Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 1 Kžzd-137/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Restović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. V. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: Kzd- 74/2021-7. od 24. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: Kzd-74/2021-7. od 24. veljače 2022., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi Ž. V. oslobođen je optužbe da bi počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece u stjecaju – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. i nasiljem u obitelji iz članka 179. a KZ/11., činjenično i pravno opisana u izreci pobijane presude.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi Ž. V. po branitelju I. D., odvjetniku iz S., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije te potvrdi prvostupanjska presuda u cijelosti.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Državni odvjetnik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. tvrdeći da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu članka 426. ZKP/08. što je utjecalo na presudu. Naime, oštećena M. O. V. ispitana je u svojstvu izvanbračne supruge optuženika na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu 1. veljače 2018. te je iskazala da je optuženik, kada bi se nalazio u alkoholiziranom stanju, ujedno bio i agresivan te da ju je u tim prilikama vrijeđao i prijetio joj. Tada je konkretizirala optuženikove prijetnje i uvrede, navodeći da joj je suprug govorio da će ju ubiti, psovao joj oca, majku i rodbinu, a nekada znao razbiti nešto u kući. Referirajući se na događaj od 18. ožujka 2017. koji se zbio u vikendici na B., navela je da je optuženik i tada bio u alkoholiziranom stanju, zbog čega je pokušala pobjeći od njega dok se ne smiri, no on ju je sustigao i istukao rukama i nogama čemu je svjedočio i njihov malodobni sin R. Posljednjeg dana utuženog razdoblja 21. rujna 2017. ju je probudio i prijetio joj, ali ju nije tukao. Na raspravi pred Općinskim sudom u Splitu 24. lipnja 2020. oštećenica je promijenila svoj iskaz, rekla je da joj je optuženik prijetio, ali se nije mogla sjetiti njegovih riječi, a u odnosu na događaj na B. je navela da je tom zgodom optuženik fizički nasrnuo na nju, ali o pojedinostima nije htjela kazivati. Na raspravi pred istim sudom održanoj u ponovljenom postupku 21. veljače 2022. oštećenica je prilikom ispitivanja navela da se uslijed proteka vremena ne sjeća što je iskazivala 24. lipnja 2018., pročitan joj je raniji iskaz s kojim se u potpunosti usuglasila.

7. Oštećena M. O. V. je ispitana na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu 1. veljače 2018., nakon čega je iskazivala na raspravama 24. lipnja 2020. (pogrešno državni odvjetnik tvrdi da je to bilo 24. lipnja 2018.) i 21. veljače 2022. i točna je tvrdnja žalitelja da joj sud na raspravi 21. veljače 2022. nije predočio iskaz s dokaznog ročišta 1. veljače 2018., već joj je predočio samo iskaz s rasprave 24. lipnja 2020. Međutim, na toj je raspravi bila prisutna zamjenica Općinskog državnog odvjetnika u Splitu I. M. koja je imala mogućnost ispitati oštećenu M. O. V. na sve okolnosti inkriminacije, razjasniti kroz njezin iskaz cjelokupno ponašanje optuženika, kako se je ponašao prema oštećenici, što joj je govorio pa je i sama zastupnica optužbe mogla predložiti, u smislu odredbe članka 426. ZKP/08. ako je već našla da je oštećenica odstupila od ranijeg iskaza ili je prethodno navela činjenice kojih se ne sjeća, da joj se predoči njezin iskaz s dokaznog ročišta, a što je zastupnica optužbe, kada to već sud nije samoinicijativno predočio, propustila učiniti. Osim toga, shodno rezultatima dokaznog postupka, državni je odvjetnik imao ovlaštenje i promijeniti činjenični opis te uskladiti isti s rezultatima dokaznog postupka.

8. Bitna povreda iz odredbe članka 468. stavak 3. ZKP/08. na koju ukazuje državni odvjetnik postoji, između ostalog, ako sud, u tijeku rasprave nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP/08, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

9. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud nepravilno primijenio odredbu članka 426. ZKP/08. jer oštećenoj M. O. V. kada je na raspravi rekla da se ne sjeća detalja "nasilnih scena" optuženika, nije predočio iskaz s dokaznog ročišta, već samo onaj s rasprave od 24. lipnja 2020. Međutim, da bi se radilo o istaknutoj bitnoj povredi iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. nepravilna primjena članka 426. ZKP/08. trebala je utjecati ili je mogla utjecati na presudu.

10. Analizom iskaza oštećene M. O. V. s dokaznog ročišta 1. veljače 2018. i onih s rasprave, ovaj drugostupanjski sud je zaključio da ova povreda nije utjecala, niti mogla utjecati na presudu. Naime, oštećenica je na raspravi 21. veljače 2022. rekla, a vezano uz inkriminaciju, da je bilo nasilnih scena, ali da se ne sjeća detalja, nakon čega joj je predočen iskaz s rasprave od 24. lipnja 2020. kada je rekla da je bilo nasilja u smislu prijetnje, ponekad bi to bilo ispred djeteta, iako su to izbjegavali, 21. rujna 2017. joj je optuženik prijetio, nije bilo fizičkog nasilja, a bilo je prisutno dijete, dok je za događaj na B. rekla da je optuženik fizički nasrnuo na nju. Na dokaznom ročištu je rekla da je u alkoholiziranom stanju bio agresivan, da ju nije fizički zlostavljao, ali da je bilo uvreda i prijetnji, prijetio joj je da će ju ubiti, psovao majku, oca, rodbinu, znala je vratiti uvredu, a njihovo zajedničko dijete je bilo često nazočno tim prepirkama i svađama, u odnosu na događaj na B. je navela da su popili, da je optuženik bio uzrujan, da ju je istukao nogama i rukama, a da dijete tome nije prisustvovalo.

11. Oštećena M. O. V. je, dakle, u svim iskazima opisala detaljnije dva događaja, jedan na B. kojem dijete nije prisustvovalo i jedan koji se zbio 21. rujna 2017. koji je u optužnici naznačen kao kraj inkriminiranog razdoblja, ali koji nije opisan u činjeničnom opisu optužnice. U odnosu na početak inkriminiranog razdoblja 1. lipnja 2015. oštećenica nije ništa iskazala, tako da je nerazjašnjeno na osnovu kojeg dokaza državni odvjetnik upravo taj dan uzima kao početak inkriminiranog razdoblja.

12. Kada bi se cijenio i iskaz oštećenice s dokaznog ročišta od 1. veljače 2018., ukupnost inkriminiranih radnji ukazuje da je bilo sukoba između oštećenice i optuženika, da su oboje u istima sudjelovali, međusobno se vrijeđali, jednom ju je optuženik i fizički napao, no iz paušalno opisanog ponašanja optuženika i jednog konkretnog događaja, onog na B., ne može se zaključiti da je način obraćanja i cjelokupno ponašanje optuženog Ž. V. bilo takvo da je izazvalo strah za sigurnost oštećene M. O. V. i dovelo ju u ponižavajući položaj, odnosno da je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11.

13. Iskazano nasilje od strane optuženika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne predstavlja teško kršenje odredbe članka 4. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 137/09., 14/10., 60/10. - dalje u tekstu ZZNO) jer nije bilo učestalo, jačeg intenziteta, brutalno, izrazito grubo, bešćutno i posebno traumatično, a uslijed istog nije nastupila posljedica koja bi bila opisana. Osim toga, iz iskaza oštećenice proizlazi da su se njihovi odnosi stabilizirali i da ponašanje optuženika nije kod nje izazvalo patnju ili izrazito poniženje, a što su sve obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. i upravo ta obilježja razlikuju kazneno djelo od prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, tako da je osnovano prvostupanjski sud zaključio da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je optuženik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., a drugačiji zaključak ne bi proizašao niti da je postupio po odredbi članka 426. ZKP/08.

14. Isto tako, i u odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11., a da je prvostupanjski sud ispravno primijenio odredbu članka 426. ZKP/08., to ne bi bilo od utjecaja na presudu. Naime, ispravno je prvostupanjski sud na temelju iskaza oštećene i majke maloljetnog oštećenika M. O. V. zaključio da nije utvrđeno kojim je sukobima između oštećene M. O. V. i optuženog Ž. V. maloljetni oštećeni R. V. prisustvovao pa se ne može niti zaključiti je li cjelokupnim postupanjem prema oštećenoj M. O. V. ugrozio psihofizički razvoj svog djeteta, odnosno je li ga na taj način zlostavio, dok drugi oblici zlostavljanja ili grube povrede djetetovih prava propisani člankom 177. stavak 2. KZ/11. nisu opisani u činjeničnom opisu izreke presude.

15. U odnosu na događaj koji se zbio 18. ožujka 2017. na B., a kojem događaju je, prema tvrdnji državnog odvjetnika, prisustvovao oštećeni R. V. treba napomenuti da iz provedenih dokaza i to iskaza svjedokinje M. P., iskaza oštećene M. O. V. i obrane optuženog Ž. V. ne proizlazi da je oštećeni R. V. bio prisutan te zgode na B.

16. Vezano za događaj od 21. rujna 2017. o kojem događaju svjedokinja V. O. ima posrednih saznanja jer ju je tog dana nazvao unuk R. kazavši joj da se boji, da netko treba doći po njega jer je tata pijan te prijeti razbijanjem vrata od wc-a u kojem se majka zaključala, treba napomenuti da iz činjeničnog opisa optužnice, osim činjenice da je to zadnji dan inkriminiranog razdoblja, ne proizlazi da se optuženiku posebno stavlja na teret ovo ponašanje pa niti da je istom prisustvovao oštećeni R. V., tako da je u tom dijelu iskaz svjedokinje V. O. nebitan za utvrđivanje odlučnih činjenica.

17. Slijedom navedenog, s obzirom da su navodi žalbe državnog odvjetnika neosnovani, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Jasna Smiljanić, v.r.