Poslovni broj: 3 P-289/21-30

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB:77561654785

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Ž.S., OIB:…. iz A., zastupan po punomoćniku H.L.H. odvjetnici iz V., protiv tuženika R… banka, OIB:…., zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K&P… iz Z., radi ništetnosti i dr., nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 31. siječnja 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja H.L.H. odvjetnici iz V. i punomoćnika tuženika u zamjeni K.P. odvjetničke vježbenice iz V., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 6. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba pod člankom 2. Ugovora o kreditu broj 198- 50-3367830 sklopljenog dana 28 ožujka 2006. godine, a solemniziranog dana 29.03.2006.godine kod javnog bilježnika B.A. pod brojem OU-278/2006, kojom je ugovorena kamata po stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci tuženika o kamatnim stopama, a koje izmjene kamatnih stopa se smatraju sastavnim dijelom tog Ugovora.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba pod člankom 7. Ugovora o kreditu broj 198- 50-3367830 sklopljenog dana 28. ožujka 2006. godine, a solemniziranog dana 29.03.2006.godine kod javnog bilježnika B.A. pod brojem OU-278/2006, prema kojoj se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora (Banke) za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji ima biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

III. Nalaže se tuženiku R. banka, OIB:…. da tužitelju Ž.S., OIB:…. iz A., u roku od 15 dana isplati preplaćeni iznos otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn u visini od 1.652,94 € (protuvrijednost iznosa od 12.453,88 kn) sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

9,27 eur (9,87

kn)

počevši od 31.10.2008. do

isplate

12,61 eur (95,01 kn)

počevši od 31.12.2008. do

isplate

15,01 eur (113,11 kn)

počevši od 31.01.2009. do

isplate 16,10 eur (121,30 kn)

počevši od 28.02.2009. do

isplate 13,31 eur (100,26 kn)

počevši od 31.03.2009. do isplate 13,89 eur (104,63 kn)

počevši od 30.04.2009. do isplate 9,24 eur ( 69,61 kn)

počevši od 31.05.2009. do

isplate 5,82 eur (43,83 kn)

počevši od 30.06.2009. do

isplate

kn)

počevši  od  31.07.2009.  do

isplate

6,73 eur (50,69

kn)

počevši  od  31.08.2009.  do

isplate

8,53 eur (64,28

8,37 eur (63,10 kn )

počevši od 30.09.2009. do

isplate

6,55 eur (49,36 kn)

počevši od 31.10.2009. do

isplate

9,97 eur (75,14 kn)

počevši od 30.11.2009. do

isplate 12,72 eur (95,81 kn)

počevši od 31.12.2009. do isplate 16,62 eur (125,21 kn)

počevši od 31.01.2010. do isplate 15,72 eur (118,47 kn)

počevši od 28.02.2010. do isplate 21,02 eur (158,37 kn)

počevši od 31.03.2010. do isplate 20,02 eur (150,81 kn)

počevši od 30.04.2010. do isplate 21,97 eur (165,56 kn)

počevši od 31.05.2010. do isplate 38,92 eur (293,26 kn)

počevši od 30.06.2010. do isplate 35,43 eur (266,97 kn)

počevši od 31.07.2010. do isplate 46,09 eur (347,29 kn)

počevši od 31.08.2010. do isplate 42,41 eur (319,54 kn)

počevši od 30.09.2010. do isplate 36,49 eur (274,90 kn)

počevši od 31.10.2010. do isplate 48,99 eur (369,08 kn)

počevši od 30.11.2010. do isplate 64,89 eur (488,88 kn)

počevši od 31.12.2010. do isplate 53,63 eur (404,05 kn)

počevši od 31.01.2011. do isplate 57,58 eur (433,80 kn)

počevši od 28.02.2011. do isplate 52,55 eur (395,96 kn)

počevši od 31.03.2011. do isplate 53,46 eur (402,76 kn)

počevši od 30.04.2011. do isplate 74,77 eur (563,36 kn)

počevši od 31.05.2011. do isplate 76,85 eur (579,01 kn)

počevši od 30.06.2011. do isplate 94,56 eur (712,49 kn)

počevši od 31.07.2011. do isplate 85,42 eur (643,63 kn)

počevši od 31.08.2011. do isplate 75,42 eur (568,25 kn)

počevši od 30.09.2011. do isplate 74,35 eur (560,16 kn)

počevši od 31.10.2011. do isplate 73,58 eur (554,36 kn)

počevši od 30.11.2011. do isplate 78,35 eur (590,31 kn)

počevši od 31.12.2011. do isplate 82,51 eur (621,66 kn)

počevši od 31.01.2012. do isplate 83,05 eur (625,71 kn)

počevši od 29.02.2012. do isplate 80,17 eur (604,03 kn)

počevši od 31.03.2012. do isplate sve po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. god., od 01. 01. 2008.god. do 31. srpnja 2015. god. u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.659,01 eur / 12.499,81 eur sa z.z. kamatom u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena, tekućom od presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove i isplate. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj: 198-50-3367830 dana 28. ožujka 2006. po kojem mu je stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 22.705,34 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita, na rok otplate od 72 mjeseca. U članku 2. predmetnog Ugovora ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano Odlukom banke, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Tijekom razdoblja otplate Banka je značajno povećala predmetnu ugovorenu kamatnu stopu, bez da je omogućila tužitelju da pregovara o visini iste.

2. Tužitelj nadalje navodi da je presudama Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13.06.2014. godine, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.7.2013. godine, a koje pravno stajalište je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 249/14 od 09. travnja 2015. godine utvrđeno da je odredba kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika ništetna i nepoštena. Nadalje navodi da tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije pregovarao pojedinačno s tužiteljem kao potrošačem, time da nisu niti ugovorom određeni parametri koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate. Slijedom navedenog tužitelj potražuje povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sa početne visine od 5,10%.

3. Tužitelj u podnesenoj tužbi također navodi da je čl. 7. Ugovora ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima, odnosno u 72 mjesečna anuiteta, da je tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu tečaj CHF rastao u odnosu na HRK što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazanog u HRK. Tužitelj navodi da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. 6. 2018. pravomoćno utvrđena ništetnost promjenjive kamate stope. Nadalje navodi da je Presudom suda EU C-186/16 pravomoćno presuđeno da odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ukoliko vjerovnik-kreditor potrošaču nije dao informacije koje su mu potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je kasnije nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača. Stoga tužitelj predlaže da sud utvrdi ništetnost pojedinih odredbi ugovora, te obveže tuženika na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF pozivom na odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima.

4. Tužitelj najprije zahtjeva do deklaratornom tužbenom zahtjevu utvrđenje ništetnim odredbe koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a kako u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj kao korisnik kredita nije raspolagao odgovarajućom dokumentacijom na osnovu koje bi mogao precizirati svoje potraživanje jer mu tuženik na njegovo traženje nije dostavio potrebnu dokumentaciju, to je tužitelj sukladno čl. 186.b st. 3 Zakona o parničnom postupku podnio stupnjevitu tužbu pridržavajući si pravo konačnog postavljanja tužbenog zahtjeva nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

4.1. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj je u podnesku od 16. prosinca 2022. specificirao svoj tužbeni zahtjev na način da je po konačno uređenom tužbenom zahtjevu, uz deklaratorni dio zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, po kondemnatornom dijelu zahtjeva potraživao od tuženika isplatu iznosa od 1.652,94 eur / 12.453,88 kn na ime preplaćenih iznosa zbog otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

5. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer je čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno u konkretnom slučaju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zbog čega je predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu. U pogledu tvrdnji tužitelja da bi bile ništetne odredbe o načinu promjene kamatnih stopa i valutnoj klauzuli tuženik se istome također protivi smatrajući da su kriteriji promjena kamatnih stopa utvrđeni u Pravilnicima o obračunu kamata i naknada, a koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, te kao takvi obvezuju ugovorne strane. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u članku 9. predmetnog Ugovora. Nadalje, navodi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, te ista nije u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tuženik nadalje navodi kako je tužitelj mogao zaključiti ugovor u kunama ili eurima, tako da ugovor za tužitelja nije bio tzv. uzmi ili ostavi. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja. Tuženik predlaže da sud odbije zahtjev tužitelja te ga obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

9. U svom očitovanju tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika i to pogotovo istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti i istaknutom prigovoru zastare. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule.

10. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio te je donio rješenje broj: 3 P-289/21-8 od 6. listopada 2021. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika viši sud, Županijski sud u Zadru svojom odlukom broj: Gž- 1445/2021-2 od 13. prosinca 2021. odbio te potvrdio rješenje ovoga suda od 6. listopada 2021.

11. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj:198-50-3367830 od 28. ožujka 2006. sklopljen između stranaka, uvid u otplatni plan po predmetnom kreditu, uvid u prijepis knjigovodstvene kartice - prometna kartica po kreditu, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po sudskom vještaku M.I. dipl.oec iz Ž., uz dopunu nalaza vještaka.

12. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu broj: 198-50-3367830 od 28. ožujka 2006. nesporno je utvrđeno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu, temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor stavio tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganje novčani iznos od 22.705,34 CHF, s tim da se isti kredit isplaćivao u kunskoj protuvrijednosti prema kreditorovom srednjem tečaju važećem za valutu ugovora, te da je kredit zaključen na rok otplate od 72 mjeseca, da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, a da je ona na dan zaključenja ugovora iznosila 5,10%, s tim da je člankom 2. točka 1. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da se tako promjenjiva kamatna stopa utvrđuje Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nesporno je nadalje, i to uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice po zaključenom Ugovoru o kreditu da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala.

12.1. Uvidom u knjigovodstvenu karticu nesporno je utvrđeno da je prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,10% godišnje, koja je ugovorena prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, mjesečni anuitet za otplatu predmetnog kredita iznosio 366,72 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da se zbog mijenjanja stope ugovorene kamate i visine tečaja tijekom vremena mijenjao iznos anuiteta koji je tužitelj bio u obvezi plaćati.

13. Nadalje, nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.

13.1. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., i to točkom 1., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

13.2. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž 6632/17, od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u predmetnu poslovni broj: Rev 2221/18, od 3. rujna 2019.

14. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenoga Ugovora o kreditu, i to konkretno dio točaka 2. i 7., a kojima je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, te u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te u dijelu da se na sve ono što nije regulirano Ugovorom o kreditu primjenjuju Opći akti kreditora sa svim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu. Sporno je nadalje da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika.

14.1. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje u tekstu ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 18. srpnja 2007. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14.2. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u naprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.

14.3. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe. Analizirajući spornu odredbu članka 2. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj: P- 1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača.

14.4. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredit. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

14.5. Ovako formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku skladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 2. i 7. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.

15. Upravo zbog toga razloga stajalište suda je da je ista odredba članaka 2. i 7. Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega je ista i ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03. Identično materijalno pravo potrebno je primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu.

16. Nesporno je da je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 84. ZZP/03, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.

16.1. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda broj: P-141/12, od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.

17. Kraj navedenog nedvojbeno je da su ništetne odredbe i to članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu, a kojim se odobrava tužitelju kredit u iznosu od 22.705,34 CHF, odnosno u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, te u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja.

18. Nadalje, utvrđeno je da je člankom 9. zaključenog Ugovora o kreditu regulirano da na sve ono što nije regulirano Ugovorom o kreditu se primjenjuju Opći akti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora o kreditu. U ovom konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je upravo njegovim Opći aktima i to konkretno Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom, koji se primjenjuju od 2005. a koji su izmijenjeni 2009. Pravilnikom o obračunu kamata i naknada a koji Pravilnici se primjenjuju od 2007. odnosno 2011., regulirano na koji način se mijenja visina kamatne stope, te da su između ostalih istim Pravilnicima definirani određeni parametri a koji utječu na visinu kamatne stope, te da upravo iz tog razloga ne može biti ništetna odredba Ugovora o kreditu a koja regulira način primjene kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama budući da je isto regulirano Općim uvjetima poslovanja a koji su sastavni dio Ugovora o kreditu.

19. Nesporno je da prema odredbi čl. 295. Zakona o obveznim odnosima Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora, ali je isto tako i odredbom čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima određeno da su ništetne odredbe Općih uvjeta ugovora koje je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora. S obzirom na vrijeme i datum sastavljanja istih Općih uvjeta poslovanja i Pravilnika o kamatama i naknadama nesporno je da su isti bili predmet razmatranja i u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, te da postojanje istih Općih uvjeta nije utjecalo na donošenje odluke u odnosu na tuženika kada je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne odredbe u pogledu načina mijenjanja ugovorene kamate. Upravo iz tog razloga utvrđena je i ništetnost članka 9. Ugovora o kreditu u pogledu načina primjene Općih akata tuženika kao kreditora. Nadalje, u odnosu na dio ugovora o kreditu a kojim je ugovorena valutna klauzula na način da tužitelj kredit otplaćuje u CHF izražen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga, kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

20. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

20.1. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj: Rev 3142/18, od 19. ožujka 2019. Iz iste revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača, te je upravo iz tog razloga i odbijen dokazni prijedlog tuženika da se u ovom postupku saslušava tužitelj kao stranka, te djelatnik banke i javni bilježnik.

21. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora. Kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je u trenutku zaključenja ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 5,10% te kako je tijekom postupka utvrđeno da su ništetne odredbe u pogledu načina promjene kamatne stope, koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu vršene jednostrano od strane tuženika, zbog čega tužitelj ima pravo na povrat neosnovano naplaćenih iznosa zbog takvog načina jednostrane promjene kamatne stope. Naime, nesporno je da je redovna kamatna stopa jedan od bitnih elemenata ugovora o kreditu, te da ista predstavlja objekt ugovorne obveze. Po ocjeni suda, način promjene ugovorene promjenjive kamatne stope utvrđen je ništetnim, te je sud ocijenio osnovanim deklaratorni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena kamata po stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kamatnim stopama.

22. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku M.I., dipl. oec. iz Ž. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenoga vještaka vidljivo je da je u razdoblju od isplate kredita tužitelju pa sve do konačne otplate kredita tuženik mijenjao visinu kamatne stope i to na način da je sa početno ugovorene kamatne stope od 5,10% godišnje u jednom razdoblju kamatna stopa povišena na čak 7,75 % godišnje, te da se isto tako značajno mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu i to sa početnih 4,660665 kn u odnosu na 1 CHF do čak 6,333383 u odnosu na kunu. Zaključno je mišljenje vještaka da je tužitelj temeljem promjene kamatnih stopa preplatio kredit u visini od 3.975,51 kn, a u odnosu na razliku zbog povećanja tečaja preplaćen iznos je ukupno 12.453,88 kn, pri čemu je vještak iste iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog pojedinoga anuiteta. Vještak je u svom nalazu i mišljenju i to utvrđujući preplatu temeljem promjene tečaja utvrdio i iznose koje je tužitelj manje platio, a sve zbog primjene tečaja koji je bio niži od početno ugovorenog, te je prikazujući sveukupni iznos preplata uzeo u obzir negativne iznose tj. iznose koje je tužitelj manje platio zbog tečajne razlike koja je išla njemu u korist te je utvrdio da tzv. negativna razlika iznosi 1.599,80 kn.

22.1. Vještak je iskazao sve preplaćene iznose i u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (7,53450) sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj počev od 1. siječnja 2023. (Narodne novine broj:57/22 i 88/22).

23. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je svoj tužbeni zahtjev postavio sukladno istome nalazu potražujući po konačno uređenom tužbenom zahtjevu preplaćene svakomjesečne iznose po osnovi promjene tečaja (tzv. pozitivnu razliku) u ukupnoj visini od 1.652,94 eur / 12.453,88 kn uz zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća izvršenog plaćanja pojedinog anuiteta pa do isplate. Kako tuženik nije istaknuo nikakav prigovor prijeboja, niti je potraživao eventualnu razliku zbog smanjenja tečaja u odnosu na početno ugovoreni, to tužitelj smatra da nema mjesta prijeboju te da sud treba uvažiti samo pozitivnu razliku zbog povećanja tečaja.

24. Tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka, međutim prigovara nalazu iz razloga što je isti izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, kao i sa fiksnim tečajem u CHF. Primjedbe tuženika iznesene na nalaz vještaka sud smatra paušalnim, bez davanja pravno valjanog obrazloženja za svoj prigovor. Tuženik također smatra da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva na ime preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope, jer po uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 16. prosinca 2022. tužitelj potražuje samo preplaćene iznose zbog promjene tečaja CHF. Tuženik navodi da se ne protivi takvom smanjenju tužbenog zahtjeva, ali potražuje trošak u odnosu na povučeni dio zahtjeva tj. na potraživanje zbog promjene kamatne stope.

25. Kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je u trenutku zaključenja ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 5,10%, te kako je tijekom postupka utvrđeno da su ništetne odredbe u pogledu načina promjene kamatne stope koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu vršene jednostrano od strane tuženika, to tužitelju pripada pravo na isticanje deklaratornog tužbenog zahtjeva u pogledu utvrđenja ništetnosti odredbi članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.

26. Po mišljenju ovoga suda bez obzira na činjenicu što je ništetnost odredbi u pogledu jednostrane promjene kamatne stope utvrđena već u postupku koji se vodio radi kolektivne zaštite potrošača, tužitelj ima pravni interes u individualno podnesenoj tužbi isticati deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu. Ovo iz razloga što je tuženik već u odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka osporavao osnovanost deklaratornog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti. Stoga je sud usvojio deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenu kamatne stope.

27. Međutim, tužitelj u svom konačnom postavljanju tužbenog zahtjeva nije potraživao preplaćene anuitete zbog promjene kamatne stope, nego je samo potraživao preplaćene anuitete zbog promjene tečaja CHF. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu te do provođenja knjigovodstvenog vještačenja nije niti mogao precizirati svoj tužbeni zahtjev na ime isplate preplaćenih iznosa, dakle tužitelj nije tijekom postupka određeno postavio zahtjev na isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi, iako je postavio deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.

28. Nesporno je da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-141/12 od 4. srpnja 2013. i to točkom 1. utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, te da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ova presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., a obzirom na pravomoćno utvrđenje u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule te petogodišnji zastarni rok, to je evidentno da taj rok nije protekao za podnošenje tužbe i potraživanje preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja, tako da se tužba i restitucijski zahtjev za preplaćeni tečaj i pripadajuće zakonske zatezne kamate može podnijeti sve do 14. lipnja 2023. Tužitelj je tužbu ovome sudu podnio dana 24. lipnja 2021. te je evidentno da je ista podnesena u okviru propisanog roka za podnošenje zahtjeva za isplatu preplaćenoga iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

29. Obzirom da je provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj sveukupno preplatio zbog promjene tečaja iznos od 1.652,94 eur / 12.453,88 kn koliko to tužitelj i potražuje u podnesku od 16. prosinca 2022. nakon usklađenja sa službenom novčanom jedinicom eura, to je ovaj iznos sud tužitelju dosudio, zajedno sa kamatama kako je to tužitelj i potraživao tekućim od konca mjeseca u odnosu na mjesec u kojem je pretplaćen određeni iznos, po stopi kamate propisanoj čl. 29. st. 2 ZOO-a, a temeljem odredbe članak 1115. ZOO-a. Sud je dosudio tužitelju tzv. pozitivnu razliku na ime preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja, dok iznos od 212,35 eur / 1.599,80 kn kao ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir promjene tečaja u odnosu na početno ugovoreni, sud nije uzeo u obzir obzirom da tuženik nije istakao prigovor prijeboja radi potraživanja ovog manje plaćenog iznosa zbog promjene tečaja, a niti je tuženik potraživao ovu negativnu razliku.

30. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 ZPP-a u svezi sa člankom 155. ZPP-a.

31.1. Tužitelj je sukladno članku 186.b stavak 3 i 5 Zakona o parničnom postupku po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju svoj tužbeni zahtjev postavio u visini od 1.652,94 eur / 12.453,88 kn prema nalazu vještaka. Kad se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu svotu mjerodavnu VPS predstavlja novčani iznos koji potražuje tužitelj u glavnom zahtjevu (čl. 40. st. 2 ZPP-a). U ovom predmetu radi se o stupnjevitoj tužbi te je tužitelj nakon provedenog vještačenja naznačio VPS u skladu s odredbama čl. 35. st. 1 ZPP-a i čl. 186.b st. 3 ZPP-a na način da potražuje isplatu iznosa od 1.652,94 eur / 12.453,88 kn. Iz navedenih razloga VPS je novčani iznos koji tužitelj potražuje nakon provedenog vještačenja.

31.2. Sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužitelju je za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u visini od 1.294,05 eur / 9.750,00 kn, a odobreni trošak odnosi se na sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na dva ročišta kod ovoga suda = svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9 toč. 1 OT), sastav tri obrazložena podneska = svaki po 100 bodova (Tbr 8 toč. 1 OT), zastupanje na ročištu za objavu presude = 50 bodova (Tbr. 9 toč. 3 OT), koje radnje zastupanja ukupno nose 650 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 15,00 kn (Tbr. 50 Izmjena odvjetničke tarife) ukupno iznosi 1.294,05 eur / 9.750,00 kn. Tužitelju je također priznat trošak knjigovodstvenog vještačenja u visini od 265,45 eur / 2.000,00 kn, te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eur / 250,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eur / 500,00 kn, tako da mu je sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.659,01 eur / 12.499,81 kn.

U Vinkovcima 6. ožujka 2023.

Sudac

Iva Graovac v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1.Odvjetnica H.L.H., V. – punomoćnik tužitelja

2.Odvjetničko društvo K&P, Z. – punomoćnik tuženika