REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4926/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. S. M. iz S., OIB ... i 2. Z. M. iz S., OIB ..., koje zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., protiv tuženika V. i k. d.o.o., S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1346/2022-2 od 7. rujna 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4976/2019-50 od 3. svibnja 2022., u sjednici održanoj 7. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1346/2022-2 od 7. rujna 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4976/2019-50 od 3. svibnja 2022.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je drugostupanjska odluka utemeljena na shvaćanju koje nije suprotno shvaćanju ovog suda izraženom u rješenju ovog suda poslovni broj Rev-x 511/13-2 od 15. svibnja 2013. Naime, u rješenju ovog suda poslovni broj Rev-x 311/17-2 od 7. lipnja 2012. izraženo je shvaćanje da "pravo vlasnika glede naknade za oduzetu stvar ne može zastarjeti sve dok vlasnik može zahtijevati njezin povrat". U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi ocjenjuju da zahtjev tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku, pa utvrdivši da tužitelji najkasnije 16. svibnja 1996. više nisu mogli zahtijevati povrat zemljišta ocjenjuju da je tužba koja je podnesena 6. studenoga 2021. podnesena po proteku roka iz čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).
4. Treba navesti da tužitelji postavljenim pitanjima izražavaju nezadovoljstvo pobijanom presudom polazeći pritom od proizvoljnih tvrdnji koje su suprotne činjeničnim utvrđenjima u postupku pred nižestupanjskim sudovima i s tim u vezi kroz bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava pokušavaju dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Međutim, takvo što ne opravdava intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
5. Stoga i odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja revident poziva ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima jer nižestupanjske odluke nisu utemeljene na shvaćanju koje bi bilo suprotno shvaćanju izraženim u navedenim odlukama niti opravdavaju intervenciju ovog suda radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 7. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
