REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 622/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. P. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. M. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici D. H. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i p. u Z., radi nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-250/2018-2 od 18. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 732/17-29 od 26. travnja 2018. koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-732/17-32 od 4. srpnja 2018., u sjednici održanoj 7. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-250/2018-2 od 18. listopada 2018. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-732/17-29 od 26. travnja 2018. koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-732/17-32 od 4. srpnja 2018. pod točkom I. izreke odbio je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz) od dana 13. prosinca 2012., kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 30. rujna 2009. i kojim je tužitelj tražio da ga tuženik vrati na radno mjesto Novinar II u redakciji J. l.. Pod točkom I.2. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 654.660,09 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki I.2. izreke,, a pod točkom I.3. odbio je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, dok je pod točkom II. izreke naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 28.250,00 kuna u roku od 8 dana.

2. Županijski sud u Bjelovaru presudom poslovni broj: Gž R-250/2018-2 od 18. listopada 2018. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu, a odbio je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe i zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pobijana presuda nije nerazumljiva niti sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati, a niti postoji proturječnost između izreke presude i razloga navedenih u obrazloženju iste.

8. Prihvaćenjem ocjene dokaza, koju je proveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, koju revident opisno ukazuje u reviziji, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na rezultatu cjelokupnog dokaznog postupka.

9. U dijelu revizijskih navoda kojima tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja kada navodi da mu je ugovor o radu otkazan 44 dana nakon saznanja za činjenicu otkazivanja, valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

10. Slijedom navedenog, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka koje ističe revident u reviziji.

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužitelj kod tuženika na temelju ugovora o radu radio na radnom mjestu novinara,

- da je tužitelj 2. prosinca 2012. došao je na posao u noćnu smjenu od 18 sati u vidno alkoholiziranom stanju što su potvrdili svjedoci svojim iskazom da je tužitelj teturao, usporeno i nerazgovjetno govorio, smrdio na alkohol, bio crven u licu, teško održavao ravnotežu i nije se mogao skoncentrirati,

- da tužitelj nije alkotestiran jer tuženik ne posjeduje uređaj za alkotestiranje,

- da je tužitelja zamjenik glavnog urednika poslao kući jer tužitelj nije bio u stanju obavljati posao noćnog urednika koji zahtijeva koncentraciju i sabranost (pratiti vijesti s drugih portala i novina, vršiti izmjene u izdanju, tehnički prijelom stranice),

- da je tužitelj pred svjedocima - zamjenikom glavnog urednika I. A. i djelatnikom tuženika T. M. priznao da je pijan odnosno da je pio cijeli dan jer je nešto slavio,

- da je zamjenik glavnog urednika 3. prosinca 2012. obavijestio direktora o navedenom događaju,

- da je tuženik 13. prosinca 2012. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer je tužitelj na radno mjesto došao u vidljivo alkoholiziranom stanju te zbog alkoholiziranog stanja nije bio u stanju obavljati svoje radne zadatke,

- da je tužitelj i ranije upozoravan na obveze iz radnog odnosa,

- da je provedeno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom.

12. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključivši da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu prema čl. 108. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/2009, 61/11, 82/12 - dalje: ZR) jer je tužitelj u alkoholiziranom stanju došao na rad i nije bio u stanju obavljati svoje radne zadatke noćnog urednika, čime je počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

13. Revident je reviziju podnio i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešnu primjenu materijalnog prava revident vidi u tome što smatra da su sudovi pogrešno primijenili odredbe čl. 65. Zakona o zaštiti na radu koji propisuje da se činjenica je li radnik pod utjecajem alkohola može utvrditi samo alkometrom ili drugim pogodnim aparatom ili postupkom, a nikako svjedocima koji su subjektivni, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Nadalje, revident ističe da je tuženik 44 dana nakon saznanja za činjenicu na kojoj se temelji otkaz otkazao ugovor o radu tužitelju iako je bio na bolovanju pa da je odluka o otkazu i zbog toga nezakonita.

14. Odredbom čl. 65. st. 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12 - dalje: ZZR) propisano je da se utvrđivanje da li je radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti obavlja alkometrom ili drugim pogodnim aparatom ili postupkom.

15. Navedenom odredbom propisano je da se alkoholiziranost kod radnika treba utvrditi na objektivan način putem odgovarajućih pogodnih sredstava za utvrđivanje je li neka osoba pod utjecajem alkohola.

16. U ovom konkretnom slučaju utvrđeno je da tuženik ne posjeduje uređaj za alkotestiranje, a iz iskaza svjedoka je utvrđeno da je tužitelj sam priznao da je pijan tj. u alkoholiziranom stanju što potvrđuje i opis stanja u kojem se tužitelj nalazio (tužitelj je teturao, usporeno i nerazgovjetno govorio, smrdio po alkoholu, bio crven u licu, teško održavao ravnotežu i nije se mogao skoncentrirati) o čemu je iskazalo petero svjedoka.

17. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su- IV- 101/2023-2 održane 27. veljače 2023. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

„Alkoholiziranost radnika poslodavac mora utvrđivati prikladnim mjerama na način propisan odredbama Zakona o zaštiti na radu, osim u slučaju kada činjenica alkoholiziranosti među strankama nije sporna jer je radnik u mjerodavno vrijeme sam priznao svoju alkoholiziranost zbog koje, s obzirom na stanje u kojem je bio, objektivno nije mogao obavljati poslove i radne zadatke na svom radnom mjestu.“

18. Shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u nižestupanjskim odlukama u skladu je sa shvaćanjem revizijskog suda zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su- IV-101/2023-2 održane 27. veljače 2023.

19. Iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da se alkoholiziranost radnika samo iznimno, osim mjerama propisanim odredbom čl. 65. st. 2. ZZR može dokazivati na drugi način, a to je slučaj ako je radnik u mjerodavno vrijeme, sam priznao svoju alkoholiziranost.

20. Stoga, iako je odredbom čl. 65. st. 2. ZZR propisano da se utvrđivanje je li radnik pod utjecajem alkohola obavlja alkometrom, okolnosti ovog konkretnog slučaja, a to je situacija u kojoj je tužitelj priznao pred svjedocima da je pod utjecajem alkohola, predstavljaju iznimku od pravila o obveznom utvrđivanju prisutnosti alkohola alkometrom.

21. Nadalje, zbog alkoholiziranosti tužitelj nije bio u stanju obavljati radne zadatke noćnog urednika koji zahtijevaju praćenje svih vijesti, izmjene izdanja u kratkom vremenu za što je potrebna koncentracija i sabranost te je zbog toga tuženik hitno pozvao na rad drugog radnika.

22. Stoga je u opisanoj situaciji opravdan zaključak sudova da je tužitelj došao na radno mjesto u alkoholiziranom stanju i remetio proces rada (hitno pozivanje pozvan na rad drugog radnika) što prema shvaćanju ovog suda u opisanim okolnostima predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Kada se uzme u obzir i činjenica da je tužitelj ranije bio upozoravan na obveze iz radnog odnosa, opravdan je i zaključak sudova da je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja.

23. Budući da je tužitelj zatečen u alkoholiziranom stanju 2. prosinca 2012. o čemu je glavni urednik obaviješten 3. prosinca 2012., a odluka o otkazu ugovora o radu donesena je 13. prosinca 2012., pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je odluka o otkazu iz čl. 108. st. 1. ZR donesena u roku od 15 dana u skladu s čl. 108. st. 2. ZR. Nadalje, pravilan je i zaključak nižestupanjskih sudova da na zakonitost odluke o otkazu ne utječe činjenica da je tužitelju odluka o otkazu dostavljena nakon 44 dana odnosno dok je bio na bolovanju jer je tužitelju otkazan ugovor o radu odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu koji ne predviđa obvezu poštivanja otkaznog roka.

24. Slijedom navedenog, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 108. st. 1. ZR kada je utvrđeno da je otkaz ugovora o radu dopušten s obzirom na utvrđenje da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu. Budući da je otkaz ugovora o radu dopušten, pravilna je i odluka nižestupanjskih sudova kojom je odbijen zahtjev za vraćanje na rad i naknadu plaće.

25. Zbog navedenog, ne postoji revizijski razlog zbog kojeg je revizija izjavljena pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 7. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.