u trgovačkom društvu Salaš d.o.o. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika na ravne dijelove, te na utvrđenje da je tužiteljica suovlaštenik i imateljica jedne polovine poslovnog udjela tuženika u navedenom trgovačkom društvu koja jedna polovina poslovnog udjela ima nominalnu vrijednost od 50.000,00 kn, što je tuženik kao jedini član i osnivač društva Salaš d.o.o. Dinjevac dužan priznati i omogućiti tužiteljici sva prava člana navedenog trgovačkog društva koja joj po zakonu pripadaju, odnosno da se u knjizi poslovnog udjela izvrši upis tužiteljice kao imateljice jedne polovine poslovnog udjela nominalne vrijednosti 50.000,00 kn, a što će u protivnom zamijeniti presuda.
7. Iz podataka u spisu, odnosno obrazloženja pobijane presude proizlazi da su stranke bile u braku koji je razveden presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P Ob-110/18 od 17. listopada 2019. Nije sporno da je za vrijeme trajanja bračne zajednice tuženik osnovao društvo s ograničenom odgovornošću Salaš d.o.o. 19. siječnja 2011. s temeljnim kapitalom od 20.000,00 kn, te da je tuženik u vrijeme osnivanja navedenog društva bio naveden kao jedini član društva. Nije sporno da su Odlukom osnivača od 7. veljače 2014. izmijenjene odredbe Izjave o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću između ostalog na način da je temeljni kapital društva povećan sa iznosa od 20.000,00 kn na iznos od 100.000,00 kn i to uplatom u gotovom novcu iznosa od 80.000,00 kn, a što proizlazi iz izvatka iz sudskog registra za tvrtku Salaš d.o.o. Dinjevac (list 4. do 7. spisa). Činjenica da je poslovni udjel u društvu Salaš d.o.o. povećan sredstvima koja je tuženik pozajmio od Tomislava Galjara, ne utječe na činjenicu da je tužiteljica stekla pravo suvlasništva na poslovnom udjelu u društvu Salaš d.o.o. na ime bračne stečevine.
8. Iz podataka u spisu nije sporno da su stranke sklopile brak 18. studenoga 2000., odnosno za vrijeme važenja Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 162/98; dalje: OBZ/98) koji je stupio na snagu 1. srpnja 1999. i vrijedio je do 22. srpnja 2003., odnosno stupanja na snagu Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13; dalje: OBZ/03), čije su odredbe nevažeće od 1. studenoga 2015. kojeg dana su se počele primjenjivati odredbe Obiteljskog zakona 2014. godine („Narodne novine“ broj: 75/14, 5/15 i 103/15). Tuženik je poslovni udjel stekao 7. veljače 2014. Slijedom navedenog, za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme stjecanja imovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, presuda poslovni broj Rev-57/05).
9. OBZ/98, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja braka stranaka u članku 252. definirao je bračnu stečevinu kao imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Nadalje, u članku 253. taj Zakon je određivao da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili (članak 253.).
10. Pojam bračne stečevine u vrijeme važenja OBZ-a (čije su odredbe bile na snazi u vrijeme stjecanja imovine) bio je definiran u članku 248. sukladno kojoj odredbi je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi (odnosno bivši bračni drugovi) stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a ukoliko nisu drukčije ugovorili, bračni su drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine (članak 249.). Dakle postoji neoboriva zakonska presumpcija (presumptio iuris et de iure) da bračni drugovi stječu suvlasništvo u jednakim dijelovima ukoliko nisu drukčije ugovorili, o čemu se izjasnila i sudska praksa („Ukoliko se radi o imovini koju su stranke kao bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, tada činjenica da se na imovinu uknjižio tuženik kao vlasnik u 1/1 dijela, ne dovodi u pitanje pravno svojstvo ove imovine niti dovodi u pitanje suvlasnički udjel tužiteljice na toj imovini, ako stranke nisu drugačije ugovorile.“).
11. U konkretnom slučaju nije sporno da stranke svoje odnose glede bračne stečevine nisu posebno ugovorile. Dakle, u postupku utvrđenja bračne stečevine utvrđuje se koja je imovina stečena radom bračnih drugova odnosno koja potječe iz te imovine.
12. Ovaj sud ističe da je poslovni udio skup članskih prava i obveza koji se stječe unošenjem temeljnog uloga u društvo (novac, stvari, prava) na ime uplate temeljnog kapitala (članak 409. stavak 1. ZTD-a).
13. Imajući u vidu prethodno navedeno pravilno je sud utvrdio da je poslovni udjel u trgovačkom društvu Salaš d.o.o. bračna stečevina stranaka jer je stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, zajedničkim radom stranaka. Isto tako, pravilno je sud zaključio da tuženik tijekom postupka ničim nije dokazao činjenicu da sporna imovina – poslovni udjel u društvu Salaš d.o.o. u vlasništvu tuženika ne potječe od imovine bračnih drugova stečene radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, te da stoga predstavlja njegovu posebnu imovinu.
14. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 417. ZTD-a, kada je zaključio da je tužiteljica ovlaštenik u ½ dijela na poslovnom udjelu trgovačkog društva Salaš d.o.o. Dinjevac.
15. Poslovni udjeli u određenom trgovačkom društvu podrazumijevaju skup svih prava i obveza članova društva u tim društvima na temelju preuzetog poslovnog udjela (članak 409. ZTD-a).
16. Poslovni udjeli mogu se prenositi i nasljeđivati.
17. Odredbom čl. 417. ZTD-a je propisano pravilo o više ovlaštenika na poslovnome udjelu koje ističe: ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. Oni solidarno odgovaraju za obveze koje otpadaju na taj udio (st. 1.). Pravne radnje koje društvo treba poduzeti prema imatelju poslovnoga udjela valjano su poduzete, ako nema zajedničkog zastupnika svih ovlaštenika, poduzme li ih i samo prema jednome od njih. One djeluju prema svim ovlaštenicima (st. 2.). Dakle, s obzirom na pravnu prirodu poslovnog udjela koji daje kako upravljačka tako i imovinska prava, dvije osobe mogu biti samo zajednički suovlaštenici na jednom poslovnom udjelu, a ne svaki u ½ dijela. Upitna je ovršivost izreke pobijane presude u navedenom dijelu izreke s obzirom na pravnu prirodu poslovnog udjela i činjenicu da se ne može glasovati na skupštini s ½ glasova jednog poslovnog udjela nego samo zajednički. Pravnu prirodu poslovnog udjela ne mogu izmijeniti odredbe OBZ-a, jer se suvlasništvo ne može steći na poslovnom udjelu.
18. Isto tako, pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku, kako po osnovi u smislu članka 154. stavka 1. ZPP-a tako i u odnosu na visinu dosuđenih troškova u smislu članka 155. ZPP-a, a sve u svezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22). Isto tako, žalitelj u žalbi ne obrazlaže razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku, osim što općenito navodi da se žali protiv odluke o parničnim troškovima.
19. Zbog toga je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu budući da je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti; a sve kako je odlučeno u točki I. izreke ove odluke. Na temelju članka 373. stavka 1. točke 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 7. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Nevenka Baran
Broj zapisa: 9-30855-b41af
Kontrolni broj: 052fb-a762c-a6578
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Nevenka Baran, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
