Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 23 Gž-2814/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Penić Lukač, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. S. iz R., OIB: …, koju zastupa punomoćnica R. G., odvjetnica iz Z., protiv tuženika I. z. d.o.o., B., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda M., P. i ., odvjetnici iz R., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama poslovni broj P- 3683/2019-10 od 1. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama poslovni broj P-3683/2019-10 od 1. rujna 2020.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

” I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se ništetnim ugovor o kupoprodaji sklopljen 24. lipnja 1998. između trgovačkog društva A. d.d. R. kao prodavatelja i društva I. z. d.o.o. B. kao kupca, kao i aneks istoga od 20. siječnja 2004., kojim je tuženik stekao vlasništvo nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci u zk.ul.br. 1945 k.o. K. zk.čbr. 3332/13 gradilište površine 39797m2, koje sada predstavlja zemljišno- knjižne čestice oznaka zk.čbr. 3332/13, 3332/131, 3332/132, 3332/133, 3332/134, 3332/135, 3332/136, 3332/137, 3332/138, 3332/139, 3332/140, 3332/142, 3332/143, 3332/144 i 3332/145, sve k.o. K.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.812,50 kn (dvije tisuće osamsto dvanaest kuna i pedeset lipa), u roku od 15 dana, dok se u ostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova odbija.“

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužba i tužbeni zahtjev, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim kupoprodajnog ugovora sklopljenog 24. lipnja 1998. između trgovačkog društva A. d.d. kao prodavatelja i tuženika kao kupca i Aneksa navedenog ugovora od 20. siječnja 2004. na temelju kojih ugovora je tuženik stekao pravo vlasništva u 19/20 dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci u zk.ul.br. 1945 k.o. K. zk.čbr. 3332/13 gradilište površine 39797m2 (zk.čbr. 3332/13, 3332/131, 3332/132, 3332/133, 3332/134, 3332/135, 3332/136, 3332/137, 3332/138, 3332/139, 3332/140, 3332/142, 3332/143, 3332/144 i 3332/145, sve k.o. K.).

8. Tužiteljica zahtjev za utvrđenjem ništetnosti predmetnog ugovora o kupoprodaji temelji na tvrdnjama da je ugovor za prodavatelja A. d.d. sklopila neovlaštena osoba I. Č., te da se radi o zelenaškom ugovoru.

9. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je u zemljišnim knjigama tužiteljica upisana kao vlasnica 1/20 a tuženik kao vlasnik 19/20 dijela premetne nekretnine,

- da je tužiteljica suvlasnički dio predmetne nekretnine stekla na temelju pravnog posla sa ranijim vlasnikom R. S.,

- da je predmetnim ugovorom o prodaji od 24. lipnja 1998. A. d.d. prodao ovdje tuženiku 19/20 dijelova nekretnine k.č.br. 3332/3 – gradilište od 39797m2 iz zk.ul.br. 1945 k.o. K., pri čemu je utvrđeno da je ugovor sklopljen na temelju predugovora od 28. listopada 1995. kao i da je kupac po ovlaštenju prodavatelja u međuvremenu izveo znatne radove na zemljištu (čl. 1. i 2.). Nadalje, čl. 3. ugovorena je kupoprodajna cijena i to u iznosu od 945.175,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti pri čemu je utvrđeno da je 21. prosinca 1996. isplaćen dio iste i to protuvrijednost od 84.328,88 DEM pa preostaje iznos od 860.846,12 DEM. Istovremeno je utvrđeno da prodavatelj duguje gradu B. na ime komunalne naknade za predmetnu nekretninu iznos od 111.318,14 DEM i to na dan sklapanja predugovora te da kupac preuzima ispunjenje tog duga pa kupoprodajna cijena preostaje u iznosu od 749.527,98 DEM koju se kupac obvezao platiti u 24 mjesečna obroka, svaki po 31.230,33 DEM, pri čemu prvi obrok dospijeva na naplatu u roku od 15 dana od dana dostave od strane prodavatelja zemljišno-knjižnog izvatka bez upisanih tereta. U čl. 5. sadržana je tabularna izjava prodavatelja dok je u čl. 6. utvrđeno postojanje založnog prava na nekretnini koja je predmet ugovora za korist R. S. kao i obveza prodavatelja da oslobodi nekretninu od opisanog založnog prava. Utvrđena je i obveza vraćanja od strane prodavatelja novčanog iznosa od 713.993,17 kn u slučaju ostvarenja založnog prava od strane R. S., sa zateznim kamatama kao i obveza isplate kupcu za uloženo u predmetne nekretnine a koja vrijednost uloženog će se utvrditi vještačenjem. U čl. 7. je utvrđeno da je kupac u posjedu kupljene nekretnine.

- da je Ugovor je za prodavatelja kao vd direktora potpisao I. Č. te je potpis istog ovjeren kod javnog bilježnika V. P. iz R. dana 24.6.1998., Ov-9669/98,

- da je između istih stranaka je 20. siječnja 2004. sklopljen Aneks prethodno opisanog ugovora u kojem je utvrđeno da kupac i dalje duguje iznos od 749.527,98 DEM na ime kupoprodajne cijene te je u čl. 2. izvršen ispravak oznake nekretnine (k.č.br. 3332/13 umjesto k.č.br. 3332/3), zatim je u čl. 3. izvršena promjena valute kupoprodajne cijene u eure te rok isplate te je ugovor, novim čl. 3. st. 5. dobio snagu ovršne isprave, odnosno ovlaštenje prodavatelja da u slučaju neisplate po dospijeću a po pribavljenoj ovršnosti od strane javnog bilježnika, neposredno provede ovrhu radi naplate kupoprodajne cijene. Završno, izmijenjen je i čl. 5. ugovora na način da je kupac ovlašten na uknjižbu tek po isplati kupoprodajne cijene. Aneks Ugovora je za prodavatelja potpisao stečajni upravitelj B. B.

- da je kod Trgovačkog suda u Rijeci vođen postupak po tužbi tužitelja R. S. protiv 1. tuženika I. z. B. i 2. tuženika A. d.d. R., te su u navedenom postupku presudom od 28. prosinca 2012. odbijeni tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništavim predugovora o prodaji k.č.br. 3332/13, z.k.ul.br. 1945 k.o. K. te uspostave zemljišno-knjižnog stanja kojom će 1. tuženik na opisanoj nekretnini uspostaviti prijašnje stanje i to na 1/20 dijela. Da je u tom postupku rješenjem suda prvog stupnja od 6. veljače 2015. utvrđen prekid postupka jer je 2. tuženik prestao postojati (brisan iz sudskog registra),

- da je u postupku kod Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-6683/15 ovdje tuženik podnio tužbu protiv ovdje tužiteljice radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, te je tužiteljica osporila tužbu navodeći da je u tijeku postupak kod istoga suda pod poslovnim brojem P-1856/14 u kojem je ovdje tuženik podnio identičnu tužbu, a tužiteljica protutužbu (P-2812/14) radi utvrđenja ništetnim kupoprodajnog ugovora na temelju kojeg je ovdje tuženik upisao svoje pravo vlasništva. Nakon što je postupak u predmetu P-2812/14 pravomoćno okončan rješenjem o povlačenju tužbe, postupak po protutužbi je razdvojen u novi, predmetni postupak,

- da je kod Općinskog suda u Rijeci vođen postupak pod posl. br. P-3156/03 u kojem je pravomoćnom presudom od 18. ožujka 2008. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja R. S. protiv tuženika 1. I. z. d.o.o. B., 2. T. d.d. R., 3. M. d.o.o. R. i 4. T. F. F. d.o.o. K. radi utvrđenja ništavim kupoprodajnih ugovora iz 1997. kojima je 1. tuženik prodao preostalim tuženicima određene nekretnine u k.o. K.,

- da je I. Č. na sjednici Nadzornog odbora A. d.d. održanoj 5. ožujka 1998., kojom je on predsjedao kao predsjednik Nadzornog odbora, imenovan v.d. direktora,

- da je A. d.d. 5. ožujka 1998. donio Odluku o imenovanju direktora društva (list 14 spisa) kojom je I. Č. sukladno odredbi čl. 261. st. 2 Zakona o trgovačkim društvima imenovan v.d. direktora društva na razdoblje od šest mjeseci. U Odluci je navedeno da je direktor društva ovlašten pojedinačno poduzimati radnje vođenja poslova društva i samostalno zastupati društvo, osim pravnih poslova koji s tiču raspolaganja nekretninama, te pravnih poslova čija pojedinačna vrijednost premašuje protuvrijednost u kunama iznosa od 70.000,00 DEM,

- da je rješenjem Općine B. od 9. ožujka 1994. utvrđeno je da je A. d.d. za zemljište površine 39.797m2 utvrđena visina komunalne naknade od 9.312,50 DEM mjesečno, pri čemu je rješenje doneseno na temelju Odluke o komunalnoj naknadi općine B. (SN br. 2/94), dok je u obrazloženju pojašnjen način obračuna komunalne naknade,

- da je rješenjem Općine B. od 26. ožujka1996. utvrđeno je da je A. utvrđena visina komunalne naknade za poslovni prostor površine 5000m2, u zoni 1., djelatnost 070140, K. u iznosu od 2.275,00 DEM u protuvrijednosti u kunama. Tim rješenjem je ujedno stavljeno izvan snage rješenje od 9. ožujka 1994.,

- da je od 20. listopada 1995. sklopljen ugovor o zajmu između R. S. kao zajmodavca i A. d.d. kao zajmoprimca, zatim je 22. ožujka 1997. sklopljen ugovor – Sporazum o reguliranju naplate dospjelih potraživanja i reprogramiranja srednjoročnog kredita između stranaka te otplati dugovanja u ukupnom iznosu od 5.140.200,02 kn u roku 3 godine a s istim danom je sastavljen i prijedlog za osiguranje novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretninama dužnika (A.) i

- da vrijednost spornog zemljišta 1997. odnosno u vrijeme sklapanja Sporazuma između R. S. i A., površine 37.807m2 u radnoj zoni R-29 K. iznosila 1.162,200,00

DEM, što znači oko 30 DEM/m2,

- da je prednik tužiteljice R. S. suvlasnički dio predmetne nekretnine stekao pravnim poslom od A. d.d., u vrijeme kad je bio u vlasničkim strukturama A. d.d., po cijeni od 6 DEM/m2,

- da je A. d.d predmetno zemljište prodao tuženiku po cijeni od 23,74 DEM/m2.

10. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, budući je sud prvog stupnja na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

11. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora pozivom na odredbu članka. 88. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 u daljem tekstu ZOO) koji u stavku 3. propisuje ukoliko neovlašteno zastupani ni naknadno ne odobri sklapanje ugovora po neovlaštenoj osobi, ugovor nije niti sklopljen.

12. Kako na temelju Odluke o imenovanju I. Č. vršiteljem dužnosti direktora društva A. d.d. od 5. ožujka1998., vršitelj dužnosti direktora I. Č. nije bio ovlašten samostalno i pojedinačno sklapati pravne poslove koji se tiču raspolaganja nekretninama već mu je za takav pravni posao bila potrebna pisana suglasnost Nadzornog odbora, a vd direktora I. Č. takva suglasnost nije izdana prethodno, istovremeno niti naknadno, prvostupanjski sud smatra da se radi o tzv. nepostojećem ugovoru, odnosno da predmetni kupoprodajni ugovor nije niti sklopljen.

13. Pri tome se prvostupanjski sud poziva na pravno shvaćanje zauzeto u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i na sjednici Građanskog odjela tog suda (Su-IV-127/13), prema kojem se ne može zahtijevati utvrđenje ništavosti nepostojećeg ugovora u situaciji kada je ugovor sklopila neovlaštena osoba.

14. Sa takvim zaključkom prvostupanjskog suda se, u ovom konkretnom slučaju, ne može složiti i drugostupanjski sud.

15. Odredbom člana 242. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine 111/93, dalje u tekstu: ZTD), propisano je da se ovlast uprave da zastupa društvo ne može ograničiti. Stavkom 2. istog članka propisano je da se članovi uprave moraju u odnosu na društvo u vođenju poslova držati ograničenja koja su im u okviru propisa postavljena statutom, odlukama nadzornog odbora i glavne skupštine te poslovnikom o radu uprave.

16. Kako se ovlast uprave da zastupa društvo, u smislu odredbe citiranog članka 242. st. 1. ZTD, ne može ograničiti, ugovor koji je sklopio vd direktora A. d.d. s tuženikom je valjan pravni posao.

17. Neosnovano se žaliteljica u žalbi poziva na primjenu odredbe članka 242. st. 2. ZTD smatrajući da se u konkretnom slučaju primjenjuje navedena odredba prema kojoj je predmetni ugovor protivan prisilnom propisu i ništetan u smislu čl. 104. st. 1. ZOO.

18. Smisao citirane odredbe članka 242. st. 2. ZTD je reguliranje odgovornosti članova uprave prema društvu u situaciji kada se u vođenju poslova društva ne drže propisanih ograničenja, te društvo na temelju citirane zakonske odredbe ima pravo na naknadu eventualne štete prema članu uprave.

19. Međutim, u pravnim poslovima s trećim osobama u kojima član uprave zastupa društvo, ovlast uprave da zastupa društvo ne može se ograničiti (čl. 242. st. 1. ZTD) te su pravni poslovi koje sklopi član uprave društva u zastupanju društva valjani i obvezuju društvo, neovisno od ograničenja koja je društvo postavilo članu uprave i kad su ti pravni poslovi poduzeti suprotno važećoj Odluci društva (čl. 242. st. 2. ZTD). Ograničenja koja su propisana citiranom zakonskom odredbom te prekoračenje takovih ovlaštenja mogu imati samo posljedicu odgovornosti uprave prema društvu, ali ne prema trećima.

20. Stoga predmetni kupoprodajni ugovor kojim je A. d.d. prodao 19/20 dijela sporne nekretnine tuženiku nije ništetan, niti se radi o nepostojećem ugovoru, iz razloga što je isti u ime prodavatelja potpisao vd direktora I. Č. neovisno od ograničenja koje mu je društvo postavilo Odlukom od 5. ožujka1998.

21. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da predmetni kupoprodajni ugovor nije tzv. zelenaški ugovor iz čl. 141. ZOO-a.

22. Odredbom članka 141. st. 1. ZOO propisano je da je ništav onaj ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekoga trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti, pri čemu se prema st. 2. na takav ugovor primjenjuju odredbe zakona o posljedicama ništavosti i o djelomičnoj ništavosti.

23. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o zelenaškom ugovoru iz razloga što je prodavatelj A. d.d. bio u velikim poslovnim problemima, dakle u teškom materijalnom stanju, te je imao dugovanja prema gradu B. s osnova komunalne naknade, a radilo se o nezakonito visokoj komunalnoj naknadi.

24. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da iz dokaza provedenih tijekom postupka nije utvrđeno da bi se radilo o nezakonito visokoj komunalnoj naknadi, niti je tužiteljica dokazala navodnu nezakonitost.

25. Kako rješenje o komunalnoj naknadi predstavlja upravni akt donosi se na temelju Odluke o komunalnoj naknadi, te je kao takav podložan kontroli zakonitosti i pravilnosti, ulaganjem pravnog lijeka – žalbe na tako doneseno rješenje a tužiteljica nije niti tvrdila da bi protiv rješenja bila podnesena žalba ili bi Odluka o komunalnoj naknadi na temelju koje je doneseno rješenje bila poništena, zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitoj visini komunalne naknade je pravilan.

26. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da nije dokazan navod tužiteljice da je cijena zemljišta u iznosu od 23,74 DEM/m2 a po kojoj je A. d.d. prodao zemljište tuženiku, nerazmjerna kako visini komunalne naknade tako i cijenama koje su za zemljište u K. postignute u tom razdoblju.

27. Valja navesti da su u konkretnom slučaju A. d.d. kao prodavatelj i tuženik kao kupac suglasnom voljom utvrdili visinu kupoprodajne cijene, te okolnost što su sporazumno ugovorili cijenu nekretnine po iznosu nižem od tržišne vrijednosti nekretnine ne čini ugovor ništetnim.

28. U situaciji kada jedna ugovorna strana u dvostranom ugovoru daje manje nego što prima, što u konkretnom slučaju tvrdi tužitljica, radilo bi se o eventualnoj povredi načela ekvivalentnosti (čl. 15. ZOO), a u takvoj situaciji bi A. d.d. kao prodavatelj, a ne ovdje tužiteljica, bio oštećena strana i on bi mogao zahtijevati poništenje ugovora u prekluzivnom roku od godinu dana (čl. 139. st. 2. ZOO).

29. Osim toga načelo jednake vrijednosti uzajamnih činidba nije apsolutno i ne vrijedi za ugovore u kojima po prirodi ugovornog odnosa vrijednost činidbe jedne strane ne mora biti razmjerna vrijednosti činidbe druge strane. To je slučaj kada ugovorne strane slobodnom voljom ugovaratelja prihvaćaju višu vrijednost obveze jedne strane od vrijednosti druge strane.

30. Neosnovano žaliteljica osporava utvrđeno činjenično stanje u dijelu kojim je sud prvog stupnja zaključio da okolnost što je A. d.d. dugovao gradu B. određeni novčani iznos na ime komunalne naknade ne znači istovremeno da je isti bio doveden u stanje zavisnosti. Naime prvostupanjski sud je uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka K. P. koji je sačinjen za potrebe kaznenog postupka utvrdio da je istovremeno A. bio dužan i brojnim drugim osobama, dok je uvidom u brojne druge pravne poslove prodaje koje je ili kao kupac ili kao prodavatelj sklopio ovdje tuženik utvrđeno da je postignuta gotovo identična kupoprodajna cijena kao i u predmetnom ugovoru.

31. Na žalbeni navod tužiteljice da nije dala suglasnost da se u ovom postupku koriste dokazi iz kaznenog predmeta, pri čemu osporava utvrđenje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem se poziva na nalaz i mišljenje vještaka iz kaznenog postupka, valja odgovoriti da prijeporni nalaz i mišljenje predstavlja dokazno sredstvo koje sud treba vrednovati i ocijeniti ga u sklopu svih ostalih provedneih dokaza. Okolnost što osporavani nalaz i mišljenje nije izrađen po nalogu suda u ovom posutpku, ne znači da taj nalaz i mišljenje nije valjano dokazno sredstvo kao isprava, koju sud može i treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih izvedenih dokaza.

32. Nadalje, neosnovano tužiteljica iznosi tvrdnju da je cijena od 23,74 DEM/m2 za prijepornu nekretninu preniska, kada iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je njezin prednik R. S. suvlasnički dio prijeporne nekretnine od 1/20 dijela kupio po cijeni od 6 DEM/m2.

33. Neosnovano žaliteljica tvrdi da je predmetni kupoprodajni ugovor ništetan jer sadrži ugovornu odredbu prema kojoj će se kupoprodajna cijena umanjiti za iznos duga prema Gradu B., navodeći da se radi o preuzimanju duga za koji je potreban pristanak vjerovnika koji nije bio stranka spornog kupoprodajnog ugovora.

34. Odredbom članka 446. st. 1. ZOO propisano je da se dug preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik. Stavkom 2. istog članka propisano je da o sklopljenom ugovoru može vjerovnika izvijestiti svaki od njih, i svakome od njih može vjerovnik priopćiti svoj pristanak na preuzimanje duga. Stavkom 3. je propisano da se smatra se da je vjerovnik dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od preuzimatelja, koje je ovaj učinio u svoje ime.

35. Kako iz citirane zakonske odredbe proizlazi da nije potrebno da je vjerovnik stranka ugovora o preuzimanju duga, a tužiteljica tijekom postupka nije niti tvrdila niti dokazivala da Grad B. nije dao svoj pristanak da mu tuženik plati dug umjesto A. d.d., neosnovani su navedeni žalbeni navodi tužiteljice. Osim toga navedena odredba kojom je ugovoreno da će se dio kupoprodajne cijene umanjiti za dug prodavatelja prema Gradu B. nije bitan sastojak kupoprodajnog ugovora, pa i u situaciji kada Grad B. kao vjerovnik ne bi dao svoj pristanak na preuzimanje duga, kupoprodajni ugovor ne bi bio ništetan iz navedenih razloga.

36. U odnosu na žalbeni navod tužiteljice da je cilj spornog ugovora bio besplatan prijenos prava vlasništva, čime sadržajno ukazuje da se radi o prividnom ugovor koji prikriva drugi ugovor, valja odgovoriti da je prema pravilu o teretu dokazivanja tužiteljica trebala dokazati postojanje činjenica na koje se pozivaju tj. da sporni ugovor o kupoprodaji ne odgovara onome što je stvarno ugovoreno, odnosno da po sadržaju nije odgovarao stvarnoj volji potpisnika ugovora - jer su njime potpisnici ugovora htjeli nešto drugo, što tužiteljica nije dokazala. Osim toga, tužiteljici se ukazuje da posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već je posljedica da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka, on je pravno nepostojeći posao.

37. Daljnji žalbeni navod tužiteljice da nije isplaćena kupoprodajna cijena je neosnovan jer eventualna neisplata kupoprodajne cijene nije razlog za ništetnost ugovora. Odredbom čl.124. ZOO-a propisano je da u dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Iz citirane zakonske odredbe nedvojbeno proizlazi da je A. d.d. imao mogućnost, ukoliko nije isplaćena kuporodajna cijena, kako to tužiteljica tvrdi u tijeku postupka i ponavlja sada u žalbi, tražiti ispunjenje obveze ili raskinuti ugovor, ukoliko raskid ne nastupa po samom zakonu. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da A. d.d nije raskinuo ugovor od 5. ožujka 1998., nego je naknadno sklopljen Aneks ugora od 20. siječnja 2004., neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na neisplatu kupoprodajne cijene, pa je pravilno prvostupanjski sud odbio provođenje dokaza o isplati kupoprodajne cijene. Stoga okolnost što sud prvog stupnja nije obrazložio zbog čega nije prihvaćen dokazni prijedlog za izvođenje dokaza na okolnost isplate kupoprodajne cijene nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, te nije počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st.1. ZPP u vezi čl. 292. st. 4. ZPP.

38. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP.

39. Odluka o troškovima postupka također je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a).

40. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP-a).

U Zagrebu, 7. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.