REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

42. P-1982/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Lukšiću, u pravnoj stvari tužitelja H. ceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, Z., OIB:, protiv tuženika

F. za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Z., , OIB: , radi isplate 56.295,52 EUR/424.158,57 kn[1] , nakon javne glavne rasprave zaključene 2. veljače 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 6. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi

Nalaže se tuženiku F. za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da tužitelju H. ceste d.o.o. isplati iznos od 56.295,52 EUR/424.158,57 kn[1] , kao i iznos zateznih kamata koje teku od 13.05.2017. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; i da mu solidarno nadoknadi trošak postupka sa zateznom kamatom, po gore navedenoj stopi, od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a sve to u roku od petnaest dana od dana donošenja prvostupanjske presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 06. prosinca 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa 56.295,52 EUR/384.703,76 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, od dospijeća pa do plateža.

2. Nadalje, tužitelj u tužbi dalje navodi da je Vlada Republike Hrvatske dana 23. prosinca 2014. donijela Odluku o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama Republike Hrvatske, da je čl. II. te odluke tužitelj je određen nositeljem realizacije projekta sanacije klizišta, a člankom IV. Odluke je određeno da će tuženik osigurati sredstva u visini od 30.000.000,00 kn u svrhu realizacije projekta, da se tužitelj tijekom 2016. godine obratio tuženiku sa 18 zahtjeva za sklapanje ugovora o financiranju radova na sanaciji klizišta.

3. Tužitelj dalje u tužbi navodi da se tijekom 2016. godine obratio tuženiku sa 18 zahtjeva za sklapanje ugovora o financiranju radova na sanaciji klizišta, da je za četiri klizišta, odnosno Ž., M., N. i B. je FOND sa HC-om sklopio

ugovore o financiranju 2016. godine te je FOND za ta klizišta isplatio HC-u utrošena sredstva, time da je za četrnaest klizišta - J., P. D., P., H.

D., V. V., Z. ulica, Z. B., C. Z.,

Đ. J., B. I.. i II., K., O. D., D., Š.

F. je tužitelj podnio tuženiku zahtjeve za sklapanjem ugovora o financiranju tijekom 2016. godine, a koje navode tužitelj dokazuje dostavljenim dopisima tužitelja, da se tuženik na zahtjeve tužitelja za sklapanjem ugovora za gore navedena klizišta nije posebno očitovao, već se općenito očitovao po pitanju provedbe Odluke Vlade Republike Hrvatske dopisima od 02. kolovoza 2016., 20. listopada 2016. i 31. listopada 2017., na način da nema sredstava za financiranje troškova sanacije klizišta, nakon čega se tužitelj nije više tuženiku obraćao sa zahtjevima sa sklapanjem ugovora o financiranju, a s obzirom da se tuženik izjasnio da ne želi financirati radove, te je tužitelj sam financirao radove te u ovom postupku potražuje iznos troškova koje je imao na sanaciji klizišta „T. vrh“ na nerazvrstanoj cesti na području grada K..

4. Nadalje, tužitelj je u tužbi naveo da je za izvođenje radova sanacije klizišta „T. vrh“, ishodio Suglasnost Ministarstva KLASA: UP/I-351-03/16-

02/39, URBROJ: 517-06-2-2-16-2 od 06. svibnja 2016., Suglasnost Ministarstva KLASA: 350-05/16-01/275, URBROJ: 530-05-3-2-

2-16-2 od 03. lipnja 2016., te da je tužitelj o svom trošku izvršio projekt sanacije (radovi, nadzor i plaćanje istih) klizišta „T. vrh“, a za za izvođenje radova i za usluge nadzora za sanaciju klizišta platio iznos 424.158,57 kn te taj iznos tužitelj potražuje od tuženika, sa zateznim kamata od dana plaćanja zadnjeg iznosa.

5. Zaključno, u tužbi tužitelj je naveo da su u predmetnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu pravila o stjecanju bez osnove jer je tuženik stekao korist time što je tužitelj izvršio financiranje projekta sanacije klizišta „T. vrh“ umjesto tuženika. Navedena korist se sastoji u činjenici da tuženik nije platio što je bio dužan platiti temeljem Odluke Vlade republike Hrvatske iz točke 1. tužbe. Također, tužitelj smatra da u predmetnom slučaju mogu primijeniti i odredbe ZOO-a o poslovodstvu bez naloga kao i da valja primijeniti članak 1119. ZOO-a, time da je tužitelj uz tužbu dostavio kopiju Suglasnostu Ministarstva KLASA:

350-05/16-01/275, URBROJ: 530-05-3-2-2-16-2 od 03. lipnja 2016. (list 4-spisa), kopiju Odluke o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama Republike Hrvatske, Klasa: 022-03/14-04/518, Urbroj: 50301-05/18-14-2. (list 7-8 spisa), kopiju dopisa tužitelja od dana 20. srpnja 2016. (list 25-40 spisa), kopiju dopisa od 5. listopada 2016. (list 13-24 spisa), kopiju dopisa tuženika od 20. listopada 2016. (list 9 spisa), kopiju Okončane sitacije 15-1-1- za ivedene radove od 28. ožujka 2017. (list 50-52 spisa), kopiju Suglasnosti Ministarstva KLASA: UP/I-351-

03/16-02/39, URBROJ: 517-06-2-2-16-2 od 06. svibnja 2016. (list 59-60 spisa), kopiju Zapisnika od primopredaji i okončanom obračunu radova , sanacija klizišta T. vrh u gradu K. (list 61-63 spisa), kopiju ZAPISNIKA od dana 22. ožujka 2017. sastavljen o okončanom obračunu izvedenih usluga za kompletan nadzor (list 64-65 spisa), kopiju ugovora o javnoj nabavi sačinjen između tužitelja i MB T.

d.o.o. K., (list 66-82 spisa).

6. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te poriče osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, da je tužitelj pod točkom 1. svoje tužbe naveo da je dana 23. prosinca 2014. Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o postupku realizacije projekata sanacije klizišta na cestama u R. H., Klasa: 022-03/14-04/518, URBROJ: 50301-05/18-14-2, (dalje:

Odluka Vlade), te da su čl. II. predmetne odluke H. ceste d.o.o. određene nositeljem odnosno investitorom realizacije projekta sanacije klizišta, dok je čl. IV. Odluke Vlade određeno, da je Fond u

obvezi osigurati sredstva u iznosu od 30.000.000,00 kuna u svrhu realizacije projekta,

što čini 100% cjelokupne vrijednosti građevinskih radova, stručnog nadzora i kontrolnih ispitivanja, time da je tužitelj u svom očitovanju propustio upozoriti na odredbu sadržanu u st. 2, točke IV. Odluke Vlade, u kojoj je navedeno da se Fond, obvezuje, temeljem navedene odluke sklopiti

odgovarajuće ugovore s društvom H. ceste d.o.o. o financiranju projekta iz točke

I. Odluke Vlade, odnosno da obveza proizlazi iz Odluke Vlade za Fond, tuženika u ovoj pravnoj stvari, jet da osigura

financijska sredstva i da sklopi odgovarajuće ugovore sa tužiteljem, iz čega proizlazi da tužitelj i tuženik nisu sklopili ugovor u vezi sanacije klizišta „T. vrh' na nerazvrstanoj cesti na području grada K., slijedom čega za tuženika nije nastala obveza naknade troškova radi sanacije klizišta „T. vrh“ na nerazvrstanoj cesti na području grada K., odnosno tuženik smatra da nije sporna činjenica da ugovor nije sklopljen, te se pozvao na odredbu čl. čl. 20 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), koja određuje da obveze nastaju na osnovi pravnih poslova, prouzročenjem štete; stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papiratime da obveze mogu nastati i na osnovi odluke suda ili druge javne vlasti, slijedom čega tužitelj svojom tužbom traži da mu tuženik isplati innoš od 424.158,57 kuna koji potražuje u ovom postupku.

7. Nadalje, u odgovoru na tužbu tuženik je osporio promišljaje tužitelja vezano za primjenu odredbe čl. 1119. ZOO-a, smatrajući da je opća pretpostavka nastanka, takvog obveznopravnog odnosa povećanje imovine na jednoj strani, ''umanjenja" imovine na drugoj strani, zatim kauzalna povezanost između umanjenja imovine na jednoj i povećanja imovine na drugoj strani, nepostojanje odgovarajuće osnove, te konačno da činidba zbog koje je došlo do promjene u imovini ne bi smjela biti štetna radnja.

8. Isto tako, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da ugovor s tužiteljem u vezi sanacije klizišta „T. vrh“ na nerazvrstanoj cesti na području grada K., nije sklopljen te je neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova s osnove provedene sanacije, te je pored osporavanja tužbenog zahtjeva tuženik istaknuo i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika, smatrajući da okolnost što između tužitelja i tuženika nije zasnovan obvezno-pravni odnos opravdava tvrdnje da tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

9. U podnesku od dana 5. svibnja 2022. tuženik je dopunio odgovor na tužbu te naveo da dopunjuje svoje navode te naveo da je djelatnost Fonda

obuhvaća poslove u vezi financiranja

pripreme, provedbe i razvoja programa i projekata i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unapređivanja okoliša i u području energetske učinkovitosti i korištenju obnovljivih izvora energije, je Vlada R. H.

donijela je dana 23. prosinca 2014. godine Odluku o postupku realizacije projekata sanacije klizišta na cestama u R. H., KLASA: 022-03/14-04/518,

URBROJ: 50301-05/18-14-2 (dalje: Odluka Vlade) zbog mogućnosti sudjelovanja Fonda u financiranju projekata sanacije klizišta na cestama u Republici Hrvatskoj, da je u skladu s odredbom sadržanom u čl. II. citirane odluke Odluke tužitelj određen nositeljem odnosno investitorom realizacije projekta sanacije klizišta, dok je u skladu sa odredbom sadržanom u čl. IV. Odluke Vlade određeno, da je Fond u obvezi osigurati sredstva u iznosu od 30.000.000,00 kn iz

viška prihoda za 2013. godinu, što čini 100% ukupne vrijednosti građevinskih radova, stručnog nadzora i kontrolnih ispitivanja, da je tuženik Fond se temeljem Odluke Vlade obvezan sklopiti odgovarajuće ugovore s društvom H. ceste d.o.o. o financiranju projekata sanacije klizišta na cestama u R. H., da su od 18 zahtjeva u 9

sklopljeni odgovarajući ugovori te su tužitelju isplaćena sredstva utrošena za provedene sanacije, da preostalih 9 zahtjeva za sklapanje ugovora o financiranju radova na sanaciji klizišta tuženik nije prihvatio jer H. ceste d.o.o. nisu dostavile potpunu dokumentaciju, time da su H. ceste d.o.o. propustile su naime dostaviti

Fondu svu dokumentaciju propisanu Odlukom Vlade i to konkretno, sporazume sklopljene sa upraviteljima cesta kojima se imaju regulirati postupci realizacije odabranih projekata, time da se sa zahtjevom koji se odnosi na financiranje sanacije klizišta „T. vrh" na nerazvrstanoj cesti na području grada K., tužitelj nije prije podnošenja tužbe obratio na tuženika sa zahtjevom za sklapanje ugovora o financiranju radova na sanaciji klizišta, već je ustao tužbom radi isplate.

10. Isto tako, u svom očitovanju tuženik je istaknuo prigovor zastare, pozivajući se na odredbu čl. 228 Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 126/2021), kojom je određeno da su međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklapa trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, time da u ovom postupku tužitelj, trgovačko društvo H. ceste d.o.o., pozivom na ranije navedenu Odluku Vlade

RH o postupku realizacije projekata sanacije klizišta na cestama u R. H.,

Klasa: 022-03/14-04/518, URBROJ: 50301-05/18-14- 2, od 23. prosinca 2014., od tuženika, Fonda potražuje naknadu za izdatke učinjene u vezi sanacije klizišta „T. vrh“ na nerazvrstanoj cesti na području

grada K., time da iz dostavljenih isprava proizlazi da je zadnje plaćanje tužitelj izvršio, dana 13. svibnja 2017., da je tužba podnesena u prosincu 2021. godine, dok je zastara tužiteljevog potraživanja nastupila najkasnije protekom tri godine od dana zadnjeg plaćanja, dakle dana 14. svibnja 2020.

11. Među strankama u ovom postupku sporno je da li je tuženik u obvezi platiti utuženi iznos. 12. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze čitanjem spisu priležeće dokumentacije koje je tužitelj dostavio uz tužbu, time da je u ovom postupku tuženik sudjelovao na način da je dostavio odgovor na tužbu, i dopunu odgovora na tužbu, bez dostave bilo kakvim pisanih dokaza, te je odluka donesena temeljem dokumentacije dostavljene uz tužbu.

13. Izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan. 14. U postupku nije sporno da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama Republike Hrvatske, klasa: 022-03/14- 04/518 od 23. prosinca 2014. (list 7-8 spisa), da je Čl. II. Odluke o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H. određeno je da se tužitelj

određuje za nositelja realizacije projekta sanacije klizišta u R. H.. Da je

čl. III. Odluke o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama Republike Hrvatske određeno je da se tužitelj zadužuje donijeti odluku o prioritetnim kapitalnim ulaganjima/projektima na cestama u R. H. (čl. III. st. 1.), da je tužitelj

dužan pribaviti sanacijske programe na temelju kojih će provesti žurne mjere sanacije klizišta (čl. III. st. 3.), te da će Ministarstvo i Ministarstvo izdati potrebne suglasnosti na pribavljene sanacijske programe (čl. III. st. 4.).

15. Nadalje, odredbom Čl. IV. st. 1. Odluke o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H. određeno je da je tuženik u svrhu realizacije projekta sanacije klizišta u obvezi osigurati sredstva u iznosu od 30.000.000,00 kn iz viška prihoda za 2013. godinu, što čini 100% ukupne vrijednosti građevinskih radova, stručnog nadzora i kontrolnih ispitivanja, a Čl. IV. st. 2. Odluke o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H. određeno je da je tuženik

obvezan temeljem te Odluke sklopiti odgovarajuće ugovore s tužiteljem o financiranju projekta sanacije klizišta na cestama u R. H..

16. Sukladno navedenoj Odluci Vlade Republike Hrvatske o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H., tužitelj je nositelj projekta sanacije klizišta na cestama u Republici Hrvatskoj, dužan je odrediti prioritetne projekte za sanaciju te pribaviti sanacijske programe na temelju kojih će se provesti mjere sanacije klizišta, a na koje sanacijske programe nadležno ministarstvo daje suglasnost.

17. Tuženik je na temelju navedene Odluke Vlade Republike Hrvatske o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H. dužan osigurati

sva potrebna sredstva za provedbu projekta, odnosno 30.000.000,00 kn, što čini 100%

ukupne vrijednosti građevinskih radova, stručnog nadzora i kontrolnih ispitivanja. Tuženik je također obvezan sklopiti odgovarajuće ugovore s tužiteljem o financiranju projekta sanacije klizišta na cestama u R. H..

18 .Prema odredbi čl. 31. st. 1. Zakona o Vladi Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 150/11) Vlada donosi odluke, rješenja i zaključke o pitanjima koja se ne uređuju uredbama. Prema odredbi čl. 31. st. 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske Odlukom se uređuju pojedina pitanja iz nadležnosti Vlade ili određuju mjere, daje suglasnost ili potvrđuju akti drugih tijela i pravnih osoba, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne donosi propis, odnosno, u skladu s navedenim odredbama Odluka Vlade Republike Hrvatske nije propis, pa niti podzakonski propis, već se odlukama odlučuje o pitanjima o kojima se ne donosi propis.

19. Iz suglasnosti Ministarstva, klasa: UP/I 351-03/16-02/39 od

6. svibnja 2016. (list 59 spisa) proizlazi da je to ministarstvo sukladno čl. III. st. 4. Odluke o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H. dalo suglasnost za sanacijski program sanacije klizišta T. V. na nerazvrstanoj cesti na području grada K. (toč I) na nerazvrstanoj cesti na području O. K., koji je izradila tvrtka U. T. d.o.o. iz

Z., u ožujku 2016.

20. Iz tužiteljevih dopisa proizlazi da je tužitelj tijekom 2016. godine dostavio tuženiku više dopisa kojima je tražio sklapanje ugovora o financiranju projekta sanacije klizišta za više cesta na području R. H..

21. Iz tuženikovog dopisa klasa: 351-01/14-01/93 od 31. listopada 2017. (list 5 spisa) proizlazi da je tuženik dostavio isti dopis tužitelju i u njemu naveo kako je u financijskom planu tuženika za 2016. godinu i projekciji plana za 2017. i 2018. godinu za sanaciju klizišta planirano 9.000.000,00 kn, da tuženik u 2016. godini neće ostvariti planirane prihode pa neće moći realizirati niti planirane rashode, da će stoga ispuniti preuzete obveze iz ugovora o financiranju projekta sanacije klizišta Ž., dok nije u mogućnosti preuzimati daljnje ugovorne obveze koje se odnose na financiranje preostalih lokacija sanacija klizišta, kao i da će tuženik zatražiti od Vlade R. H. da ga oslobodi daljnje obveze financiranja jer tuženik ne ostvaruje namjenske prihode za financiranje takve vrste projekta.

22. Dakle, tuženik je povodom zahtjeva tužitelja za sklapanjem ugovora o financiranju projekta sanacije klizišta naveo da te projekte neće financirati jer za to nema sredstava.

Uzimajući u obzir takav odgovor, to nije odlučno što tužitelj nije podnio zahtjev tuženiku za sklapanje ugovora o financiranju predmetnog projekta sanacije klizišta „T. vrh"

na nerazvrstanoj cesti na području grada K., već ga je podnio za druge projekte,

jer je iz dopisa tuženika vidljivo da više neće financirati niti jedan projekt sanacije klizišta budući da za to nema sredstava

23. S obzirom na navode iz tuženikovog dopisa kako nema sredstava za financiranje,

ovdje valja istaknuti da je Odlukom Vlade R. H. o postupku realizacije

projekta sanacije klizišta na cestama R. H. u čl. IV. st. 1. određeno da

će tuženik osigurati sredstava za sanaciju klizišta u ukupnom iznosu od 30.000.000,00

kn z viška prihoda za 2013. godinu. U spisu nema podataka o tome što je tuženik, čiji jedini osnivač je R. H., učinio s tim viškom prihoda za 2013. godinu kojeg je trebao iskoristiti isključivo za financiranje projekta sanacije klizišta, odnosno nema podataka na što je to točno tuženik utrošio ta sredstva i zbog kojih razloga, umjesto da ih iskoristi za financiranje predmetnog projekta do punog iznosa od 30.000.000,00 kn, kako je to određeno čl. IV. st. 1. Odluke V. R. H. o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H..

24. Iz ugovora o izvođenju radova proizlazi da je tužitelj kao naručitelj sklopio ugovor s MB T. d.o.o., K. 02. kolovoza 2016. (list 66-82 spisa) kao

izvođačem 23. svibnja 2016., time da je predmet ugovora je izvođenje radova sanacije klizišta na nerazvrstanoj cesti T. V., (čl. 1. tog ugovora), da je Čl. 2. st. 1. i 3. tog ugovora ugovorena je cijena radova u iznosu od 456.013,75 kn (364.811,00 kn i PDV 91.202,75) te je određeno da će se konačna cijena radova utvrditi prema stvarno izvedenim količinama radova ovjerenih u građevinskoj knjizi i jediničnim cijenama iz ugovornog troškovnika.

25. Iz Zapisnika o primopredaji i okončanom obračunu radova na sanaciji klizišta (list 61-63 spisa), te Zapisnika o primopredaji i okončanom obračunu stručnog nadzora na sanaciji klizišta od dana 22. ožujka 2017. (list 64-65 spisa) utvrđeno je da je izvođač radova izveo radove na sanaciji tog klizišta u vrijednosti od 364.811,00 kn, te da je izvedeno manje radova u iznosu od 152,43 kn, time da su Zapisnika o primopredaji i okončanom obračunu radova na sanaciji klizišta su potpisali naručitelj, izvođač i nadzorni inženjer i u njemu je izričito navedeno da su izvedeni svi ugovoreni radovi te da u pogledu istih nisu uočeni nedostaci, time da visina tužbenog zahtjeva među strankama nije niti sporna.

26. Obzirom se činjenica da su radovi izvedeni i vrijednost izvedenih radova može se utvrditi na temelju navedenih zapisnika te uzimajući u obzir okolnost da visina tužbenog zahtjeva među strankama nije niti sporno, nije bilo potrebno izvođenje građevinskog vještačenja zbog čega je sud taj dokazni prijedlog tužitelja odbio sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a.

27. Na temelju bankovnih izvadaka utvrđeno je da je tužitelj izvođačima, na ime troškova za izvođenje radova na sanaciji klizišta platio utuženi iznos (list 42-49 spisa), a ovo zaključno s datumom 27. travnja 2017.

28. U spisu priležećim bankovnim izvatcima i potvrdama o izvršenim nalozima navedena je svrha plaćanja pojedinih uplata te je vidljivo da se radi o uplatama za radove za predmetni projekt sanacije klizišta, a tuženik tijekom postupka nije niti osporavao činjenicu da je tužitelj izvršio plaćanje cijene za sve izvedene radove i uslugu nadzora pa je sud na temelju navedenih isprava utvrdio da je tužitelj izvršio navedena plaćanja.

29. Činjenica da je tužitelj izvršio plaćanja i kada je svako plaćanje izvršeno može se utvrditi na temelju navedenih isprava pa nije bilo potrebno izvođenje financijskog vještačenja zbog čega je sud taj dokazni prijedlog tužitelja odbio sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a.

30. Sud smatra da tužitelj pogrešno smatra da je time došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

31. U konkretnom slučaju tuženik je odbio sklopiti ugovor o financiranju projekta sanacije klizišta s tužiteljem, ali time nije došlo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika. Tužitelj je platio cijenu izvođenja radova izvođačima radova te nije došlo ni do kakvog prijelaza tužiteljeve imovine u imovinu tuženika. Zbog toga nisu ispunjene pretpostavke za vraćanje stečenog bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a, kako to smatra tužitelj.

32. Pogrešno tužitelj smatra da se radi o izdatku za drugog u smislu odredbe čl. 1119. ZOO-a. Odredbom čl. 1119. ZOO-a propisano je tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

36. Sukladno navedenoj odredbi o izdatku za drugog s posljedicom prava zahtijevati naknadu od njega radi se samo u situaciji ispunjenja nečije zakonske obveze. Tuženik nema zakonsku obvezu financirati projekt sanacije klizišta je ta konkretna obveza nije za tuženika propisana niti jednim zakonom.

33. Odluka Vlade Republike Hrvatske o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H. od 23. prosinca 2014. kojom je određeno da je tuženik

dužan sklopiti ugovor o financiranju s tužiteljem nije zakon, a niti podzakonski propis jer prema odredbi čl. 31. st. 1. i 31. st. 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske odluke Vlade nisu propis, već se njima odlučuje o pitanjima o kojima se ne donosi propis.

34. Obveza tuženika financirati projekt sanacije klizišta ne proizlazi izravno niti iz odredbi Zakona o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ("Narodne novine" broj: 107/13, 144/12). Čl. 19. tog Zakona propisano je za koje svrhe se koriste sredstva

Fonda, a prema čl. 20. st. 1. tog Zakona sredstva Fonda daju se pravnim i fizičkim osobama, korisnicima sredstava, radi financiranja namjena utvrđenih člankom 19. toga

Zakona, putem zajmova, subvencija, pomoći i donacija na temelju javnog natječaja koji objavljuje Fond. Dakle, ne postoji obveza financirati predmetni projekt sanacije klizišta koja bi proizlazila izravno iz zakona pa se ne radi o zakonskoj obvezi, već osnova može biti u nekom drugom pravnom odnosu. Zbog toga nisu ispunjene pretpostavke po osnovi izdataka za drugog u smislu čl. 1119. ZOO-a.

35. Pogrešno tužitelj smatra da se radi o poslovodstvu bez naloga. Odredbom čl. 1121. ZOO-a propisano je da se obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi. Tužitelj nije obavio nikakav posao za tuženika. Obveza tuženika iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H. od 23. prosinca 2014. je sklopiti ugovor o financiranju projekta klizišta s tužiteljem, a ne sklapati ugovore s izvođačima radova i plaćati cijenu izvođačima radova. Prema predmetnoj Odluci Vlade Republike Hrvatske tužitelj je nositelj/investitor projekta te je tužitelj kao investitor, dakle, u svojstvu naručitelja sklopio ugovore s izvođačima za izvođenje radova na sanaciji objekta. Obveza naručitelja iz tih ugovora je platiti cijenu izvođačima, što je tužitelj i učinio. Dakle, time tužitelj nije obavio nikakav tuženikov posao pa da bi se radilo o poslovodstvu bez naloga, već je obavio svoj posao kao investitor. Obveza tuženika iz Odluke Vlade Republike Hrvatske je sklopiti ugovor o financiranju s tužiteljem, a ne izvesti radove sanacije ili sklapati ugovore s izvođačima radova, pa tužitelj nije obavio nikakav posao za tuženika u smislu poslovodstva bez naloga.

36. Odluka Vlade Republike Hrvatske o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H. od 23. prosinca 2014. ne stvara međusobni pravni

odnos između tužitelja i tuženika, već stvara pravni odnos između R. H.

i tužitelja i R. H. i tuženika. Tom Odlukom R. H. naložila

je tužitelju, čiji osnivač je R. H., da bude investitor projekta, a tuženiku,

čiji osnivač je također R. H., da sklopi ugovore o financiranju projekta s

tužiteljem. Tuženik nije postupio u skladu s Odlukom Vlade Republike o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H. jer nije sklopio ugovore o financiranju, čime može postojati odgovornost tuženika prema R. H..

37. Tužitelj je postupio u skladu s Odlukom Vlade Republike Hrvatske o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H. jer je kao investitor

sklopio ugovore o izvođenju radova radi sanacije klizišta te platio cijenu izvođačima radova. Vlada Republike Hrvatske je predmetnom Odlukom odredila da će osigurati financiranje tužitelju za provođenje tog projekta putem Fonda. Stoga, odgovornost za financiranje projekta prema tužitelju je

preuzela R. H. donoseći Odluku Vlade Republike Hrvatske o postupku

realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H.. Kako to

financiranje nije izvršeno, to može postojati odgovornost R. H. za štetu

prema tužitelju, a ne odgovornost tuženika za štetu prema tužitelju.

38. Odlukom Vlade Republike Hrvatske o postupku realizacije projekta sanacije klizišta na cestama R. H. određeno je da će tuženik sklopiti ugovor o

financiranju s tužiteljem. Tužitelj u ovom postupku ne traži sklapanje tog ugovora, a ne postoji pravna osnova za isplatu iznosa po osnovi troškova koje je tužitelj imao u izvođenju projekta sanacije T. V. pa je tužbeni zahtjev prema tuženiku neosnovan.

39. U odnosu na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, za koji sud smatra da je neosnovan, i prigovor zastare, za koji sud smatra da je osnovan sud nije posebno obrazlagao svoj stav, obzirom da je tužbeni zahjtev tužitelja odbijen zbog neosnovanosti, te da nije bilo potrebno posebno obrazlagati navedene prigovore

tuženika, obzirom da nisu odlučujući za odluku o osnovanosti, odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu, 6. ožujka 2023.

Sudac

Hrvoje

Lukšić,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.