Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 26 Gž-2728/2020-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz A., S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. M.1 , odvjetnica u Š., protiv tužene Š. b., B. o., Š., OIB: …, koju zastupaju punomoćnice N. M. i S. M.2 , odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. & M., Š., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-327/2016 od 19. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-327/2016 od 19. listopada 2020.. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva na nekretninama označenim kao k.č.br. 3212, zk. ul. 1270 i k.č.br. 3222, zk. ul. 1197, obje k.o. T., kojim zahtjevom je ujedno traženo da se temeljem navedene presude zatraži i postigne uknjižba prava vlasništva na ime tužiteljice za cijelo, uz istodoban izbris toga prava s imena tuženice, s time da je istom presudom odbijen i zahtjev tužiteljice kojim traži naložiti tuženici da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kuna.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Pobijanu presudu predlaže preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženica ističe da je žalba neosnovana, a pobijana odluka zakonita i pravilna. Predlaže žalbu odbiti te pobijanu presudu potvrditi.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Međutim, činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, na što osnovano upire tužiteljica u žalbi pa se za sada ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva na nekretninama označenim kao k.č.br. 3212, zk. ul. 1270 i k.č.br. 3222, zk. ul. 1197, obje k.o. T., koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekla dosjelošću i nasljeđivanjem iza pokojnog djeda B. K., pok. F. (prema rješenju o nasljeđivanju istoga suda br. O-438/89 od 15. veljače 2000.), a djed nasljedstvom od svog oca F. K., pok. Š., pradjeda tužiteljice (prema rješenju o nasljeđivanju istoga suda br. O-463/65 od 22. listopada 1965.), za koje nekretnine tvrdi i to da se nalaze u posjedu tužiteljice i njezinih prednika preko 150 godina, da su iste ograđene suhozidovima i obrađivane, korištene kao poljoprivredno zemljište (krumpir, grašak bob, blitva, salata i dr.), te da na istima postoje i stabla maslina.

8. U provedenom prvostupanjskom postupku, temeljem svih po strankama predloženih i izvedenih dokaza, utvrđeno je:

- da između stranaka nije sporno, s time da je isto i utvrđeno pregledom povijesnih izvadaka iz zemljišne knjige br. Ki-9683/2016 i Ki-9685/2016 te zemljišne knjige istoga suda za k.o.. T., da je u zk. ul. br. 1197 na nekretnini oznake čest. zem. 3222 vrt, bez naznačene površine te u zk. ul. br. 1270, na nekretnini oznake čest. zem. 3212 vrt, bez naznačene površine, kao vlasnica upisana tuženica (prijašnjeg upisa Š. K. b. s.) i to od osnutka zemljišne knjige za cijelo,

- da iz povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Š. od 13. rujna 2016., proizlazi da je revizijom posjeda 1954. u posjedovnom listu br. 194 za k.o. T., na čest. br. 3212, kao posjednik bio upisan prednik tužiteljice, njezin pradjed F. K., pok. Š., koji je temeljem rješenja o nasljeđivanju istoga suda br. O-463/65, stavkom 81/1967, brisan te je kao posjednik upisan djed tužiteljice B. K., pok. F.,

- da su istom revizijom posjeda iz 1954., u posjedovnom listu br. 174 za k.o. T., na čest. br. 3222, kao posjednici bili upisani K. H., pok. A. i B. H., žena K., koji su stavkom 21/1963, brisani temeljem uvida na terenu, kada je kao posjednik upisan S. H., pok. K., da bi isti potom stavkom 80/1995, temeljem rješenja istoga suda br. O- 503/92, također bio brisan, kada je kao posjednik upisan I. H., pok. S.,

- da je iz rješenja o nasljeđivanju istoga suda br. O-463/65 od 22. listopada 1965., donesenog iza smrti pradjeda tužiteljice F. K., pok. Š., rođenog … 1879., a preminulog … 1965., razvidno da u njegovu ostavinu nisu ušle predmetne nekretnine, s time da je temeljem oporuke njegovim nasljednikom proglašen djed tužiteljice B. K. za 6/10 dijela,

- da je uvidom u rješenje o nasljeđivanju istoga suda br. O-438/99 od 15.veljače 2000., donesenog iza smrti djeda tužiteljice B. K., pok. F., rođenog … 1913., a preminulog … 1999., utvrđeno da je njegovom nasljednicom temeljem oporuke na zemlji zv. "D." oznake čest. zem. 3212, 3090/2 i 3222 k.o.. T., proglašena njegova unuka, ovdje tužiteljica M. Š., za cijelo,

- da je uviđajem na licu mjesta 6. srpnja 2020., uz sudjelovanje vještaka geodeta, utvrđeno da predmet spora predstavljaju dvije parcele položene u predjelu koje mjesno stanovništvo naziva "D.", a položene su u pravcu sjeveroistok- jugozapad, gdje je veća parcela na sjeveroistoku, a manja prema jugozapadu, da se gornja parcela identificira kao čest. zem. 3212 k.o. T. i ista je s tri strane omeđena starim kamenim suhozidom, dok je sa sjeverozapadne strane omeđena gribljom, da od poboljšica na istoj ima 5 maslina koje se ne obrađuju redovito, dok je ostalo zapuštena oranica na kojoj raste makija i trava, a da se Donja parcela (na jugozapadu) identificira kao čest. zem. 3222 k.o. T., koja je omeđena s jugozapadne strane starim kamenih suhozidom, s koje strane se izlazi na javni put koji nije u funkciji jer je u cijelosti zarastao, dok je ista s jugoistočne strane omeđena takozvanim kamenim ciljima, a sa sjeverozapadne i sjeveroistočne strane nisu vidljivi kakvi kameni cilji, međutim, da je za pretpostaviti gdje se nalazi međa, jer je taj dio neobrađen zarastao u draču i predstavlja zapuštenu oranicu, a od poboljšica da se na sjeveroistočnoj međi te parcele nalazi velika bajama,

- da prema podacima iz katastarskog operata proizlazi da je čest. zem. 3212 upisana kao oranica i ima površinu od 712 m2, a kao posjednik je upisan B. K., pok. F. od pok. Š. iz T., dok je čest. zem. 3222 također upisana kao oranica površine od 420 m2, s time da je kao njezin posjednik upisan I. H., pok. S., T.

9. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je prednik tužiteljice B. K., njezin djed, bio u neprekidnom posjedu utuženih nekretnina i više od 40 godina uračunavajući i vrijeme svog prednika (od revizije posjeda 1954., pa do smrti 1999.), ali da njegov posjed nije bio samostalan, niti pošten (jer je obrađivao predmetne nekretnine sa svojom obitelji i davao tuženici prinos od obrade u naturi - maslinovom ulju, pa da je bio u zakupnom odnosu s tuženicom i priznavao njezinu vlast na predmetnim nekretninama), slijedom čega zaključuje i to da iste nije mogao steći dosjelošću, a time, nakon njegove smrti, niti tužiteljica nasljeđivanjem, s time da zaključuje i to da vlasništvo predmetnih nekretnina tužiteljica nije stekla niti dosjelošću, iako je u posjedu tih nekretnina više od 40 godina (uračunavajući i vrijeme svojih prednika), jer je znala da njezin prednik nije bio samostalan i pošten posjednik, odnosno da je to morala znati kraj činjenice (koju je iznijela njezina sestra B. u svom iskazu), da se tuženici na ime obrađivanja davao prinos u naturi, temeljem čega odbija tužbeni zahtjev rukovodeći se odredbama čl. 11. st. 1., čl. 18. st. 3., čl. 128. st. 1., čl. 159. i čl. 160. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) i presuđuje kao u izreci pobijane presude.

10. Žalbenim navodima tužiteljice upire na to da je svim izvedenim dokazima dokazala istinitost činjeničnih navoda tužbe i osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, osporavajući ocjenu suda prvog stupnja o nepoštenju posjeda od strane njezina prednika i nje same te posljedično tome i ocjenu suda prvog stupnja o tome da vlasništvo predmetnih nekretnina nije mogla steći niti dosjelošću (dugogodišnjom obradom i držanjem predmetne zemlje svojom), niti nasljeđivanjem (iza smrti svoga djeda), pozivajući se i na to da u prvostupanjskom postupku neosnovano nije izveden dokaz njezinim saslušanjem kao stranke, za koji dokaz tvrdi da ga je predložila izvesti (u samoj tužbi i da od njega nije odustala), prigovarajući da zaključak o nesamostalnom i nepoštenom posjedu (davanjem plodova na ime zakupnine i time priznavanja vlasništva tuženici), prvostupanjski sud nije mogao izvesti jedino i isključivo na temelju kazivanja sestre tužiteljice, svjedokinje B. Ć.-P., o davanju maslinovog ulja tuženici (za koje nije utvrđeno niti do kada se davalo, niti po kojoj osnovi), pozivajući se i na ranije upisana kmetska prava fizičkih osoba na predmetnom zemljištu, za koja tvrdi da su se prenosila raznim pravnim poslovima i nasljeđivanjem, čime su se mijenjali i nositelji tih prava, koje promjene zbog nesređenih zemljišnih knjiga, nisu evidentirane.

11. Imajući u vidu činjenice na kojima tužiteljica temelji postavljeni tužbeni zahtjev, jasno slijedi da je u konkretnom slučaju tužiteljica (na kojoj je po čl. 219. st. 1. ZPP-a teret dokazivanja činjenica koje su stvrna osnova njezine tužbe), u ovom postupku trebala dokazati da je na predmetnoj nekretnini stekla pravo vlasništva dosjelošću, tako da je nekretninu (samostalno i putem svojih prednika) posjedovala neprekidno kao zakonita, poštena, istinita i samostalna posjednica (i to primjenom pravila koja su bila na snazi u vrijeme kada je započeo posjed stvari određene kvalitete), odnosno dokazati da je samostalno i putem svojih prednika vršila posjed sporne nekretnine, neprekidno kroz za to zakonom određeno vrijeme, podredno dokazati da je predmetne nekretninne stekla nasljeđivanjem iza smrti svoga djeda, u kojoj situaciji je trebala dokazati da je već njezin prednik (djed B. K.), na spornoj nekretnini stekao vlasništvo dosjelošću.

12. Prema odredbi čl. 159. st. 1., 2., 3. i 4. ZV-a, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, s time da je samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve (kao u konkretnom slučaju) ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

13. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je isitnit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. ZV-a).

14. Iz svega navedeno jasno slijedi da je jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kako u primjeni pravnih pravila Općeg građanskog zakonika (koji se primjenjuje do 31. kolovoza 1980. temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, „Narodne novine“, broj: 73/91, dalje OGZ), tako i u primjeni odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91 - dalje: ZOVO), a jednako je propisano i sada odredbom čl. 159. ZV-a, pošten (savjestan) posjed. Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Posjed je pošten, odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328. OGZ-a, čl. 72. st. 2. ZOVO-a, sada čl. 18. st. 5. ZV-a). Poštenje (savjesnost) posjeda se pretpostavlja, s time da je i prema odredbi pravnog pravila paragrafa 1472. OGZ-a (istovjetno kao i odredbom čl. 159. st. 3. i 4. sada važećeg ZV-a), za stjecanje vlasništva dosjelošću nekretnina u državnom, općinskom i crkvenom vlasništvu, bio propisan posjed kroz četrdeset godina (ukoliko se radi o posjedu koji je barem pošten).

15. Prije svega u odnosu na žalbene navode kojima tužiteljica upire na to da tijekom prvostupanjskog postupka neosnovano nije izveden dokaz njezinim saslušanjem kao stranke, za koji dokaz tvrdi da ga je predložila izvesti još u samoj tužbi i da od njega nije odustala, valja odgovoriti da suprotno proizlazi iz stanja spisa, iz kojeg nije razvidno da je tužiteljica predložila u bilo kojoj fazi prvostupanjskog postupka, na bilo koju okolnost, izvesti dokaz svojim saslušanjem (u tužbi ili na pripremnom ročištu).

16. Nadalje, po stavu ovoga suda, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je prednik tužiteljice, B. K., njezin djed, bio u neprekidnom posjedu utuženih nekretnina i više od 40 godina uračunavajući i vrijeme svoga prednika (njegova oca F. K.) i to svakako od revizije posjeda 1954., pa do njegove smrti1999.

17. Isto tako, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica iza smrti svoga djeda B. K., utvrđena njegovom nasljednicom temeljem oporuke na zemlji zvanoj "D." oznake čest. zem. 3212, 3090/2 i 3222 k.o.. T., dakle, između ostalog, i na zemljištu koje je predmetom ovoga spora

18. Međutim, osnovano tužiteljica osporava ocjenu suda prvog stupnja o nepoštenju posjeda od strane njezina prednika i nje same, odnosno zaključak o plaćanju zakupnine za korištenje predmetnog zemljišta od strane prednika tužiteljice, davanjem maslinovog ulja tuženici („plaćanje zakupnine u urodu poljoprivrednih kultura“).

19. Naime, sukladno naprijed spomenutim odredbama, nepošten (nesavjestan) posjednik, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću - niti redovnom niti izvanrednom, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo ako postoji samostalan posjed, dakle, ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako ima tzv. vlasnički posjed).

20. Kako se posjed smatra poštenim, ako se ne dokaže suprotno, slijedi da je u konkretnom slučaju tuženica (na kojoj je po čl. 219. st. 1. ZPP-a teret dokazivanja činjenica kojima pobija navode i dokaze suprotne stranke), u ovom postupku trebala oboriti presumpciju poštanja prednika tužiteljice i nje same, koja je tvrdnju o njihovom nepoštenju temeljila na činjenici da je djed tužiteljice bio zakupnik spornog „crkvenog zemljišta“, za koje pravo zakupa je plaćao zakupninu u urodu poljoprivrednih kultura, na koju okolnost je predložila izvođenje dokaza saslušanjem mjesnog župnika Župe T., svjedoka don L. Ć., od kojeg saslušanja je odustala na ročištu od 14. rujna 2020. na kojem je zaključena glavna rasprava (list 51 spisa) te uvid u Izvod iz Knjige zakupnika zemljišta tuženice (list 25-27 spisa), koji je dostavila na talijanskom jeziku, bez prijevoda, s time da se obezala na ročištu od 1. srpnja 2016. prevesti navedeni dokument na hrvatski jezik ukoliko bude sporan njegov sadržaj (list 23-24 spisa).

21. Zaključak o nepoštenju posjeda od strane prednika tužiteljice i nje same (da je djed tužiteljice bio u zakupnom odnosu s tuženicom i priznavao njezinu vlast na predmetnim nekretninama, time što je tuženici na ime obrađivanja davao prinos u naturi, a što je tužiteljica u trenutku nasljeđivanja iza njegove smrti znala i morala znati), prvostupanjski sud izvodi jedino i isključivo na temelju kazivanja sestre tužiteljice, svjedokinje B. Ć.-P., o davanju maslinovog ulja tuženici, na što osnovano žalbom upire tužiteljica, iz kojeg iskaza nije razvidno u kojem vremenskom razdoblju se davalo tuženici maslinovo ulje, do kada se davalo i po kojoj osnovi, pri čemu prvostupanjski sud ne ocjenjuje preostale dokaze koje je tuženica predložila izvesti na navedenu spornu okolnost, pa time posebno ne ocjenjuje niti Izvod iz Knjige zakupnika zemljišta tuženice, za koji, pak, sama tuženica navodi (u podnesku uz koji je dostavila preslik navedene Knjige na ročištu od 1. srpnja 2016., list 25-26 spisa), da je na jednoj od dvije sporne čestice, na z.k.č.br. 3212 k.o. T., vidljiv zakupni odnos „M. M. o. T. d. S.“, ne tvrdeći, niti dokazujući tom Knjigom da bi se radilo o zakupnom odnosu s djedom tužiteljice (kako je to tvrdila u odgovoru na tužbu), i to u odnosu na bilo koju od dvije sporne čestice.

22. Navedenim postupanjem, odlučne činjenice nisu u dovoljnoj mjeri raspravljene da bi se moglo pravilno odlučiti o (ne)poštenom (nesamostalnom) posjedu prednika tužiteljice i nje same, jer nije s dovoljnom sigurnošću utvrđeno - je li prednik tužiteljice bio u zakupnom odnosu s tuženicom i je li tuženici upravo za obrađivanje zemljišta plaćao naknadu u urodu te na taj način priznavao vlast tuženice na predmetnom zemljištu (kako to tvrdi tuženica).

23. Pored navedenog, prvostupanjski sud je propustio dati ocjenu izvedenih dokaza u kontekstu iznesenih tvrdnji i činjenica koje između stranaka tijekom prvostupanjskog postupka i nisu bile sporne, a koje između ostalog proizlaze i iz izvedenih dokaza (povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka i Knjige zakupnika zemljišta tuženice), a to su činjenice da se u konkretnom slučaju radilo o „veleposjedničkom zemljištu crkve“ na kojem su postojala tzv. „kmetska prava“ trećih osoba, radi čega je sve izvedene dokaze bilo potrebno ocijeniti u svjetlu navednog. To prije svega imajući u vidu da su agrarni odnosi feudalnog značenja na području Dalmacije i Hrvatskog primorja bili ukinuti stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja („Službeni list“ NRH br. 138/46) od 22. studenog 1946. i ("Narodne novine", broj 111/47) od 13. prosinca 1947., kada je zemlja po sili zakona prešla u slobodno vlasništvo obrađivača, radi čega je u kontekstu činjeničnih tvrdnji na kojima tužiteljica temelji postavljeni tužbeni zahtjev o stjecanju prava vlasništva, bilo potrebno ocijeniti - od kakvog je značaja na pravnu poziciju prednika tužiteljice (a time i same tužiteljice), razrješenje agrarnih odnosa trećih osoba na predmetnom zemljištu, sve to s obzirom na tvrdnju tuženice o nepoštenom posjedu prednika tužiteljice, ali isto tako i s obzirom na pozivanje same tuženice (tijekom postupka, a i sada u žalbi), na ranije upisana kmetska prava fizičkih osoba na predmetnom zemljištu, koja su prestala po sili zakona, kada je zemlje prešla u vlasništvo „stvarnih obrađivača“. O navedenom prvostupanjska presuda ne daje nikakve razloge.

24. Dakle, kako zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu potpuno utvrđene odlučne činjenice za ocjenu kvalitete posjeda pravnih prednika tužiteljice (i nje same), iz navedenog razloga se, za sada, ne mogu prihvatiti kao valjani razlozi, niti se kao pravilan može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda u pogledu (ne)poštenja posjeda pravnih prednika tužiteljice (i nje same), kao subjektivnog obilježja posjeda o kojem se odlučuje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno zaključak o tome da je djed tužiteljice bio u zakupnom odnosu s tuženicom i da je tuženici na ime obrađivanja zemlje davao prinos u naturi, time joj priznavajući vlast na predmetnim nekretninama, posljedično čemu se kao pravilan ne može prihvatiti niti zaključak o tome da je sve to tužiteljica u trenutku nasljeđivanja iza njegove smrti znala i morala znati.

25. Zbog svega navedenog, temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a, presuda je ukinuta, a posljedično tome i odluka o parničnom trošku (točka I. izreke).

26. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, dati jasne i prihvatljive razloge u pogledu (ne)poštenja posjeda pravnih prednika tužiteljice (i nje same), nakon što na adekvatan način raspravi i to od kakvog je značaja na pravnu poziciju prednika tužiteljice (a time i same tužiteljice), razrješenje agrarnih odnosa trećih osoba na predmetnom zemljištu, i pri tome ocijeniti je su li se ispunile zakonske pretpostavke sukladno gore navedenim odredbama za stjecanje prava vlasništva dosjelošću,odnosno nasljeđivanjem, i je su li uopće nastupili pravni učinci dosjelosti (vodeći računa o činjenici da je teret dokaza o početku i trajanju posjeda na tužiteljici, a o nepoštenju posjeda na tuženici), u kom pravcu će, kao i u svemu naprijed navedenom, upotpuniti činjenično stanje, raspraviti i ostale žalbene prigovore (ukoliko su od utjecaja na ishod ovog postupka), a potom na temelju rezultata cjelokupnog postupka, o tužbenom zahtjevu donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku.

U Zagrebu 7. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš, v.r.