REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–103/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Iztoka Krbeca kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika R. M., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, -dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, od 30. rujna 2022., broj 2 K-97/2018-28, u sjednici održanoj 7. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Žalba optuženika R. M. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, od 30. rujna 2022., broj 2 K-97/2018-28, optuženik R. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – krađa iz članka 228. stavka 1. KZ/11, i na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), optuženi R. M. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08, u iznosu od 500,00 kuna/ 66,36 EUR-a (fiksni tečaj konverzije 7,53450), u roku od 15 dana.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08, oštećenik L. G. s imovinskopravnim zahtjevom upućen je u parnicu.

2. Žalbu protiv te presude podnio je optuženik R. M. putem branitelja V. B., odvjetnika iz K., „iz razloga navedenih u čl. 467. st. 1. t. 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku“, s prijedlogom da nadležni županijski sud „pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe odnosno da tu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.“

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se odbije žalba optuženika i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola.

5. Žalba nije osnovana.

6. Premda žalitelj ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, on ga ne obrazlaže, a niti se može razabrati zašto smatra da je ostvarena ova povreda, već samo polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem. Međutim, sud prvog stupnja je glede odlučnih činjenica označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik R. M. počinio kazneno djelo, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio i na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio.

7. Nije u pravu optuženik R. M. niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.

7.1. Optuženik R. M. ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da se u njegovim postupcima ne ostvaruju obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim, i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi sa motrišta žalitelja bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

8. Stoga bitna povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona nisu ostvarene, a niti je ovaj sud, ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08, utvrdio da bi u presudi bile ostvarene i neke druge bitne povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, ili povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, pa žalba optuženika iz navedenih žalbenih osnova nije osnovana.

9. Jednako tako nije osnovana niti žalba optuženika R. M. iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. Razmotrivši razloge koje je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude za svoja utvrđenja odlučnih činjenica, kao i istaknute prigovore u žalbi optuženika, a kojima u suštini ne iznosi ništa novo što već nije naveo u svojoj obrani u tijeku postupka i što nije bilo predmetom raspravljanja i ocjene od strane suda prvog stupnja, ovaj sud drugog stupnja, ocjenjuje da optuženik R. M. navodima svoje žalbe nije ni najmanje doveo u sumnju razloge na kojima je utemeljena prvostupanjska presuda, o neovlaštenoj sječi i protupravnom prisvajanju 81 stabla hrasta kitnjaka, klena i crne johe, na štetu L. G., a koji se žalbom pokušavaju dovesti u sumnju. Ovo iz razloga što je oštećenik L. G. iskazivao vrlo određeno i uvjerljivo negirajući da je optuženiku dao dopuštenje za sječu drva, ili da je uopće znao da će to optuženik učiniti, a podaci u spisu ukazuju da nije imao razloga da tako detaljno i logično iskazuje kada to ne bi odgovaralo objektivnoj istini.

9.2. Sud prvog stupnja temeljito je i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao obranu optuženika R. M. dane u tijeku postupka pri čemu ju je detaljno analizirao samu za sebe, kao i u vezi s drugim dokazima koji su provedeni u tijeku postupka i osnovano zaključio da njegova obrana nije vjerodostojna.

9.3. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da je dio obrane optuženog R. M. u kojoj je naveo kako je manji dio drva posjekao prije sklapanja kupoprodajnog ugovora s oštećenim L. G. te da ta drva nije odvezao tada, već nakon realizirane kupoprodaje, kao i da je nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora, uz odobrenje oštećenog, posjekao manji dio drva, dezavuiran, osim iskazom oštećenika L. G., i iskazom svjedoka T. Š. koji je naveo kako je drva za optuženog sjekao u dva navrata kao i da je u drugom navratu porušio 25-30 komada drva, nakon čega je optuženi sam nastavio sjeći drva, što korespondira s činjenicom da je provedenim očevidom utvrđeno kako je na predmetnim česticama zatečena veća količina panjeva, svakako veća od one "manje količine" koju je optuženi naveo, a ukupno 142 panja, time da je dio zatečenih drva oštećeni nakon provedenog očevida preuzeo, kao i s činjenicom da iz predmeta Općinskog suda u Karlovcu broj R1-49/2017, u kojem je vršeno osiguranje dokaza na predmetnim česticama, te izvršen očevid na licu mjesta, proizlazi kako je na kč.br. oštećenog utvrđeno posječeno 81 stablo. S pravom je nadalje prvostupanjski sud kod ocjene vjerodostojnosti obrane optuženika cijenio i iskaz svjedoka M. V., za kojeg je optuženi u svojoj obrani naveo da je upravo taj svjedok čuo kako mu je oštećenik odobrio sječu drva na predmetnoj kč.br., a koji je naveo kako uopće nema saznanja o odnosima između optuženika i oštećenika kao i detaljima kupoprodaje predmetne čestice. Konačno prvostupanjski sud s pravom ukazuje kako na neistinitost optuženikove obrane u dijelu u kojem navodi kako je imao oštećenikovo odobrenje za sječu, ukazuje činjenica da taj navod optuženika nije naznačen u ugovoru o kupoprodaji predmetnih kč.br., što bi zasigurno bilo naznačeno da je takav dogovor postojao.

9.4. Slijedom svega izloženog, suprotno navodima žalbe optuženika, sud prvog stupnja je pravilnom ocjenom vjerodostojnosti iskaza oštećenika utvrdio da je optuženik R. M. u kritičnom u razdoblju bez dopuštenja i znanja oštećenika L. G., posjekao te za sebe zadržao 81 stablo hrasta kitnjaka, klena i crne johe. Stoga je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio kazneni zakon, kada je postupanje optuženika R. M. pravno označio kao kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11, te ga za isto proglasio krivim.

9.5. Za svoja činjenična i pravna utvrđenja sud prvog stupnja dao je u svemu logične, jasne, potpune i argumentirane razloge, posebno pod točkama 18.1. do 23. obrazloženja presude, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje radi nepotrebnog ponavljanja upućuje i žalitelja.

9.6. Budući da optuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju potpuna i pravilna utvrđenja odlučnih činjenica kaznenog djela za koje je proglašen krivim, to žalba optuženika R. M. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nije osnovana.

10. Žalba optuženika podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, pa je pobijana presuda ispitana u odluci o kazni i po žalbi optuženika, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08.

10.1. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da dosadašnja neosuđivanost optuženika i njegova starija životna dob čine olakotne okolnosti zbog kojih je valjalo optuženiku izreći kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. S obzirom na navedene okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su se stekli uvjeti za primjenu odredbe članka 56. KZ/11, pa je i ovaj sud stajališta da se kako izrečenom kaznom zatvora, tako i izrečenom uvjetnom osudom s rokom provjeravanja u trajanju od dvije godine u ovom slučaju mogu ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

11. Slijedom iznesenog, na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Puli – Pola 7. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Iztok Krbec