REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1873/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Siska, OIB 08686015790, Sisak, Rimska 26, zastupanog po punomoćnici Sandri Panjković, odvjetnici u Sisku, Stjepana i Antuna Radića 48, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Denisu Laucu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2075/2015-3 od 6. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2116/2011 od 17. listopada 2014., u sjednici održanoj 7. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2075/2015-3 od 6. veljače 2019. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 189.294,10 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke), kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 37.067,75 kn (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 105.746,40 kn (točka III. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 157.576,75 kn (točka IV. izreke) te zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 158.691,10 kn (točka V. izreke). Odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 641.156,90 kn (točka VI. izreke), kao i tužbeni zahtjev pod točkom II, kojim je tužitelj tražio zakonske zatezne kamate i to na iznos od 164.500,00 kn tekuće od 29. travnja 2007. do 11. travnja 2012. te na iznos od 164.500,00 kn tekuće od 25. travnja 2012. do isplate (točka VII. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u točkama III., IV., VI. i VII. izreke (točka I. izreke), preinačena je presuda suda prvog stupnja u točkama I., II., i V. izreke te je suđeno na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 189.294,10 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 37.067,75 kn (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 65.475,47 kn (točka III. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 112.018,63 kn (točka IV. izreke).

2.1. Drugostupanjskim rješenjem odbačena je kao nedopuštena žalba tuženika protiv presude suda prvog stupnja u točkama III., IV., VI. i VII. izreke.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1., u vezi čl. 497.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbaciti reviziju, podredno odbiti kao neosnovanu, uz naknadu mu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik kao osiguravatelj isplati osigurninu na temelju police osiguranja imovine, zbog rizika – požara na osiguranoj imovini, koji požar se dogodio 29. travnja 2007.

8. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je Gradsko stambeno gospodarstvo d.o.o. iz Siska, upravitelj zgrade u Sisku, Obrtnička br. 6, kao ugovaratelj osiguranja zaključio s tuženikom ugovor o osiguranju 15. srpnja 2004., polica br. 050031100, kojom je kao predmet osiguranja obuhvaćena stambena zgrada sa stanovima i poslovnim prostorima, zajedničkim dijelovima i ugrađenom opremom u Sisku, Obrtnička br. 6, u kojem je ugovoren rizik od požara i nekih drugih opasnosti (izlijevanje vode),

- da je 29. travnja 2007. (u osiguranom razdoblju) izbio požar na osiguranom objektu, pri čemu je u potpunosti izgorjelo potkrovlje, stanovi na prvom katu oštećeni, djelomično urušen strop, zidovi natopljeni vodom,

- da je vještak Juraj Cvetnić, dipl. ing. arh., mišljenja da nema ekonomske opravdanosti kuću obnavljati prema tadašnjem načinu gradnje,

- da je na temelju nalaza i mišljenja istog vještaka iz prosinca 2011. utvrđen iznos totalne štete u visini od 1.130.423,00 kn,

- da je tuženik dopisom od 12. veljače 2008. ponudio tužitelju za nastanak totalne štete osiguranog objekta isplatiti iznos od 574.479,51 kn,

- da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 329.000,00 kn,

- da je prema nalazu i mišljenju "Instituta IGH" od 11. studenog 2013. utvrđena stvarna vrijednost opožarenog objekta na dan 15. srpnja 2006. u iznosu od 518.294,10 kn.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan za iznos od 189.294,10 kn, pri čemu je od utvrđene stvarne vrijednosti opožarenog objekta u iznosu od 518.294,10 kn oduzeo iznos kojeg je tuženik platio (518.294,10 kn – 329.000,00 kn = 189.294,10 kn). Sud je utvrdio da tužitelj nije nakon nastanka osiguranog slučaja gradio novi objekt u roku od tri godine, tako da je prema čl. 51. Uvjeta iznos osigurnine jednak iznosu obveze u visini stvarne vrijednosti umanjene za vrijednost ostatka. Pritom se poziva na odredbu čl. 943. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO).

10. Drugostupanjski sud djelomično potvrđuje prvostupanjsku presudu a djelomično preinačuje te odbija tužbeni zahtjev, navodeći da je sporno pitanje aktivne legitimacije te slijedom toga i postojanje pretpostavki za naknadu štete iz čl. 1045. st. 1. ZOO, ističe da se šteta nadoknađuje onome kome je nastala, da oštećeni u parnici mora dokazati da mu je nastala šteta, da je šteta prema odredbi čl. 1046. ZOO umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Nadalje, drugostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj sa stanarima predmetne zgrade 23. ožujka 2009. sklopio ugovore o kupoprodaji osigurane nekretnine te postao vlasnikom nekretnine, odnosno stekao pravo vlasništva na zgradi 23. ožujka 2009., dakle nakon požara koji se dogodio 29. travnja 2007. Stoga da štetom na zgradi uslijed požara tužitelju nije mogla biti umanjena imovina, jer u trenutku požara, predmetna zgrada nije ulazila u imovinu tužitelja. Zaključuje da je šteta mogla nastati osobi koja je u trenutku nastanka štetnog događaja bila vlasnik nekretnine, a to nije tužitelj jer je utvrđeno da je on pravo vlasništva stekao nakon tog događaja.

11. Prema ocjeni revizijskog suda osnovan je revizijski navod bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, nije jasno na temelju čega drugostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj pravo vlasništva na zgradi stekao 23. ožujka 2009. Osnovano tužitelj u reviziji navodi da je iz zemljišnoknjižnog izvatka vidljivo da predmetna zgrada ima deset stanova (na svim stanovima upisan vlasnik Grad Sisak), a da su u spisu kupoprodajni ugovori od 23. ožujka 2009. samo za tri stana iz čega proizlazi da je 23. ožujka kupio tri stana, a ne sve stanove u zgradi. Prema tome, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

12. U ponovljenom postupku sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

13. Zbog navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 394. stavak 1. ZPP, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je da se o troškovima postupka odluči u konačnoj odluci.

Zagreb, 7. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić

Broj zapisa: 9-30856-11a4a

Kontrolni broj: 0e7e9-5cbc3-2c3b8

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.