REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-41/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić kao predsjednika vijeća, Igora Rakića kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. S. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika K. bolnički centar Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-15765/2021-16 od 19. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i potvrđuje se u pobijanom dijelu presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-15765/2021-16 od 19. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"Nalaže se tuženiku K. bolnički centar Z., OIB: …, da tužitelju B. B. iz K., OIB: …, isplati iznos od 4.407,90 EUR / 33.211,34 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 155,74 eura/1.173,45 kuna od dana 16.08.2016.godine,

-na iznos od 108,47 eura/817,28 kuna od dana 16.09.2016.godine,

-na iznos od 98,25 eura/740,26 kuna od dana 16.10.2016.godine,

-na iznos od 100,95 eura /760,62 kuna od dana 16.11.2016.godine,

-na iznos od 102,53 eura/772,51 kuna od dana 16.12.2016.godine,

-na iznos od 91,14 eura/686,68 kuna od dana 16.01.2017.godine,

-na iznos od 115,28 eura/868,59 kuna od dana 16.02.2017.godine,

-na iznos od 89,48 eura/674,15 kuna od dana 16.03.2017.godine,

-na iznos od 83,84 eura/631,71 kuna od dana 16.04.2017.godine,

-na iznos od 166,17 eura/1.251,99 kuna od dana 16.05.2017.godine,

-na iznos od 85,10 eura/641,15 kuna od dana 16.06.2017.godine,

-na iznos od 151,06 eura/1.138,17 kuna od dana 16.07.2017.godine,

-na iznos od 146,08 eura/1.100,65 kuna od dana 16.08.2017.godine,

-na iznos od 111,05 eura /836,72 kuna od dana 16.09.2017.godine,

-na iznos od 124,74 eura/939,82 kuna od dana 16.10.2017.godine,

-na iznos od 59,53 eura /448,55 kuna od dana 16.11.2017.godine,

-na iznos od 65,20 eura/491,24 kuna od dana 16.12.2017.godine,

-na iznos od 100,94 eura/760,55 kuna od dana 16.01.2018.godine,

-na iznos od 82,78 eura/623,73 kuna od dana 16.02.2018.godine,

-na iznos od 93,51 eura/704,58 kuna od dana 16.03.2018.godine,

-na iznos od 66,80 eura/503,28 kuna od dana 16.04.2018.godine,

-na iznos od 99,49 eura/749,61 kuna od dana 16.05.2018.godine,

-na iznos od 112,08 eura/844,47 kuna od dana 16.06.2018.godine,

-na iznos od 101,79 eura/766,90 kuna od dana 16.07.2018.godine,

-na iznos od 107,10 eura/806,95 kuna od dana 16.08.2018.godine,

-na iznos od 92,93 eura/700,21 kuna od dana 16.09.2018.godine,

-na iznos od 93,94 eura/707,79 kuna od dana 16.10.2018.godine,

-na iznos od 58,35 eura/439,62 kuna od dana 16.11.2018.godine,

-na iznos od 89,11 eura/671,43 kuna od dana 16.12.2018.godine,

-na iznos od 93,30 eura/702,96 kuna od dana 16.01.2019.godine,

-na iznos od 88,01 eura/663,13 kuna od dana 16.02.2019.godine,

-na iznos od 59,79 eura/450,52 kuna od dana 16.03.2019.godine,

-na iznos od 78,99 eura/595,13 kuna od dana 16.04.2019.godine,

-na iznos od 62,83 eura/473,40 kuna od dana 16.05.2019.godine,

-na iznos od 74,71 eura/562,89 kuna od dana 16.06.2019.godine,

-na iznos od 82,94 eura/624,88 kuna od dana 16.07.2019.godine,

-na iznos od 75,93 eura/572,06 kuna od dana 16.08.2019.godine,

-na iznos od 150,79 eura/1.136,14 kuna od dana 16.09.2019.godine,

-na iznos od 100,46 eura/756,95 kuna od dana 16.10.2019.godine,

-na iznos od 61,15 eura/460,76 kuna od dana 16.11.2019.godine,

-na iznos od 166,80 eura/1.256,75 kuna od dana 16.12.2019.godine,

-na iznos od 88,89 eura/669,72 kuna od dana 16.01.2020.godine,

-na iznos od 81,87 eura/616,83 kuna od dana 16.02.2020.godine,

-na iznos od 149,29 eura/1.124,83 kuna od dana 16.03.2020.godine,

-na iznos od 38,72 eura/291,73 kuna od dana 16.04.2020.godine,

sve kamate izuzev zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, te sve kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 2.950,62 kn i isplatu zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom dosuđenom bruto iznosu.

III. Nalaže se tuženiku K. bolnički centar Z., , OIB: …, da tužitelju B. B. iz K., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.260,87 EUR1 / 9.500,00 kn, sa zateznom kamatom koja teče od 19. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."

2. Protiv te je presude u njenom dosuđujućem dijelu i odluci o troškovima postupka žalbu podnio tuženik navodeći, u bitnome, da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. t. 11.), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog tuženika da se presuda u pobijanom dijelu preinači, na način da se odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja te obveže tužitelja na snošenje troškova postupka, odnosno podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja, zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu prvostupnik sestrinstva-perfuzionist za isplatu razlike naknade plaće za odrađene prekovremene sate u vremenskom razdoblju od ožujka 2016. do travnja 2020. s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i znanstveni stupanj te naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

7. I u ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva tužitelja s navedenih osnova.

8. Žalbeni navodi tuženika u bitnome se svode na tvrdnju da tužitelj nema pravo na kumulaciju predmetnih dodataka kako se to utvrđuje pobijanom presudom.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, te je istu moguće ispitati.

10. Isto tako donošenjem pobijane presude pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

11. Odredbom čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14 i 127/17-dalje ZR/14) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

12. Odredbom čl. 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" 143/13 i 96/15; dalje KU/13) propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Istovjetnu odredbu sadrži čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je u primjeni od 1. ožujka 2018. ("Narodne novine" 29/18., 35/19., 78/19., i 92/19. - dalje KU/18).

13. Prema čl. 57. KU/13 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Istovjetnu odredbu sadrži i čl. 55. KU/18.

14. Čl. 36. st. 2. KU/13 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Istovjetno je propisano i odredbom čl. 34. KU/18.

15. Odredbom čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12 – dalje: TKU), odnosno čl. 58. st. 1. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

16. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo ocijenivši da tužitelj, kada mu KU daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 51. i čl. 57. KU/13 tj. čl. 55. KU/18, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po navedenim osnovama, budući da tužitelj i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, te ima odgovornost za život i zdravlje ljudi.

17. Neosnovano je pozivanje tuženika na pogrešno tumačenje odredbi KU jer je očito zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati jer bi u protivnom stranke kolektivnog ugovora izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije. Već po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi međusobno se ne isključuju. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima, radi i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni radi onda je logično da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada.

17.1. Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje plaće s osnove posebnih uvjeta rada i s osnove iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnove prekovremenog rada (osnovica za uvećanje plaće s osnove prekovremenog rada je osnovna plaća – čl. 51. st. 1. al. 4. KU/13), uz to i ZR/14 kao općim propisom (čl. 1.) propisano je pravo radnika na povećanje plaće po četiri osnove koje se međusobno ne isključuju i to: za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi (čl. 94.). U situaciji kada bi pravo radnika na povećanje plaće za prekovremeni rad isključivalo pravo radnika na povećanje plaće po drugim osnovama moglo bi se dogoditi da u određenim situacijama (kada je zbroj povećanja plaće po drugim osnovama veći od povećanja plaće za prekovremeni rad) radnik za ostvarene sate prekovremenog rada ostvari manju plaću (po satu) od plaće za rad u redovnom radnom vremenu. To bi bilo u direktnoj suprotnosti s intencijom zakonodavca iz navedenih zakonskih odredbi.

18. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da tužitelj za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi čl. 51. KU/13, pri čemu valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: " Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15-dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

19. Nadalje prema čl. 81. ZR/14 za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

20. Prema odredbi čl. 59. st. 1. TKU/12 i čl. 58. st. 1. TKU/17 ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje (st. 1.), te naknada u 100%-tnom iznosu kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu (st. 2.).

21. S obzirom da tužitelju nisu isplaćeni utuženi dodaci, pravilno je sud prvog stupnja dosudio i razliku na ime neisplaćenog dijela naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u utuženom periodu.

22. Slijedom navedenog, pravilno je sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio na ime navedenih dodataka i naknada utuženi iznos utvrđen financijskim vještačenjem, čija visina tijekom postupka nije bila sporna.

23. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbama Odvjetničke tarife). Tužitelju pripada pravo i na trošak sastava podneska kojim se očitovao na odgovor na tužbu jer se radi o trošku koji je potreban za vođenje parnice u visini prema Tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife.

24. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu, i potvrditi prvostupanjsku presudu, sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 6. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Marija Sošić