Poslovni broj Kž-528/2023-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-528/2023-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I.V., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 19. svibnja 2023., poslovni broj K-191/2023-14, u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

             

 

I/ Djelomično se prihvaća žalba opt. I.V., te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni i izriče da se opt. I.V. za dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u vezi čl. 51. st. 1. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, prihvaćaju kao pravilno po prvostupanjskom sudu, na temelju tog zakonskog propisa utvrđene pojedinačne kazne zatvora od pod 5 (pet) mjeseci, te na temelju čl. 51. st. 2. KZ/11 kao pravilno izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, na koju je optuženik osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, time da se na temelju čl. 54. KZ/11 u jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku ima uračunati vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 27. veljače 2023., pa nadalje.

 

II/ Odbija se u ostalom dijelu žalba opt. I.V. kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu proglasio je krivim opt. I.V. zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. u vezi čl. 51. KZ/11, pa su optuženiku temeljem tog zakonskog propisa utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 5 (pet) mjeseci, a na temelju čl. 51. st. 2. KZ/11, optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

 

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. veljače 2023. od 17,00 h, pa nadalje.

 

1.2. Na temelju čl. 73. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja i to ošt. I.P. i B.B. koji žive u V., ulica ..., kojima se ne smije približiti na udaljenost manju od 10m, a koja sigurnosna mjera je optuženiku izrečena u trajanju od 3 (tri) godine, koju mjeru će provjeravati djelatnici PP V. po čl. 73. st. 5. KZ/11.

 

1.3. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

 

2. Protiv te presude žali se opt. I.V. po braniteljici V.O., odvjetnici iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, "povrede materijalnog prava", pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. U odgovoru na žalbu optuženika, državni odvjetnik je predložio da se žalba optuženika odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 Županijsko državno odvjetništvo u O. razgledalo je spis predmeta.

 

5. Žalba je djelomično osnovana.

 

6. Opt. I.V. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći u žalbi da je izreka prvostupanjske presude u suprotnosti s izvedenim dokazima i utvrđenim činjenicama u postupku, da nema razloga o odlučnim činjenicama, čime se ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Suprotno takvim žalbenim navodima opt. V. prvostupanjska presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, a sadrži valjane razloge i o odlučnim činjenicama i o pravnim pitanjima tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koju u žalbi navodi optuženik. Ispitujući prvostupanjsku presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

7. Opt. I.V. se žali i zbog povrede kaznenog zakona (u žalbi se navodi povrede materijalnog prava), ali taj razlog žalbe ne konkretizira, već iz sadržaja žalbe proizlazi da optuženik prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i onda s tim u vezi ističe povredu kaznenog zakona. Za ukazati je opt. V. da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

8. Opt. I.V. se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Opt. V. žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Međutim, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu. Pozornom ocjenom obrane opt. I.V. koji poriče počinjenje kaznenih djela za koje je proglašen krivim, ali ne osporava da je prilikom ispitivanja od strane policijskih službenika B.K. i M.V. rekao "da bude pušku kupil i riješil P.", da je time mislio samo na žrtvu I.P., a ne i na B.B., ranije P., ali da izgovorenu prijetnju ne bi ostvario. Međutim, pozornom ocjenom iskaza svjedoka B.K. i M.V. prvostupanjski sud je utvrdio da je opt. I.V. u vrijeme i na mjestu pobliže opisano u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude prilikom ispitivanja od strane policijskih službenika B.K. i M.V. rekao "da bu pušku kupil i P. riješil" a onda da je i ponovio da "bude pušku kupil i riješil", o kojim prijetnjama su imenovani svjedoci obavijestili žrtve I.P. i B.B., ranije P., obzirom da nije bilo sporno niti prema obrani optuženika da su odnosi između optuženika i žrtava kao susjeda poremećeni i da su "od ranije u svađi". Na temelju iskaza svjedoka žrtava I.P. i B.B., ranije P., prvostupanjski sud je utvrdio da su policijski službenici K. i V. o prijetnji optuženika obavijestili žrtve, koje su se zbog toga uznemirile. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je opt. I.V. kritične zgode izrekao prema žrtvama I.P. i B.B., ranije P., naprijed navedene riječi prijetećeg sadržaja, kojim se žrtvama prijeti usmrćenjem, a koje su kod žrtava izazvali uznemirenost. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima opt. I.V..

 

9. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. I.V. proglasio krivim kvalificirao kao stjecaj dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u vezi čl. 51. KZ/11. To zbog toga što je opt. V. žrtvama I.P. i B.B., posredno, uputio riječi kojima se prijeti usmrćenjem, jer je zaprijetio da će kupiti pušku i usmrtiti žrtve, a koje riječi su objektivno podobne da kod žrtava izazovu osjećaj uznemirenosti, obzirom na njihove narušene susjedske odnose.

 

10. Osnovana je žalba opt. I.V. zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ali nije pravilno vrednovao okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Naime, prvostupanjski sud je od olakotnog cijenio da je optuženik osoba slabijih imovinskih prilika, ima malu mirovinu, nema imovine, da je iskazao žaljenje zbog izgovorenih prijetnji, te da do sada nije osuđivan, dok uz to iz osobnih podataka navedenih u izreci prvostupanjske presude proizlazi da je optuženik starije životne dobi (rođen ...), da je završio samo tri razreda osnovne škole, da je neoženjen i bez djece, a nije utvrdio otegotnih okolnosti. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda prailnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je opt. I.V. za dva kaznena djela iz čl. 139. st. 2. u vezi čl. 51. st. 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim, pravilno utvrdio na temelju tog zakonskog propisa pojedinačne kazne zatvora u trajanju od pet mjeseci, a na temelju čl. 51. st. 2. KZ/11 pravilno optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 27. veljače 2023., pa nadalje. Međutim, brojne utvrđene olakotne okolnosti, prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda opravdavaju izricanje uvjetne osude iz čl. 56. KZ/11, jer se ocjenjuje da optuženik i bez izvršenja jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen neće ubuduće činiti kaznena djela.

 

10.1. Kraj takvog stanja stvari valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. I.V. preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i izreći da se opt. I.V. za dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u vezi čl. 51. st. 1. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, prihvaćaju kao pravilno po prvostupanjskom sudu, na temelju tog zakonskog propisa utvrđene pojedinačne kazne zatvora od pod pet mjeseci, te na temelju čl. 51. st. 2. KZ/11 kao pravilno izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci, na koju je optuženik osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, time da se na temelju čl. 54. KZ/11 u jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku ima uračunati vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 27. veljače 2023., pa nadalje.

 

10.2. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom uz na temelju čl. 73. st. 1. i 2. KZ/11 izrečenu sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtava, u primjerenom trajanju, u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

 

11. Slijedom navedenog valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. I.V. na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08, preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, kao pod I/ izreke, a u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu, na temelju čl. 482. ZKP/08, odbiti žalbu optuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao pod II/ izreke.

 

Osijek, 25. siječnja 2024.