REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 293/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. P. iz Z., …, OIB:…, koga zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. …d.o.o. iz Z., …, OIB:…, koga zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-820/2018-3 od 28. listopada 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-906/2017-24 od 24. travnja 2018., u sjednici održanoj 7. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tuženi zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu ur. broj: 414-7-17 s ponudom izmijenjenog ugovora (broj:254-4-17/I.Č), od strane tuženika P. …d.o.o., Z., …, te da tužiteljev radni odnos nije prestao.

2. Tuženik P. …d.o.o., Z., …, dužan je tužitelja N. P. iz Z., …vratiti na posao savjetnika-konzultanta uprave kao i isplatiti tužitelju plaću, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Tuženik P. …d.o.o. Z., …, dužan je nadoknaditi tužitelju N. P. iz Z., …, troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe",

kao neosnovan."

II. Nalaže se tužitelju N. P. da tuženiku P. …d.o.o naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 8 dana.".

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan (točka II. izreke) kao i zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (točka III. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude na način da tužbeni zahtjev prihvati, a podredno da iste ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio reviziju tužitelja odbaciti, podredno odbiti te je zatražio naknadu troška odgovora na reviziju.

5. Revizija je neosnovana.

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnjama o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Smatra da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i to u odnosu na činjenicu je li radno mjesto koje je ponuđeno tužitelju rukovodeće radno mjesto i u odnosu na primjenu odredbe čl. 4. st. 1. točke 10. ugovora od 3. srpnja 2008. koji je tuženik sklopio s U. … D. …H.. Navodi i da drugostupanjski sud uopće nije obrazložio temeljem čega je zaključio da je radno mjesto koje je tužitelju ponuđeno rukovodeće radno mjesto.

7.1. Prema odredbi čl. 354. st. 2. točki 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako presuda proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7.2. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda je dostatno obrazložena, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između osnoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Stoga nije ostvaren revizijskog razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

7.3. Prigovorima kojima revident ističe da se u konkretnoj situaciji na tužitelja primjenjuje odredba čl. 4. st. 1. točke 10. ugovora o međusobnim pravima koji je tuženik sklopio s U. …D. …H. zapravo se osporava se pravilnost tumačenja navedene ugovorne odredbe, a ne radi se o proturječnosti o odlučnim činjenicama kako to smatra revident.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika od 16. ožujka 2017. o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, a kojom odlukom je tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 7. srpnja 2011. za radno mjesto savjetnik direktora za tehničke poslove i prodaju. Tužitelj ujedno traži vraćanje na rad na radno mjesto savjetnika - konzultanta Uprave tuženika.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj na temelju ugovora o radu od 7. srpnja 2011. zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme kod pravnog prednika tuženika P. d.o.o. na radnom mjestu savjetnika direktora za tehničke poslove i prodaju,

- da je tužitelj odlukom tuženika od 12. studenoga 2013. imenovan za člana Uprave tuženika te da je za obavljanje funkcije člana Uprave zaključio s tuženikom 27. siječnja 2014. ugovor o radu na određeno vrijeme,

- da je Odlukom tuženika od 18. svibnja 2015. tužitelj imenovan članom Uprave- direktorom društva P. … d.o.o. te da su stranke istoga dana, radi obavljanja funkcije člana Uprave-direktora zaključile ugovor o radu na određeno vrijeme počevši od 18. svibnja 2015. do 18. svibnja 2019.,

- da je čl. 10. navedenog ugovora od 18. svibnja 2015. ugovoreno da skupština Društva može opozvati člana Uprave-direktora između ostalog i u slučaju kada prestane potreba za obavljanje radnih zadataka zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga,

- da je čl. 12. ugovora o radu s članom uprave-direktorom od 18. svibnja 2015. ugovoreno da u slučaju kada skupština društva opozove člana Uprave direktora u slučajevima iz čl. 10. toga ugovora, član-uprave direktor ima pravo na: ugovor o radu na neodređeno vrijeme na rukovodećem radnom mjestu odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto u Društvu u Z.; plaću člana Uprave-direktora do sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme, a najduže do 6 mjeseci od prestanka mandata člana uprave direktora; ugovor o radu na neodređeno vrijeme u skladu s njegovom stručnom spremom, radnim sposobnostima i potrebama posla u društvu,

- da je tužitelj temeljem Odluke skupštine tuženika od 18. srpnja 2016. opozvan s funkcije člana Uprave-direktora trgovačkog društva P. …d.o.o.,

-da je u siječnju 2014. kod tuženika provedena nova organizacija posla, a nakon što je došlo do pripajanja trgovačkog društva P. d.o.o.,

- da je tuženik dana 16. ožujka 2017. donio odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu kojom se tužitelju otkazuje ugovor o radu od 7. srpnja 2011. za radno mjesto savjetnika direktora za tehničke poslove i prodaju,

-da je tužitelju ponuđeno radno mjesto „Šef proizvodne jedinice regeneracija i proizvodnja skretnica“, te da je u tom trenutku tužitelj imao navršenih 50 godina života, te da je branitelj Domovinskog rata,

- da se o namjeri poslodavca da tužitelju otkaže ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, prije donošenja odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu očitovalo Glavno Radničko vijeće dana 14. ožujka 2017. na način da je dalo suglasnost na poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju, suglasnost na ponudu sklapanja novog ugovora o radu, te da se nije protivilo prijedlogu da se radniku ponudi plaća u visini koeficijenta 2,4 bruto,

-da je u skladu s novom organizacijom posla provedena i nova sistematizacija radnih mjesta te je ukinuto radno mjesto za koje je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme (radno mjesto savjetnika direktora za tehničke poslove i prodaju), jer je prestala potreba za obavljanjem poslova toga radnog mjesta,

-da novom organizacijom posla i sistematizacijom radnih mjesta nije bilo predviđeno da pojedini direktori imaju savjetnike, već je u sklopu ureda Uprave koji je pod direktnom ingerencijom Uprave sistematizirano radno mjesto konzultant,

-da je poslodavac ocijenio da mu nije više potrebno 6 savjetnika ili eventualno više savjetnika za svakog direktora pojedinog poslovnog područja, već je sistematizirano novo radno mjesto za 3 izvršitelja (konzultant) koje je po opsegu šire i po sadržaju različito od radnog mjesta na kojem je radio tužitelj,

-da je tužitelju ponuđeno rukovodeće radno mjesto koje je u skladu s njegovom stručnom spremom i potrebama posla u društvu te da je tužitelj to radno mjesto odbio.

10. Ocijenivši da je tuženik kao poslodavac donošenjem novog Pravilnika u siječnju 2014. na drugačiji način uredio svoju internu organizaciju, a što spada u njegovu autonomnu nadležnost, te da je zbog toga prestala potreba za obavljanjem poslova po ugovoru o radu od 7. srpnja 2011. (poslova radnog mjesta savjetnika direktora za tehničke poslove i prodaju), nižestupanjski sudovi su zaključili da je takva organizacijska promjena opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, slijedom čega su tužbeni zahtjev odbili.

11. Nižestupanjski sudovi su, nadalje, zaključili je da je tuženik ispunio svoju obvezu iz čl. 12. ugovora o radu s članom uprave-direktorom od 18. svibnja 2015. budući da je tužitelju ponuđeno radno mjesto šefa proizvodne jedinice regeneracija i proizvodnja skretnica, a koje je rukovodeće radno mjesto za koje tužitelj ispunjava sve uvjete, a tvrdnje tužitelja da mu je tuženik morao ponuditi plaću s koeficijentom 3,1 otklonjene su kao neosnovane, jer je čl. 12. ugovora o radu s članom uprave - direktorom od 18. svibnja 2015. propisano da u slučaju opoziva plaću člana Uprave – direktora zadržava isti do sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme, najduže 6 mjeseci od prestanka mandata. Ocijenjeno je i da se tužitelj neosnovano poziva na čl. 4. st. 1. toč. 10. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenog 3. srpnja 2008. između tuženika i U. … D. … H., koja propisuje da će tuženik “u slučaju promjene ugovora o radu iz bilo kojeg razloga osim zbog skrivljenog ponašanja radnika hrvatskog branitelja omogućiti zadržavanje dotadašnje (povoljnije) plaće iz ugovora o radu ukoliko ispunjava tražene uvjete iz Kolektivnog ugovora s time da se hrvatskom branitelju propisana dobna granica i potreban broj godina staža snižava za pet godina“. To stoga što su nižestupanjski sudovi zaključili da se navedena odredba ne primjenjuje u konkretnoj situaciji budući da je tužitelju temeljem opoziva prestala funkcija, a da nije došlo do promjene ugovora u smislu navedene odredbe.

12. Tužitelj u reviziji, u bitnom, navodi da radno mjesto savjetnika direktora za tehničke poslove i prodaju nije ukinuto Pravilnikom o organizaciji iz 2014., već da je samo izmijenjen naziv radnog mjesta u konzultant sa predviđenim brojem izvršitelja 3 (tri) te s identičnim opisima poslova kao savjetnik. Smatra da se radno mjesto koje mu je ponuđeno ne može smatrati rukovodećim radnim mjestom na koje ima pravo prema ugovoru koji je sklopio kao član uprave-direktor. Ističe da mu je tuženik morao ponuditi ugovor o radu s plaćom koeficijenta 3,1 koju je imao temeljem ugovora koji je sklopio kao član uprave-direktor, jer da se i na njega primjenjuje odredba čl. 4. st. 1. toč. 10. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenog 3. srpnja 2008. između tuženika i U. … D. … H..

13. Prema odredbi čl. 115. st. 1. točki 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

14. Prema odredbi čl. 123. ZR-a odredbe toga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno predloži radniku sklapanja ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora (st. 1.), a ako u slučaju iz st. 1. radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora (st. 2.).

15. U konkretnom slučaju, nakon što je kod tuženika došlo do pripajanja trgovačkog društva P. d.o.o., provedena je nova organizacija rada te u skladu s tim i nova sistematizacija radnih mjesta i nova shema organizacije rada prema kojoj se na vrhu hijerarhije nalazi Uprava društva te su sistematizirana radna mjesta direktora za pojedina područja (za upravno područje zajedničke službe, za poslovno područje betonske i čelične konstrukcije, za poslovno područje P., za poslovno područje R…., za poslovno područje mehanizacija i za poslovno područje održavanje pruga), a nije bilo predviđeno da pojedini direktori imaju savjetnike, već je u sklopu ureda Uprave koji je pod direktnom ingerencijom uprave društva sistematizirano radno mjesto konzultant za koje je predviđeno da će ga obavljati tri izvršitelja. Budući da je tužiteljevo radno mjesto savjetnika direktora za tehničke poslove i prodaju ukinuto, jer je prestala potreba za obavljanjem poslova tog radnog mjesta, a opis poslova radnog mjesta konzultanta Uprave društva, suprotno tvrdnji revidenta, razlikuju se (i po sadržaju i po opsegu) od ukinutog radnog mjesta savjetnika direktora za tehničke poslove i prodaju, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je predmetna odluka o otkazu ugovora o radu zakonita i dopuštena. Naime, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu postoji u slučaju kada poslodavac radi uspješnijeg poslovanja izvrši reorganizaciju rada tako da ukine određena radna mjesta, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca odlučiti o ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, uključujući i pravo na ukidanje radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe.

16. Budući da iz usporedbe opisa poslova koje je obavljao tužitelj po ugovoru o radu od 7. srpnja 2011. i opisa poslova radnog mjesta konzultant Uprave društva proizlazi da se ta radna mjesta razlikuju i po obujmu i po sadržaju, a iz rezultata postupka dokazivanja ne proizlazi da se u konkretnom slučaju radilo o fiktivnoj izmjeni Pravilnika sa svrhom otkazivanja ugovora o radu tužitelju (kako se to revizijom sugerira), neosnovani su revizijski navodi da je samo izmijenjen naziv radnog mjesta odnosno da se radi o radnim mjestima sa identičnim poslovima, pa je stoga neodlučno i pozivanje revidenta na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-162/2016 od 28. prosinca 2017.

17. Nadalje, suprotno tvrdnji revidenta, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je radno mjesto koje je ponuđeno tužitelju rukovodeće radno mjesto, jer je riječ o radnom mjestu ispod kojeg se nalazi niz niže sistematiziranih radnih mjesta, a Pravilnikom tuženika o organizaciji društva propisano je da službama ustrojenim u okviru pojedinih radnih jedinica rukovode šefovi službi. Isto tako, pravilno su nižestupanjski otklonili kao neosnovane navode tužitelja da mu je tuženik trebao ponuditi ugovor o radu s plaćom koeficijenta 3,1. S tim u vezi valja još dodati da prigovori tužitelja koje se odnose na visinu koeficijenta odnosno plaće nisu ni odlučni u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev kojim se osporava dopuštenost otkaza zbog organizacijskih razloga i kojim se neosnovano traži vraćanje na radno mjesto konzultanta Uprave, a ne traži se vraćanje na odgovarajuće radno mjesto uz određeni koeficijent plaće.

18. Ni ostalim revizijskim navodima (tvrdnjama da je nakon prestanka mandata člana uprave-direktora obavljao poslove savjetnika direktora za tehničke poslove i prodaju, a koje tvrdnje nemaju uporište u stanju spisa) tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost zaključka o postojanju opravdanog razloga za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

19. Prema svemu iznesenom, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev odbili.

20. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

21. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 7. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.