Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-196/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C. osiguranja d.d., OIB…, Z., protiv ovršenika D. J., OIB…, S., radi namirenja novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenikovog dužnika E. d.o.o., OIB…, P., kao poslodavca ovršenika, zastupanog po punomoćnicima ZOU H. Ž. i R. Ž., odvjetnicima iz V. protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr- 741/15-32 (Ovr-1420/13, Ovr-1772/11) od 24. lipnja 2022., 7. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovršenikovog dužnika E. d.o.o. P. te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-741/15-32 (Ovr-1420/13, Ovr-1772/11) od 24. lipnja 2022. tako da se odbija prijedlog ovrhovoditelja da se ovršenikovom dužniku naloži da isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti na temelju rješenja o ovrsi istoga suda broj Ovr-1772/11 od 21. listopada 2011.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:
„I. Nalaže se ovršenikovom dužniku - poslodavcu ovršenika E. d.o.o., Pušćine, OIB…, da ovrhovoditelju C. osiguranje d.d. Z., OIB… na račun ovrhovoditelja otvoren kod P. banke Z. d.d., isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-1772/11 od 21. listopada 2011., u iznosu od 3.586,23 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 203,29 kuna teče od 30. rujna 2009., a na iznos od 3.382,94 kuna od 20. veljače 2014. i to do 31. srpnja 2015. po stopi od 12%, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.“
2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio ovršenikov dužnik E. d.o.o. P., kao poslodavac ovršenika, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje ukine, a postupak ovrhe prema njemu obustavi, odnosno podredno da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je u ovom predmetu ovrha određena na plaći ovršenika te da je ovrhovoditelj prijedlogom iz članka 177. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.; dalje: OZ) tražio da se rješenjem naloži poslodavcu ovršenika da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi. Sud utvrđuje da je tijekom ovog ovršnog postupka djelomično namirena tražbina ovrhovoditelja u iznosu od 5.225,42 kn dok preostali dugovani iznos od 3.586,23 kn još nije podmiren.
5.1. Sud također utvrđuje da je u podnescima od 29. prosinca 2014. i 20. travnja 2015. poslodavac ovršenika obavijestio sud kako nije u mogućnosti postupiti po rješenju o ovrsi iz razloga što se ovšenik nalazi na bolovanju. Sud je u postupku utvrdio da se ovršenik u razdoblju od 25. studenog 2011. do 15. travnja 2015. u više navrata nalazio na bolovanju i to u trajanju do 42 dana, što znači na teret poslodavca, dok se na dugotrajnom bolovanju nalazio od 21. studenog 2012. do 30. travnja 2014. te od 12. svibnja 2014. do 15. travnja 2015., za koja razdoblja je bolovanje ovršeniku isplatio poslodavac, a od zavoda zatražena je refundacija. Po ocjeni suda, s obzirom na činjenicu da nije postojala direktna uplata od strane zavoda, već je samo po zahtjevu poslodavca refundirano bolovanje, poslodavac ovršenika mogao je postupati po rješenju o ovrsi pa kad to nije učinio sud je donio pobijano rješenje.
6. Ovršenikov dužnik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe članka 19. stavak 1. OZ-a, jer iz obrazloženja nije vidljivo u kojem je razdoblju ovršenikov dužnik bio dužan plijeniti ovršenikovu plaću, a to nije učinio te tvrdi da nije razvidno koje iznose je trebao zaplijeniti i doznačiti ovrhovoditelju iz kojih razloga je obrazloženje manjkavo i nije ga moguće ispitati.
6.1. Ispitujući pobijano rješenje u smislu tako iznesenog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da je žalba osnovana jer doista iz obrazloženja suda prvog stupnja nije moguće zaključiti u kojem vremenskom razdoblju je ovršenikov dužnik propustio postupiti po rješenju o ovrsi pa doista u tom dijelu rješenje nije bilo moguće ispitati.
7. Međutim, kako je sve odlučne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju stanja spisa, ovaj sud je o žalbi odlučivao primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a u vezi s člankom 380. ZPP-a i člankom 19. stavak 1. OZ-a.
8. Podneskom od 19. travnja 2016. ovrhovoditelj je predložio sudu donošenje rješenja iz članka 177. OZ-a i to iz razloga što ovršenikov dužnik u razdoblju od svibnja do studenog 2012. nije postupao po rješenju o ovrsi jer nije plijenio plaću ovršenika. Obzirom na ovakve navode podneska u postupku je trebalo ocijeniti je li u tom razdoblju ovršenikov dužnik propustio obustaviti i isplatiti obroke sukladno rješenju o ovrsi ili nije. Ovršenikov dužnik je uz žalbu priložio isplatne liste za ovršenika upravo za naprijed navedeno sporno razdoblje te je pregledom isplatnih lista vidljivo da je ovršenikov dužnik plijenio plaću ovršenika do iznosa 1/3 neto plaće u korist ovrhovoditelja i B. P. C., obzirom da je prema odredbi članka 149. stavak 2. OZ-a od ovrhe izuzet iznos od 2/3 neto plaće zbog čega preko tog iznosa doista nije imao mogućnost plijeniti plaću ovršenika, kako to tvrdi u žalbi. Iz tih razloga po ocjeni ovog suda ovršenikov dužnik nije propustio obustaviti i isplatiti obroke prema rješenju o ovrsi, već ih nije mogao obustaviti i isplatiti ovrhovoditelju jer bi zaplijenjeni iznos prelazio 2/3 plaće koja je izuzeta od ovrhe. Iz tih razloga pogrešno je sud primijenio odredbu članka 177. stavak 1. OZ-a zbog čega je žalbu ovršenikovog dužnika trebalo uvažiti, a rješenje suda prvog stupnja preinačiti i odbiti prijedlog ovrhovoditelja primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavak 1. OZ-a.
Koprivnica, 7. ožujka 2023.
Sutkinja
Tatjana Kučić v.r.
