Pristupanje sadržaju
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč
Posl.br. 31 P-565/2022-35
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. Ž.
iz V., B. 6, OIB:, zastupana po punomoćnici O. M.,
odvjetnici iz B., protiv tuženika P. banke d.d., iz Z., R. cesta
, OIB:, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva L.
& Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, nakon javne glavne rasprave
zaključene dana 12. prosinca 2023. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika
stranaka, dana 25. siječnja 2024. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" I. Nalaže se tuženiku P. B. Z. – DIONIČKO DRUŠTVO,
Zagreb, R. cesta 50, OIB, da isplati tužiteljici A. Ž.,
OIB:, iz Višnjana, B. 6, iznos od 12.288,83 EUR / 92.589,85 kn,
zajedno sa zateznim kamatama, po stopi od 15% godišnje do 31.prosinca 2007.
godine, po stopi 14% godišnje počev od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 20011.
godine, po stopi od 12% godišnje počev od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja
2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg
dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih
poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja
se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, a
koje kamate teku, kako slijedi na ime preplaćene kamate:
na iznos od 3,83 € / 28,85 kn počev od 28.3.2006 godine do isplate; na iznos od 3,81 € / 28,67 kn počev od 28.4.2006 godine do isplate; na iznos od 3,76 € / 28,36 kn počev od 24.5.2006 godine do isplate; na iznos od 3,82 € / 28,77 kn počev od 28.6.2006 godine do isplate; na iznos od 3,77 € / 28,41 kn počev od 31.7.2006 godine do isplate; na iznos od 1,89 € / 14,22 kn počev od 28.8.2006 godine do isplate;
Posl.br. 31 P-565/2022-35
na iznos od 1,89 € / 14,23 kn počev od 27.9.2006 godine do isplate;
na iznos od 1,91 € / 14,42 kn počev od 27.10.2006 godine do isplate;
na iznos od 1,88 € / 14,19 kn počev od 29.11.2006 godine do isplate;
na iznos od 1,88 € / 14,20 kn počev od 30.11.2006 godine do isplate;
na iznos od 1,87 € / 14,06 kn počev od 29.1.2007 godine do isplate;
na iznos od 1,85 € / 13,97 kn počev od 27.2.2007 godine do isplate;
na iznos od 1,83 € / 13,81 kn počev od 15.3.2007 godine do isplate;
na iznos od 1,86 € / 13,98 kn počev od 24.4.2007 godine do isplate;
na iznos od 1,82 € / 13,72 kn počev od 17.5.2007 godine do isplate;
na iznos od 1,79 € / 13,46 kn počev od 18.6.2007 godine do isplate;
na iznos od 1,79 € / 13,46 kn počev od 18.7.2007 godine do isplate;
na iznos od 1,78 € / 13,40 kn počev od 16.8.2007 godine do isplate;
na iznos od 36,52 € / 275,15 kn počev od 14.9.2007 godine do isplate;
na iznos od 36,48 € / 274,83 kn počev od 14.11.2007 godine do isplate;
na iznos od 36,59 € / 275,67 kn počev od 14.12.2007 godine do isplate;
na iznos od 35,87 € / 270,24 kn počev od 14.12.2007 godine do isplate;
na iznos od 36,83 € / 277,46 kn počev od 14.2.2008 godine do isplate;
na iznos od 36,76 € / 277,00 kn počev od 14.2.2008 godine do isplate;
na iznos od 63,77 € / 480,48 kn počev od 13.3.2008 godine do isplate;
na iznos od 63,66 € / 479,65 kn počev od 12.4.2008 godine do isplate;
na iznos od 61,71 € / 464,99 kn počev od 15.5.2008 godine do isplate;
na iznos od 62,07 € / 467,68 kn počev od 18.6.2008 godine do isplate;
na iznos od 62,35 € / 469,80 kn počev od 30.7.2008 godine do isplate;
na iznos od 59,69 € / 449,72 kn počev od 15.9.2008 godine do isplate;
na iznos od 59,67 € / 449,59 kn počev od 15.9.2008 godine do isplate;
na iznos od 63,34 € / 477,26 kn počev od 13.10.2008 godine do isplate;
na iznos od 63,83 € / 480,89 kn počev od 12.11.2008 godine do isplate;
na iznos od 61,50 € / 463,40 kn počev od 11.12.2008 godine do isplate;
na iznos od 65,62 € / 494,41 kn počev od 21.1.2009 godine do isplate;
na iznos od 66,00 € / 497,29 kn počev od 16.2.2009 godine do isplate;
na iznos od 66,85 € / 503,70 kn počev od 22.4.2009 godine do isplate;
na iznos od 65,00 € / 489,73 kn počev od 22.4.2009 godine do isplate;
na iznos od 64,75 € / 487,89 kn počev od 13.5.2009 godine do isplate;
na iznos od 64,14 € / 483,30 kn počev od 24.6.2009 godine do isplate;
na iznos od 63,88 € / 481,32 kn počev od 21.7.2009 godine do isplate;
na iznos od 63,64 € / 479,50 kn počev od 16.9.2009 godine do isplate;
na iznos od 63,81 € / 480,79 kn počev od 16.9.2009 godine do isplate;
na iznos od 63,04 € / 474,98 kn počev od 14.10.2009 godine do isplate;
na iznos od 63,56 € / 478,90 kn počev od 14.12.2009 godine do isplate;
na iznos od 63,17 € / 475,94 kn počev od 14.12.2009 godine do isplate;
na iznos od 64,26 € / 484,17 kn počev od 15.2.2010 godine do isplate;
na iznos od 65,31 € / 492,11 kn počev od 15.3.2010 godine do isplate;
na iznos od 65,02 € / 489,89 kn počev od 30.3.2010 godine do isplate;
na iznos od 66,30 € / 499,51 kn počev od 13.5.2010 godine do isplate;
na iznos od 67,27 € / 506,87 kn počev od 18.5.2010 godine do isplate;
na iznos od 67,70 € / 510,07 kn počev od 14.6.2010 godine do isplate;
na iznos od 69,96 € / 527,12 kn počev od 14.7.2010 godine do isplate;
na iznos od 69,18 € / 521,21 kn počev od 13.8.2010 godine do isplate;
Posl.br. 31 P-565/2022-35
na iznos od 72,28 € / 544,63 kn počev od 13.9.2010 godine do isplate;
na iznos od 70,39 € / 530,34 kn počev od 11.10.2010 godine do isplate;
na iznos od 70,49 € / 531,09 kn počev od 13.12.2010 godine do isplate;
na iznos od 59,11 € / 445,34 kn počev od 13.12.2010 godine do isplate;
na iznos od 61,26 € / 461,55 kn počev od 12.1.2011 godine do isplate;
na iznos od 57,06 € / 429,92 kn počev od 9.2.2011 godine do isplate;
na iznos od 57,98 € / 436,87 kn počev od 28.2.2011 godine do isplate;
na iznos od 57,66 € / 434,41 kn počev od 31.3.2011 godine do isplate;
na iznos od 58,36 € / 439,69 kn počev od 8.6.2011 godine do isplate;
na iznos od 49,98 € / 376,61 kn počev od 8.6.2011 godine do isplate;
na iznos od 50,19 € / 378,16 kn počev od 7.7.2011 godine do isplate;
na iznos od 58,40 € / 440,05 kn počev od 9.9.2011 godine do isplate;
na iznos od 39,89 € / 300,52 kn počev od 7.10.2011 godine do isplate;
na iznos od 39,29 € / 296,03 kn počev od 7.10.2011 godine do isplate;
na iznos od 39,42 € / 297,01 kn počev od 31.10.2011 godine do isplate;
na iznos od 38,76 € / 292,05 kn počev od 8.12.2011 godine do isplate;
na iznos od 39,67 € / 298,93 kn počev od 10.1.2012 godine do isplate;
na iznos od 40,04 € / 301,66 kn počev od 12.3.2012 godine do isplate;
na iznos od 39,88 € / 300,48 kn počev od 12.4.2012 godine do isplate;
na iznos od 39,51 € / 297,67 kn počev od 8.5.2012 godine do isplate;
na iznos od 39,54 € / 297,94 kn počev od 6.6.2012 godine do isplate;
na iznos od 39,73 € / 299,35 kn počev od 6.7.2012 godine do isplate;
na iznos od 39,29 € / 296,05 kn počev od 9.8.2012 godine do isplate;
na iznos od 41,18 € / 310,29 kn počev od 5.9.2012 godine do isplate;
na iznos od 40,98 € / 308,79 kn počev od 6.10.2012 godine do isplate;
na iznos od 40,49 € / 305,10 kn počev od 6.10.2012 godine do isplate;
na iznos od 40,90 € / 308,19 kn počev od 10.11.2012 godine do isplate;
na iznos od 40,70 € / 306,62 kn počev od 10.12.2012 godine do isplate;
na iznos od 40,74 € / 306,94 kn počev od 7.2.2013 godine do isplate;
na iznos od 39,82 € / 300,04 kn počev od 7.2.2013 godine do isplate;
na iznos od 39,82 € / 300,01 kn počev od 8.3.2013 godine do isplate;
na iznos od 40,33 € / 303,83 kn počev od 8.4.2013 godine do isplate;
na iznos od 39,31 € / 296,17 kn počev od 10.6.2013 godine do isplate;
na iznos od 39,18 € / 295,18 kn počev od 1.7.2013 godine do isplate;
na iznos od 38,67 € / 291,36 kn počev od 7.8.2013 godine do isplate;
na iznos od 40,70 € / 306,65 kn počev od 19.8.2013 godine do isplate;
na iznos od 40,68 € / 306,47 kn počev od 31.8.2013 godine do isplate;
na iznos od 40,54 € / 305,45 kn počev od 8.11.2013 godine do isplate;
na iznos od 40,93 € / 308,35 kn počev od 9.12.2013 godine do isplate;
na ime preplaćenih obroka s osnova valutne klauzule:
na iznos od 8,00 € / 60,30 kn počev od 21.1.2009 godine do isplate;
na iznos od 10,09 € / 76,00 kn počev od 16.2.2009 godine do isplate;
na iznos od 14,24 € / 107,30 kn počev od 22.4.2009 godine do isplate;
na iznos od 6,50 € / 49,01 kn počev od 22.4.2009 godine do isplate;
na iznos od 5,83 € / 43,94 kn počev od 13.5.2009 godine do isplate;
na iznos od 3,56 € / 26,82 kn počev od 24.6.2009 godine do isplate;
na iznos od 2,80 € / 21,09 kn počev od 21.7.2009 godine do isplate;
na iznos od 2,18 € / 16,43 kn počev od 16.9.2009 godine do isplate;
Posl.br. 31 P-565/2022-35
na iznos od 3,34 € / 25,16 kn počev od 16.9.2009 godine do isplate;
na iznos od 0,36 € / 2,70 kn počev od 14.10.2009 godine do isplate;
na iznos od 3,14 € / 23,66 kn počev od 14.12.2009 godine do isplate;
na iznos od 1,84 € / 13,88 kn počev od 14.12.2009 godine do isplate;
na iznos od 7,20 € / 54,25 kn počev od 15.2.2010 godine do isplate;
na iznos od 12,41 € / 93,52 kn počev od 15.3.2010 godine do isplate;
na iznos od 11,60 € / 87,39 kn počev od 30.3.2010 godine do isplate;
na iznos od 17,85 € / 134,47 kn počev od 13.5.2010 godine do isplate;
na iznos od 22,82 € / 171,96 kn počev od 18.5.2010 godine do isplate;
na iznos od 25,25 € / 190,27 kn počev od 14.6.2010 godine do isplate;
na iznos od 36,12 € / 272,11 kn počev od 14.7.2010 godine do isplate;
na iznos od 33,11 € / 249,47 kn počev od 13.8.2010 godine do isplate;
na iznos od 47,90 € / 360,88 kn počev od 13.9.2010 godine do isplate;
na iznos od 39,89 € / 300,53 kn počev od 11.10.2010 godine do isplate;
na iznos od 40,96 € / 308,58 kn počev od 13.12.2010 godine do isplate;
na iznos od 53,97 € / 406,63 kn počev od 13.12.2010 godine do isplate;
na iznos od 67,06 € / 505,23 kn počev od 12.1.2011 godine do isplate;
na iznos od 55,08 € / 415,02 kn počev od 9.2.2011 godine do isplate;
na iznos od 61,38 € / 462,44 kn počev od 28.2.2011 godine do isplate;
na iznos od 60,17 € / 453,36 kn počev od 31.3.2011 godine do isplate;
na iznos od 65,17 € / 491,03 kn počev od 8.6.2011 godine do isplate;
na iznos od 79,19 € / 596,65 kn počev od 8.6.2011 godine do isplate;
na iznos od 81,58 € / 614,65 kn počev od 7.7.2011 godine do isplate;
na iznos od 143,61 € / 1.082,04 kn počev od 9.9.2011 godine do isplate;
na iznos od 85,41 € / 643,53 kn počev od 7.10.2011 godine do isplate;
na iznos od 80,69 € / 607,96 kn počev od 7.10.2011 godine do isplate;
na iznos od 82,88 € / 624,43 kn počev od 31.10.2011 godine do isplate;
na iznos od 77,61 € / 584,73 kn počev od 8.12.2011 godine do isplate;
na iznos od 87,33 € / 658,00 kn počev od 10.1.2012 godine do isplate;
na iznos od 91,88 € / 692,26 kn počev od 12.3.2012 godine do isplate;
na iznos od 91,44 € / 688,94 kn počev od 12.4.2012 godine do isplate;
na iznos od 88,82 € / 669,18 kn počev od 8.5.2012 godine do isplate;
na iznos od 90,30 € / 680,40 kn počev od 6.6.2012 godine do isplate;
na iznos od 93,22 € / 702,35 kn počev od 6.7.2012 godine do isplate;
na iznos od 90,01 € / 678,20 kn počev od 9.8.2012 godine do isplate;
na iznos od 89,66 € / 675,51 kn počev od 5.9.2012 godine do isplate;
na iznos od 88,91 € / 669,88 kn počev od 6.10.2012 godine do isplate;
na iznos od 85,51 € / 644,24 kn počev od 6.10.2012 godine do isplate;
na iznos od 90,47 € / 681,62 kn počev od 10.11.2012 godine do isplate;
na iznos od 89,62 € / 675,26 kn počev od 10.12.2012 godine do isplate;
na iznos od 91,22 € / 687,32 kn počev od 7.2.2013 godine do isplate;
na iznos od 83,73 € / 630,88 kn počev od 7.2.2013 godine do isplate;
na iznos od 84,89 € / 639,60 kn počev od 8.3.2013 godine do isplate;
na iznos od 90,95 € / 685,23 kn počev od 8.4.2013 godine do isplate;
na iznos od 82,40 € / 620,85 kn počev od 10.6.2013 godine do isplate;
na iznos od 82,34 € / 620,41 kn počev od 1.7.2013 godine do isplate;
na iznos od 78,72 € / 593,11 kn počev od 7.8.2013 godine do isplate;
na iznos od 81,23 € / 612,05 kn počev od 19.8.2013 godine do isplate;
Posl.br. 31 P-565/2022-35
na iznos od 82,32 € / 620,25 kn počev od 31.8.2013 godine do isplate;
na iznos od 82,37 € / 620,64 kn počev od 8.11.2013 godine do isplate;
na iznos od 87,29 € / 657,71 kn počev od 9.12.2013 godine do isplate;
na iznos od 90,43 € / 681,33 kn počev od 9.12.2013 godine do isplate;
na iznos od 85,58 € / 644,83 kn počev od 18.1.2014 godine do isplate;
na iznos od 84,52 € / 636,78 kn počev od 8.3.2014 godine do isplate;
na iznos od 90,01 € / 678,16 kn počev od 8.3.2014 godine do isplate;
na iznos od 88,64 € / 667,84 kn počev od 10.5.2014 godine do isplate;
na iznos od 86,79 € / 653,90 kn počev od 10.5.2014 godine do isplate;
na iznos od 86,06 € / 648,43 kn počev od 1.7.2014 godine do isplate;
na iznos od 87,24 € / 657,30 kn počev od 28.7.2014 godine do isplate;
na iznos od 89,60 € / 675,06 kn počev od 4.8.2014 godine do isplate;
na iznos od 89,77 € / 676,36 kn počev od 10.9.2014 godine do isplate;
na iznos od 92,19 € / 694,60 kn počev od 14.10.2014 godine do isplate;
na iznos od 93,26 € / 702,68 kn počev od 15.11.2014 godine do isplate;
na iznos od 96,29 € / 725,47 kn počev od 30.11.2014 godine do isplate;
na iznos od 96,02 € / 723,43 kn počev od 31.12.2014 godine do isplate;
na iznos od 96,65 € / 728,20 kn počev od 5.2.2015 godine do isplate;
na iznos od 96,65 € / 728,20 kn počev od 28.2.2015 godine do isplate;
na iznos od 96,65 € / 728,20 kn počev od 31.3.2015 godine do isplate;
na iznos od 96,65 € / 728,20 kn počev od 8.5.2015 godine do isplate;
na iznos od 96,65 € / 728,20 kn počev od 3.6.2015 godine do isplate;
na iznos od 96,65 € / 728,20 kn počev od 3.7.2015 godine do isplate;
na iznos od 96,65 € / 728,20 kn počev od 31.7.2015 godine do isplate;
na iznos od 96,65 € / 728,20 kn počev od 31.8.2015 godine do isplate;
na iznos od 96,65 € / 728,20 kn počev od 30.9.2015 godine do isplate;
te na ime razlike glavnice na iznos od 2.730,27 EUR / 20.571,26 kuna, počev od
30.09.2015. godine do isplate; sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka,
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa
do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope
koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od
1.312,50 eura, u roku 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom od dana
donošenja Presude do isplate.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 91.500,00
kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače 2006. godine. U tužbi tvrdi da
je sa tuženikom dana 19. prosinca 2005., sklopio Ugovor o kreditu broj 9010908060
solemniziran kod javnog bilježnika 20. prosinca 2005., kojim joj je odobren kredit u
iznosu od 74.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF
Posl.br. 31 P-565/2022-35
tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, sa kamatnom stopom 4,65%
godišnje, koja je promjenjiva sukladno Odluci banke. Vraćanje kredita da je
ugovoreno u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, koji je prema početnom otplatnom
planu iznosio 474,17 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za
CHF tečajne liste banke. Čl. 4.1. Ugovora o kreditu da je ugovorena kamatna stopa
koja je promjenjiva, ali u vrijeme zaključenja ugovora stranke da nisu pojedinačno
pregovarali o toj odredbi niti utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih
parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Od početka
otplate kredita pa nadalje kamatna stopa da se u nekoliko navrata povećavala (i do
6,5%), što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Dalje se poziva na
Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013.,
potvrđenom Odlukom Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/2013 od 13.
lipnja 2014., u djelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, a kojom
da je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika
kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene
ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom
postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom
odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora ugovorne strane nisu
pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih
parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je
imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na
štetu potrošača i na taj način da je banka postupila suprotno odredbama Zakona o
zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se dalje poziva na odredbe
čl. 269. st. 2., 272., 270. st. 1. i 324. Zakona o obveznim odnosima / 05. Dalje ističe
da je odredba u kojoj je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništetna te da se ima
smatrati da je ugovor sklopljen bez odredbe o promjenjivosti kamatne stope prema
odluci banke. Tužitelj se poziva i na odredbu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača /03,
odnosno čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15,14/19) prema kojima
da je ugovorna odreda o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetna. I
ugovorena odredba o CHF valutnoj klauzuli da je ništetna jer da tuženik nije tužitelja
kao potrošača informirao niti upozorio rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule već
da je nudio takav kredit kao najpovoljniji i najisplativiji. Tuženik da je postupao
suprotno na čelu savjesnosti i poštenja. Tuženik da je tužitelju predmetni kredit
isplatio u dva navrata i to iznos od 19.096 CHF dana 22. prosinca 2005., a ostatak od
54.903 CHF dana 10. siječnja 2006., kada je srednji tečaj CHF prema tečajnoj listi
banke iznosio 4,783821. Tužitelj se poziva i na Presudu Visokog Trgovačkog suda
RH posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom da je utvrđeno da je tuženik
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući
ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na
način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i
u vrijeme zaključenje ugovora tuženik nije potrošače u cijelosti informirao o svim
potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj
obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih
strana na štetu tužitelja.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu utuženog
potraživanja. Tuženik ističe da je postupio sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama
Zakona o potrošačkom kreditiranju te dostavio tužitelju izračun konverzije kredita
Posl.br. 31 P-565/2022-35
nakon čega je tužitelj potpisao Dodatak predmetnom ugovoru o kreditu čime je
izvršena konverzija istoga. Tuženik ističe da je sklapanjem novog ugovora, prijašnji
Ugovor o kreditu (denominiran u CHF, odnosno u kunama s valutnom klauzulom u
EUR) prestao postojati i zato da tužitelj ne može osnovano potraživati od tuženika, a
ni tuženik od tužitelja, ono što je možebitno stečeno bez pravne osnove jer da su sva
plaćanja (uključujući i pretplatu) obuhvaćena novim Ugovorom o kreditu. Ugovaranje
promjenjive kamatne stope da nije zabranjeno. Budući da je potpisom Dodatka
Ugovoru o kreditu nesporno izvršena konverzija, time da je i sam tužitelj prihvatio i
priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava
(sve uplate po svim osnovama) koje je do tada tužitelj izvršavao, pa tako i uplate po
osnovi kamate. Sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu prema ZIDZPK, da je došlo
do zakonskog rješenja kako bi se korisnici kredita u CHF izjednačili sa korisnicima
kredita u EUR. Usvajanjem tužbenog zahtjeva da bi značilo dvostruku naplatu (na
temelju konverzije tuženik je priznao i obračunao uplate - "preplatu", a na temelju
takve Presude tužitelj da bi ponovno naplatio taj iznos s osnove kamate). Dalje ističe
da u postupku isplate preplaćenog, sud nije ovlašten utvrđivati pojedinu odredbu
ugovora kao ništetnu kao ni činjenično stanje koje bi eventualno bilo isto ili barem
slično onome iz navedenih Presuda Trgovačkog suda u Zagrebi i Visokog
Trgovačkog suda RH. Tuženik ističe da do stupanja na snagu izmjena Zakona o
potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine nije imalo zakonskih obveza gleda izmjene
ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način
da definira parametre promjenjivosti, ali da su ga do tada obvezivale odredbe tada
važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamatne stope, što je tuženik u
cijelosti i udovoljio. Tuženik ističe da je prilikom zaključenja predmetnog Ugovora o
kreditu s tužiteljem u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu.
Ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu da nije samo
po sebi nepoštena. Kamatna stopa da se mijenja sukladno tržišnim kriterijima i
elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Na samu cijenu kredita da
utječu troškovi izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca,
regulatorni troškovi HNB-a, kreditni rizik zemlje (CDS), te marža koja uključuje
operativne troškove banke i kreditni rizik klijenata. Tuženik ističe da je njegovo
postupanje u pogledu promjena kamatnih stopa sukladno odgovarajućim
regulatornim propisima HNB-a te da je usklađeno i sa zahtjevima Zakona o
potrošačkom kreditiranju, u njegovom postupanju da nema protupravnosti te da
promjenama kamatne stope nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo
kakav individualni interes odnosno pravo tužitelja. Tuženik je istakao i prigovor
zastare na sve potraživane iznose s dospijećem u nazad tri godine od dana
podnošenja tužbe.
2.1. Podneskom od 01. travnja 2020., tuženik ponavlja tvrdnje navedene u
odgovoru na tužbu.
2.2. Podneskom od 24. lipnja 2022., tuženik analizira iznesene stavove
Europskog suda u predmetu odnosno Presudi C-567/2020 od 05. svibnja 2020., da
se sklapanjem Dodatka osnovnom Ugovoru – konverziji, radi o novom sporazumu
koji predstavlja potpuno novu pravnu osnovu, pa posljedično tome da tužitelj niti po
početnom Ugovoru o kreditu ne može potraživati bilo kakvu daljnju isplatu. A to da
potvrđuje i stajalište Vrhovnog suda RH iz Oglednog postupka.
Posl.br. 31 P-565/2022-35
3. Tužitelj je podneskom od 11. prosinca 2023. godine postavio određeni tužbeni zahtjev pozivajući se na nalaz i mišljenje vještaka.
4. Tuženik se na ročištu 12. prosinca 2023. godine protivio preinaci tužbenog zahtjeva.
5. Početni tužbeni zahtjev glasio je na isplatu iznosa od 91.500,00 kn sa
pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
5.1. Podneskom tužitelja od 11. prosinca 2023. godine tužitelj potražuje
isplatu iznosa od 12.288,83 eura / 92.589,85 kn sa pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako su specificirani u podnesku.
5.2. Tužitelj je podneskom od 11. prosinca 2023. godine određeno postavio
tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja. U odnosu na to sud
smatra da se radi o preinaci tužbe po čl. 191. st. 1. ZPP-a, te kako je do preinake
došlo zbog provedenog financijskog vještačenja, to predstavlja okolnost koja je
nastala nakon podnošenja tužbe, tj. tužitelj nije tražio isplatu po nekoj drugoj osnovi,
osim one koja je navedena u tužbi, pa se zato sukladno čl. 191. st. 2. ZPP-a tuženik
takvoj preinaci ne može protiviti. U prilog navedenom sud se poziva i na Zaključak
sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog
odjela Vrhovnog suda RH posl.br. Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021. godine
koji glasi: "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima
dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.",
zato je sud dopustio preinaku tužbe, te je procesnim rješenjem na zapisniku od 12.
prosinca 2023. godine odlučeno da je predmet raspravljanja tužbeni zahtjev
tužitelja od 11. prosinca 2023. godine.
6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o kreditu (str.8-11), u
otplatnu tablicu (str.12-14), u pregled uplata po kreditu (str.15-16), u knjigovodstvenu
karticu (str.17-45), u Dodatak Ugovora o kreditu od 04. prosinca 2015. (str.46-48), u
plan otplate (str.49-52), u poslovanje s građanima (str.64-67), u opće uvjete
poslovanja s građanima (str.68-72). Provedeno je financijsko knjigovodstveno
vještačenje te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka (str.110-203). Saslušana je
tužiteljica kao parnična stranka.
6.1. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga saslušanja osobnog bankara tuženika.
7. Rješenjem posl.br. P-1698/2019-11 od 03. prosinca 2020. godine određen
je prekid postupka u ovom predmetu dok pravomoćno ne završi postupak pred
sudom Europske unije o zahtjevu za prethodnu odluku koju je dana 27. svibnja
2020. godine podnio Vrhovni sud RH u predmetu Rev 1042/2017.
7.1. Rješenjem posl.br. P-1698/2019-13 od 04. listopada 2021. godine
nastavljen je postupak koji je bio prekinut Rješenjem od 03. prosinca 2020. godine,
budući da je sud Europske unije predmet C-474/20 (koji je vođen povodom
prijedloga Vrhovnog suda RH Rev-1042/2017) izbrisan iz upisnika suda Europske
unije. Istovremeno određen je prekid postupka dok pravomoćno ne završi postupak
pred sudom Europske unije broj C-567/20 o zahtjevu za prethodnu odluku koju je
dana 29. listopada 2020. godine uputio Općinski građanski sud u Zagrebu.
Posl.br. 31 P-565/2022-35
7.2. Rješenjem posl.br. P-1698/2019-14 od 20. lipnja 2022. godine
nastavljen je postupak budući da je postupak pred sudom Europske unije u
predmetu C-567/20 pravomoćno završen 05. svibnja 2022. godine.
8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Prigovor tuženika da je nastupila zastara također nije osnovan. Naime,
tužba u ovom predmetu je podnijeta 11. lipnja 2019. godine. Tužbeni zahtjev se
odnosi na isplatu po osnovi preplate vezano za ugovorenu promjenjivu kamatnu
stopu i za ugovorenu valutnu klauzulu. Tužba je podnijeta unutar zastarnog roka od
5 godina od dana pravomoćnosti odluka u tzv. "kolektivnom sporu" glede utvrđenja
ništetnosti u odnosu na odredbe koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu
stopu i ugovorenu valutnu klauzulu. U odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu
stopu odluka u tzv. kolektivnom sporu postala je pravomoćna 13. lipnja 2014.
godine, a u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu postala je pravomoćna 14. lipnja
2018. godine. Dakle, od pravomoćnosti odluka u tzv. kolektivnom sporu pa do
podnošenja tužbe u ovom predmetu, 11. lipnja 2019. godine, nije protekao rok od 5
godina, zato prigovor zastare nije osnovan.
10. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9010908060 od 19. prosinca 2005. godine
utvrđeno je da su Ugovor sklopili tužitelj kao korisnik kredita i založni dužnik s jedne
strane i tuženik kao kreditor s druge strane. Tuženik je tužitelju odobrio kredit u
iznosu od 74.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF
tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Čl. 2. ugovorena je namjena
kredita i to za prijevremenu otplatu stambenog kredita u drugoj banci i za
adaptaciju stambenog objekta. Čl. 4. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa
sukladno odluci banke o kreditiranju građana, koja je na dan sklapanja Ugovora
iznosila 4,65% godišnje. Istim člankom je ugovoreno da banka može visinu
kamatne stope promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja
korisnika kredita. Ugovorena je interkalarna kamata. Čl. 7. ugovoren je rok otplate
240 mjeseci, te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 240 jednakih mjesečnih
anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste
banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici, koja je sastavni dio Ugovora.
O izmijenjenom iznosu anuiteta da će banka pisano obavijestiti korisnika kredita.
Ugovoreno je da prvi anuitet dospijeva na naplatu istekom mjesec dana od dana
prijenosa kredita u otplatu, te da anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg
dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta.
11. Uvidom u Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010908060 od 04. prosinca
2015. godine utvrđeno je da su istog sklopili tužitelj kao korisnik kredita i založni
dužnik i tuženik kao kreditor. Tim Dodatkom su ugovorne strane izmijenile svoje
ugovorne odnose i to i u pogledu valute tj. izvršena je konverzija iz CHF u EUR, i u
pogledu kamatne stope. Čl. 2. ugovorne strane su se suglasile da je izvršen izračun
konverzije sukladno odredbama čl. 19.c. Zakona, te da je korisnik kredita tj. tužitelj
prihvatio:
- da nakon konverzije kredita iz čl. 1. ovog Dodatka denominiranog u kunama s
valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u
eur iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita na dan 30. rujna
Posl.br. 31 P-565/2022-35
2015. godine iznosi 31.891,86 eur, da iznos preplate iznosi 2.626,81 eur, a koji
iznos se sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 5. Zakona preračunava u kune po srednjem
tečaju za eur iz tečajne liste banke važeće na dan 30. rujna 2015. godine i iznosi
20.062,26 kn,
- da je u prijelaznom razdoblju nakon 30. rujna 2015. godine do dana sklapanja
Dodatka Ugovoru, vršena otplata kredita prema otplatnom planu važećem za otplatu
kredita denominiranog u kune s valutnom klauzulom CHF iz čl. 1. ovog Dodatka, te
da razlika u prijelaznom razdoblju između uplaćenog iznosa i iznosa za uplatu
anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u eur, prema novom otplatnom planu iz čl.
6. Dodatka iznosi 676,95 eura, te se smatra manje uplaćenim iznosom,
- da se manje plaćeni iznos iz čl. 4. ovog Dodatka namiri jednokratno, te je
potpisom Dodatka tužitelj dao suglasnost i nalog banci da iz sredstava preplate iz
čl. 3. ovog Dodatka prijebojem namiri manje plaćeni iznos,
- da preostali iznos preplate nakon namirenja manje plaćenog, iznosi 1.949,86 eura
što preračunato u kune sukladno zakonu po srednjem tečaju za eur iz tečajne liste
banke važeće na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 14.892,06 kuna,
- da će se preostali iznos preplate koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj
klauzuli u eur koji će dospijevati nakon sklapanja ovog Ugovora, na način da će se
sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos 50% dospjelog anuiteta u valutnoj
klauzuli u eur utvrđeno u novom otplatnom planu iz čl. 6. ovog Dodatka namirivati
preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, s tim da za to razdoblje
preostalih 50% iznosa dospjelog anuiteta plaća korisnik kredita,
- da nakon obračuna učinka konverzije preostali iznos neotplaćene (nedospjele)
glavnice prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom
klauzulom u eur iznosi 31.517,55 eura,
- da će se preostali iznos neotplaćene glavnice kredita korisnik kredita otplaćivati u
preostalih 122 mjesečnih anuiteta, a da mjesečni anuitet na dan sklapanja Dodatka
ugovoru iznosi 345,09 eur,
- da je tužitelj tu svoju suglasnost potvrdio i potpisom Ugovora i ovjerom kod javnog bilježnika.
12. Tužitelj je iskazao da je sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu 2005.
godine, u iznosu od 74.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama za renoviranje stare
kuće na rok otplate 20 godina. Staru kuću da su kupili od Grada Poreča, radi
rješavanja stambenog pitanja. U početku rata kredita je iznosila 2.100,00 kn, a poslije
je rata dostigla iznos od 3.800,00 kn. Kada je postojala zakonska mogućnost za
konverziju sa tuženikom je sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu te je kredit iz CHF
konvertiran u kredit u EUR. Nakon konverzije je podigla drugi kredit kako bi mogla u
cijelosti otplatiti predmetni kredit. Tako da je predmetni kredit u cijelosti otplatila. Kod
tuženika ponudili su joj samo kredit u CHF jer tada nije bilo mogućnosti podići kredit u
eurima. U banci su joj rekli da je kredit u CHF najpovoljniji kredit. Vjerovala je
službeniku u banci da je to najpovoljniji kredit i zato je digla taj kredit. U banci da je
nisu upozorili da bi rata kredita od one početne, mogla porasti odnosno znatno
porasti, nisu joj objasnili pojam kamatne stope i valutne klauzule, niti kako se ona
mijenja. Kod javnog bilježnika Tanje Ferenc, u Poreču izvršili su solemnizaciju
ugovora. Javni bilježnik je samo pročitao ugovor, nije dodatno pojašnjavao ugovor.
Nije pitala javnog bilježnika za nikakvo pojašnjenje jer su joj prethodno u banci rekli
da je to najpovoljniji kredit. Predmetni kredit da joj je bio prvi kredit. Sada zna što
Posl.br. 31 P-565/2022-35
znači da je kamata promjenjiva, a nije znala u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu,
niti je o tome razmišljala, kao ni za valutnu klauzulu. Svima koji su podizali kredit da
im je rečeno da je kredit u CHF najpovoljniji kredit. Kada je od banke dobivala
obavijesti, obratila se službenici u banci rekavši da joj je rata kredita velika, a
službenica je odgovorila da ona ne može ništa napraviti.
12.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit iskorišten za rješavanje
stambenog pitanja, da je sa tuženikom sklopio Dodatak ugovoru o kreditu kojim je
izvršena konverzija kredita u eur, da je nakon te konverzije podigla drugi kredit koji je
otplatila u cijelosti predmetni kredit i da joj u banci nije ukazano da bi rata kredita
mogla toliko znatno porasti, te da nije znala što znači promjenjiva kamatna stopa i
valutna klauzula. Tužitelj je iskazao da mu je to prvi kredit. Iz čl. 2. Ugovora o
kreditu proizlazi da je kredit odobren za prijevremenu otplatu stambenog kredita u
drugoj banci i za adaptaciju stambenog objekta.
13. Tužitelj tvrdi da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije prestala
obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku.
Tužitelj tvrdi da provedenom konverzijom kredita nije ostvarena potpuna restitucija
tužitelja. Tužitelj ne osporava da je konverzija izvršena sukladno ZID ZPK/15, ali
smatra da tom konverzijom nije u potpunosti ostvarena restitucija.
13.1. Tuženik tvrdi upravo suprotno tj. da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o
kreditu prestao postojati prijašnji Ugovor o kreditu, te da tužitelj više nema osnova
potraživati možebitno stečeno bez pravne osnove.
13.2. Dakle između stranaka, u ovoj pravnoj stvari, sporno je da li je
sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu broj 9010908060 od dana 04. prosinca
2015. godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom
kreditiranju (NN 102/15, dalje ZIDZKP/15), prestala obveza tuženika da izvrši povrat
iznosa kojeg tužitelj potražuje.
14. Stajalište je suda da je sklapanje predmetnog Dodatka ugovoru o kreditu
kojem su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, kako u pogledu valute tako i u
pogledu kamate – od utjecaja na pravo tužitelja da potražuje razliku na koju se
poziva u tužbi, na način da je sklapanjem predmetnog Dodatka prestala obveza
tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužitelj potražuje u ovom postupku.
14.1. Dodatak Ugovoru o kreditu koji podrazumijeva konverziju predmetnog
kredita iz CHF u EUR, sklopljen je na temelju ZIDZPK/15. Vezano za valjanost
sporazuma stranaka o konverziji, a koja konverzija je izvršena na temelju ZIDZPK/15
izjasnio se VSRH u Rješenju od 04. ožujka 2020. godine u oglednom sporu pod
brojem Gos-1/2019. U navedenom postupku VSRH je trebao odgovoriti na pitanje da
li je sporazum o konverziji sklopljen temeljem ZIDZPK nepostojeći ili ništetan u
slučaju kad su ništetne odredbe odnosnog Ugovora o krediti o promjenjivoj stopi i
valutnoj klauzuli, te je VSRH odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na temelju
ZIDZPK/15 ima pravne učinke i da je valjan u slučaju kad su ništetne odredbe
osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
14.2. Svrha koju je zakonodavac donošenjem ZIDZPK/15 namjeravao ostvariti
i djelom ostvario bila je trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu
otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u
neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome vodeći se
Posl.br. 31 P-565/2022-35
načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na
dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR.
14.3. Predmetna konverzija provedena je s retroaktivnim djelovanjem, tj s
djelovanjem od trenutka zaključenja Ugovora i na taj je način potrošača stavila u
poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom
u valuti EUR. Predmetnim Dodatkom ugovora ugovorne strane potvrdile su da je
izračun konverzije kredita izvršen sukladno ZIDZPK/15 te je tužitelj prihvatio izračun
konverzije.
14.4. VSRH je u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ocijenio da je riječ
o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, i da pobuda nije bila relevantna za
zaključenje konverzije. VSRH posebno u svom pravnom shvaćanju apostrofira da
su potrošači, u primjeni ZIDZPK/15 imali mogućnost izabrati da li će zaključiti Ugovor
o konverziji ili ne, čime taj sud pravi distinkciju između Presude u predmetu suda EU
broj C-118/17 Dunai vs Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. godine, jer je ta
Presuda donesena povodom izravne zakonske intervencije u svaki ugovorni odnos,
dok su prema ZIDZPK/15 korisnici kredita kao potrošači mogli odbiti konverziju koju
su im prethodno banke morale ponuditi.
14.5. Stajalište VSRH je da bi tužitelj kao korisnik kredita imao pravni interes i
bio ovlašten tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga
mogao ostvariti neka eventualna prava koja mu pripadaju, a riječ je o
kondemnatornim tužbenim zahtjevima, i bez obzira na sklapanje Dodatka Ugovora o
kreditu, ali samo u slučaju postojanja razloga eventualne nevaljanosti koji izviru iz
općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZIDZPK/15.
To pravno shvaćanje primjenjuje se i u odnosu na postavljeni zahtjev tužitelja u ovoj
pravnoj stvari.
14.6. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu 04. prosinca 2015. godine
ugovorne strane su se suglasile o načinu izračunavanja ugovorne obveze u skladu s
člankom 22. Zakona o obveznim odnosima. (NN 35/05, 41/2008, 125/2011, 78/2015,
29/2018, dalje: ZOO), koju obvezu je tužitelj ispunjavao u EUR u protuvrijednosti
kuna, te je potpisivanjem Dodatka Ugovoru o kreditu izrazio suglasnost tj. volju za
izmjenom načina obračuna obveza preuzetim Ugovorom o kreditu.
14.7. Dakle, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu riješeni su svi međusobni
odnosi između stranaka koji proističu iz uplaćenog iznosa na ime kamata po stopama
koje su jednostrano bile određivane od strane tuženika, a po osnovu kojih tužitelj
potražuje utužene iznose, a to sve temeljem članka 19c. i 19e. Zakona o
potrošačkom kreditiranju (NN 112/12, 143/13, 147/13, 95/15, 78/15 i 102/15, dalje:
ZPK), obzirom da je na dan 30. rujna 2015. godine predmet konverzije preračunat na
način da je sadržavao jasan pregled svih promjena iz kojih mora biti razumljivo na
koji način je utvrđen iznos preostalih neotplaćenih glavnica u EUR i kunama sa
valutnom klauzulom u EUR u slučaju prihvata konverzije.
14.8. Nesporno je da su stranke provele konverziju kredita u CHF na način
propisan glavom 4. ( članak 19a do 19i) Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su
odredbe u navedeni Zakon unesene ZIDZPK/15.
14.9. Člankom 19c. stavak 1. ZPK propisano je da konverzija kredita
podrazumijeva konverziju radi promjene valutne klauzule u kojoj je denominiran i
izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice
Posl.br. 31 P-565/2022-35
kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u
EUR, po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one
vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredit iste vrste i trajanja
denominirane u EUR i kunama sa valutnom klauzulom u EUR pri čemu se iznosom
početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama
vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog
kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominirane u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF primjeni jednaka kamatnoj
stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite
iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama sa valutnom
klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenje
kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača
temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama sa valutnom
klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog
u kunama sa valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju
kojih su izračunati obroci, odnosno anuiteti u CHF i u kunama sa valutnom klauzulom
u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s t. 1. i 2. i na temelju
kojeg se izračunavaju novi obroci, odnosno anuiteti u EUR i kunama sa valutnom
klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na
iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice, te iznos, vrstu i razdoblje promjene
kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu
uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka, odnosno anuiteta
u CHF i kunama sa valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih
zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna
konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na dan
uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koje je vjerovnik na taj datum
primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u
kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu
klauzulu predstavljaju osnovu za namirenje obroka, odnosno anuiteta u EUR i
valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli
i EUR iz t. 3. ovog stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja sukladno općim
uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavajući zatezne kamate.
15. S obzirom na činjenicu da je tužitelj prihvatio izračun konverzije, da na to
nije bio obvezan niti prinuđen, te da je u konačnici i sklopljen Dodatak ugovoru o
kreditu, kako je to vidljivo iz odredbe čl. 19.e st.6. ZPK, prema kojem se ako
potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, da se otplata kredita nastavlja prema
važećim ugovorenim uvjetima, a s obzirom da su stranke sklapanjem Dodatka
ugovoru o kreditu izmijenile svoj ugovorni odnos i to ne samo u pogledu valute već su
i predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu, to proizlazi da ta odredba nije i ne može
biti ništetna.
16. Stoga imajući u vidu sadržaj zakonskih odredbi, te nesporno utvrđenje da su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu sukladno ZIDZPK/15 temeljem odredbi
Posl.br. 31 P-565/2022-35
čl. 19.c ZPK i da stranke nisu ni dovodile u dvojbu da je Dodatak sklopljen uz pravilnu
primjenu navedene zakonske odredbe, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
17. U ovom postupku provedeno je financijsko vještačenje, unatoč zauzetog
stava suda da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, u slučaju da protiv ove
Presude bude podnijeta žalba, a da viši sud ima drugačiji stav moći će ako smatra
da su svi potrebni dokazi provedeni, eventualno preinačiti ovu Presudu.
17.1. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije T. P., dipl.
oec., je dana 24. kolovoza 2023. godine izradio nalaz i mišljenje, te je nakon
proučene dokumentacije, te izvršenih izračuna više i manje uplaćenog na ime
kamata i tečajnih
razlika po kreditnoj partiji koja je predmet ove tužbe vještak daje sljedeće mišljenje:
1. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa
nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je
bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, do
konverzije kredita više uplatila 4.076,86 € / 30.717,10 kn .
2. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio
jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika do
konverzije više uplatila 5.481,67 € / 41.301,28 kn.
3. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio
jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika do
konverzije manje uplatila 513,43 € / 3.868,43 kn.
4. Iznos isključivo zatezne kamate na više plaćene iznose koji su utvrđeni kao
preplata po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i ništetnosti primjene
valutne klauzule na dan provedbe konverzije 30.09.2015. jest 750,19 € / 5.652,31 kn.
18. Nalaz i mišljenje vještaka dostavljen je strankama dana 25. kolovoza
2023. godine (kojeg je tužitelj primio 08. rujna 2023., a tuženik 28. kolovoza 2023.),
na očitovanje u roku 15 dana uz naznaku da se naknada očitovanja neće uzeti u
obzir.
18.1. Tužitelj se nije pisano očitovao na nalaz i mišljenje vještaka.
18.2. Tuženik se podneskom od 11. rujna 2023. godine očitovao na nalaz i
mišljenje vještaka navodeći da u cijelosti osporava istog, da je baziran na pogrešnoj
premisi kao da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksan tečaj, a
to da nije bila volja ugovornih strana, a niti da to proizlazi iz samog sadržaja
predmetnog Ugovora. Zato da samo vještačenje nje bilo potrebno, te se protivi da
sud prihvati nalaz i mišljenje kao dokazno sredstvo.
19. U slučaju da između stranaka ne bi bio sklopljen Dodatak ugovoru o
kreditu, tj. da između stranaka nije izvršena konverzija, izrađeni nalaz i mišljenje
vještaka sudu bi bio osnov za određivanje visine iznosa koji bi se naložio tuženiku
da isplati tužitelju. Međutim, s obzirom na naprijed opisani stav da tužitelj nema
pravo na isplatu jer je s tuženikom sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu, tj. da je
izvršena konverzija, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
20. Tužitelj je, nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od
11. prosinca 2023. godine, postavio tužbeni zahtjev, pozivajući se na nalaz i
mišljenje vještaka, kako je to odbijajuće opisano u točki I izreke ove Presude. Kako
Posl.br. 31 P-565/2022-35
je već naprijed navedeno tuženik se protivio preinaci, ali o istome je već obrazloženo
u točki ____ obrazloženja. Na ročištu 12. prosinca 2023. godine na zapisnik tužitelj
je izjavio da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.
21. I tužitelj i tuženik su potraživali parnični trošak.
22. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ona strana koja izgubi parnicu dužna
je protivnoj strani naknaditi parnični trošak. Tužitelj je izgubio ovu parnicu pa je
dužan tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje po
punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištima
14. studenog 2022. i 12. prosinca 2023., za sastav podnesaka od 24. lipnja 2022. i
11. rujna 2023. godine, za svaku radnju po 200,00 eura, te za ročište 30.
studenog 2020. godine 50,00 eura (a ne 200,00 eura kako je tuženik tražio), to sve
plus PDV u iznosu od 262,50 eura, a što sveukupno iznosi 1.312,50 eura. Tuženiku
nije priznat trošak za sastav podneska od 30. rujna 2021. godine jer isti podnesak
nije bio nužan, kao ni za ročište za objavu presude jer isti nije ni pristupio. Visina
priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 8/1., 9/1., 9/5., 46. i 54.
Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012,
103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/23, dalje: Tarifa).
22.1. Tužitelju nije priznat parnični trošak, jer isti nije uspio u ovom postupku.
23. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Poreču - Parenzo, dana 25. siječnja 2024. godine.
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a
podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove
Presude.
DNA:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika.