REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 10 Gž-886/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak članice vijeća, a na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Đurđice Trgovčić, u pravnoj stvari I-tužiteljice N. A. iz E., L., II-tužiteljice M. N. iz E., L., i III-tužitelja P. O. iz E., L., svi zastupani po punomoćnici L. B., odvjetnici iz R., protiv I-tužene S. O. iz Z., i II-tuženika I. O. iz Z., OIB: …, kao zakonskog nasljednika pok. M. O. iz Z., oboje zastupani po punomoćnici B. T., odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. i partneri iz Z., radi utvrđenja ostavinske imovine, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: 13 P-1161/2009-78 od 26. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja N. A., M. N. i P. O. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: 13 P-1161/2009-78 od 26. srpnja 2022., u cijelosti.

II. Tužitelji se odbijaju sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da u ostavinsku masu iza pok. P. O. ulazi kuća sagrađena na k.č.br. 2660 k.o. Š. koja se nalazi u Š., a koja nije upisana u zemljišne knjige i nije bila predmet Ugovora o darovanju zaključenog između ostaviteljice i tuženih, te se vraća dar učinjen tuženicima opisan kao k.č.br. 2660 k.o. Š. te novčani iznos od 20.000,00 kuna.

II. Nalaže se tužiteljima da tuženicima naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 36.093,75 kuna, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelji su pravovremeno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te su predložili da drugostupanjski sud usvoji žalbu i pobijanu presudu ukine ili da istu presudu preinači uz naknadu troškova postupka i troškova žalbenog postupka u iznosu od 4.296,90 kn/ 570,30 eura.

2.1. Tužitelji u žalbi ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a iz razloga što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a osobito što isti sud nije naveo da u spisu postoji ovjerovljena isprava kćeri ostaviteljice M. R. koju je propustio prevesti iako je za to uplaćen predujam, kao i da su u suprotnosti iskazi tuženih o činjenici da li je pok. P. O. imala saznanja o smrti sina s kojim je živjela sve do njegove smrti, zatim da nije cijenio niti jedan iskaz svjedoka, kao i da nije obrazložio činjenicu valjanosti ugovora o darovanju obzirom da nije zaključen u propisanoj formi obzirom da tužene nisu nikada preuzele posjed sporne nekretnine i da nije obrazložio iz kojih razloga primljeni novac od pok. P. O. nije vraćen u ostavinu.

2.2. Osim toga tužitelji u žalbi navode da je propisana forma za valjanost ugovora o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed potrebno da je isti sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave jer da je u protivnom ništetan, a na koju okolnost je sud dužan paziti po službenoj dužnosti unatoč tome što je pravomoćnim rješenjem odbijen zahtjev za preinaku tužbenog zahtjeva.

2.3. Tužitelji, nadalje, ističu da je prvostupanjski sud odbio provesti saslušanje svjedoka N. Ž. koja je koristila spornu nekretninu i ima saznanja o tome kome je istu predala u posjed nakon iseljenja, te nije cijenio niti činjenicu kako to da je nestao liječnički karton pok. P. O. za razdoblje od 1999. do 2004, dakle upravo za period u kojem bi trebalo vještačiti psihičko stanje ostaviteljice, kao i da su tužene u ostavinskom postupku propustile naznačiti tužitelje kao nasljednike. Tužitelji osporavaju i odluku o troškovima postupka smatrajući da su dana 21. srpnja 2021. tužbeni zahtjev uredili na način da su umjesto 20.000,00 eura ili 154.000,00 kn zatražili iznos od 20.000,00 kn pa da je vrijednost predmeta spora u trenutku donošenja odluke iznosila 20.000,00 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tužitelji u žalbi ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), i to iz razloga što nije naveo da u spisu postoji ovjerovljena isprava kćeri ostaviteljice M. R. koju je propustio prevesti iako je za to uplaćen predujam, te da nije imao u vidu da su u suprotnosti iskazi tuženih o činjenici da li je pok. P. O. imala saznanja o smrti sina s kojim je živjela sve do njegove smrti, kao i iz razloga što je odbio provesti saslušanje svjedokinje N. Ž..

5.1. Naime, iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud na ročištu od 21. srpnja 2021. raspravnim rješenjem pozvao tužitelje da u roku od 15 dana uplate predujam u iznosu od 750,00 kn radi podmirenja troškova prijevoda ovjerovljene izjave svjedokinje M. R. i da dostave uplatnicu kao dokaz o izvršenoj uplati, a da će se u suprotnom smatrati da su odustali od tog dokaznog prijedloga, te da su tužitelji tek 19. srpnja 2022. izvršili navedenu uplatu, što je i konstatirano na ročištu od 21. srpnja 2022. na kojem je zaključena glavna rasprava i na kojem je konstatirano da su tužitelji odustali od tog dokaznog prijedloga, tako da prvostupanjski sud nije propustio prevesti navedenu izjavu, niti ju je propustio cijeniti prilikom donošenja pobijane odluke. Isto tako iskazi I-tužene i prednice II-tuženika u odnosu na činjenicu da li je pok. P. O. imala saznanja o smrti sina nisu u suprotnosti, budući iz njihovih iskaza proizlazi da ona nije mogla prihvatiti činjenicu da je njezin sin nestao u ratu i da je očekivala da će se vratiti.

5.2. Nadalje, iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud povodom prijedloga tužitelja izveo dokaze saslušanjem svjedoka J. I. na ročištu od 18. veljače 2010., J. M. i N. M. na ročištu od 21. travnja 2010., N. O. na ročištu od 11. srpnja 2012., te V. Đ. zamolbenim putem dana 15. lipnja 2018., a na okolnosti da je pok. P. O. za svog života odredila nasljednike, da kuća sagrađena na spornoj čestici predstavlja njezinu ostavinsku imovinu, te da u trenutku zaključenja spornog ugovora o darovanju nije bila lucidna i da isti nije dobrovoljno zaključila, dok su saslušanje svjedokinje N. Ž. predložili na ročištu od 31. kolovoza 2017., i to na iste okolnosti kao i prethodno saslušane svjedoke, tako da je isti sud pravilno odbio navedeni dokazni prijedlog kao nepotreban.

6. Iako osnovano tužitelji u žalbi ističu da prvostupanjski sud nije cijenio iskaze svjedoka pa da pobijana presuda u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. ovaj sud je temeljem članka 373.a ZPP-a pobijanu presudu potvrdio jer je na temelju iskaza svjedoka J. I., J. M. i N. M., kao i iskaza I-tužene, prednice II- tuženika i II-tuženika, mogao utvrditi odlučne činjenice koje se u bitnom odnose na to da je pok. P. O. živjela u Z. kod svojih kćeri I-tužene i prednice II-tuženika od 1996. pa do svoje smrti, da je povremeno dolazila kući u Š. sa kćerima koje bi, kad je ostajala sama, dolazile po nju, dok je na temelju iskaza svjedoka V. Đ. i N. O. utvrdio da je pok. P. O. do 1995. živjela u Š. sa sinom i njegovom obitelji, te da je nakon redarstvene akcije O. 5. kolovoza 1995. otišla u S. i da se vratila u R. H. 28. ožujka 1996.

7. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:

- da su tužitelji unuci pok. P. O., a I-tužena S. O. i prednica II-tuženika M. O. njezine kćerke;

- da je pok. P. O. umrla 11. studenog 2005.;

- da je pok. P. O. za života dana 13. rujna 1985. kod Općinskog suda u Gračacu oporučno raspolagala svojom imovinom na način da je cjelokupnu svoju nepokretnu imovinu ostavila sinu N. O. s napomenom da se imovina sastoji od nove porodične stambene zgrade i zemljišta na kojem je sagrađena zgrada te nekretnina koje su joj preostale u vlasništvu nakon eksproprijacije;

- da iz oporuke pok. P. O. od 13. rujna 1985. proizlazi da ista nakon svoje smrti ništa od imovine ne ostavlja svojim kćerkama S. O., M. O. i M. R. i da smatra da neće tražiti niti nužni nasljedni dio, te da im je dala do znanja da će svu imovinu ostaviti sinu čemu se one nisu protivile, a osim toga isplaćena im je naknada za eksproprirano zemljište svakoj po 200.000,00 dinara odnosno 20.000,000,00 starih dinara na ime njihovog suvlasničkog dijela na nekretninama;

- da je pok. P. O. s tuženicima zaključila ugovor o darovanju nekretnina 25. listopada 1999. čija je provedba u zemljišnoj knjizi odbijena rješenjem Općinskog suda u Gračacu poslovni broj Pol-213/02 od 17. svibnja 2002.

- da je pok. P. O. sa I-tuženom i prednicom II-tuženika zaključila ugovor o darovanju nekretnina oznake k.č.br. 2660 i d2660 k.o. Š. dana 4. rujna 2003., te da je rješenjem Općinskog suda u Gračacu poslovni broj Pol-489/03 od 10. listopada 2003. dopuštena uknjižba prijenosa prava vlasništva sa pok. P. O. na I-tuženu S. O. i prednicu II-tuženika M. O. u jednakim dijelovima;

- da je rješenjem Općinskog suda u Gračacu posl. broj O-229/2005 od 6. listopada 2008. prekinut ostavinski postupak iza pok. P. O., te da su nasljednici, ovdje tužitelji, upućeni da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrenu parnicu protiv nasljednica, ovdje tuženih, radi utvrđenja ostavinske mase ostaviteljice;

- da je prema dopisu Ureda od 4. ožujka 1996. povratak pok. P. O. u H. bio organiziran preko graničnog prijelaza D. M. dana 28. ožujka 1996., što proizlazi iz kopije priložene putovnice;

- da je Zavod podneskom zaprimljenim 20. studenog 2017. izvijestio sud da je uvidom u bazu podataka utvrdio da je pok. P. O. od 1. siječnja 1999. do dana smrti bila upisana u tim primarne zdravstvene zaštite iz djelatnosti opće/obiteljske medicine M. Č. K. na lokaciji Z., i da prije tog datuma u bazi podataka nema podataka o izabranom doktoru;

- iz očitovanja Doma zdravlja od 29. listopada 2015. utvrđeno je da ne postoji zdravstveni karton pok. P. O. rođene 26. lipnja 1914. i umrle 11. studenog 2005. na području ambulanti u G. i S., te da je sva medicinska dokumentacija na području G. uništena tijekom ratnih zbivanja;

- iz liječničke potvrde od 14. travnja 2010. i evidencije pregleda Ordinacije opće medicine dr. M. Č. K. za razdoblje od 21. travnja 2004. do 30. siječnja 2009. utvrđeno je da je pok. P. O. od terapije povremeno uzimala Helex zbog nesanice te Buscol zbog žuči i gastritisa, te da su joj utvrđene dijagnoze F32 (depresija) i F33 (povratni depresijski poremećaj) i da su ordinirani Prazine, Xanax i Helex;

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: P-1161/2009-68 od 30. rujna 2021. odbijen je prijedlog tužitelja od 21. srpnja 2021. za preinačenje tužbe u ovom predmetu kojim su tužitelji su uz postojeći tužbeni zahtjev istaknuli novi tužbeni zahtjev kojim zahtijevaju da se utvrdi da je Ugovor o darovanju zaključen između P. O., M. O. i S. O. dana 4. rujna 2003. ništetan, te da je navedeno rješenje postalo pravomoćno 24. studenog 2021.

7.1. Nadalje iz spisa proizlazi da su tužitelji na ročištu od 21. srpnja 2021. predložili da se u nastavku postupka provede medicinsko vještačenje po vještaku psihijatrijske struke radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti pok. Pere Orelj od 1999. do 2003., da ih je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj: P-1161/2009-74 od 26. siječnja 2022. pozvao da u roku od 30 dana uplate predujam u iznosu od 3.000,00 kn radi podmirenja troškova medicinskog vještačenja uz upozorenje da će se u suprotnom smatrati da su odustali od tog dokaznog prijedloga, te da je na ročištu od 21. srpnja 2022. provjerom u računovodstvu istog suda utvrdio da tužitelji u ostavljenom roku nisu uplatili predujam, zbog čega je na istom ročištu utvrđeno da su odustali od tog dokaznog prijedloga.

7.2. Iz Ugovora o darovanju nekretnina od 4. rujna 2003. proizlazi da je u članku IV. navedeno da daroprimatelji stupaju u posjed darovanih nekretnina danom njegovog zaključenja, dok iz priloženog rješenja Općinskog suda u Gračacu, poslovni broj: Pol- 489/03 od 10. listopada 2003. i priloženog z.k. izvatka proizlazi da su na spornoj nekretnini kao suvlasnice temeljem navedenog Ugovora o darovanju upisane I- tužena S. O. i prednica II-tuženika M. O..

8. Imajući u vidu da je pravna prednica stranaka P. O. umrla 11. studenog 2005., a da su tužitelji tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijeli 15. prosinca 2008., dakle po proteku roka od tri godine od smrti ostaviteljice, prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 84. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03 i 35/05, dalje u tekstu: ZN) pravilno zaključio da je u odnosu na učinjeno darovanje nastupila zastara prava na traženje povrata dara, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužitelje s tim dijelom tužbenog zahtjeva.

9. Tužitelji, nadalje, žalbenim navodima osporavaju zaključak prvostupanjskog suda da je pok. P. O. valjanim Ugovorom o darovanju od 4. rujna 2003. stavila izvan snage, odnosno da je opozvala, ranije sastavljenu oporuku od 13. rujna 1985. kojom je cjelokupnu svoju nepokretnu imovinu nakon svoje smrti ostavila sinu N. O., smatrajući da je navedeni Ugovor o darovanju ništetan iz razloga što ga P. O. nije bila zdravstveno sposobna zaključiti zbog psihičkog stanja i iz razloga što je do svoje smrti samostalno koristila sporne nekretnine, te da I-tužena i prednica II-tuženika nikada nisu stupile u njihov posjed, pa da je navedeni Ugovor o darovanju trebao biti zaključen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

9.1. Navedeni žalbeni navodi nisu osnovani iz razloga što tužitelji tijekom postupka nisu dokazali da pok. P. O. nije bila zdravstveno sposobna zaključiti sporni Ugovor o darovanju, budući iz spisa, kao i iz obrazloženja pobijane presude, proizlazi da tužitelji u određenom roku, a niti do zaključenja glavne rasprave, nisu uplatili predujam radi podmirenja troškova medicinskog vještačenja, iako je teret dokaza bio na njima. Tužitelji, također, nisu dokazali da I-tuženoj i prednici II-tuženika sporne nekretnine nisu predane u posjed. Naime, u članku IV. Ugovoru o darovanju nekretnina od 4. rujna 2003. navedeno je da daroprimatelji stupaju u posjed darovanih nekretnina danom njegovog zaključenja, dok iz iskaza svjedoka i tuženika proizlazi da je pok. P. O. od 1996. pa do svoj smrti živjela u Z. kod svojih kćeri I- tužene i prednice II-tuženika, te da je s kćerima povremeno dolazila kući u Š..

10. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je oporučiteljica oporukom od 13. rujna 1985. cjelokupnu svoju nepokretnu imovinu nakon svoje smrti ostavila sinu N. O., te da je kasnijim valjanim Ugovorom o darovanju od 4. rujna 2003. sporne nekretnine darovala kćerkama S. O. i M. O., prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je ostaviteljica tim darovanjem stavila izvan snage odnosno da je opozvala ranije sastavljenu oporuku sukladno odredbi članka 66. ZN-a, a prema kojoj odredbi svako kasnije oporučiteljevo voljno raspolaganje stvarju ili pravom koje je bio nekome oporukom namijenio, smatra se opozivom namjene te stvari, odnosno prava, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio i dio tužbenog zahtjeva kojim su tužitelji zatražili da se utvrdi da u ostavinsku masu iza pok. P. O. ulazi kuća sagrađena na k.č.br. 2660 k.o. Š..

11. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka temeljem članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, budući su tužitelji u cijelosti odbijeni sa svojim tužbenim zahtjevom, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora koju su tužitelji naznačili u tužbi u iznosu od 154.000,00 kn/ 20.439,31 eura.

11.1. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima tvrde da je vrijednost predmeta spora u trenutku donošenja odluke iznosila 20.000,00 kn. Iz spisa, naime, proizlazi da su tužitelji uz tužbeni zahtjev koji se odnosi na novčanu svotu postavili i stvarnopravni zahtjev, te da kod konačno postavljenog tužbenog zahtjeva nisu naznačili drugu vrijednost predmeta spora, niti ju je prvostupanjski sud odredio, s tim da su tužitelji troškove prvostupanjskog postupka i troškove žalbenog postupka zatražili prema vrijednosti predmeta spora od 154.000,00 kn.

12. Tužitelji su odbijeni sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer s istom nisu uspjeli, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.

13. Zbog iznesenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 7. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović Terzić, v.r.