Poslovni broj: Kž-422/2023-6

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Kž-422/2023-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž.A., OIB:, zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 3. u svezi st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, br. K-292/2023-7, od 17. travnja 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2024. u nazočnosti zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Osijeku M.M.W.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba opt. Ž.A. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, proglašen je krivim opt. Ž.A. zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari iz čl. 235. st. 3. u svezi st. 1. i čl. 52. KZ/11, te je na temelju čl. 235. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11. opt. Ž.A. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od kada mu je oduzeta sloboda u vezi s kaznenim djelima, te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od 19. siječnja 2023. do 17. travnja 2023.

 

1.2. Na temelju čl. 68. st. 1. i 2. KZ/11 uz izrečenu kaznu zatvora opt. Ž.A. je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, a koja će se izvršiti u okviru zatvorskog sustava.

 

1.3. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("NN“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, br. 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) dosuđen je u cijelosti imovinsko-pravni zahtjev oštećeniku S.D.K. u iznosu od 11.938,74 EUR (jedanaest tisuća devetsto trideset osam eura i sedamdeset četiri cente) / 89.952,43 kuna, oštećeniku T.M. u iznosu od 700,00 EUR (sedamsto eura) / 5.274,15 kuna, oštećeniku "Č." d.o.o. S. je djelomično dosuđen imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 2.725,00 EUR (dvije tisuće sedamsto dvadeset pet eura) / 20.531,51 kuna, a s preostalim djelom imovinsko-pravnog zahtjeva od 3.741,55 EUR (tri tisuće sedamsto četrdeset jedan euro i pedeset pet centi) oštećenik "Č." d.o.o. S. upućen je u parnicu, te je naloženo opt. Ž.A. da isplati navedene dosuđene iznose oštećenicima u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.

 

1.4. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 opt. Ž.A. je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova postupka.

 

2. Protiv te presude žali se opt. Ž.A. putem branitelja T.V., odvj. iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o izrečenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda u pobijanom dijelu preinači, te optuženik oslobodi, a podredno da se pobijana presuda u skladu s iznesenim žalbenim navodima ukine i predmet u pobijanom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje ili da se optuženiku izrekne primjerena uvjetna osuda s maksimalnim rokom trajanja.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

 

5. O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, opt. Ž.A. i branitelj T.V., odvj. iz S.

 

6. Na javnu sjednicu je pristupila M.M.W. -  zamjenica ŽDO u Osijeku, dok nisu pristupili opt. Ž.A. i branitelj T.V., odvj. iz S., te je na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08 odlučeno da će se sjednica vijeća održati u odsutnosti optuženika i njegovog branitelja.

 

6.1. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe optuženika koju je iznio sudac izvjestitelj.

 

7. Žalba optuženika nije osnovana.

 

8. Optuženik po branitelju, žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o izrečenoj sankciji, a pri tome ne označava numerički na točno koje odredbe Zakona o kaznenom postupku bi se odnosile istaknute povrede, a niti daje razloge za prigovore bitne povrede i povrede Kaznenog zakona. Žalitelj iznosi razloge kojim prigovara pobijanoj presudi da je donijeta uz pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i to u odnosu samo na radnje iz izreke pobijane presude koje optuženik nije priznao, a označeno u toč. I. alineja 7. i toč. I. alineja 10. izreke  presude, a u optužnici opisano pod toč. 11. i toč. 15.

 

8.1. Zbog navedenog, kako žalba ne sadrži obrazloženje za bitnu povredu kaznenog postupka i povrede Kaznenog zakona, drugostupanjski sud se ograničio na ispitivanje po službenoj dužnosti iz čl. 476. st. 1. ZKP/08  povodom izjavljene žalbe, te zbog povrede iz čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni iz čl. 471. st. 1. ZKP/08, a sukladno čl. 478. ZKP/08 jer izjavljena žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni.

 

9. Ovaj drugostupanjski sud je ispitujući pobijanu presudu utvrdio, da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti je povrijeđen Kazneni zakon na štetu optuženika, na koje pazi po službenoj dužnosti, shodno odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

10. Optuženik se putem branitelja žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na opisane radnje iz izreke presude iz toč. I. alineja 7. i toč. I. alineja 10. (u optužnici toč. 11. i toč. 15.), navodeći da nije sporno da je optuženik na raspravi priznao radnje iz optužnice državnog odvjetnika koje ga terete za produljeno kazneno djelo oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 i čl. 52. KZ/11, opisano pod toč. 1., 4., 5., 6., 7., 9., 12., 14., 16. i 19., no da ne priznaje radnje opisane pod toč. 11. i 15. optužnice državnog odvjetnika, a u izreci  pod toč. I. alineja 7. i toč. I. alineja 10. za koje ne postoje valjani dokazi da je i te radnje počinio optuženik. Žalitelj smatra da prvostupanjski sud u odnosu na opisane radnje koje nije priznao nije dao valjane razloge kada je zaključio da je dokazano da je optuženik 8. siječnja 2023. oko 23,20 sati u S., u T. ulici kod kućnog br. xx uz uporabu upaljača i papira zapalio sadržaj u dva plastična spremnika za otpad vlasništvo TD "Č" d.o.o. S., kojom prilikom se požar proširio sa spremnika na obližnja parkirana vozila marke "Citroen C1", reg. oznake , vlasništvo S.D.K. i na vozilo marke "Citroen C4", reg. oznaka , vlasništvo T.M., pri čemu je na vozilu vlasništvo S.D.K. nastupila materijalna šteta u iznosu od 11.938,74 eura, te za radnju od 15. siječnja 2023. oko 20,45 sati u S., u S. ulici kod kućnog broja xx, da je upotrebom upaljača i papira zapalio metalni spremnik za otpad TD "Č" d.o.o. S. Žalitelj tu prigovara da sud u odnosu na navedene opisane radnje nije mogao zaključiti, da se radi o zatvorenom krugu indicija nastalim pregledavanjem snimki video nadzora, na kojim je sud utvrdio da je na snimkama upravo opt. Ž.A.. Smatra da je prvostupanjski sud tu činjenicu morao utvrditi biometrijskim vještačenjem, iz kojeg razloga smatra da je u odnosu na optuženika činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i to samo u odnosu na dvije opisane radnje koje nije priznao i za koje ne postoje valjani dokazi.

 

11. Suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza i u međusobnoj vezi potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u vezi prigovora na opisane radnje u toč. I. alineja 7. i toč. I. alineja 10. kada je utvrdio, da je optuženik počinio i te opisane radnje, te ga proglasio krivim za kazneno djelo produljeno kazneno djelo oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 52. KZ/11 te osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

11.1 Naime, prvostupanjski sud je u dokaznom postupku protiv optuženika povodom optužnice državnog odvjetnika za 21 radnju produženog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, pravilno utvrdio da opisane radnje za koje nije našao dokazanim je ispustio iz izreke presude, a koje je optuženik priznao u prethodnom postupku, dok je 10 opisanih radnji iz optužnice optuženik priznao na raspravi, a koje priznanje je u skladu i s materijalnim dokazima koje je prvostupanjski sud izveo na raspravi te našao dokazanim da je te radnje optuženik počinio. Međutim, u odnosu na dvije radnje koje optuženik nije priznao, a odnose se na radnju opisanu pod toč. I. alineja 7., a koja se odnosi na kvalifikatorni oblik kaznenog djela oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 3. KZ/11 i to zbog prouzročene znatne štete na vozilu vlasništvo S.D.K. u iznosu od 11.938,74 eura, te radnje opisano u toč. I. alineja 10. na štetu TD "Č" d.o.o. S. kada je pričinjena materijalna šteta u iznosu od 253,00 eura,  prvostupanjski sud je dao valjane razloge te iznio na temelju kojih je dokaza utvrdio da je optuženik počinio i te dvije radnje, koje je osporavao na raspravi.  Protivno stavu žalitelja, prvostupanjski sud  je u odnosu na ove dvije točke iz izreke pobijane presude dao valjane i argumentirane razloge, kada je zaključio da je i te opisane radnje počinio optuženik, te da je prvostupanjski sud to utvrdio pregledom DVD snimke nadzora kamere hotela "A" od 8. siječnja 2023., koju snimku je prvostupanjski sud na raspravi pregledom usporedio s drugom snimkom od 8. siječnja 2023. sa nadzorne kamere D. br. 1,  na kojoj je nesporno na snimci optuženik koji to ne spori, te je sud pravilno zaključio da se na obje snimke radi o istoj osobi koja je isto obučena, istih karakterističnih kretnji u hodanju i držanju ruku prilikom hoda, te da je uz taj dokaz našao dokazanim tu radnju i pregledom potvrde o privremenom oduzimanju predmeta I. Policijske postaje S. br. 00243517 i sadržaja zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta od 17. siječnja 2023. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je optuženik osoba koja je počinila i tu opisanu radnju, te da to proizlazi i iz načina počinjenja djela paljenjem kontejnera, odnosno istim obrascem ponašanja optuženika iz opisanih radnji izreke presude.

 

11.2. Nadalje, i u odnosu toč. I. alineja 10. (toč. 15. optužnice), pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se radilo o identičnom načinu postupanja paljenja spremnika – kontejnera TD "Č" d.o.o. S. 15. siječnja 2023. oko 20,45 sati u S., u S. ulici, kod kućnog br. xx, a što je sud utvrdio na raspravi u dokaznom postupku pregledom DVD snimke nadzorne kamere kuće P., te iz sadržaja potvrde o privremenom oduzimanju predmeta br. 00243518 i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta, kada je snimak na raspravi pregledom uspoređen sa snimkom nadzorne kamere Raiffeisen bank, te utvrdio da se radi o istoj osobi u tamnoj dukserici s kapuljačom na glavi, upravo kakva je od optuženika oduzeta, te karakterističnog hoda i držanju ruku istoga na navedenim snimkama. Stoga te je prvostupanjski sud pravilno zaključio kada je i za ovu opisanu radnju našao dokazano i optuženika proglasio krivim i u odnosu na tu radnju.

 

11.3. Stoga, takva utvrđenja prvostupanjskog suda kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud u odnosu na osporene radnje iz izreke pobijane presude kada je prvostupanjski sud proglasio krivim optuženika da ih je počinio u okviru produljenog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari  iz čl. 235. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 u svezi čl. 52. KZ/11.

 

12. Žalitelj prigovara izrečenoj odluci o kaznenoj sankciji, nalazeći da je osuda na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine prestroga. Ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti koje idu u prilog optuženiku i to posebno utvrđeno po vještaku psihijatrijske struke bitno smanjenu ubrojivost, njegove obiteljske prilike, korektno držanje na raspravi i izraženo kajanje, zbog čega smatra  da je istome primjerenije izricanje uvjetne osude i to sa najdužim rokom provjeravanja.

 

12.1. Protivno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne. Pri tome je pravilno utvrdio i vrednovao da kod optuženika postoji kao olakotna okolnost njegovo izraženo kajanje, spremnost da se liječi i da je djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti. Nadalje, pravilno je sud vrednovao i cijenio kao otegotnu okolnost da je optuženik pravomoćno osuđivan presudom Općinskog suda u Splitu br. K-858/2014 od 21. ožujka 2019. i pravomoćne 18. svibnja 2019., zbog identičnog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju u od 7 (sedam) mjeseci, uvjetno na 2 (dvije) godine. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio kod izbora, vrste i kazne da je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osudio optuženika za produljeno kazneno djelo štećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 i čl. 52. KZ/11 primjerena ustrajnosti i upornosti optuženika u činjenju opisanih protupravnih radnji s obilježjima kaznenog djela oštećenje tuđe stvari kada ranija osuđivanost za identično kazneno djelo nije polučilo kod optuženika da uskladi svoje ponašanje i da ne čini više ista ili slična kaznena djela.

 

12.2. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upravo takva vrsta i mjera kaznene sankcije u trajanju od 1 (jedne) godine dana je dostatna da može pravilno utjecati na optuženika da više ne čini ista ili slična protupravna djela, a imajući u vidu njegovu osuđivanost za isto kazneno djelo, brojnost radnji za koje je proglašen krivim za počinjeno kazneno djelo, kao i činjenicu da mu je izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. st. 1. i 2. KZ/11, koja se mjera može izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme trajanja izdržavanja kazne zatvora. Sve istaknuto  i po ocjeni ovog suda,  može izvršiti pozitivni utjecaj na optuženika da ubuduće više ne čini navedene protupravne radnje, te da shvati da je činjenje istih pogibeljno, a kažnjavanje pravilno i da takva izrečena kazna zatvora sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini, tako da će se navedenom kaznenom sankcijom ispuniti zadani ciljevi specijalne i generalne prevencije.

 

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 482. ZKP/08 valjano je odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Osijek, 25. siječnja 2024.

 

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić