REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-180/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u parničnom postupku tužitelja MU iz [adresa] (sa boravištem u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željanu Hrvatinu, odvjetniku u Rovinju, Carera 102, protiv tužene Abilie d.o.o. Rovinj, Obala Vladimira Nazora 1, OIB: 35024525329, zastupane po punomoćniku odvjetniku dr. Vukić, M, H, T, Ć & Jabuka iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju- Rovigno poslovni broj: P-202/2022-43 od 26. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja MU i tužene Abilie d.o.o. Rovinj i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju- Rovigno poslovni broj: P-202/2022-43 od 26. rujna 2022.

II. Odbijaju se tužitelj i tužena s zahtjevima za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženici da tužitelju u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude isplati iznos od 108.992,84 kune/14.465,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja je na taj iznos teće od 1. travnja 2008. pa do isplate, a koja se do 31. srpnja 2015. godine određuju po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet (5) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. U točki II. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu slijedećeg sadržaja:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude isplati iznos 108.992,84 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 1. travnja 2008. godine pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet (5) postotni poena.“ U točki III. odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, a u točki IV. odbijeni su zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadom troškova parničnog postupka.

2. Žalbama koje su pravodobne i dopuštene tu presudu iz svih žalbenih razloga pobijaju obje parnične stranke.

2.1. Tužitelj svoj pravni lijek izjavljuje protiv točke II., III. i IV. presude. Napominje kako prvostupanjski sud u ovom ponovljenom postupku nije pravilno sagledao činjenično stanje, a time da je pogrešno primijenio materijalno pravo. Pogrešno da je utvrđeno kako je tuženica bila ovlaštena raskinuti predmetni glavni ugovor jer tužitelj nije isplatio ostatak kupoprodajne cijene odnosno da je krivnjom tužitelja ugovor raskinut. Prema provedenim dokazima da je jasno kako je prava volja ugovornih strana bila da se prvenstveno provede ucrtavanje i etažiranje predmetne građevine u katastru i zemljišnim knjigama, a onda da se ispune sve ostale obveze isplate kupoprodajne cijene i predaje u posjed. Sud prvog stupnja da je ispustio iz vida činjenicu da unatoč brojnim uputama od strane tužitelja prema tuženoj, kada će se ucrtati predmetna građevina u zemljišne knjige i katastar, tuženik tu svoju osnovnu i primarnu obvezu nije izvršio do isteka roka za predaju u posjed iz glavnog ugovora iako se na to obvezao. Tuženica mu nije predala u posjed predmetnu nekretninu već je u više navrata produžavala rokove za plaćanje kupoprodajne cijene iz glavnog ugovora čime je dala jasno do znanja da obvezu ucrtavanja, etažiranja i predaje u posjed neće ispuniti u naknadnom roku. Stoga smatra da je pravilnom primjenom odredbe čl. 363. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje: ZOO-a) opravdano raskinuo predmetni ugovor. Pogrešnim smatra stav suda da je za neispunjenje ugovora kriv tužitelj jer nije platio kupoprodajnu cijenu. Tvrdi kako kupoprodajnu cijenu nije platio jer više nije imao povjerenja hoće li mu i kada predmetni stan biti predan u posjed. Prvostupanjski sud da je propustio zaključiti kako je tužitelj već jednom pristao na produljenje roka za predaju stana u posjed prilikom zaključenja glavnog ugovora, nakon što je rok za predaju stana istekao 1. studenog 2008. Dodaje kako je pokušao ishodovati kredit kod Raiffeisenbank u Austriji, ali da je banka odustala od davanja kredita zbog toga jer predmetni stan nije bio upisan u zemljišne knjige pa time nije mogao poslužiti kao predmet osiguranja. Kupoprodajnu cijenu nije isplatio jer nije postojala realna mogućnost da mu prodavatelj u ugovorenom roku preda u posjed predmetnu nekretninu, a što se moglo utvrditi iz priloženih fotografija. Dodaje kako je uvjet za predaju predmetnog stana u posjed bilo plaćanje kupoprodajne cijene, a uvjet za plaćanje navedene kupoprodajne cijene bilo je ucrtavanje i etažiranje predmetne građevine. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti uz naknadu parničnog troška. Podredno predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta u tom dijelu na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.2. Tužena se u svojoj žalbi prije svega poziva na apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022. dalje: ZPP) . Navodi da je među strankama nesporno kako je kapara ugovorena i plaćena, a da je sporno tko od stranaka odgovara za raskid ugovora. Ukazuje na odredbu čl.5. st.4. ZPP-a prema kojoj sud ne može svoju odluku temeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno drugačija od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti. Nejasnim smatra utvrđenje suda prvog stupnja da kapara nije ugovorena, kraj činjenice da tužitelj traži povrat dvostruke kapare. Pogrešnim smatra utvrđenje suda prvog stupnja da je kapara iz predugovora prestala biti kapara te da je postala cjena plaćena temeljem ugovora o kupoprodaji, a nesporno je da je u čl. 3. Kupoprodajnog ugovora navedeno da je to iznos koji je plaćen temeljem predugovora. Navodi da se kapara uvijek uračunava u cijenu, ali ne prestaje biti kapara (čl. 303. ZOO-a). Poziva se na odredbu čl. 304. ZOO-a. Žalbeni je prijedlog da se usvoji žalba, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje u pobijanim točkama I., III., i IV. izreke.

3. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP-a.

4. Nijedna od stranaka nije dostavila odgovor na žalbu.

5. Žalba tužitelja MU i tuženice Abilie d.o.o. [adresa] nisu osnovane.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja na isplatu dvostruke kapare, a i same kapare, zbog neispunjenja ugovora za koje je odgovorna tužena, prema odredbi čl. 363. ZOO-a.

7. Nije sporno među strankama:

- da su parnične stranke, i to tužitelj kao kupac a tužena kao prodavatelj, dana 26. ožujka 2008. sklopile Predugovor ugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg je predmet kupoprodaje bio stan u stambeno-poslovnom objektu radne oznake blok 47, koja se gradi u [adresa] u stambeno-poslovnoj zoni Sv. Vid na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji u naravi (će) predstavlja (predstavljati) 1,5-sobni stan broj 1-2 na I. (prvom) katu, a koji se stan sastoji od ulaznog prostora, kupaonice, kuhinje, dnevnog boravka, blagovaonice, sobe, ulazne lođe i lođe po sistemu „ključ u ruke“, a koja zgrada će biti izgrađena prema glavnom projektu na temelju kojeg je izdana građevinska dozvola; da su tim predugovorom stranke sporazumno ugovorile da će glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine biti sklopljen po provedenom upisu u zemljišne knjige, etažnog vlasništva odnosno vlasništva posebnog dijela nekretnine, sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je povezan s vlasništvom stana kao posebnog dijela nekretnine; da je tužitelj sukladno predugovoru platio 108.992,84 kune a koji iznos predstavlja kaparu; da su dana 29. prosinca 2008. parnične stranke sklopile glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine iz predugovora označene kao 62/3494 dijela nekretnine upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine prema Planu posebnih dijelova TD „Singrad“ d.o.o. od listopada 2008., projekt 21/07, označen kao posebni dio stan 1-2, a koji u naravi predstavlja stan na I. katu površine 61,76 m2, i sastoji se od loggie, ulaznog prostora, kupaonice, kuhinje, boravka-blagavaone, kupaonice, spavaće sobe, spavaće sobe i loggie;

- da je tim glavnim ugovorom dogovoreno da će kupac preostali dio kupoprodajne cijene u iznosu od 135.259,20 Eura u kunskoj protuvrijednosti isplatiti u roku od 60 dana od dana potpisivanja glavnog ugovora, odnosno do 27. veljače 2009., pri čemu se plaćanje ostatka cijene smatra bitnim sastojkom ugovora, te da će tuženica predmetnu nekretninu tužitelju predati u posjed u roku od 90 dana od dana potpisivanja glavnog ugovora, odnosno do 29. ožujka 2009., uz uvjet da je tužitelj u cijelosti platio ugovorenu cijenu, odazvao se pozivu na preuzimanje i izvršio druge obveze utvrđene predugovorom i glavnim ugovorom;

- da je tuženica obavijestila tužitelja dopisom od 6. ožujka 2009. da je dobila uvjerenje za uporabu građevine, da je provođenje etažnog elaborata u zemljišnim knjigama u tijeku i da se očekuje do 1. travnja 2009.,

- da je etažni elaborat u zemljišnim knjigama proveden dana 31. ožujka 2009. te da je tuženica tužitelju poslala izjavu kojom ga je obavijestila da se produljuje rok isplate preostalog iznosa kupoprodajne cijene najkasnije do 28. travnja 2009.

- da je tužitelj dopisom od 1. travnja 2009. pozvao tuženicu na vraćanje uplaćene kapare u roku od 15 dana uz obrazloženje da je tuženica pala u zakašnjenje jer mu do 29. ožujka 2009. nije predala predmetni stan u posjed, da nije suglasan s produljenjem roka isplate, da raskida glavni ugovor, te da u zemljišnim knjigama na dan 30. ožujka 2009. predmetna zgrada nije etažirana niti da za to postoji aktivna plomba te

- da je tužena dopisom od 2. studenog 2009. raskinula glavni ugovor zbog neplaćanja kupoprodajne cijene.

8. Sud prvog stupnja je na temelju zakonito provedenih dokaza utvrdio slijedeće činjenice:

- da su se stranke u Predugovoru o kupoprodaji nekretnina (list 8 spisa), u daljnjem tekstu: Predugovor) sporazumjele da će na ime kapare tužitelju kao kupac tuženoj kao prodavatelju predmetne nekretnine u roku od 8 dana od dana sklapanja predugovora isplatiti na ime kapare 10% od kupoprodajne cijene, odnosno 15.028,80 Eura u kunskoj protuvrijednosti i da je taj iznos tužitelj uplatio;

- da su u Ugovoru o kupoprodaji nekretnine (u daljnjem tekstu: Ugovor) od 29. prosinca 2018. ugovorne strane suglasno utvrdile kako je sukladno Predugovoru kupac uplatio iznos od 108.992,84 kune te da je na ime preostale kupoprodajne cijene dužan prodavatelju platiti još iznos od 135.259,20 Eura u kunskoj protuvrijednosti (čl.3. st.5.) i to u roku od 60 dana od dana potpisivanja ovog Ugovora;

-da su stranke dogovorile da se plaćanje kupoprodajne cijene u dogovorenom roku ima smatrati bitnim sastojkom ugovora i da prodavatelj može raskinuti ugovor ako kupac ne uplati kupoprodajnu cijenu u roku iz st.1. Ugovora (čl.4. st.2.);

-da su se stranke suglasile u čl. 2. Predugovora da će se glavni ugovor sklopiti po provedenom upisu u zemljišnim knjigama etažnog vlasništva odnosno vlasništva posebnog dijela nekretnine, sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je povezan sa vlasništvom stana kao posebnog dijela nekretnine te da je prodavatelj dužan pisanim putem obavijestiti i to preporučenom pošiljkom kupca na sklapanje glavnog ugovora o roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja suda kojim će biti izvršen upis etažnog vlasništva;

- da prodavatelj svoju obvezu predaje predmetnog stana i etažiranja građevine u kojoj se nalazi taj stan nije ispunio u roku iz Predugovora i Ugovora, već je dopisom od 6. ožujka 2009. obavijestio tužitelja da je provođenje etažnog elaborata u zemljišnim knjigama u tijeku i da se očekuje do 1. travnja 2009. te da je uz taj dopis tužitelju dostavio i izjavu o suglasnosti za produljenje roka isplate kupoprodajne cijene, kojom je tužena izjavila da je suglasna da se taj rok produlji do 28. travnja 2009.;

- da je etažni elaborat u zemljišnim knjigama proveden 31. ožujka 2009.;

-da je iz priloženih fotografija utvrđeno kako tužena ne bi mogla u roku predviđenom u Ugovoru (29. ožujka 2009.) predati tužitelju predmetni stan u posjed budući zgrada na dan 30. ožujak 2009. nije bila dovršena (useljiva);

-da su stranke ovaj spor pokušale riješiti mirnim putem sklapajući Sporazum od 24. lipnja 2009., ali ga nisu riješile;

- da u Ugovoru nije ugovoreno da bi se uplata koju je tužitelj izvršio u iznosu od 108.992,84 kuna imala smatrati kaparom.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st.2. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, da nije pogrešno primijenio materijalno pravo te da nije počinio bitne povrede postupka na koje ukazuju žalitelji kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a imale bi utjecaj na donošenje drugačije odluke.

10. Prema čl. 268. ZOO-a Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obveza sklapanja drugog, glavnog ugovora (st.1.), a predugovor obvezuje ako sadrži sve sastojke glavnog ugovora (st.3.).

11. U konkretnom slučaju Predugovor kojeg su stranke sklopile sadrži sve sastojke glavnog ugovora. Međutim, kako su nakon njega one sklopile još jedan ugovor tzv. glavni ugovor kojim su precizirale pa i izmijenile određene ugovorne odredbe, pa tako su u njemu naznačile da je tužitelj uplatio dio kupoprodajne cijene prema Predugovoru odnosno nisu naznačile da bi se taj iznos imao smatrati kaparom, to su po ocjeni i ovoga suda na taj način stranke odredile namjenu iznosa kojeg je kupac uplatio po predugovoru odnosno ugovorile su da on predstavlja dio koji je uplaćen na ime kupoprodajne cijene.

12. Da bi se mogle primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima u kojima je kapara regulirana, ona mora biti jasno i nedvojbeno ugovorena, upravo iz razloga što se uz nju vežu posebna prava i obveze ugovornih stranaka.

13. Činjenica da su stranke tijekom postupka tvrdile da je kapara ugovorena nije od utjecaja na definiranje tog uplaćenog iznosa kaparom, obzirom se iz ponašanja stranaka tijekom postupka može zaključiti da je svakoj od njih bilo u interesu da taj iznos, a tužitelju i dvostruki taj iznos, pripadne njoj, odnosno svaka stranka htjela je uspjeti u ovom sporu prebacujući krivnju za raskid ugovora na drugu, o čemu bi ovisila sudbina tog iznosa ako bi on predstavljao kaparu.

14. Ovaj sud ne prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da je sklapanjem tzv. glavnog ugovora Predugovor u cijelosti izgubio na važnosti obzirom da, kako je navedeno, taj Predugovor sadrži sve bitne sastojke glavnog ugovora.

15. Glavni ugovor obvezuje ugovorne strane u svim dijelovima u kojima su odnosi među strankama drugačije regulirani, onima koji su bitni za izvršenje ugovora, i kojima su izmijenjene ugovorne odredbe.

16. Upravo iz razloga što u Ugovoru koji je kasnije sklopljen stranke nisu ugovorile da bi uplaćeni iznos od 108.992,84 kune predstavljao kaparu, već su samo konstatirale da je taj iznos uplaćen sukladno predugovoru i da je kupac na ime preostalog iznosa kupoprodajne cijene dužan prodavatelju platiti još iznos od 135.259,20 eura, to je prihvaćeno utvrđenjem suda prvog stupnja da se ovdje ne radi o kapari.

17. Nesporno je da je predmetni ugovor raskinut te da su prema navedenoj odredbi stranke oslobođene svojih obaveza osim one za naknadu štete te da ona strana koja je ispunila djelomično ili potpuno svoju ugovornu obvezu, ima pravo tražiti povrat onog što je dobila.

18. Neovisno od toga što tužitelj traži isplatu dvostruke kapare sud prvog stupnja je mogao primjenom druge pravne osnove djelomično usvojiti tužbeni zahtjev na način da je iz cjelokupnog činjeničnog supstrata zaključio da bi tužitelj imao pravo na dosuđeni iznos prema pravilima o raskidu ugovora.

19. Neosnovano se tužena poziva na čl. 5. st.3. ZPP-a jer da je odluka utemeljena na pravnoj osnovi o kojoj se nije raspravljalo, obzirom na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-2040/2017-2 od 15. veljače 2022., a kojom je ukinuta presuda Općinskog suda u Rovinju, poslovni broj: P-239/2013-24 od 5. studenog 2014. i presuda Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Gž-245/2015- 2 od 15. travnja 2017., i u obrazloženju koje je navedeno "u glavnom ugovoru o kupoprodaji nekretnine stranke potvrđuju da je tužitelj uplatio dio cijene, a ne i da je uplatio kaparu." i u kojoj je dana uputa da se treba ocijeniti koja je pravna priroda uplate obzirom na stipulaciju u glavnom ugovoru, kao i da se u nastavku postupka o tome raspravi.

20. Iako je nebitno za razrješenje ovog spora među strankama, valja istaći da iz provedenih dokaza proizlazi da su stranke ugovorile prodaju nekretnine, da se tužitelj kao kupac obvezao isplatiti preostali iznos kupoprodajne cijene u određenom roku, a koji rok je naznačen kao bitan sastojak ugovora, kako u Predugovoru tako i u Ugovoru, da se tuženica kao prodavateljica obvezala, prema Predugovoru, pozvati tužitelja na sklapanje glavnog ugovora ali nakon provedbe etažnog elaborata u zemljišnim knjigama, da je tužena iako taj etažni elaborat nije proveden u zemljišnim knjigama pozvala tužitelja na sklapanje Ugovora, a u kojem su stranke između ostalog dogovorile da će kupac preostali iznos kupoprodajne cijene uplatiti u roku od 60 dana od dana potpisivanja Ugovora (do 29. veljače 2009.), da se plaćanje u tom roku smatra bitnim sastojkom ugovora, da je prodavatelj dužan predmetnu nekretninu predati kupcu u posjed u roku od 90 dana od dana potpisa ugovora (do 29. ožujka 2009.) ali uz uvjet da je kupac uplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu, da u tim rokovima stranke nisu ispunile te preuzete obveze a niti je do 29. ožujka 2009. etažni elaborat za građevinu u kojoj se stan nalazi, proveden kroz zemljišne knjige, a niti se stan mogao predati u posjed kupcu zbog nedovršenih radova.

20.1. Upravo iz tog razloga što prodavatelj nije mogao ispoštovati rok za predaju u posjed zgrade on je samoinicijativno dopisom obavijestio kupca da se ti rokovi produžavaju na način da je rok za isplatu produžio do 28. travnja 2009., dok nije naveo do kada bi on trebao ispuniti svoju ugovornu obvezu ali prema prije ugovorenom to je najkasnije mjesec dana od izvršene uplate.

20.2. Utvrđeno je i da tužitelj nije do tada dobio kredit od banke odnosno da nije raspolagao potrebnim iznosom za isplatu cjelokupne kupoprodajne cijene, a činjenica je da je etažiranje provedeno u zemljišnim knjigama 31. ožujka 2009., pa se banka od tada mogla osigurati na predmetnom stanu. Međutim tužitelj se odlučio pozivom na odredbu čl. 363. ZOO-a raskinuti ugovor jer je ocijenio da je neizvjesno kad bi prodavatelj bio u mogućnosti predati mu taj stan u posjed.

21. Po ocjeni ovoga suda tužitelj nije dokazao da je bilo neizvjesno kada će i da li će tužena ispuniti svoju obvezu, obzirom na utvrđene činjenice da je s njene strane ostala obveza predaje stana u samostalni posjed, a moguće da bi se to i realiziralo do kraja svibnja 2009.

21.1. U ovakvom slučaju je očito kako obje strane nisu ispoštovale ugovorene rokove i kako je tužena te rokove produžavala u svrhu realizacije Ugovora.

22. Iako je ugovoreno da ispunjenje obveze tuženika ovisi o isplati kupoprodajne cijene, treba imati u vidu da se ovdje radi dvostranoobveznom ugovoru.

23. Prema odredbi čl. 360. ZOO-a u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

24. Obzirom na činjenicu da su rokovi u kojem su stranke trebale vršiti svoju ugovornu obvezu produžavani jer nijedna od njih nije bila u mogućnosti ispuniti tu obvezu u zadanim rokovima, po ocjeni ovoga suda rok za plaćanje kupoprodajne cijene koji je u Ugovoru naznačen kao bitan sastojak, njegovim produžavanjem je to prestao biti. Prodavatelj je na taj način održao ugovor na snazi, predlažući svojevoljno produljenje rokova za ispunjenje obveze obije ugovorne strane.

25. Stoga se na konkretnom slučaju ne primjenjuje odredbe čl. 361. ZOO-a.

26. Ocjena je ovog suda da do realizacije ugovora između stranaka nije došlo zbog krivnje obje ugovorne strane, tužitelja koji nije platio kupoprodajnu cijenu i tuženika koji je produžavao rokove ispunjenja i svojih obveza koje nije bio u mogućnosti ispuniti kako po Predugovoru tako i tzv. glavnom ugovoru.

27. Sklapanjem Sporazuma od 24. lipnja 2009. stranke su očito odustale od realizacije Ugovora jer su dogovorile da se stan proda trećoj osobi i da se po realiziranoj prodaji uplaćeni iznos od 108.992,84 kune vrati tužitelju.

28. Imajući u vidu navedeno kao i činjenicu da su raskid ugovora istakle obje ugovorne strane, da su za neispunjenje ugovora odgovorne obje strane, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe o posljedicama raskida ugovora iz čl. 368. ZOO-a, a to su oslobađanje od obveza, obveza vraćanja primljenog i obveza naknade koristi i plaćanja zateznih kamata.

29. Obzirom je tužitelj nesporno tuženici djelomično uplatio kupoprodajnu cijenu, to ima pravo na povrat tog iznosa, i to zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od kada je tužena tu uplatu primila.

30. Slijedom iznijetog o žalbama tužitelja i tuženice odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st.1. ZPP-a).

31. Stranke nisu uspjele sa svojim pravnim lijekom pa im stoga ne pripada zatraženi trošak ovog žalbenog dijela postupka (čl. 166. st.1. u svezi s čl. 154. st.1. ZPP-a).

U Puli-Pola 6. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić