Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

12 Kž-300/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić, predsjednice vijeća, te Dubravke Rudelić i Mladena Kosijera, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika R. K. zbog kaznenog djela iz članka 222. stavak 4. u svezi stavka 3. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - dalje u tekstu KZ/11) i članka 215. stavak 2. i 3. KZ/11, odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru (dalje: državni odvjetnik), podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru od 3. kolovoza 2022., poslovni broj 9 K-109/2021-34, u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  je

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, okrivljeni R. K., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13,152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisano u članku 222. stavak 4. u svezi stavka 3. KZ/11 i članka 215. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 222. stavak 4. KZ/11.

1.1. Temeljem odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP) s prijedlogom da nadležni županijski sud prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak. 3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje, te je vraćen uz podnesak broj KŽ-DO- 150/2022 od 18. listopada 2022.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak kako nije dokazano da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo. Potom u žalbi navodi da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da okrivljenik R. K. nije bio osposobljen za obavljanje poslova zaštite na radu jer da o tome ne postoji pisana odluka te da je kao poslovođa bio raspoređen samo za objekt D2, a ne i za objekt D1, a koji zaključci su protivni materijalnoj dokumentaciji sadržanoj u spisu, pa se tako poziva na dokumentaciju izdanu od poslodavca okrivljenika TD "M. G." d.o.o. i to rješenje o imenovanju poslovođe gradilišta broj ... od 1. listopada 2011. i odluku od 8. studenog 2011. kojom je okrivljeni imenovan za odgovornu osobu za provedbu mjera zaštite na radu, pozivajući se ina personalni dokaz, odnosno iskaz svjedoka N. Š. koji okrivljenika R. K. spominje kao osobu za organiziranje poslova i provođenje mjera zaštite na radu na objektima D1 i D2, navedenog gradilišta. Potom navodi da, iako nema podataka da bi okrivljenik prošao formalno osposobljavanje za ovlaštenika zaštite na radu, smatra da je isti te poslove faktički provodio te da je svojevoljno pristao preuzeti na sebe taj dio poslova i ovlasti, a što je kod okrivljenika stvorilo obvezu stvarnog provođenja nadzora nad poštivanjem mjera zaštite na radu, a samim time i odgovornosti za moguće štetne posljedice.

6.1. Iz sadržaja žalbe proizlazi da državni odvjetnik prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda dajući svoju ocjenu svih izvedenih dokaza te u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

7. Okrivljenom R. K. se činjeničnim opisom optužnice stavlja na teret da je u razdoblju od točno neutvrđenog dana tokom rujna 2011. pa do 15. studenog 2011. u T. T. na privremenom gradilištu rekonstrukcije T. r. c. T. T., lakomisleno smatrajući da neće ugroziti život i zdravlje radnika na gradilištu, kao poslovođa i odgovorna osoba za provedbu mjera zaštite na radu, zaposlen u TD "M. G." d.o.o. kao glavnom izvođaču radova te zadužen za objekte označene kao D1 i D2, propustio protivno članku 13., 55. i 73. Zakona o zaštiti na radu (NN broj 59/96, 94/96,114/03, 86/08 i 75/09), redovito obilaziti sve objekte i osigurati da radnici rade sukladno propisima o zaštiti na radu, iako svjestan da radnici raspoređeni na objektima D1 i D2, zbog potrebe posla, prelaze iz jednog objekta u drugi, preko ravnog krova konferencijske sale, tako da opisanim postupanjima i propustima nije poduzeo potrebne radnje na privremenom gradilištu rekonstrukcije T. r. c. T. T. kojima bi se uklonila nepropisno postavljena oplata dimenzija 60x250 cm između ravnog krova konferencijske sale i objekta D1, u visini od 5,20 metara od tla, bez zaštitne ograde i neučvršćena za podlogu te zabranio radnicima prelaženje preko iste, uslijed čega je 15. studenog 2011. oko 8,00 sati radnik TD "I.-E." d.o.o. I. D., prelazeći preko tako postavljene oplate, s iste pao na konferencijski dio suterena, zadobivši višestruke i za život opasne ozljede od kojih je dana 22. studenog 2011. i preminuo.

8. Okrivljeni R. K. u svojoj obrani poriče počinjenje terećenog kaznenog djela jer da je kritične zgode bio kao poslovođa zadužen samo za objekt D2, a ne i za objekt D1 na kojem je poslove poslovođe obavljao oko 10 dana krajem rujna 2011. Potom navodi da je u vrijeme događaja poslovođa na objektu D1 bio M. P., da se nije vodila pisana evidencija o tome koji je poslovođa raspoređen na koji objekt, s tim da je svim radnicima za prelazak iz objekta D2 u objekt D1 i natrag bio osiguran siguran put kroz balkonska vrata iz sobe u objektu D1 ili stepenicama kojima su se mogli spustiti u prizemlje objekta D2 te kroz kongresni centar doći do priključka vode koji se nalazio u objektu D1. Potom navodi da su mu nadređeni poslovođe bili Z. R. i N. Š. te da osobno nikad nije obilazio gradilište s koordinatorom zaštite na radu, dozvoljavajući da bi mu nadređeni poslovođe prenosili informacije o propustima u poštivanju mjera zaštite na radu.

9. Svjedok N. Š. u svom iskazu navodi da prijelaz preko sporne oplate nije uopće bio predviđen kao način prijelaza niti je bio potreban u procesu rada, ne znajući tko je i kada postavio tu oplatu, a radnici su trebali koristiti siguran put preko balkonskih vrata iz sobe u objektu D1, s tim da je radnike više puta upozoravao da sklone oplatu koja je viđena u nekoliko navrata prije stradavanja oštećenika, ističući da je svaki put, kada je vidio oplatu, naložio da se ista odmah ukloni ili ju je sam uklonio. Navodi svjedoka Š., dakle upućuju da nije poznato tko je oplatu postavio, da su radnici pa tako i sada pok. oštećeni I. D. doprinijeli nastanku štetnog događaja jer su znali da put preko oplate nije siguran put, niti je bio namijenjen za prijelaz iz objekta D1 u D2 i natrag, da im je za siguran prijelaz osiguran prolazom stepenicama u prizemlje objekta D2 ili preko balkonskih vrata iz sobe u objektu D1.

10. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje temeljem iskaza vještaka G. V. i vještaka I. J. danih na raspravi održanoj 28. kolovoza 2020., gdje su svoje nalaze i mišljenja uskladili te utvrdili da u poslove poslovođe spadaju i poslovi zaštite na radu, s tim da okrivljenik R. K. nije bio osposobljen za obavljanje poslova ovlaštenika za zaštitu na radu pa stoga isti nije mogao biti imenovan kao odgovorna osoba za zaštitu na radu iz čega proizlazi da TD "M. G." d.o.o. nije imenovala odgovornu osobu za zaštitu na radu sukladno zakonskim propisima te da okrivljenik nije mogao niti biti ovlaštenik TD "M. G." d.o.o. za poslove zaštite na radu. Kako dakle iz materijalne dokumentacije sadržane u spisu, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da okrivljenik R. K. nije mogao biti postavljen za ovlaštenika zaštite na radu za TD "M. G." d.o.o., gdje je bio zaposlen kao poslovođa, a niti da je bio osposobljen za ovlaštenika zaštite na radu, pa nije mogao ni obavljati poslove zaštite na radu, koji zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s tim da je svjedok Ž. S. u svom iskazu naveo da okrivljenik nikad s njim nije obilazio gradilište, dok svjedok N. Š. navodi da je upravo sa Ž. S. obilazio gradilište, nemajući sigurnih saznanja o tome tko je u vrijeme štetnog događaja 15. studenog 2011. bio raspoređen kao poslovođa na objektima D1 i D2, dok iz organizacijske strukture gradilišta T. T. i sheme organizacije, koju je u spis dostavio glavni inženjer glavnog izvođača radova TD "M. G." d.o.o. S. V. proizlazi da je za objekt D2 bio zadužen okrivljenik R. K., a za objekt D1 M. P., što je i sam okrivljenik naveo u svojoj obrani. Dakle, kako iz provedenih materijalnih, tako i iz provedenih personalnih dokaza te naročito iz vještačkih nalaza i mišljenja

vještaka G. V. i vještaka I. J. pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se ne može isključiti mogućnost istinitost obrane okrivljenika u dijelu navođenja da je bio zadužen za objekt D2, što potvrđuje iskaz glavnog inženjera S. V., dok je za objekt D1 bio zadužen M. P. Iz usklađenog nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi, ako je R. K. bio zadužen samo za objekt D2 ne i objekt D1, na kojem se dogodila nesreća, pa stoga proizlazi da isti nije odgovoran za nastalu nesreću sa smrtnim ishodom. Nadalje, iz priloženog Ugovora o izvođenju radova broj ... od 23. rujna 2011., koji je sklopljen između glavnog izvođača radova TD "M. G." d.o.o. i podizvođača radova TD "I. E." d.o.o., u članku 9. stavak 1. Ugovora navedeno je da je izvoditelj TD "I. E." d.o.o. dužan za potrebe izvršenja Ugovora angažirati potreban broj djelatnika prema strukturi koja osigurava uspješno obavljanje radova, da ti djelatnici moraju biti uredno prijavljeni s valjanim liječničkim uvjerenjem te s uvjerenjima o osposobljenosti za rad na siguran način, da se izvoditelj obvezuje da će rješenjem imenovati odgovornu osobu na gradilištu, rješenjem postaviti odgovornu osobu za organizaciju, koordinaciju i organizaciju rada na siguran način. Također u članku 9. stavak 2. Ugovora izvoditelj se obvezuje da će sa radovima neposredno rukovoditi stručna osoba (rukovoditelj radova) koja će u skladu sa propisima imati određenu stručnu spremu i radno iskustvo s obzirom na vrstu radova, te je izvoditelj dužan tri dana prije početka izvođenja radova, dostaviti naručitelju TD "M. G." d.o.o. pismenim putem ime odgovornog rukovoditelja radova, uz obvezu ako za vrijeme građenja dođe do promjene odgovornog rukovoditelja radova, izvoditelj je dužan odmah o tome izvijestiti naručitelja, s tim da naručitelj, odnosno nadzorni inženjer ima pravo zahtijevati od izvoditelja da se sa gradilišta uklone osobe koji se kao djelatnici izvoditelja nemarno odnose prema obvezama iz Ugovora, s tim da je temeljem tog Ugovora pismenim rješenjem od 23. rujna 2011. broj ... koje je donijelo TD "I. E." d.o.o., odnosno izvoditelj radova u kojem je kao voditelj elektroinstalaterskih radova na objektu T. T. imenovana kao odgovorna osoba direktor navedenog društva Z. E., a što ukazuje da kao odgovorna osoba i ovlaštenih zaštite na radu nije imenovan okrivljenik R. K..

11. Dakle, iz sadržaja obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice, o čemu je prvostupanjski sud naveo jasne i iscrpne razloge, na koje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

12. Ovaj drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda žalitelja ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica od strane prvostupanjskog suda. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni, potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza, i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, izveo zaključke o dokazanosti odlučnih i važnih činjenica da se u odnosu na okrivljenog donese oslobađajuća presuda, a žalbeni navodi državnog odvjetnika kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

13. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana te ne postoje povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, sukladno članku 482. ZKP/08.

U Karlovcu 7. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Elma Kaleb Mamić, v.r.