Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 98 Pr-4294/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u O. po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja H. A., OIB: . . . , iz N., zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u V., protiv tuženika H. š. d.o.o., OIB: ..., Z., Uprava – Podružnica O., zastupanog po J. B., dipl. iur., radi utvrđenja nezakonitosti i nedopuštenosti prestanka ugovora o radu, nakon glavne i javne rasprave zaključene 1. veljače 2023. u prisutnosti punomoćnika stranaka, po objavi 6. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika "H. š." d.o.o. Z., OIB: ..., Uprava - Podružnica O. od 1. srpnja 2021. o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme u odnosu na tužitelja H. A., OIB: ..., iz N., nezakonita i nedopuštena.

II. Nalaže se tuženiku da sa tužiteljem zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove šumskog radnika, te da tužitelju prizna i uspostavi kontinuitet radnog odnosa počev od donošenja presude pa nadalje.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 15 dana." kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 30. kolovoza 2021. navodi da mu je tuženik 1. srpnja 2021. izdao "potvrdu" da mu je radni odnos na poslovima šumskog radnika prestao nakon isteka produženog osiguranja za stalne sezonske radnike s 28. lipnja 2021. te utvrdio da je tužitelj bio u radnom odnosu na navedenim poslovima 3 (tri) godine i to od 29. lipnja 2018. Tužitelj je tuženiku kao poslodavcu uputio zahtjev za zaštitu prava tražeći sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, no tuženik se na isti nije očitovao. Tužitelj smatra da je navedena oduka o prestanku njegovog radnog odnosa neosnovana i nezakonita te protivna odredbi č lanka 12. stavka 7. Zakona o radu jer se u konkretnom slučaju radi o uzastopno sklopljenim ugovorima o radu na određeno vrijeme te se treba smatrati da je ugovor o radu na određeno vrijeme "prerastao" u ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tako i sudska praksa (presuda Vrhovnog suda RH broj: Revt-259/14 od 11. svibnja 2016. i mišljenje Ustavnog suda) zauzima pravno stajalište da "radnik nije prekludiran u svom pravu na eventualnu zaštitu u odnosu na ugovore o radu na određeno vrijeme koji su sukcesivno sklapani sa poslodavcem i da u svakom konkretnom slučaju treba utvrditi postojanje objektivnih razloga iz članka 12. stavka 1. i 2. Zakona o radu. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu:

I.

Utvrđuje se da je Odluka tuženika "H. š." d.o.o. Z., OIB: ..., Uprava- Podružnica O. od 1. srpnja 2021. o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme u odnosu na tužitelja H. A., OIB: ..., iz N., nezakonita i nedopuštena.

II. Nalaže se tuženiku da s tužiteljem zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme te da tužitelju prizna i uspostavi kontinuitet radnog odnosa počev od 29. lipnja 2021. pa nadalje.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 15 dana.

1.1. Na ročištu 8. studenoga 2022. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da isti u točci II. glasi: Nalaže se tuženiku da sa tužiteljem zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove šumskog radnika, te da tužitelju prizna i uspostavi kontinuitet radnog odnosa počev od donošenja presude pa nadalje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode tužbe i činjenični opis u cijelosti. Prvenstveno ističe prigovor proteka roka za podnošenje tužbe propisanog člankom 133. Zakona o radu. Tužitelju je radni odnos na određeno vrijeme prestao istekom roka utvrđenog ugovorom o radu 31. ožujka 2021. Od 1. travnja do 28. lipnja 2021. tuženik je uplaćivao tužitelju produženo mirovinsko osiguranje za stalne sezonske radnike, te ga je odjavio 28. lipnja 2021. i sukladno članku 130. stavku 2. Zakonu o radu tužitelju vratio isprave i primjerak odjave s HZMO. Priznaje da mu je tužitelj 30. srpnja 2021. dostavio zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio jer je dostavljen izvan roka. Tužitelj je bio u saznanju da mu je prestao radni odnos 31. ožujka 2021., te je rok za podnošenje zahtjeva istekao 15. travnja 2021. Slijedom navedenog tuženik predlaže da se tužba odbaci kao nepravovremena i tužitelj obveže na naknadu prouzročenih parničnih troškova. Ukoliko sud ne prihvati navedeni prijedlog tuženik se očituje na navode tužbe kako slijedi: Priznaje da je izdao tužitelju Potvrdu o vrsti poslova i vratio isprave i odjavu s HZMO, jer ga na to obvezuje članak 130. stavak 2. Zakona o radu, da je tužitelj bio u radnom odnosu 3 godine, ali kao stalni sezonski radnik, da je tužitelj zasnovao s tuženikom radni odnos na određeno vrijeme kao stalni sezonac radi izvršavanja poslova šumskog radnika u Š. V.. Radni odnos zasnovan je iz razloga što je Uprava Podružnica O. u sklopu Projekta N. V. financiranog iz EU projekata na području Š. V. tijekom tri godina vršila poslove pošumljavanja, te je trebala veći broj sezonskih radnika na uzgojnim radovima. Poslovi šumskog radnika koji radi na sadnji i uzgoju i inače su sezonskog karaktera jer su vezani za biološke rokove, te se u periodu od kraja ožujka do kraja lipnja uopće ne obavljaju. Sadnja se vrši u kasnu jesen i rano proljeće za vrijeme mirovanja vegetacije, a njega pošumljenih površina vrši se tijekom ljetnih mjeseci

(okopavanje,

pljevljenje

i

sl.).

Tuženik sa svim radnicima koji rade na uzgojnim radovima i inače sklapa ugovore na određeno vrijeme. Kako bi osigurao potreban broj radnika za vrijeme trajanja projekta N. V., tuženik je s većim brojem radnika sklopio ugovor o radu za stalne sezonske radnike. Radnici su za vrijeme prekida rada ostvarili pravo na naknadu sa Zavoda za zapošljavanje u visini 70% plaće, a tuženik je ostvario pravo na refundaciju troškova produženog osiguranja, osim za period od 1. travnja do 28. lipnja 2021. jer se razdoblje nakon prestanka rada radnika isplaćuje na teret poslodavca. Tužitelj je radio u periodu od 19. lipnja 2018. do 31. ožujka 2019., nakon toga radni odnos je prestao, ali je poslodavac uplaćivao doprinose za produženo osiguranje od 1. travnja 2019. do 30. lipnja 2019. Od 1. srpnja 2019. do 31. ožujka 2020. tužitelj je sukladno ugovoru o radu pozvan na rad, a od 1. travnja 2020. do 30. lipnja 2020. ponovno je prestao radni odnos s tim da mu je poslodavac uplaćivao doprinose za produženo osiguranje. Od 1. srpnja 2020. do 31. ožujka 2021. tužitelj je ponovno bio u radnom odnosu nakon čega je radni odnos prestao jer su poslovi predviđeni Projektom N. V. završeni, te mu je tuženik do 28. lipnja 2021. uplaćivao produženo osiguranje. Dakle, tužitelj je bio u radnom odnosu tri godine, ali je nakon svakih 9 mjeseci imao prekid od 3 mjeseca, te se ne može smatrati da je bio u neprekidnom radnom odnosu. Činjenica da je poslodavac uplaćivao produženo osiguranje ne znači da je radni odnos trajao neprekidno, jer je rad prestao. Ugovor o radu s tužiteljem sklopljen je sukladno članku 16. Zakona o radu radi potrebe za obavljanjem sezonskih poslova pošumljavanja i uzgojih radova na pošumljenim površinama. Priznaje da je tuženik podnio Zahtjev za zaštitu prava no tuženik se na isti nije očitovao jer je podnesen izvan roka. Tuženik nije donio nikakvu odluku o prestanku radnog odnosa, nego je radni odnos prestao istekom roka naznačenog u ugovoru o radu. U konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke članka 12. stavka 7. Zakona o radu jer se ne radi o ugovoru koji je sklopljen protivno Zakonu o radu, niti je tužitelj nastavio raditi nakon isteka ugovora. Zakon o radu u članku 12. stavku 3. propisuje da ukupno trajanje svih ugovora o radu ne smije trajati neprekinuto duže od tri godine, no ukupno trajanje svih ugovora o radu koje je sklopio tužitelj zajedno s prekidima za koje je plaćeno produženo osiguranje ne iznosi više od tri godine jer je tužitelj prvi ugovor sklopio 29. lipnja 2018., a s produženog mirovinskog osiguranja odjavljen je 28. lipnja 2021. Kako se radni odnos tužitelja temelji na članku 16. Zakona o radu koji je u cijelosti ispoštovan, svi navodi tužbe su neosnovani. Prijedlog za donošenje presude kao u tužbi ne može se prihvatiti jer tužitelj traži poništenje Odluke koja ne postoji. Isto tako tužitelj traži utvrđenje da je zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme, ali ne navodi na kojim poslovima. Kako je tužitelj radio kao stalni sezonski radnik ne može se tražiti sklapanje ugovora na neodređeno vrijeme i kontinuitet radnog odnosa jer radi se o sezonskim poslovima za koje se sklapa ugovor na određeno vrijeme. Slijedom navedenog predlaže da se tužba odbije kao neosnovana u cijelosti i tužitelj obveže na naknadu prouzročenih parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Potvrdu tuženika o prestanku radnog odnosa od 1. srpnja 2021., ugovore o radu na određeno vrijeme, potvrdu HZMO o radnom stažu tužitelja, zahtjev za zaštitu prava s potvrdom o uručenju, saslušao tužitelja, Ugovor o sufinanciranju stalnog sezonca s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, te drugu spisu priležeću dokumentaciju.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da tuženikova Odluka o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. srpnja 2021. nije zakonita i dopuštena, da se naloži tuženiku sklopiti s tužiteljem ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove šumskog radnika te da tužitelju prizna i uspostavi kontinuitet radnog odnosa počev od donošenja presude pa nadalje.

5. Uvidom u Ugovor o radu od 27. lipnja 2018. utvrđeno je da su ga sklopili H. š. d.o.o. Z. kao poslodavac i H. A. kao radnik, da se tim ugovorom zasniva radni odnos na određeno vrijeme u H. š. d.o.o. na poslovima pomoćnog radnika u šumarstvu, radi sezonskih poslova (članak 1.), da će radnik navedene poslove početi obavljati 29. lipnja 2018. (članak 2.), da će radnik poslove obavljati u Š. V. (članak 3.), da se ovaj ugovor sklapa na određeno vrijeme u trajanju od šest mjeseci, a u slučaju potrebe produženja rada na sezonskim poslovima rok će utvrditi aneksom ugovora o radu (članak 4.), da se poslodavac obvezao da će radniku uplaćivati doprinos za produženo mirovinsko osiguranje u vrijeme kad nema potrebe za radom radnika (članak 5.), da se poslodavac obvezao radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu u idućoj godini najkasnije do 1. travnja 2019. (čanak 6.).

6. Uvidom u Ugovor o radu od 21. prosinca 2020. utvrđeno je da su ga sklopili H. š. d.o.o. Z. kao poslodavac i H. A. kao radnik, da se tim ugovorom zasniva radni odnos na određeno vrijeme u H. š. d.o.o. na poslovima šumskog radnika, radi sezonskih poslova (članak 1.), da će radnik navedene poslove početi obavljati 1. siječnja 2021. (članak 2.), da će radnik poslove obavljati u Š. V. (članak 3.), da se ovaj ugovor sklapa na određeno vrijeme, a najduže do 31. ožujka 2021. (članak 4.), da se poslodavac obvezao radniku uplaćivati doprinos za produženo mirovinsko osiguranje do 30. lipnja 2021. (članak 5.).

7. Tužitelj H. A. je iskazao da je radio kod tuženika kao stalni sezonac i to na način da je potpisivao s istim ugovor o radu na određeno vrijeme. Prvi ugovor o radu na određeno vrijeme sklopio je 2018. godine, ne zna točno kada ga je sklopio i kada je počeo raditi time da potvrđuje da je datum koji je naznačen u potvrdi HZMO o početku njegovog rada s tuženikom prema prvom ugovoru točno naveden. Prvi ugovor o radu sklopio je na vrijeme od 6 mjeseci, nakon toga sklopljen je aneks tog ugovora na još 3 mjeseca, tako da je u kontinuitetu kod tuženika radio 9 mjeseci. Ostala 3 mjeseca nije radio kod tuženika, ali je za to vrijeme kao stalni sezonac bio na produženom osiguranju tj. poslodavac mu je plaćao mirovinsko, a ostalo HZMO. Nakon isteka 3 mjeseca produženog osiguranja sklopio je novi ugovor o radu s tuženikom na određeno vrijeme pod istim uvjetima kao i prvi ugovor o radu na određeno vrijeme te je po istom počeo raditi 1. srpnja 2019., radio je 6 mjeseci, na koje je vrijeme taj ugovor također sklopljen, a po isteku 6 mjeseci ponovno su sklopili aneks ugovora na 3 mjeseca, a potom je 3 mjeseca bio na produženom osiguranju i nije radio. Zadnji ugovor o radu na određeno s tuženikom je sklopio 1. srpnja 2020. na vrijeme od 6 mjeseci s dodatnim aneksom na 3 mjesec koji je potpisao 1. siječnja 2021., dakle bio je opet u radnom odnosu 9 mjeseci, a nakon toga 3 mjeseca na produženom osiguranju. Prema zadnjem aneksu ugovora koji je sklopio za obavljanje poslova počevši od 1. siječnja 2021. trebao je raditi do 31. ožujka 2021. s time da se poslodavac obvezao uplaćivati doprinos za produženo mirovinsko osiguranje do 30. lipnja 2021. Nakon isteka aneksa 3. ugovora o radu na određeno, poslodavac mu je bio dužan ponuditi novi ugovor o radu na određeno kao stalnom sezoncu s početkom obavljanja poslova od 1. srpnja 2021. ali isti to nije učinio i ne zna iz kojeg razloga to nije učinio. Za vrijeme dok je radio kao stalni sezonac radio je u Š. V. i to mu je bilo radno mjesto ali je ustvari radio po potrebi na području cijele uprave Š. O.. Radio je na poslovima sadnje, sadnica, njege, postavljanja ograda, kao i sve druge pomoćne radove u šumariji. Potreba za obavljanjem tih radova postojala je i nakon isteka njegovog ugovora o radu, odnosno nakon isteka produženog mirovinskog osiguranja. Nakon isteka ugovora o radu, odnosno nakon isteka produženog mirovinskog osiguranja je zamolio tuženika da ga zaposli, čak je bio i u postupku mirenja ali su mu rekli da ga ne mogu zaposliti dok traje ovaj postupak. Kada se prvi put zaposlio kao stalni sezonac kod tuženika ustvari mu je rečeno da se radi o takvim poslovima za kojima uvijek postoji potreba i on je mislio da se radi o poslu koji se obavlja na neodređeno. Zato ga i iznenadilo što mu tuženik nije ponudio novi ugovor o radu za obavljanje sezonskih poslova, pogotovo što su drugi koji su radili na klasičnom ugovoru o radu na određeno vrijeme, ne kao stalni sezonci, nakon godinu dana dobili ugovor o radu na neodređeno vrijeme. H. š. nisu svake godine objavljivale natječaj za zapošljavanje stalnih sezonaca, već su ga nakon isteka ugovora o radu na određeno, odnosno nakon isteka produženog osiguranja direktno kontaktirali. Kada je prvi put zaposlen kao stalni sezonac osim njega zaposleno je još sedam sezonaca i prvu godinu su svi odradili, odnosno prema prvom ugovoru, nakon toga jedan od sezonaca je otišao pa je na njegovo mjesto primljen drugi tako da ih je i u 2. i 3. godini bilo po osmero. Nakon isteka zadnjeg ugovora o radu, odnosno aneksa ugovora koji je u isto vrijeme istekao njima sedmorici, tuženik niti s jednim od njih sedmero nije sklopio novi ugovor o radu na određeno za stalne sezonske poslove. Sklopljen je samo sa jednim i to onim koji je primljen po isteku prve godine nakon radnika koji je otišao. I dalje ne zna zašto njemu i ostalih šest kolega nije ponuđen novi ugovor o radu za obavljanje sezonskih poslova. Nije radio nakon 31. ožujka 2021., bio je prijavljen na Zavodu za zapošljavanje time da je njegov status i dalje bio status zaposlene osobe s produženim osiguranjem to znači da ga poslodavac, tj. tuženik u vrijeme tog produženog osiguranja mogao pozvati na posao. Takav status je imao u svim slučajevima gore navedenih prekida po 3 mjeseca. U vrijeme trajanja prekida nije se mogao nigdje drugdje zaposliti, tj. nije se smio zaposliti jer bi u protivnom bio dužan vratiti sva sredstva koja su mu bila isplaćena za vrijeme trajanja produženog mirovinskog osiguranja. Kad se nakon 31. ožujka 2021. obratio tuženiku rečeno mu je da će biti sklopljen novi ugovor o radu za stalnog sezonca počevši od 1. srpnja 2021. što nije učinjeno. Smatra da je bilo potrebe i mogućnosti da ga tuženik ponovno zaposli kao stalnog sezonca iz razloga što je nakon toga, tuženik preko agencije za zapošljavanje na određeno vrijeme od 3 mjeseca zaposlio 15 radnika.

8. Uvidom u Potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 29. lipnja 2021. utvrđeno je da je H. A. bio prijavljen na mirovinsko osiguranje po osnovi radnog odnosa kod poslodavca H. š. d.o.o. od 29. lipnja 2018. do.31. ožujka 2019. (devet mjeseci dva dana), na temelju ugovora o radu sklopljenog na određeno puno radno vrijeme za sezonske poslove, da je bio prijavljen na produženo osiguranje za stalne sezonske radnike od 1. travnja 2019. do 30. lipnja 2019. (tri mjeseca), da je bio prijavljen na mirovinsko osiguranje po osnovi radnog odnosa kod poslodavca H. š. d.o.o. od 1. srpnja 2019. do 31. ožujka 2020. (devet mjeseci), na temelju ugovora o radu sklopljenog na određeno puno radno vrijeme za sezonske poslove, da je bio prijavljen na produženo osiguranje za stalne sezonske radnike od 1. travnja 2020. do 30. lipnja 2020. (tri mjeseca), da je bio prijavljen na mirovinsko osiguranje po osnovi radnog odnosa kod poslodavca H. š. d.o.o. od 1. srpnja 2020. do 31. ožujka 2021. (devet mjeseci), na temelju ugovora o radu sklopljenog na određeno puno radno vrijeme za sezonske poslove te da je bio prijavljen na produženo osiguranje za stalne sezonske radnike od 1. travnja 2021. do 28. lipnja 2021. (dva mjeseca dvadeset osam dana).

9. Iz Potvrde koju su 1. srpnja 2021. izdale H. š. d.o.o. proizlazi da je H. A. bio u radnom odnosu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove u H. š. d.o.o. Z., U. O., Š. V., od 29. lipnja 2018. na poslovima šumskog radnika, da mu je radni odnos prestao nakon isteka produženog osiguranja za stalne sezonske radnike 28. lipnja 2021. te da je tužitelj bio u radnom odnosu na navedenim poslovima 3 godine.

10. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava utvrđeno je da ga je tuženik podnio protiv Odluke o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove, uz navođenje da se pobijanom odlukom utvrđuje s 28. lipnja 2021. prestanak radnog odnosa nakon isteka produženog osiguranja za stalnog sezonskog radnika H. A. koji je bio u radnom odnosu na poslovima šumskog radnika ukupno tri godine i to neprekidno od 29. lipnja 2018. do 28. lipnja 2021. Navedenu odluku o prestanku njegovog radnog odnosa tužitelj smatra neosnovanom i nezakonitom te protivnom odredbi čanak 12. stavka 7. Zakona o radu jer se radi u konkretnom slučaju o uzastopno sklopljenim ugovorima o radu na određeno vrijeme te je treba smatrati da je ugovor o radu na određeno vrijeme prerastao u ugovor o radu na neodređeno vrijem, a koji stav zauzima i sudska praksa u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-25/14 od 11. svibnja 2016. i mišljenje Ustavnog suda). Stoga predlaže poslodavcu uvažiti ovaj zahtjev za zaštitu prava i staviti izvan snage Odluku o prestanku radnog odnosa u odnosu na radnika H. A. te s njim zaključiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim će mu se ugovorom priznati sva prava i kontinuitet radnog odnosa.

11. Cijeneći ovako izvedene dokaze ovaj sud je utvrdio:

- da su tužitelj i tuženik počevši od 27. lipnja 2018. sklopili tri Ugovora o radu (odnosno tri Anexa svakom od tih ugovora) na određeno vrijeme na poslovima pomoćnog radnika odnosno radnika u šumarstvu, radi sezonskih poslova,

- da je prvi Ugovor o radu sklopljen 27. lipnja 2018. i da je po tom ugovoru postojala obveza tuženika da ponudi tužitelju sklapanje ugovora o radu u idućoj godini najkasnije do 1. travnja 2019.,

- da je 29. lipnja 2018. pa do 31. ožujka 2019. tužitelj radio kod tuženika (9 mjeseci 2 dana),

- da od 1. travnja 2019. do 30. lipnja 2019. tužitelj nije radio kod tuženika, već mu je za to vrijeme tuženik uplaćivao produženo osiguranje za stalne sezonske radnike,

- da je od 1. srpnja 2019. do 31. ožujka 2020. tužitelj radio kod tuženika (9 mjeseci),

- da od 1. travnja 2020. do 30. lipnja 2020. tužitelj nije radio kod tuženika, već mu je za to vrijeme tuženik uplaćivao produženo osiguranje za stalne sezonske radnike,

- da je 1. srpnja 2020. pa do 31. ožujka 2021. tužitelj radio kod tuženika (9 mjeseci),

- da od 1. travnja 2021. pa do 28. lipnja 2021. tužitelj nije radio kod tuženika, već mu je za to vrijeme tuženik uplaćivao produženo osiguranje za stalne sezonske radnike,

- da je ukupno vrijeme koje je tužitelj proveo radeći kod tuženika iznosilo ukupno 2 godine 3 mjeseca i 2 dana, dok 9 mjeseci tužitelj nije proveo obavljajući poslove za tuženika.

12. Potvrda koju je tuženik izdao tužitelju 1. srpnja 2021., prema stavu ovoga suda, ne predstavlja, kako ju tužitelj naziva, Odluku o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme, već se radi o potvrdi u smislu odredbe članka 130. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19. – dalje ZR) kojom je propisano da je poslodavac dužan u roku od petnaest dana od dana prestanka radnog odnosa radniku vratiti sve njegove isprave i primjerak odjave s obveznoga mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te mu izdati potvrdu o vrsti poslova koje je obavljao i trajanju radnog odnosa.

12.1. Nadalje, Ugovor o radu na određeno vrijeme u smislu odredbe članka 112. stavak 1. točka 3. ZR prestaje istekom vremena na koje je sklopljen. Tužitelj je znao da Ugovor o radu sklopljen 21. prosinca 2020. prestao istekom roka na koji je sklopljen, a to je 31. ožujka 2021., time da na prestanak radnog odnosa tužitelja ne utječe okolnost da je tuženik nakon isteka Ugovora o radu s 31. ožujka 2021. sve do 28. lipnja 2021. (30. lipnja 2021.) uplaćivao produženo osiguranje tužitelju, budući se radi o obvezi tuženika propisanoj odredbom članka 12. stavka 2. ZR-a i odredbama sklopljenih ugovora o radu između tužitelja i tuženika. Jednako tako na važenje/ prestanak ugovora o radu ne utječe niti okolnost što je tuženik u Potvrdi od 1. srpnja 2021. naznačio da je tužitelju radni odnos prestao nakon proteka produženog osiguranja za stalne sezonske radnike 28. lipnja 2021.

12.2. Proizlazi da Potvrda od 1. srpnja 2021. nema značaj Odluke o prestanku ugovora o radu na određeno, niti su njome povrijeđena ikakva prava tužitelja, slijedom čega je valjalo tužitelja odbiti s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da se utvrdi da je Odluka tuženika "H. š." d.o.o. Z. od 1. srpnja 2021. o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme u odnosu na tužitelja H. A. nezakonita i nedopuštena.

13. Tužitelj je ustvrdio da je on prilikom sklapanja prvog ugovora o radu mislio kako sklapa ugovor o radu za poslove koji se obavljaju na neodređeno vrijeme, što ovaj sud nije prihvatio, budući je u svakom ugovoru jasno naznačeno da kada taj ugovor vrijedi i pod kojim uvjetima se može nastaviti odnosno sklopiti novi ugovor na određeno. Nadalje tužitelj je iznio da se tuženiku obratio nakon 31. ožujka 2021. i da mu je tada rečeno da će biti sklopljen novi ugovor o radu za stalnog sezonca počevši od 1. srpnja 2021. Tu okolnost tužitelj ničim nije dokazao, time da posljednji Ugovor o radu od 21. prosinca 2020. ne sadrži obvezu tuženika da tužitelju ponudi sklapanje novog ugovora za obavljanje sezonskih poslova, a koju odredbu sadrži ugovor sklopljen 27. lipnja 2018. (članak 6.). Prema tome tužitelj ne bi mogao niti zahtijevati od tuženika sklapanje novog Ugovora o radu za obavljanje sezonskih poslova jer takova obveza ne postoji na strani tuženika.

14. Nadalje tužitelj smatra da je ugovor o radu na određeno vrijeme "prerastao" u ugovor na neodređeno, pa zahtijeva da sud naložit tuženiku da s tužiteljem zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove šumskog radnika.

14.1. Odredbom članka 12. stavak 1. ZR-a je propisano da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme, samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 14. stavka 3. Zakona mora navesti (stavak 2.). Ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom (stavak 3.). Prekid kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od tri godine iz stavka 3. ovoga članka (stavak 6.). Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme (stavak 5.). Drugim riječima, kada je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama Zakona o radu odnosno kada je radnik nastavio raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena na koji je takav ugovor o radu sklopljen ima se smatrati da je došlo do prerastanja ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

14.2. Obzirom na činjenična utvrđenja, a to je da je tužitelj radio kod tuženika devet mjeseci, pa tri mjeseca nije radio, da je zatim radio devet mjeseci, tri mjeseca nije radio, pa je opet radio devet mjeseci te tri mjeseca nije radio, proizlazi da se ne radi o uzastopno sklopljenim ugovorima o radu na određeno vrijeme jer je u svakom slučaju došlo do prekida dužeg od dva mjeseca (članak 12. stavak 6. ZR), pa nije proteklo neprekinuto razdoblje duže od tri godine (članak 12. stavak 3. ZR). Jednako tako tužitelj nakon isteka trećeg Ugovora o radu - 31. ožujka 2021. nije nastavio raditi kod poslodavca - tuženika. Drugim riječima, nije došlo do prerastanja ugovora o radu na određeno u ugovor o radu na neodređeno, slijedom čega se i tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem predlaže naložiti tuženiku da sa tužiteljem zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove šumskog radnika, te da mu prizna i uspostavi kontinuitet radnog odnosa počev od donošenja presude pa nadalje, ukazuje neosnovanim.

15. Obzirom na iznijeto valjalo je odlučiti kao u izreci.

U O. 6. ožujka 2023.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. I. K., odvjetnik u V.

2. H. š. d.o.o. Z., OIB: . . . , Uprava – Podružnica O.