Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Kž-777/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. K. zbog kaznenog djela neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18 i 126/19

– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-1124/2020 od 31. ožujka 2022. i okrivljenog D. K., podnijete protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-203/2017 od 7. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog D. K. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj K-203/2017 od 7. veljače 2022., okrivljeni D. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – djelo opisano u članku 190. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 190. stavak 2. KZ/11, te je, na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina, te mu je, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te je određeno da se ta kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni D. K. u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 77. KZ/11 u svezi članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) sud je od okrivljenog D. K. oduzeo imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom i utvrdio da je novčani iznos od 100,00 kuna imovinska korist koju je okrivljenik ostvario kaznenim djelom iz članka 190. stavak 2. KZ/11 te je odredio da je novčani iznos od 100,00 kuna imovina Republike Hrvatske, i nalaženo je okrivljeniku D. K. da novčani iznos od 100,00 kuna isplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe. Na temelju članka 148. stavak 1. sud je okrivljenog D. K. obvezao da nadoknadi troškove kaznenog postupka u iznosu 200,00 kuna i paušalni iznos od 2.000,00 kuna.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik i okrivljenik.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni iz članka 467. točka 4. u vezi članka 471. stavak 1. ZKP/08 i predlaže da se pobijana presuda preinači o okrivljenika osudi na kaznu zatvora.

2.2. Okrivljeni D. K. je podnio žalbu po branitelju A. Ć., odvjetniku iz S., a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te oduzimanju imovinske koristi i odluke o troškovima kaznenog postupka te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljeni D. K. po branitelju A. Ć. te predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu u smislu odredbe članka 474. ZKP/08.

5. O sjednici vijeća, na zahtjev okrivljenog D. K., izviješteni su okrivljeni, njegov branitelj odvjetnik A. Ć. i državni odvjetnik. Sjednica vijeća održana je temeljem odredbe članka 475. stavak 4. ZKP/08 jer uredno pozvani okrivljenik, branitelj okrivljenika i državni odvjetnik nisu pristupili.

6. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog D. K. nisu osnovane.

U odnosu na žalbu okrivljenog D. K. osim zbog odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi i troškovima kaznenog postupka

7. Okrivljeni D. K. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 navodeći da je izreka presude proturječna razlozima presude, razlozi presude su nejasni i proturječni pri čemu uopće ne obrazlaže u čemu su nedostaci zbog kojih se presuda ne da ispitati već u žalbi osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i daje svoju analizu provedenih dokaza i utvrđenja koja su drugačija od utvrđenja prvostupanjskog suda a što predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju također navodi kao žalbeni navod. Suprotno tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud je nakon korektno prenesenog sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza, poglavito personalnih, koje je međusobno usporedio i konfrontirao te je u razlozima presude, iznio jasne, valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

8. Okrivljenik se žali i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i ponavlja da kazneno djelo nije počinio te se poziva na iskaz svjedoka Ž. S. koji je u iskazu naveo da nije od okrivljenika za 100,00 kuna kupio jedno original pakovanje lijeka Heptanon sa sadržajem od deset tableta, već je iste kupio na drugom mjestu od njemu nepoznatih osoba. Takva obrana okrivljenika je od strane prvostupanjskog suda detaljno analizirana i s pravom otklonjena kao neprihvatljiva. Naime, prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka I. P. koji je kao policijski službenik vršio opservaciju i vidio da je iz ulaza zgrade R… u S. izašao okrivljeni D. K., koji mu je od ranije bio poznat kao osoba koja se bavi kupnjom i preprodajom droge, te vidio da je okrivljenik došao do vozila plave boje marke F. P. splitskih registarskih oznaka u kojem je na mjestu vozača sjedila jedna muška osoba starosti oko 40-tak godina i dolaskom do mjesta vozača okrivljeni D. K. se naslonio na vozilo i vozaču predao neki predmet, dok mu je taj vozač odmah dao jednu papirnatu novčanicu. Tu razmjenu je, s mjesta gdje je stajao, dobro vidio i taj događaj dojavio kolegama S. U. i L. B. Svjedoci S. U. i L. B. navode da su slijedili taj automobil i vozača te ga zatekli ispred njegova stana, legitimirali ga i utvrdili da se radi o Ž. S. koji im je dragovoljno predao paketić s 10 tableta Heptanona. Imajući na umu da je svjedok Ž. S. u svom iskazu potvrdio da se inkriminirane zgode susreo s okrivljenikom u R. ulici, da je okrivljenik došao do njegovog vozila i kroz prozor od vozača pružio ruku u unutrašnjost da bi ga „potapšao“, to nema nikakve dvojbe da je okrivljenik Ž. S. neovlašteno prodao tvari koje su propisom proglašene drogom kako to proizlazi iz suglasnih i jasnih iskaza svjedoka I. P., S. U. i L. B.

8.1. Slijedom iznijetog proizlazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, i za svoja utvrđenja dao opsežne, argumentirane i valjane razloge koji žalbom okrivljenika nisu dovedeni u sumnju. Kako okrivljenik ne navodi u čemu se sastoji nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, to je ispravno prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje našao da su ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11 te ga je, pravilno, za to kazneno djelo i proglasio krivim pa žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i okrivljenog D. K. zbog odluke o kazni i žalbu okrivljenog D. K. zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi i troškovima kaznenog postupka

9. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio olakotne okolnosti na strani okrivljenika ali nije dostatno cijenio društvenu opasnost od neovlaštene prodaje tableta Heptanona, koji ima djelatnu tvar metadon, jer to nije ništa manje opasno od prodaje droge heroina zbog čega smatra da se jedino bezuvjetnom kaznom može postići svrha kažnjavanja okrivljenika. Okrivljenik pak smatra da je i uvjetna osuda koja mu je izrečena neprimjerena kazna.

9.1. Nije u pravu okrivljeni D. K. kada tvrdi da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu, niti državni odvjetnik kada kaznu na koju je okrivljenik osuđen smatra preblagom. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika kao olakotno cijenio njegove osobne prilike i činjenicu da ranije nije osuđivan dok je kao otegotno cijenio društvenu opasnost ovakvih kaznenih djela učestalih na području županije u nadležnosti prvostupanjskog suda. Imajući na umu navedeno, a posebno protek vremena od počinjenog kaznenog djela te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11), i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i potom izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 4 (četiri) godine u cijelosti primjerena svim navedenim okolnostima, te će se njome ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje za koje se zalaže okrivljeni D. K. i strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik, nije osnovano.

9.2. Kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da je okrivljenik kaznenim djelom za koje je proglašen krivim iz članka 190. stavak 2. KZ/11 pribavio imovinsku korist u iznosu od 100,00 kuna, a nitko ne može zadržati korist pribavljenu kaznenim djelom, pa je prvostupanjski sud pravilno odredio da je novčani iznos od 100,00 kuna imovina Republike Hrvatske te naložio okrivljeniku da novčani iznos od 100,00 kuna plati u državni proračun Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

9.3. Okrivljenik u žalbi navodi da se žali i zbog troškova kaznenog postupka no, ne obrazlaže niti taj žalbeni navod. Imajući na umu da je okrivljenik za kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11 proglašen krivim, prvostupanjski sud ga je pravilno, na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08, obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka za provedeno toksikološko vještačenje u iznosu 200,00 kuna i paušalni iznos od 2.000,00 kuna koji je pravilno odmjeren prema obiteljskim i imovinskim prilikama okrivljenika te duljini, trajanju i složenosti postupka, tako da niti u tom dijelu žalba optuženika nije osnovana.

10. Kako žalbenim razlozima okrivljenika i državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. S obzirom na navedeno trebalo je, primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 07. ožujka 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dušanka Zastavniković Duplančić,v.r.