REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: 3 Kž-25/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Madunić, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Nenada Vlašića i Predraga Dragičevića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Đurđice Jakopčević, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. N., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11 i 144/12, dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj: K-DO-53/14-70 od 3. srpnja 2014., uz izmjenu broj: KO- DO-93/2020-8 od 12. travnja 2022., rješavajući žalbu okrivljenika V. N., putem branitelja J. V., odvjetnika iz Č., iz ZOU J. V. i P. V. P., protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj K-123/2015-59 od 15. rujna 2022., dana 6. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenika V. N. odbija se kao neosnovana, te se u cijelosti potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenik V. N. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavak. 3. u svezi stavka. 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavak 3. KZ/11., te je temeljem članka 227. stavak 3. KZ/1 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Osnovom članka 72. KZ/11 okrivljenom V. N. izrečena je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 (jedne) godine, a izvršenje mjere započinje s izvršnošću presude. Temeljem čl. 145. st. 2. točka 1. i točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22, dalje u tekstu ZKP/08), okrivljenik je obvezan platiti troškove postupka u iznosu od 11,040,27 kn (jedanaestisućačetrdeset kuna i dvadesetsedam lipa), 2.439,80 kn (dvijetisućečetristotridesetdevet kuna i osamdeset lipa) izrada Nalaza i mišljenja, 822,15 kn (osamstodvadesetdvije kune i petnaest lipa) trošak očevida Policijske uprave međimurske, 500,00 kn (petsto kuna) paušal Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, 1.124,32 kn (tisućustodvadesetčetiri kune i tridesetdvije lipe) dopuna prometno-tehničkog vještačenja, 1.968,00 kn (tisućudevetstošezdesetosam kuna) vještačenje vještaka medicinske struke, 3.186,00 kn (tritisućesto- osamdesetšestkuna) dopuna nalaza i mišljenja kombiniranog prometno-tehničkog i sudsko-medicinskog vještačenja sa rekonstrukcijom i troškovima, te 1.000 kn (tisuću kuna) paušal suda, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe u Državni proračun Republike Hrvatske.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija okrivljenik V. N., putem branitelja J. V., odvjetnika iz Č., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te odluke o kaznenoj sankciji, sigurnosnoj mjeri i troškovima postupka. Predlaže se usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu predložilo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana
5. U žalbi se navodi kako se izjavljuje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te odluke o kaznenoj sankciji, mjeri sigurnosti i troškovima postupka.
5.1. Žalitelj ne navodi u čemu se sastoji povreda odredaba kaznenog postupka, povreda kaznenog zakona, a niti navodi koji razlozi bi trebali utjecati na izricanje druge kaznene sankcije i sigurnosne mjere. Čak tvrdi kako su manjkavosti presude glede ovih razloga „sekundarnog značaja u konkretnom slučaju“. Budući ovo drugostupanjsko vijeće nije našlo povreda na koje je dužno paziti po službenoj dužnosti, to je žalbu tretiralo kao izjavljenu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Glede pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj tvrdi kako je nesporno kako oštećenica R. M. kao pješak nije bila kritične zgode označena nikakvom pasivnom ili aktivnom signalizacijom u prometu. U trenutku kontakta s vozilom optuženika bila je u razgovoru s vozačem zaustavljenog vozila i to u zoni iza „zastora svjetala toga vozila na kolniku“. Dakle, bila je neuočljiva ili teško uočljiva za optuženika. Zbog toga je izostala optuženikova reakcija na nju kao prepreku, odnosno uslijedila je tek nakon kontakta s njezinim tijelom. Žalitelj smatra kako je optuženik u mimoilaženju s vozilom iz suprotnog smjera poduzeo sve preventivne radnje. Optuženik je vozilo brzinom manjom od dopuštene i to uz svoj desni rub kolnika. Smatra kako je ostala nerazjašnjena činjenica koliko je blizu desnom rubu kolnika optuženik držao svoje vozilo, a isto tako je li u trenutku naleta oštećenica bila u iskoraku ili zakoraku i time dospjela u naletni položaj. Nije jasno je li bilo okrznuće s vozilom ili je došlo do kontakta s retrovizorom tog vozila. Proturječan je nalaz i mišljenje prometnog vještaka A. M. da je mjesto naleta na oštećenicu bilo 1,10 m od desnog ruba kolnika u lijevo, odnosno na strani namijenjenoj za kretanje vozila optuženika i to u zoni sredine kolnike. Isti vještak navodi činjenicu kako je oštećenica bila kritične zgode u iskoraku prema unatrag. Tek kasnije prometni vještak je promijenio svoj nalaz i uskladio ga s nalazom medicinskog vještaka R. G.. Osporava se naknadno mišljenje prometnog vještaka jer je došlo do „pomaka mjesta kontakta za jedan metar u poprečnom smislu ceste“, a iz čega proizlazi kako se optuženik nije kretao bliže desnom rubu kolnika.
7. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi kako je prometni vještak neosnovano promijenio svoj prvotni nalaz i mišljenje. Žalitelj prešućuje činjenicu kako je prometni vještak korigirao svoj nalaz nakon rekonstrukcije prometne nesreće. Prvostupanjski sud ispravno tumači nalaz i mišljenje prometnog vještaka, a koje je, po prirodi stvari, dano u skladu i temeljem informacija dobivenih od medicinskog vještaka. Dakle, tvrdnja žalitelja kako je prometni vještak u prvom nalazu i mišljenju iznio jedne podatke, a potom neosnovano promijenio nalaz i mišljenje je neosnovan. Prometni vještak je nakon rekonstrukcije i konzultacije s medicinskim vještakom dao dopunu vještačenja, kojim nije bitno doveo u pitanje svoj prvi nalaz i mišljenje nije osnovana. Prema tome, prvostupanjski sud ispravno prihvaća nalaze i mišljenja prometnog i medicinskog vještaka jer su dani u skladu s pravilima struke. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka ocjenjujući isti vjerodostojnim jer je vještak taj nalaz sastavio na temelju materijalnih tragova evidentiranih u zapisniku o očevidu, skici mjesta događaja i fotodokumentaciji, a potom i rekonstrukcije događaja.
8. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je nakon saslušanja svih svjedoka, uvida u materijalne dokaze, te nalaze i mišljenja prometnog i medicinskog vještaka ispravno zaključio kako je optuženik V. N. upravljao motornim vozilom pod koncentracijom alkohola u krvi od 1,98 g/kg budući su njegove vozačke sposobnosti uslijed takve koncentracije alkohola bile bitno smanjene pa vozilo nije držao bliže desnom rubu kolnika čime je prekršio odredbu članka 47. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je lijevim bočnim dijelom svog vozila udario u tijelo oštećenice, uslijed čega je došlo do njezinog odbacivanja na prednji dio samog teretnog vozila, a pri tome i do prignječenja. Navodi u žalbi kako oštećenica M. R. nije bila označena nikakvom pasivnom ili aktivnom signalizacijom u prometu su nebitni jer je ona bila predvidiva pojava u naseljenom mjestu, a ispravno je zaključeno kako je bila dovoljno uočljiva, pa bi prosječan vozač u trijeznom stanju i normalnom vožnjom mogao izbjeći nalet.
9. Činjenica što je optuženik vozio brzinom manjom od dopuštene nije od utjecaja jer mu se ne stavlja na teret prebrza vožnja.
10. Što se tiče žalbe glede odluke o kaznenoj sankciji, sigurnosnoj mjeri i o troškovima, prvostupanjski sud je u presudi pod točkom 32. uredno obrazložio razloge izricanja uvjetne osude. S obzirom da žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu na odluku o sankciji i sigurnosnoj mjeri, ovaj sud je presudu preispitao i u tom dijelu, te utvrdio da žalba zbog odluke o sankciji nije osnovana. Pravilno je prvostupanjski sud vrednovao sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i mjere sankcije, te od olakotnih okolnosti cijenio iskazano žaljenje i kajanje i starosnu dob, loše zdravstveno stanje koje je dokazao medicinskom dokumentacijom i protek vremena od nesreće, te dosadašnju neosuđivanost. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda kazna zatvora u trajanju od jedne godine, uvjetno na 3 godine na koju je okrivljenik osuđen je u svemu primjerena stupnju krivnje okrivljenika, te društvenoj opasnosti počinjenog kaznenog djela. Uvažavajući osobna svojstva okrivljenika opravdano je prvostupanjski sud zaključio kako za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije potrebno izvršiti kaznu zatvora, te će se rokom kušnje u trajanju od 3 godine u cijelosti ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije propisana člankom 41. KZ/11. Opravdano je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao i sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jedne godine ocjenjujući da s obzirom na okolnosti počinjenja kaznenog djela postoji opasnost da bi okrivljenik u budućnosti mogao ugroziti sigurnost prometa.
11. Odlučujući o troškovima prvostupanjski sud je uredno obračunao sve troškove uzrokovane vođenjem postupka, te odredio primjeren paušal.
12. Ispitujući pobijanu presudu po služenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. ZKP/08, ovaj sud nije našao povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Kako je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi, a nema niti povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08 žalbu okrivljenika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Požegi, 6. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća
Mirjana Madunić
