Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-201/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasne Veršić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika J. H., zbog kaznenih djela iz članka 228. stavka 1. idr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika J. H. i Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovnog broja 9.K-260/2018-56, od 14. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se žalbe okrivljenika J. H. i Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, Općinski sud u Zlataru proglasio je krivim okrivljenika J. H. zbog počinjenja dva kaznena djela, i to jednog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11 te jednog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, opisanog i kažnjivog po članku 235. stavku 1. KZ/11. Potom je sud okrivljeniku za počinjena kaznena djela prethodno utvrdio pojedinačne kazne zatvora, i to za kazneno djelo iz članka 228. stavka 1., u vezi članka 51. KZ/11, na temelju te odredbe, kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 235. stavka 1., u vezi članka 51. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Nakon toga, na temelju članka 51. KZ/11, okrivljenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenoj A. S. iz J., T. cesta …, dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.000,00 kuna te je naloženo plaćanje tog iznosa okrivljeniku J. H., u roku od 15 dana računajući od pravomoćnosti presude, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećena upućena u parnicu.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08, naloženo je okrivljeniku podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna te putni trošak oštećene A. S., u iznosu od 690,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni J. H., po svojoj braniteljici M. Š.-K., odvjetnici u Z., zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. 3. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnijelo je i Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda, na način da se okrivljeniku izrekne "bezuvjetna kazna zatvora u dužem trajanju".
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
6. Žalbe okrivljenika J. H. i Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru su neosnovane.
7. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljenik u svojoj žalbi nije pravno označio, međutim naveo je da je prvostupanjski sud odbio sve dokazne prijedloge koje je on iznio, a da pri tome nije dao valjane razloge zbog kojih je to učinio. Iz navedenog proizlazi da okrivljenik ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, na stranici 4. i 5. presude, iznio dostane i valjano argumentirane razloge zbog čega je odbio prijedloge okrivljenika za pribavljanjem podataka u prekršajnoj i kaznenoj osuđivanosti oštećene, za saslušanjem predstavnika stanara zgrade u O. (čije ime i prezime, kao ni ostali podaci nisu ni navedeni), kao i saslušanje svjedoka Z. G., B. S. i Đ. N. te na taj način nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se ukazuje žalbom.
7.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu, osim u pravcu žalbenih navoda, i po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene povrede odredba kaznenog postupka na koje pazi i po službenoj dužnosti pa se okrivljenik neosnovano žali zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
8. Što se tiče žalbene osnove povrede kaznenog zakona, ni tu žalbenu osnovu okrivljenik u svojoj žalbi nije pravno označio, međutim u žalbi ističe kako je on proglašen krivim zbog dva samostalna, pojedinačna kaznena djela, a po njegovom mišljenju da se radi o jednom produljenom kaznenom djelu, u smislu članka 52. stavka 1. KZ/11, radi čega da nije bilo uvjeta za primjenom odredbe članka 60. KZ/11 i izricanjem jedinstvene kazne, na koji način se očito sugerira da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu okrivljenika.
8.1. Nije međutim u pravu okrivljenik kada ističe da bi na opisani način bila počinjena povreda kaznenog zakona na njegovu štetu, s obzirom da je on proglašen krivim zbog dva kaznena djela, jednog kaznenog djela krađe te jednog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, dok konstrukcija produljenog kaznenog djela dolazi u obzir u situaciji kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu, kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnog kaznenog djela, a one, s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost, čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Dakle, nužni preduvjet da bi se moglo govoriti o produljenom kaznenom djelu jest počinjenje istog ili istovrsnog kaznenog djela, što u konkretnoj situaciji nije bio slučaj. Naime, kod kaznenog djela krađe počinitelj oduzima tuđu pokretnu stvar, s ciljem da je protupravno prisvoji, dakle motiv tog kaznenog djela je koristoljublje, a kod kaznenog djela oštećenja tuđe stvari počinitelj oštećuje, uništava, izobličava ili čini neuporabljivom tuđu stvar, a kod tog kaznenog djela motiv počinjenja je namjera nanošenja materijalne štete oštećeniku. Premda se kod oba djela radi o kaznenim djelima protiv imovine, očigledno je da se ne radi o istom niti istovrsnom kaznenom djelu, radi čega je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je okrivljenika proglasio krivim zbog počinjenja dva kaznena djela počinjena u stjecaju te na taj način nije počinjena povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, kako se to neutemeljeno ističe u njegovoj žalbi. Stoga se okrivljenik neosnovano žali i zbog žalbene osnove povrede kaznenog zakona.
9. Vezano za žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u svojoj žalbi ističe kako je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno zbog toga što su odbijeni njegovi dokazni prijedlozi, međutim, kod toga je za napomenuti, da je prvostupanjski sud, kako je to već i ranije obrazloženo, osnovano odbio dokazne prijedloge okrivljenika, za što je dao logična i uvjerljiva obrazloženja, koja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. S druge strane, jedini navod iz žalbe kojim okrivljenik osporava zaključke prvostupanjskog suda u pogledu njegove prosudbe da su se u postupanju okrivljenika kritične prigode ostvarila sva bitna obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim, jest navod o tome kako se presuda temelji isključivo na saslušanju oštećene, međutim taj navod nije točan jer je, osim na tom iskazu, prvostupanjski sud pobijanu presudu utemeljio i na izvješću o postupanju i pregledu mjesta događaja PP Donja Stubica, izvješću o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja PU krapinsko zagorske te na fotodokumentaciji očevida PU krapinsko zagorske, u kojima su opisana i vidljiva oštećenja u poslovnom prostoru oštećene, što je sud valjano i obrazložio. Osim toga, vezano za sva činjenična utvrđenja, prvostupanjski sud je dao uvjerljive i jasne razloge, koje, budući da imaju potporu u stanju u spisu, u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, koje okrivljenik, osim u ranije opisanom dijelu, u svojoj žalbi ni na koji način nije osporavao niti je dao neku vlastitu analizu dokaznog materijala u spisu. Stoga se okrivljenik neosnovano žali i zbog žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Vezano za žalbenu osnovu odluke o kazni, okrivljenik je, samo u uvodu, žalbe naveo da prvostupanjsku presudu pobija i u odnosu na tu žalbenu osnovu, međutim, u žalbi nije naveo konkretne razloge u kojem pravcu pobija presudu u pogledu odluke prvostupanjskog suda o kazni.
10.1. Državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe kako je sud prvog stupnja okrivljeniku izrekao preblagu kaznu, s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja te da se takvom kaznenopravnom sankcijom neće ostvariti svrha njihovog izricanja. Ističe se kako je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, a podcijenio otegotne, koje se najviše ogledaju u činjenici što je okrivljenik do sada bio višestruko osuđivan, da kaznena djela čini u kontinuitetu u vremenu od 2011. do sada, a čak u devet navrata da se radilo o kaznenom djelu prevare, što nije spriječilo okrivljenika da nastavi činiti kaznena djela imovinskog karaktera. Stoga je predloženo izricanje "bezuvjetne kazne zatvora u dužem trajanju".
10.2. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu žalbenih navoda okrivljenika i državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti vezano uz počinjenje ovih kaznenih djela, a koje bi mogle imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije. Tako je pravilno na strani okrivljenika, kao otegotnu okolnost, cijenio njegovu višestruku dosadašnju osuđivanost, dok neke posebne olakotne okolnosti nije našao.
10.3. U takvoj situaciji, potpuno ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je okrivljenik višestruki specijalni povratnik, koji se u kontinuitetu pojavljuje kao počinitelj kaznenih djela imovinskog karaktera, radi čega je jedina adekvatna kaznenopravna sankcija u konkretnom slučaju osuda na zatvorsku kaznu. Očito je, naime da dosadašnje osude nisu uspjele ostvariti odvraćajući učinak na okrivljenika jer se on opetovano pojavljuje kao počinitelj novih kaznenih djela, radi čega nikakvo blaže kažnjavanje ne bi moglo doći u obzir. Imajući navedeno u vidu, pravilno je prvostupanjski sud okrivljeniku odmjerio pojedinačne kazne zatvora, u trajanju od po šest mjeseci za svako kazneno djelo, a isto tako je, odlučujući o jedinstvenoj kazni, pravilno ocijenio da je primjerena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci. Ovakva kazna je adekvatno prilagođena stupnju krivnje okrivljenika, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, svim okolnostima vezanim uz počinjenje ovih kaznenih djela te osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenika pa je stoga pravilna ocjena prvostupanjskog suda kako će se, upravo ovakvom kaznenopravnom sankcijom, uspješno ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, a što svojim žalbenim navodima nisu doveli u pitanje ni okrivljenik ni državni odvjetnik.
10.4. Naime, unatoč tome što je okrivljenik do sada u više navrata bio osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela, okolnosti počinjenja ovih kaznenih djela nisu takvog značaja, a pribavljena imovinska korist, odnosno prouzročena šteta oštećenoj, nisu tolike visine, da bi zahtijevali strože kažnjavanje okrivljenika, pa stoga nisu ostvareni navodi iz žalbe državnog odvjetnika. S druge strane ni neko blaže kažnjavanje okrivljenika u konkretnoj situaciji, prvenstveno s obzirom na njegovu raniju višestruku osuđivanost, ne bi bilo primjereno, radi čega nije prihvaćena niti žalba okrivljenika izjavljena u tom pravcu.
11. Slijedom navedenog kako nisu ostvareni žalbeni navodi i kako ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe okrivljenika i državnog odvjetnika, u suglasju s člankom 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Split, 7. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća:
Maria Majić
Broj zapisa: 9-30858-62ce1
Kontrolni broj: 0902f-6b017-46703
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Maria Majić, O=ŽUPANIJSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
