REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-104/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja S. m. iza G. d. o. o. u stečaju, kojeg zastupa stečajni upravitelj M. Z., iz R., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na promet nekretninama, 6. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II410-20/22-01/845, URBROJ: 513-04-22-2 od 21. prosinca 2022. i privremenog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag, KLASA: UP/I-410-20/22-01/1596, URBROJ: 513-007-18-03-22-03 od 9. studenog 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim privremenim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag, KLASA: UP/I-410-20/22-01/1596, URBROJ: 513-007-18-03-22-03 od 9. studenog 2022., tužitelju je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 4.423.766,05 kn, te porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 22.188,30 kn/29.356,73 eura.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-410-20/22-01/845, URBROJ: 513-04-22-2 od 21. prosinca 2022., odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja, te u tužbi, u bitnome navodi da je u konkretnom slučaju, nastanak porezne obveze propisan Zakonom o porezu na promet nekretnina koji propisuje da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla kojim se stječe nekretnina i budući da je porezna obveza nastala 2007., da je zastara prava na utvrđenje porezne osnove počela teći 2008. Kada se uzme u obzir da su pobijana rješenja donesena 2022., a zastarni rok iznosi šest godina, da je razvidno da porezno tijelo nije moglo donijeti rješenje o utvrđenju poreza na promet nekretnina, te se poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Iako je trenutak saznanja poreznog tijela za poreznu obvezu tužitelja nebitan prema odredbama Općeg poreznog zakona, tužitelj će se, opreza radi, samo kratko referirati na navedeni stav Porezne uprave, te navodi kako su prednik tužitelja i društvo P.-S. T. P. d. d. 2007. zaključili su ugovor o kupoprodaji nekretnine k. č. k. o. U, ali da društvo P. T. P. d. d. nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao vlasnik pa da je 2012. pokrenulo postupak radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini protiv RH i G. U., a prednik tužitelja da je sudjelovao kao umješač na strani tužitelja. Rješenjem tadašnjeg Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu posl.br. P-… od 8. travnja 2014. sud je dopustio predniku tužitelja da u navedenom postupku sudjeluje kao umješač na strani tužitelja, te da je dakle država 2014. postala upoznata s kupoprodajnim ugovorom iz 2007. temeljem kojeg je tužitelju razrezan osporavani porez na promet nekretnina. Navodi kako je neshvatljivo da sada RH (porezno tijelo) tvrdi da nije znala za kupoprodajni ugovor nekretnine koja je predmet oporezivanja kada je taj isti ugovor 2014. dostavljen u sudski spis u parničnom postupku u kojem je RH bila stranka (tuženik), pa da je stoga nužno i morala znati za postojanje predmetnog ugovora jer sukladno odredbi iz članka 206. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, da se podnesak umješača dostavlja objema parničnim strankama. Isto tako, u presudi Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu da se navodi sljedeće: „Rješenjem posl.br. P-… od 08. travnja 2014. godine sud je dopustio trgovačkom društvu G. d.o.o. da u postupku sudjeluje kao umješač na strani tužitelja obzirom da je sa tužiteljem prije pokretanja ovog postupka sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine (ugovor o kupoprodaji nekretnine od 25.05.2007. na listu 9 do 12 spisa) čime je utvrđeno postojanje njegovog interesa za sudjelovanje u ovoj parnici.“ Ističe kako se ugovor od 25. svibnja 2007. nalazi u sudskom spisu Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu posl.br. P-… još od 2014., a stranka (tuženik) u navedenom postupku da je bila Republika Hrvatska. Iz svega navedenog da jasno proizlazi da je RH znala za postojanje predmetnog ugovora još 2014., pa kada bi se i uzeo kao ispravan stav poreznog tijela da zastara počinje teći od dana saznanja poreznog tijela za poreznog obveznika i poreznu obvezu koju treba utvrditi, a koji stav je pravno neosnovan iz prethodno navedenih razloga, da to ne bi promijenilo na stvari da je u ovom postupku nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze jer da bi zastara prava na utvrđenje porezne obveze u tom slučaju, počela teći od 1. siječnja 2015., a nastupila bi 1. siječnja 2022., te stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te je predložio da se tužba odbije kao neosnovana, a koji odgovor po svom sadržaju nije tražio dodatno očitovanje tužitelja.

5. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a stranke nisu inzistirale na održavanju rasprave, Sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je na temelju članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 dalje: ZUS) i odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, u nastavku teksta: OPZ), koji člankom 197. propisuje da će se postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.), osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., dovršiti prema odredbama toga Zakona (stavak 1.). Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona (stavak 2.).

8. Odredbom članka 108. OPZ-a, propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima (stavak 2.).

9. Odredbom članka 109. stavak 2. i 3. OPZ-a, propisano je da na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti prvostupanjska porezna tijela do donošenja i dostave poreznog rješenja. Na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi

10. Odredba članka 26. OPZ-a propisuje da prava i obveze iz poreznodužničkog odnosa prestaju plaćanjem, prijebojem, otpisom, zastarom i u drugim slučajevima određenima ovim Zakonom.

11. Odredbom članka 6. stavak 1. i 2. OPZ-a, propisano je da je porezno tijelo dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa. Porezno tijelo dužno je utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo.

12. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je kupoprodajnim ugovorom sklopljenim 25. svibnja 2007. tužitelj stekao u vlasništvo nekretninu k. č. br. 5.. zk. ul. 1…, k. o. U, kuća i dvorište s 2086 m[2] na kojoj se nalazi zidani objekt površine 33,94 m[2] , 10 montažnih kućica površine 32,29 m i 2 montažne kućice površine 20,52 m[2] . Navedeni promet poreza na promet nekretnina nije nikada prijavljen

Poreznoj upravni, niti je ugovor ovjeren kod javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj, niti je izvršen prijenos vlasništva u zemljišnim knjigama. Stoga je poslan poziv tužitelju da prijavi promet nekretnina, što je isti i učinio 8. studenog 2022., kojom prilikom je dostavio ovjereni kupoprodajni ugovor od 25. svibnja 2007. i tabularnu izjavu od 17.

studenog 2021.

13. Iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga je utvrđeno da je P. s. t. p. d. d., upisan kao vlasnik predmetne nekretnine tek rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje – Buie od 28. listopada 2020., a kao osnov stjecanja nekretnine predstavlja presuda Visokog trgovačkog suda, poslovni broj: Pž-… od 3. prosinca 2019. i potvrda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj: 4 Pu P-… od 3. prosinca 2019. Do naprijed navedene pravomoćne presude, naprijed spomenuto društvo je imalo samo pravo korištenja te nekretnine.

14. Obzirom da je porezno tijelo saznalo za predmetni promet nekretnina tek po dobivenom rješenju o uknjižbi od 25. lipnja 2022., zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počela je teći 1. siječnja 2023., što znači da do donošenja prvostupanjskog rješenja nije nastupila apsolutna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na promet nekretnina.

15. Zaključkom sjednice sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske održane dana 8. prosinca 2016., broj: 6 Su-478/2016-4 odlučeno je da se ostaje kod zaključka sjednice sudaca Upravnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2001.

16. Na sjednici sudaca Upravnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2001. bio je donesen zaključak da je za utvrđivanje apsolutnog roka zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze mjerodavno kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu.

17. Dakle, prema ustaljenom stajalištu zauzetom na sjednici sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u situaciji kad je porezni obveznik dužan poreznom tijelu sam prijaviti nastanak porezne obveze, kao što je u slučajevima stjecanja nekretnina, zastarni rok za utvrđivanje porezne obveze ne može početi teći prije nego što je porezno tijelo saznalo za nastanak porezne obveze. Ovo iz razloga što je kod stjecanja nekretnina, bilo da se stječu temeljem kupoprodajnog ugovora, bilo ugovora o darovanju, bilo na temelju odluka državnih tijela, obveza obavješćivanja poreznih tijela uvijek na strani stjecatelja nekretnina. Stoga je, nepodnošenjem poreznih prijava u zakonom propisanom roku, moguća zlouporaba prava na štetu javnog interesa. Navedeno proizlazi iz odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3882/22-2 od 1. veljače 2023.

18. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud nalazi da prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nisu osnovani i nemaju utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Posljedično tome, Sud zaključuje da pobijanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke.

19. Odluka o troškovima ovog upravnog spora (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove, slijedom čega je, s obzirom da je tužitelj izgubio spor, postavljeni zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova spora valjalo odbiti.

U Rijeci 6. ožujka 2023.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).