Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 48 Gž R-247/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan predsjednice vijeća, Dubravke Burcar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ksenija Jakovčević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. G. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćnici J. D., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i p. iz Z., protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo … iz Z., OIB:…, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1126/19-19 od 29. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 7. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1126/19-19 od 29. studenog 2019.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je između S. G. iz Z., OIB:…, i Republika Hrvatska – Ministarstva … Z.., OIB:…, sklopljen ugovor o radu dana 2. rujna 2010.g., te potom 7. rujna 2011.g. i 16. prosinca 2013.g., te 26. veljače 2014.g. za obavljanje radnog mjesta Nacionalnog kontrolora te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad i omogući joj obavljanje navedenih poslova ili drugih odgovarajućih poslova u roku od 8 dana (stavak I. izreke) te je naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kuna (stavak II. izreke.

2. Protiv presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužiteljici, uključujući i trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio navode žalbe i predložio odbiti istu, uz dosudu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nesporno je da je tužiteljica s tuženikom zaključila dana 2. rujna 2010. godine Ugovor o djelu za nacionalnog kontrolora IPA programa J. p. s. 2007-2013., za razdoblje od 16. kolovoza 2010. do 15. kolovoza 2011.; potom aneks tom ugovoru od 7. rujna 2011. za izvršavanje istih poslova za razdoblje od 16. kolovoza 2011. do 31. prosinca 2013.; potom Ugovor o djelu od 16. prosinca 2013. za obavljanje istih poslova za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2014.

6. Prema navodima tužbe radi se o poslovima koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos (40-satni rad, u prostorijama poslodavca, uz naknadu plaće), te se sukladno članku 8. stavku 2. Zakona o radu (Narodne novine, broj 149/09, 61/11 – pročišćeni tekst - dalje: ZR), ima smatrati da je sklopljen Ugovor o radu.

7. Tuženik osporava tužbeni zahtjev ističući točno da je člankom 62. stavkom 1. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15 i 138/15 – dalje: ZDS) propisano da se pojedini poslovi koji se obavljaju u državnom tijelu, osim poslova koje obavljaju državni službenici iz članka 3. stavka 2. toga Zakona, mogu na temelju ugovora o djelu povjeriti pružateljima stručnih usluga izvan državne službe, međutim da je stavkom 3. istoga članka propisano da pružatelji stručnih usluga na temelju ugovora o djelu ne mogu postati državni službenici bez provođenja postupka prijama u državnu službu prema pravilima redovitog i izvanrednog postupka, koji je reguliran člancima 40.-53. ZDS-a, i u sklopu koje procedure je čl. 46. st. 4. ZDS-a određeno da kada se radno mjesto popunjava kandidatom prijavljenim na javni natječaj koji nije u državnoj službi, da se donosi rješenje o prijamu u državnu službu (čl. 52. st. 1. ZDS-a), a po konačnosti tog rješenja se donosi rješenje o rasporedu na radno mjesto (čl. 52. st. 4. ZDS-a), koji postupak prijama u državnu službu temeljem natječaja tužiteljica nije prošla, niti je doneseno rješenje o rasporedu na radno mjesto.

8. Na temelju citiranih odredaba ZDS-a, koji predstavljaju lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o radu, sud prvog stupnja zaključuje da obavljanjem poslova na temelju sklopljenog ugovora o djelu u tijelu državne uprave tužiteljica nije mogla zasnovati radni odnos službenika ili namještenika, bez javnog natječaja i rješenja čelnika državnog tijela, da suprotno stajalištu tužiteljice nema osnove za primjenu odredbe članka 8. stavka 2. ZR-a, čak i neovisno o tome jesu li predmet ugovora o djelu bili poslovi koje obavljaju državni službenici, dakle i neovisno o tome jesu li ti ugovori sklapani protivno odredbi članka 3. stavka 2. ZDS-a.

9. Žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost pobijane presude ponavljajući činjenične navode koji među strankama i nisu sporni (o sadržaju poslova koji su bili predmet ugovora o djelu, vremenu, mjestu i načinu obavljanja tih poslova i sl.), te da se u konkretnom slučaju radi o poslovima iz čl. 3. st. 2. ZDS-a koje obavljaju državni službenici pa da se glede tih poslova sukladno čl. 62. st. 1. ZDS-a i nije moglo sklopiti ugovor o djelu s pružateljima stručnih usluga.

10. Naime, u smislu odredbe čl. 4. st. 2. ZDS-a opći propisi o radu primjenjuju se tek na pitanja koja nisu uređena ZDS-om ili posebnim zakonom, uredbom Vlade RH ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona ili kojeg kolektivnog ugovora.

11. Stoga, kada je specijalnom odredbom čl. 62. st. 3. ZDS-a određeno da se za poslove iz čl. 3. st. 2. ZDS-a koje obavljaju državni službenici ne može postati državnim službenikom bez provođenja postupka prijema u državnu službu, drugim riječima da su bez javnog natječaja i rješenja čelnika tijela ne može zasnovati radni odnos, nema mjesta primjeni odredbe čl. 8. st. 2. ZR-a, tj. ne mogu se sklopljeni ugovori o djelu smatrati ugovorom o radu, kako to u tužbi predlaže tužiteljica.

12. Sljedom navedenog žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

13. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban (članak 155. stavak 1. ZPP-a.

U Zagrebu 7. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.