R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: 26 Povrv-6/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja B.p. d.o.o., S.B., OIB..., zastupanog po punomoćniku po zaposlenju A.Č., diplomiranom pravniku, protiv tuženika E.S. iz S.B., OIB..., radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave u nazočnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja A.Č., diplomiranog pravnika i zamjenice punomoćnika tuženika R.K.K., odvjetnice u S.B., zaključene 2. veljače 2023., nakon javne objave presude, 6. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika M.L. iz S.B., poslovni broj Ovrv-450/2021 od 20. prosinca 2021., u dijelu kojim se nalaže tuženiku E.S. iz S.B., OIB..., da tužitelju B.p. d.o.o., S.B., OIB..., namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 319,48 eur/2.407,14 kuna[1] (tri stotine devetnaest eura četrdeset osam centi/dvije tisuće četiri stotine sedam kuna četrnaest lipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 37,49 eura/282,44 kuna od 16. prosinca 2020.,

- na iznos od 47,58 eura/358,50 kuna od 16. siječnja 2021.,

- na iznos od 54,22 eura/408,50 kuna od 16. veljače 2021.,

- na iznos od 47,81 eura/360,25 kuna od 16. ožujka 2021.,

- na iznos od 43,23 eura/325,69 kuna od 16. travnja 2021.,

- na iznos od 36,06 eura/271,68 kuna od 16. svibnja 2021.,

- na iznos od 26,55 eura/200,04 kuna od 16. lipnja 2021.,

- na iznos od 26,55 eura/200,04 kuna od 16. srpnja 2021.,

do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun tužitelja broj (IBAN) H…, model …, poziv na broj …, sve u roku od 8 (osam) dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M.L. iz S.B., poslovni broj Ovrv-450/2021 od 20. prosinca 2021., u dijelu kojim je naloženo tuženiku E.S. iz S.B., OIB..., da plati tužitelju B.p. d.o.o., S.B., OIB..., trošak ovršnog postupka u iznosu od 125,00 kuna (stotinu dvadeset pet kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. III Nalaže se tuženiku E.S. iz S.B., OIB..., da tužitelju B.p. d.o.o., S.B., OIB..., naknadi troškove postupka u iznosu od 29,86 eura/225,00 kuna[1] (dvadeset devet eura osamdeset šest centi/dvije stotine dvadeset pet kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja, odnosno od 6. ožujka 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika E.S. iz S.B., OIB..., za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 75,49 eura/568,75 kuna[1] (sedamdeset pet eura četrdeset devet centi/pet stotina šezdeset osam kuna sedamdeset pet lipa), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio javnom bilježniku M.L. iz S.B., prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 319,48 eur/2.407,14 kuna[1] prema pojedinačno utuženim računima sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose glavnice prema svakom pojedinačnom računu počev od njegova dospijeća pa do isplate te troškova ovršnog postupka u iznosu od 125,00 kuna.

1.1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-450/2021 od 20. prosinca 2021. određena je ovrha općenito na imovini tuženika radi naplate novčane tražbine tužitelja iz točke I sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

1.2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je u otvorenom zakonskom roku izjavio prigovor, stoga je sud temeljem odredbe članka 58. stavka 3. u svezi s odredbom članka 287. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu: OZ), rješenjem od 17. siječnja 2022. poslovni broj: 10 Povrv-6/2022-2, stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru, sada odgovoru na tužbu, navodi da se u periodu za koji ga se tereti nitko nije nalazio u predmetnoj nekretnini (stanu) te da je od tužitelja tražio obračun potrošnje plina i obrazloženje zbog čega su iznosi na računima toliki koliki jesu obzirom da nije bilo potrošnje, ali da obrazloženje nije dobio.

3. Podneskom od 10. veljače 2022. tužitelj se očitovao na navode prigovora, sada odgovora na tužbu te je u bitnome istaknuo da se svaki račun za toplinsku energiju sastoji od tri dijela i to troškova isporučene toplinske energije za grijanje, troškova isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode (ukoliko zgrada ima toplu vodu) i troška snage, sukladno Pravilniku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine, broj:99/14, 27/15, 124/15, dalje u tekstu: Pravilnik). Nadalje da sukladno navedenom Pravilniku postoje osnovni modeli načina obračuna troškova isporučene toplinske energije za grijanje, troškova isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode i troška snage.

3.1. U odnosu na trošak snage prema člankom 5. stavkom 1. Pravilnika propisani su "model 1S" koji se primjenjuje kada postoji podatak o snazi samostalne uporabne cjeline prema proračunu toplinskog opterećenja primjenom važeće norme te "model 2S" gdje se snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Snaga samostalne uporabne cjeline određuje se primjenom jednog ili kombinacijom osnovnih modela za raspodjelu iz stavka 1. ovoga članka. U konkretnom slučaju tužitelj navodi da tuženik nema točno izračunatu priključnu snagu te se primjenjuje "model 2S" tj. umnožak 50W po metru kubnom. Navodi da je iz dostavljenih računa vidljivo da tuženik ima volumen od 160,03 m3, a umnoškom 50*160,03 m3 dobije se snaga samostalne uporabne cjeline koja iznosi 8,002 kW. Cijena naknade vidljiva je iz računa, a iznosi 20 kn/kW mjesečno tako da se umnoškom snage samostalne uporabne cjeline s cijenom naknade (8,002*20) dobije iznos od 160,03 kn bez PDV-a, a uvećan za PDV taj iznos je 200,04 kn mjesečno. 3.2. U odnosu na trošak isporučene toplinske energije za grijanje ističe da su člankom 6. stavkom 1. Pravilnika propisani slijedeći modeli: "model 1EG" – udio snage samostalne uporabne cjeline u ukupnoj priključnoj snazi na zajedničkom mjerilu toplinske energije, "model 2EG" – udio površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije i "model 3EG" – udio broja impulsa uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju impulsa u svim samostalnim uporabnim cjelinama priključenim na zajedničko mjerilo toplinske energije. U ogrjevnoj sezoni, isporučena toplinska energija za grijanje prostora na zajedničkom mjerilu toplinske energije raspodjeljuje se na krajnje kupce toplinske energije primjenom jednog ili kombinacijom dva osnovna modela. Na mjernom mjestu na kojem se nalazi i stan tuženika nisu svi korisnici ugradili razdjelnike. U takvom slučaju obračun troška isporučene toplinske energije za grijanje dobije se kombinacijom modela 2EG i 3EG. Na računima su vidljiva dva pojma „UPOV“ i „UR“ s tim da je “ UPOV“ postotak isporučene toplinske energije na zajedničkom mjerilu toplinske energije koji se obračunava prema udjelu površine samostalne uporabne cjeline u površini svih samostalnih uporabnih cjelina (%), a “UR“ je postotak isporučene toplinske energije na zajedničkom mjerilu toplinske energije koji se obračunava prema udjelu broja očitanih impulsa u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju očitanih impulsa u svim samostalnim uporabnim cjelinama (%). U konkretnom slučaju tuženika Odlukom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju za zgradu u Naselju Slavonija I, neboder 3 (12) od dana 1. rujna 2016. utvrđen je način izračuna snage svake samostalne uporabne cjeline i modeli obračuna isporučene toplinske energije za grijanje u omjeru 70/30. Ističe da je iz dostavljenih računa vidljivo da je UR/UPOV omjer 70/30, a što u konačnici znači da tuženik plaća grijanje 70% po potrošenim impulsima i 30% po površini stana. Nadalje, tužitelj napominje da je u računima ispostavljenim za razdoblje od prosinca 2020. do ožujka 2021. evidentirana i potrošnja impulsa koja je vidljiva na ranije dostavljenim računima.

3.3. U odnosu na trošak isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode ističe da su člankom 6. stavkom 3. Pravilnika propisani sljedeći modeli: "model 1EV"

– udio volumena isporučene potrošne tople vode, očitane na vodomjeru za potrošnu toplu vodu za samostalnu uporabnu cjelinu u volumenu ukupno isporučene potrošne tople vode za sve samostalne uporabne cjeline te "model 2EV" – udio broja članova domaćinstva u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju članova domaćinstava svih samostalnih uporabnih cjelina. Kako tuženik nije imao prijavljenih članova za toplu vodu obračun iste nije vršen.

3.4. Tužitelj zaključno ističe da uvidom u poslovne knjige nije pronašao prigovor tuženika na utužene račune te je nejasno kada točno tužitelj nije tuženiku objasnio njegov obračun potrošnje pa s obzirom na sve navedeno predlaže naslovnom sudu usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Potražuje troškove javnog bilježnika u iznosu od 125,00 kuna i 100,00 kuna pristojbe na presudu.

4. Na pripremnom ročištu održanom 2. veljače 2023. zamjenica punomoćnika tuženika predložila je u postupku izvesti dokaz saslušanjem svjedoka H.S. na okolnost da su svi radijatori bili isključeni u utuženom razdoblju te je priložila preslike plaćenih računa tužitelja ispostavljenih tuženiku iz kojih je vidljivo da su iznosi na utuženim računima isti kao na računima ispostavljenima tuženiku za razdoblje u kojemu su u stani živjeli stanari, odnosno u kojemu je bilo stvarno potrošnje za razliku od utuženog razdoblja u kojemu nije bilo stanara u stanu pa samim time nije bilo niti potrošnje. Ujedno je predložila da tužitelj dostavi izračun na osnovu kojega je izdao sporne račune, dokaz da je potrošnja bila sukladna ispostavljenim računima te da dostavi račune za sve stanare koji nisu izašli iz sustava.

4.1. Punomoćnik tužitelja je na pripremnom ročištu 2. veljače 2023. istaknuo da iz računa koje je predala zamjenica punomoćnika tuženika na istom ročištu vidi da su računi ispostavljeni za mjesece srpanj i kolovoz bili manji, dok su računi tijekom zime veći. Istaknuo je da je tužitelj specificirao način obračuna plina po utuženim računima te da visina računa također ovisi o broju prijavljenih članova za toplu vodu, a dužnost je korisnika odjaviti ili prijaviti članove kućanstva.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana i to: račune tužitelja za razdoblje obračuna toplinske energije od mjeseca studenog 2020. do mjeseca svibnja 2021. (str.10-17), ugovor o potrošnji toplinske energije br. 1471/2016 od 1. rujna 2016. (str.50-53), Aneks ugovora o potrošnji toplinske energije br. 1471/2016 od 1. rujna 2016. (str.54- 55), Odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju za Naselje Slavonija I neboder broj 3, mjerno mjesto 140, od 1. rujna 2016. (str. 56 spisa), Odluku kojom je R.S. iz S.B., ovlašteni predstavnik stanara na adresi …, mjerno mjesto broj 140, za pregovaranje oko sklapanja ugovora i za sklapanje ugovora sa trgovačkim društvom B.p. d.o.o. S.B. (str. 65 spisa) i potpisi stanara za ovlaštenog predstavnika (str. 66-67 spisa).

5.1. Druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP) kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

5.2. Temeljem odredbe članka 461. a stavka 7. ZPP sud je na pripremnom ročištu održanom 2. veljače 2023. raspravnim rješenjem odlučio da neće uzeti u obzir dokazne prijedloge koji su predloženi na pripremnom ročištu i to dokazni prijedlog zamjenice punomoćnika tuženika za saslušanjem u svojstvu svjedoka H.S. na okolnost da su svi radijatori u predmetnoj nekretnini bili isključeni te materijalne dokaze – preslike računa koje je zamjenica punomoćnika tuženika predala na pripremnom ročištu, a koji računi se odnose na razdoblje u kojemu su u predmetnoj nekretnini živjeli stanari, sve na okolnost visine utuženih računa koje tuženik osporava.

5.3. Odredbom članka 461. a stavka 2. ZPP propisano je da su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice i dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Prema odredbi članka 461. a stavka 3. ZPP u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Prema odredbi stavka 4. istoga članka ZPP, u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 3. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

5.4. Temeljem odredbe članka 461. a stavka 5. ZPP sud je upozorio stranke na dužnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza kako je to propisano citiranim odredbama stavka 2. do 4. istoga članka ZPP u rješenju od 17. siječnja 2022. (str. 37) nakon što je tuženik izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi pa je određeno da se postupak nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga, ali i u pozivu za pripremno ročište od 16. studenog 2022.

5.5. Rješenje od 17. siječnja 2022. tužitelj je primio 10. veljače 2022., a tuženik 31. siječnja 2022., slijedom čega proizlazi da je tužitelj postupio u skladu sa odredbom članka 461. a ZPP, dok tuženik iznosi činjenice i predlaže dokaze za svoje navode tek na pripremnom ročištu održanom 2. veljače 2023. pa sud iste nije uzeo u obzir kako je navedeno pod točkom 5.2. obrazloženja ove odluke.

5.6. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među parničnim strankama nije sporno postojanje obveznopravnog odnosa, odnosno nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnine (stana) na koji se odnose računi tužitelja te da je tužitelj kupac toplinske energije koji obavlja isporuku toplinske energije na mjernom mjestu na adresi u S.B..

6.1. Sporna je visina tražbine tužitelja jer tuženik smatra da za razdoblje u kojemu nitko nije boravio u stanu i nije bilo potrošnje toplinske energije iznosi koje je tužitelj obračunao na utuženim računima ne mogu biti onoliki na koliko glase.

7. Predmet postupka je naplata tražbine tužitelja koju ima prema tuženiku po osnovu dospjelih, a ne plaćenih računa za isporučenu toplinsku energiju za obračunsko razdoblje od mjeseca studenog 2020. do mjeseca lipnja 2021. (str. 10-17 spisa) u ukupnom iznosu od 319,48 eur/2.407,14 kuna[1] .

8. Budući se tužbeni zahtjev odnosi na novčano potraživanje u iznosu manjem od 10.000,00 kuna to se sukladno odredbi članka 458. stavka 1. ZPP radi o sporu male vrijednosti.

9. Iz priloženih dokaza i to prijepisa utuženih računa tužitelja nesporno je utvrđeno da se tražbina tužitelja odnosi na naknadu za isporučenu toplinsku energiju za obračunsko razdoblje od mjeseca studenog 2020. do mjeseca lipnja 2021. (str.10-17) u ukupnom iznosu 319,48 eur/2.407,14 kuna[1] .

9.1. S obzirom da tuženik nije osporavao postojanje obveznopravnog odnosa stranaka te da između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj kupac toplinske energije koji obavlja isporuku toplinske energije na mjernom mjestu na adresi u S.B., a radi se o stambenoj zgradi u kojoj se nalazi stan tuženika na koji se odnose utuženi računi, to se sud nije upuštao u preispitivanje postojanja obveznopravnog odnosa parničnih stranaka i osnova tužbenog zahtjeva. Postojanje ugovornog odnosa stranaka nedvojbeno proizlazi iz Ugovora o potrošnji toplinske energije br. … od 1. rujna 2016. kojega su sklopili tužitelj kao kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika na adresi S.B. i Aneksa ugovora od 1. rujna 2016. (str.50-55 spisa).

9.2. Nadalje, kako je između parničnih stranaka sporna jedino visina tražbine tužitelja prema ispostavljenim računima za toplinsku energiju u utuženom razdoblju, sud je visinu tražbine tužitelja utvrdio na temelju računa priloženih uz tužbu i specifikacije obračuna navedene u istima.

9.3. Aneksom ugovora o potrošnji toplinske energije br. 1471/2016 od 1. rujna 2016. ugovorne strane utvrdile su cijenu toplinske energije za grijanje i pripremu potrošne tople vode ako se obavlja i usluga zagrijavanja potrošne tople vode, ugovorena je visina naknade za obavljanje djelatnosti opskrbe toplinske energije i visina naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije (str.54-55 spisa).

9.4. Tužitelj je dakle postojanje i visinu tražbine dokazao vjerodostojnim ispravama priloženima uz tužbu, a na računima je jasno vidljiva specifikacija njegova potraživanja kojeg ima prema tuženiku (str. 10-17). Tužitelj je specifikaciju tražbine naznačene na računima, odnosno način obračuna tražbine i visinu tražbine dodatno pojasnio u podnesku kojim se očitovao na navode odgovora na tužbu (prigovora), a sam način obračuna dokazuje Ugovorom i Aneksom ugovora o potrošnji toplinske energije br. 1471/2016 od 1. rujna 2016. (str. 50-55 spisa).

9.5. Premda je u tužbi osporio visinu tražbine tužitelja, tuženik nije predložio nikakve dokaze kojima bi se utvrdila ova činjenica pa je sud u smislu odredbe članka 219. stavka 1. i 221.a ZPP, navode tuženika ocijenio neosnovanima.

10. S obzirom da nije sporno da su stranke u obveznopravnom odnosu te da tuženik nije platio uslugu tužitelju u utuženom periodu od mjeseca studenog 2020. (dospijeće 15. prosinca 2020.) do zaključno s mjesecom srpnjem 2021., to je isti u obvezi ispuniti svoju dospjelu obvezu prema tužitelju sukladno odredbi članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) pa je temeljem odredbe članka 9. i članka 65. stavka 1 ZOO odlučeno kao pod točkom I izreke ove odluke.

11. Platni nalog je ukinut u odnosu na troškove postupka jer se o trošku ovršnog postupka odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga i to zajedno s troškovima nastalim u tijeku parničnog postupka (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda RH održanog 2. lipnja 2017.)

11.1. Naime, stav je Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u Zaključku br. 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u kojemu je pod 3.1. navedeno: „Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (jednako i ŽS u Varaždinu, Gž 1612/2021-2 od 8. prosinca 2021.).

11.2. Nakon što je po prigovoru tuženika ovaj sud rješenjem od 17. siječnja 2022. (str. 37) odredio nastavno postupanje kao povodom prigovora protiv platnog naloga, smatra se da je postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga te se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim parničnim postupkom u kojem se o troškovima postupka odlučuje jedinstvenom odlukom, bez razlučivanja troškova ovršnog od troškova parničnog postupka stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove parničnog postupka pa je sud, slijedom navedene zakonske odredbe, zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, kao stranke koja nije uspjela u ovom sporu, ocijenio neosnovanim i donio je odluku kao u točki IV izreke presude.

12.1. Tužitelj je popisao trošak u ukupnom iznosu 29,86 eura/225,00 kuna[1] ,[1] a trošak se sastoji od troškova javnog bilježnika u iznosu od 16,59 eura/125,00 kuna i troška sudske pristojbe za presudu u iznosu 13,27 eura/100,00 kuna[1] . Da su troškovi ovršnog postupka po osnovi plaćenog predujma i nagrade javnom bilježniku u ukupnom iznosu 16,59 eura/125,00 kuna[1] doista nastali utvrđeno je uvidom u račune na str. 21 i 27 spisa, dok je trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 13,27 eura/100,00 kuna[1] priznat tužitelju jer je tužitelj istu u obvezi platiti prema Tar. br. 2. stavku 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21).

12.2. Slijedom navedenoga, kako je tužitelj stranka koja je u cijelosti uspjela u sporu i postavio je zahtjev za naknadu troškova postupka, a sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan to je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

13. Odluku o zakonskim zateznim kamatama sud temelji na odredbi članka 29. stavka. 1. ZOO, kojom je propisano da dužnik koji padne u zakašnjenje pored glavnice duguje vjerovniku i zakonsku zateznu kamatu, dok se odluka o visini kamate temelji na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO.

14. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 6. ožujka 2023.

Sudac

Marina Smaić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku (članak 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužitelj B.p. d.o.o. S.B.,

2. Tuženik E.S. po punomoćniku H.S., odvjetniku u S.B.