REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 27 Pr-15981/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice M.G.₁, Z., OIB: …, zastupana po punomoćnici I.S.G., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A. d.o.o., Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici M.G.₂, odvjetnici u O.D. H.p. d.o.o., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2023. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice I.S.G., odvjetnice, zz tuženika J.S. osobno te punomoćnice tuženika M.G.₂, odvjetnice, sukladno odredbi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22), dana 6. ožujka 2023. objavio je i p r e s u d i o  je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M.G.₁ koji glasi:

"Utvrđuje se da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu koju je dana 28. lipnja 2021. donio tuženik A. d.o.o. iz Z., OIB: … nije dopuštena, a da radni odnos tužiteljice M.G.₁ iz Z., OIB: …, nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, na poslove radnog mjesta Voditelja Odjela općih poslova u organizacijskoj cjelini: Sektor zajedničkih službi, Odjel općih poslova, u roku od 8 dana."

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 eura[1] / 3.750,00 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica M.G.₁ (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 17. kolovoza 2021. navodi da je bila zaposlena kod tuženika A. d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu Voditelja Odjela općih poslova u organizacijskoj cjelini Sektor zajedničkih službi, Odjel općih poslova. Tužiteljica je i prije ugovora o radu od 30. listopada 2020. neprekidno bila zaposlena kod tuženika počevši od 2004. Tuženik je 28. lipnja 2021. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radi organizacijskih razloga, protiv koje je tužiteljica pravodobno uložila zahtjev za zaštitu prava, na koji se tuženik nije očitovao. Iz odluke

o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu proizlazi da se tužiteljici otkazuje ugovor o radu zbog smanjenja obima poslova tužiteljičinog radnog mjesta, jer je prestala potreba za egzistencijom predmetnog radnog mjesta. U odluci o otkazu se navodi da je donošenjem Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta koji je stupio na snagu 11. lipnja 2021. ukinuto radno mjesto tužiteljice. U odluci se dalje navodi da je nakon ukidanja radnog mjesta tužiteljice tužiteljici ponuđen novi ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Specijalist za financijsko izvještavanje u Sektoru prodaje. Činjenica je da je tuženik 7. lipnja 2021. tužiteljici ponudio novi ugovor o radu, kojeg tužiteljica nije prihvatila, međutim tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 123. Zakona o radu te nije donio odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora. Tužiteljici nije rečeno da će u slučaju neprihvaćanja ponude novog ugovora o radu uslijediti odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Stoga tužiteljica napominje da je tuženik povrijedio zakonsku proceduru otkazivanja budući tužiteljici nije u trenutku otkazivanja ugovora o radu ponudio izmijenjeni ugovor o radu, odnosno tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 123. Zakona o radu. Tužiteljica također napominje da nije prihvatila ranije ponuđeni ugovor o radu za obavljanje poslova u Sektoru prodaje, budući se radi o radnom mjestu niže složenosti, sa nižim koeficijentom, a ujedno je ugovoren probni rad, što tužiteljici nije bilo prihvatljivo, budući kod tuženika radi više od 17 godina na raznim radnim mjestima. Tužiteljica je kod tuženika napredovala od pripravničkog radnog mjesta s koeficijentom 2,3 do koeficijenta 4,8 na posljednjem radnom mjestu. Niti na jednom radnom mjestu nije imala ugovoren probni rad izuzev kada je imenovana na poziciju voditelja kontrolinga na temelju ugovora o radu od 3. veljače 2014. Stoga tužiteljica tvrdi da ponuđeno radno mjesto ne odgovara stupnju i vrsti školskog obrazovanja tužiteljice, kao i znanju, sposobnostima i iskustvu tužiteljice. Tužiteljica smatra da je tuženik bio dužan postupiti u skladu sa odredbom čl. 123. Zakona o radu te u odnosu na tužiteljicu donijeti odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora. Tužiteljica nadalje ističe da je prije ukidanja radnog mjesta tužiteljice došlo do toga da je tužiteljica bila izložena neprimjerenom ponašanju od strane nadređenog direktora M.M. Obzirom na neprimjereno ponašanje istog na sastanku koji je održan 14. travnja 2021., tužiteljica je protiv istog podnijela prijavu etičkom povjerenstvu. Dana 24. svibnja 2021. tužiteljica je zaprimila izvješće o provedenom postupku u kojem je utvrđeno da nije bilo povrede etičkog kodeksa. Protiv tog izvješća tužiteljica je podnijela žalbu te je zaprimila obavijest od strane predsjednice etičkog povjerenstva da će se postupak ponoviti. Navedenu obavijest zaprimila je 17. lipnja 2021. Sukladno odredbi čl. 40. Etičkog kodeksa nijedan radnik ne može biti podvrgnut neugodnostima, sankcijama, degradaciji ili drugoj vrsti kazne ukoliko je prijavio neprimjereno ponašanje. Tužiteljica smatra da je tuženik svojim postupanjem prekršio citirane odredbe Etičkog kodeksa, budući da je odluku o ukidanju radnog mjesta tužiteljice i odluku o otkazu donio dok je postupak pred etičkim povjerenstvom još uvijek bio u tijeku. Tužiteljica također ističe da tuženik nije poštivao odredbu čl. 115. Zakona o radu te prilikom otkazivanja ugovora o radu nije vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Zbog svega navedenog tužiteljica smatra da je odluka o otkazu nedopuštena i nezakonita te predlaže donijeti presudu kao u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori činjenicu da je u odnosu na tužiteljicu donesena odluka o otkazu, međutim ističe da je ista zakonita i dopuštena. Tuženik navodi da je dana 11. lipnja 2021. stupio na snagu Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta od 1. lipnja 2021., prema kojem je ukinuto radno mjesto tužiteljice, radi učinkovitijeg i racionalnijeg poslovanja te bolje organizacije rada. Tuženik ističe kako tužiteljica nije ovlaštena osporavati reorganizaciju poslovanja unutar tuženika jer to predstavlja autonomno pravo svakog trgovačkog društva. Nije sporno da je tuženik tužiteljici ponudio novi ugovor o radu, kojeg je tužiteljica odbila. Nije točno i pravno je neutemeljeno shvaćanje tužiteljice o tome da je tuženik bio dužan postupiti sukladno odredbi čl. 123. Zakona o radu te istovremeno s ponuđenim novim ugovorom uručiti odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora. Također tuženik smatra da nije odlučno to što ponuda novog ugovora predstavlja nižu poziciju u odnosu na radno mjesto na kojem je tužiteljica bila zaposlena. Autonomno je pravo tuženika kao poslodavca vršiti reorganizaciju radnog mjesta i radnicima nuditi drugačije uvjete rada, ako za to ima poslovne razloge. Kako tužiteljica nije prihvatila ponudu novog ugovora o radu, tuženik je tužiteljici iz opravdanih organizacijskih razloga otkazao ugovor o radu. Tuženik nije bio obvezan ponuditi tužiteljici drugo radno mjesto, te stoga navedena okolnost nije odlučna za zakonitost donesene odluke o otkazu. Također se ističe da tuženik nije bio dužan postupiti sukladno odredbi čl. 115. st. 2. Zakona o radu te uzimati u obzir tamo navedene kriterije, budući je u ovom slučaju ukinuto radno mjesto tužiteljice te nije bilo uspoređivanja radnika na istom radnom mjestu. Tuženik smatra da postupak pred etičkim povjerenstvom ne utječe na zakonitost odluke o otkazu, budući da iz završnog izvješća povjerenstva od 7. srpnja 2021. proizlazi da nije bilo povrede Etičkog kodeksa na koje je upirala tužiteljica. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Ugovor o radu od 30. listopada 2020. (str. 11-17 spisa), u dopis tuženika (str. 18 spisa), u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. lipnja 2021. (str. 19-20 spisa), u zahtjev za zaštitu prava (str. 21-26 spisa), u presliku povratnice (str. 28 spisa), u dopis tuženika od 7. lipnja 2021. (str. 29 spisa), u ugovor o radu od 7. lipnja 2021. (str. 30-33 spisa), u prijavu etičkom povjerenstvu (str. 34-37 spisa), u izvješće etičkog povjerenstva (str. 38 spisa), u e-mail poruku predsjednice etičkog povjerenstva (str. 39-40 spisa), u završno izvješće etičkog povjerenstva (str. 41-44 spisa), u očitovanje tužiteljice (str. 45-48 spisa), saslušani su svjedoci D.T. (str. 83-85 spisa), M.K. (str. 92- 93 spisa) te zz tuženika J.S. (str. 95-97 spisa) i tužiteljica M.G.₁ (str. 85-86 spisa) kao parnične stranke.

4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan iz sljedećih razloga.

5. U odnosu na pitanje pravodobnosti i dopuštenosti, na koju činjenicu sud pazi po službenoj dužnosti, sud je utvrdio da je tužiteljica odluku o otkazu zaprimila 1. srpnja 2021., koja činjenica među strankama nije sporna, protiv koje odluke je pravodobno dana 15. srpnja 2021. podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji je primljen od strane tuženika 19. srpnja 2021., prema spisu priležećoj povratnici. Budući da tuženik nesporno nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava, a obzirom na datum primitka istog, tužba tužiteljice koja je podnesena 17. kolovoza 2021. je pravodobna i dopuštena sve sukladno odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19).

6. Iz odluke o otkazu proizlazi da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu proveo savjetovanje sa glavnim sindikalnim povjerenikom, koji je u svom očitovanju naveo da se slaže s namjerom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici. Navedena činjenica među strankama nije sporna niti je istu tužiteljica osporila u tužbi i tijekom postupka, te stoga sud nije izvodio dokaze na okolnost provedenog savjetovanja.

7. Iz odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. lipnja 2021. proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu od 30. listopada 2020. iz organizacijskih razloga. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je poslodavac utvrdio da je zbog smanjenja opsega poslova radnog mjesta tužiteljice prestala potreba za egzistencijom navedenog radnog mjesta, kao i za radom tužiteljice na konkretnom radnom mjestu. Sukladno navedenom prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta ukinuto je radno mjesto tužiteljice, a Pravilnik je stupio na snagu 11. lipnja 2021. Tuženik je utvrdio da je za njega svrsishodnije i ekonomičnije poslove tužiteljičinog radnog mjesta preraspodijeliti na radna mjesta koja su mu potrebna i na kojima preneseni poslovi neće utjecati na kvalitetu obavljanja već postojećih poslova. U odluci o otkazu se dalje navodi da je tuženik nakon ukidanja radnog mjesta tužiteljice istoj ponudio novi ugovor o radu za obavljanje poslova Specijalista za financijsko izvještavanje u Sektoru prodaje, koje odgovara stupnju i vrsti školskog obrazovanja tužiteljice. Tužiteljica se očitovala da ne prihvaća ponuđeni ugovor o radu. Tuženik je ocijenio da je prestala potreba za postojanjem radnog mjesta tužiteljice, a budući da tužiteljica nije prihvatila ponuđeni ugovor o radu, tuženiku nije preostalo drugo nego da sa tužiteljicom prekine radni odnos.

8. Tužiteljica u zahtjevu za zaštitu prava navodi u bitnome istovjetno kao u tužbi.

9. Spisu prileži dopis tuženika od 7. lipnja 2021. iz kojeg proizlazi da je tužiteljica navedenog dana zaprimila ugovor o radu Urbroj: I-5156-1/2021 te je pozvana najkasnije u roku od osam dana potpisani ugovor vratiti u Odjel upravljanja ljudskim resursima, odnosno dostaviti svoje pisano očitovanje. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u ostavljenom roku izjavila da ne prihvaća ponuđeni ugovor o radu.

10. Spisu prileži prijava neprimjerenog ponašanja od 27. travnja 2021. kojom je tužiteljica predsjednici etičkog povjerenstva prijavila neprimjereno ponašanje nadređenog djelatnika direktora M.M. Iz Izvješća o provedenom postupku utvrđivanja povrede Etičkog kodeksa proizlazi da je etičko povjerenstvo povodom prijave tužiteljice provelo postupak te je zaključilo da nije bilo povrede Etičkog kodeksa. Iz dopisa predsjednice etičkog povjerenstva od 17. lipnja 2021. proizlazi da će se po žalbi tužiteljice ponoviti postupak u kojem će se ponovno ispitati sve okolnosti i činjenice bitne za donošenje odluke. Iz Završnog izvješća etičkog povjerenstva od 7. srpnja 2021. proizlazi da je etičko povjerenstvo zaključilo kako žalba tužiteljice nije osnovana te da nije utvrđeno kršenje Etičkog kodeksa. Tužiteljičino očitovanje na završno izvješće od 28. srpnja 2021. nije relevantno za ovaj spor, budući je isto poslano nakon donošenja odluke o otkazu.

11. U odnosu na razloge otkazivanja ugovora o radu i proceduru koja je tome prethodila izveden je dokaz saslušanjem svjedoka D.T. i M.K. te parničnih stranaka.

12. Iz iskaza svjedokinje D.T. proizlazi da je ista u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici bila na poziciji voditeljice odjela ljudskih resursa. U ovom konkretnom slučaju došlo je do ukidanja radnog mjesta tužiteljice, njihov odjel to treba popratiti kroz izmjene u odnosu na radnike, pa je tako tužiteljici ponuđen novi ugovor o radu za radno mjesto specijalista za financijsko izvještavanje. To je uobičajena procedura i radnik dobiva rok od 8 dana da se očituje o ponudi, odnosno da potpiše ugovor ili navede razloge zašto ne želi potpisati ugovor. Konkretno tužiteljica nije htjela potpisati ugovor, misli da je navela da joj je to neprihvatljivo te se stoga išlo sa poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu. Nije bila namjera poslodavca otkazati ugovor o radu nego zadržati tužiteljicu na radu i zato se nije išlo sa otkazom uz ponudu izmijenjenog ugovora. Svjedokinja je tužiteljici dala ugovor te je rekla da se u roku od 8 dana mora očitovati. Nije joj napomenula da će dobiti otkaz ugovora o radu ako to ne prihvati. Novo ponuđeno radno mjesto je niže plaćeno te je niže na hijerarhijskoj ljestvici. U tom ugovoru ponuđen je i probni rad. Tužiteljica je u A.K.D. prije toga radila 15 godina. Poznato joj je da je tužiteljica pokrenula postupak pred etičkim povjerenstvom. Nije joj poznato je li taj postupak pravomoćno okončan prije donošenja odluke o otkazu. Upoznata je sa etičkim kodeksom tuženika. Odjel ljudskih resursa nema nikakvu ingerenciju u pogledu postupaka pred etičkim povjerenstvom. Ne zna koliko je radnika bilo obuhvaćeno novom sistematizacijom radnih mjesta. Tužiteljica je bila jedini izvršitelj na radnom mjestu voditelja općih poslova. Proveden je postupak savjetovanja sa glavnim sindikalnim povjerenikom, on se pismeno očitovao da je suglasan sa odlukom poslodavca. Radilo se o radnom mjestu koje ima drugu vrstu poslova i uobičajeno je da postoji odredba o probnom radu. Tužiteljica je u više navrata mijenjala ugovore o radu, ne sjeća se je li u tim ugovorima bio naveden probni rad. Sistematizacijom je ukinuto više radnih mjesta te je formirano više novih radnih mjesta. Novom sistematizacijom su također ukinuta radna mjesta voditelj kontrolinga i radno mjesto zamjenik direktora sektora zajedničkih službi. Ovisi o tome na koje radno mjesto se radnik želi rasporediti, ako je istovrsno onda se ne mora staviti probni rad, sve ovisi o tom radnom mjestu. Radno mjesto specijalista za financijsko izvještavanje je u drugom sektoru u odnosu na radno mjesto voditelja kontrolinga na kojem je tužiteljica radila. U odnosu na ponuđeno radno mjesto ne radi o istoj vrsti poslova kao što je to voditelj kontrolinga. Direktori sektora odlučuju o tome da se radno mjesto ukida, komuniciraju sa svojim radnicima. Izmjena pravilnika se stavlja na oglasnu ploču unutar poslodavca. Prema saznanjima svjedokinje, kada je tužiteljici dala ugovor o radu tužiteljica je znala sve informacije. Nije ju pitala zašto joj se nudi ugovor o radu. Nema saznanja o tome da bi direktor M.M. izvijestio tužiteljicu o tome da ide nova sistematizacija koja će obuhvatiti radno mjesto tužiteljice. Direktori sektora su ti koji obavještavaju radnike o promjenama koje će se dogoditi unutar sektora vezano uz izmjenu pravilnika. Direktor sektora bio je M.M. Ne zna je li M.M. izvijestio radnike o promjenama koje će se dogoditi unutar sektora.

13. Iz iskaza svjedokinje M.K. proizlazi da radi kod tuženika kao voditeljica pravnih poslova. Zadatak svjedokinje je izrada Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta i Pravilnika o radu koji se izrađuju na temelju sadržaja koji je dostavljen od strane voditeljice ljudskih resursa. Kolegice iz odjela pripremaju izmjene pravilnika, vode brigu oko toga je li potrebno prije izmjena provesti savjetovanje s radničkom vijećem odnosno sindikatom te su zaduženi za objavu pravilnika na oglasnoj ploči. U ovom konkretnom slučaju svjedokinja zna da je išla izmjena i dopuna Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta kojom je ukinuto radno mjesto tužiteljice, odnosno radno mjesto voditeljice općih poslova. Svjedokinja nije zadužena za dio posla koji se odnosi na ponudu novog ugovora o radu i pitanje slobodnih mjesta koja su bila dostupna za tužiteljicu. Također rade odluke o otkazu u suradnji sa odjelom ljudskih resursa. Izmjena i dopuna pravilnika objavljuje se na oglasnoj ploči društva. Radno mjesto tužiteljice je ukinuto, pri čemu nije dodijeljeno u neki drugi organizacijski dio nego je skroz ukinuto i više nije bilo predviđeno novim Pravilnikom o sistematizaciji. Svjedokinja radi kod tuženika od 2008., izmjene Pravilnika o sistematizaciji provode se gotovo svake godine, a nekada i češće. Svjedokinja je prvotno zaposlena kod tuženika kao pravnik pripravnik i sigurno je četiri puta mijenjala radne pozicije i prilikom promjene ugovora o radu je ugovoren probni rad. Ne zna jesu li postojala druga radna mjesta sa istim koeficijentom koja su mogla biti ponuđena tužiteljici. Uprava odlučuje o tome kakva će se vrsta odluke o otkazu donijeti, a oni provode odluke uprave. U ovom slučaju tužiteljica je pisano odbila ponudu za ponuđeni ugovor o radu, a nakon toga donijela se odluka o poslovno uvjetovanom otkazu budući je ukinuto radno mjesto tužiteljice i nije se koristio institut otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora. Poznato joj je da je tužiteljica pokrenula postupak pred etičkim povjerenstvom i prema njenim saznanjima utvrđeno je da nije bilo povrede etičkog kodeksa.

14. Zz tuženika J.S. u svom iskazu navodi da je on glavni direktor tvrtke, odnosno tuženika te je zadužen za vođenje poslovanja i organizaciju rada trgovačkog društva. Zna da je tužiteljica bila voditeljica odjela za opće poslove i u okviru transformacije društva ka efikasnijem poslovanju došlo je do toga da se promijenila sistematizacija radnih mjesta, u okviru koje je dio radnih mjesta ukinut, ukinuto je i radno mjesto tužiteljice, kao i radno mjesto zamjenika direktora, voditelja kontrolinga. Zna da je tužiteljici ponuđen novi ugovor o radu kojeg ona nije prihvatila te je donesena odluka o prestanku radnog odnosa. Postupak otkazivanja i odluke provele su stručne službe tuženika, zz tuženika je potpisao odluku o otkazu. Vjeruje da je sve provedeno sukladno zakonu. Ne sjeća se razgovora da bi se tužiteljica žalila na postupanje g. M.M. ili da se žalila na mobing. Od direktora sektora je upoznat s time da se jedan postupak vodi pred etičkim povjerenstvom, to je sve što glavni direktor treba znati vezano uz postupke koje vodi etičko povjerenstvo. Na prijedlog direktora sektora zajedničkih službi, direktor je predložio racionalizaciju poslovanja i unapređenje poslovnih procesa u svom sektoru, pa je u okviru toga predložio i ukidanje pojedinih radnih mjesta. Direktori sektora su ga upoznali sa time da je tužiteljici bilo ponuđeno radno mjesto u sektoru prodaje koje ona nije prihvatila. Pravilo je takvo da kada se mijenja radno mjesto se nudi probni rad. To vode stručne službe, kadrovska i pravna, koje su za to zadužene. Direktori sektora odlučuju o potencijalnom nuđenju novih radnih mjesta, to oni rade u suradnji sa kadrovskom službom. Nije mu poznato da bi bilo drugih slobodnih radnih mjesta koja su mogla biti ponuđena tužiteljici, a koja bi bila istog ranga sa tužiteljičinim radnim mjestom. Prema saznanjima glavnog direktora poslovi tužiteljice su raspoređeni na druge djelatnike unutar sektora. Odluke o reorganizaciji radnih mjesta donose se na prijedlog direktora sektora. Oni predlažu ukidanje radnih mjesta, odnosno unapređenje radnih procesa. Glavni direktor se u rad etičkog povjerenstva ne miješa, niti su mu poznate njihove odluke, niti su mu trebale biti poznate njihove odluke. U mandatu direktora J.S. svake godine i pol bila je promjena u sistematizaciji radnih mjesta, te je uobičajeno da se ukidaju radna mjesta. Tuženik je narastao sa 300 zaposlenih na 400.

15. Tužiteljica M.G.₁ u svom iskazu navodi da radi kod tuženika od 2004.

te je napredovala od pozicije referenta u kadrovskoj službi pa do voditelja kontrolinga s time da joj je tuženik platio obrazovanje na fakultetu kojeg je i završila u međuvremenu. Zadnji puta je probni rad imala 2014. kada je došla na poziciju voditelja kontrolinga i taj probni rad je prošla te je obavljala neko vrijeme te poslove da bi od 2017. radila kao voditeljica ureda uprave s time da je paralelno mijenjala i kolegu koji je bio odsutan na dugotrajnom bolovanju, a on je radio kao voditelj općih poslova. Čitavo vrijeme svog rada nije nikada upozorena na obveze iz radnog odnosa, primila je nagrade od tuženika i stimulaciju za svoj rad. Kada je kolega otišao u mirovinu, početkom 2020. je u odnosu na tužiteljicu donesena odluka da uz svoje poslove obavlja i dalje poslove voditelja općih poslova, a na tu poziciju je formalno raspoređena 1. studenoga 2020. Nadređeni djelatnik joj je bio direktor M.M., direktor sektora. Tužiteljica je u to vrijeme imala zdravstvenih problema pa se nalazila na bolovanju s time da je s direktorom M.M. i J.S- dogovorila da će raditi od kuće. Tek se u veljači 2021. vratila u ured i tražila je sastanak s direktorom M.M. međutim on je nije htio primiti, a kada ju je primio oduzeo joj je trećinu poslova koje inače radi, radi čega je bila u šoku. Nije znala što da napravi te je ponovno tražila prijem kod direktora budući su u ugovoru bili navedeni svi poslovi koje radi prema opisu radnog mjesta, te je na sastanku direktor J.S. zapisnički konstatirao koji joj se poslovi oduzimaju. U narednom periodu radi sa prekidima, jer joj je mobing na radnom mjestu izazvao dodatne zdravstvene probleme radi kojih je morala odlaziti na bolovanje. U travnju 2021. je održan sastanak na kojem je pretrpjela uznemiravanje od strane direktora M.M. koji joj je rekao da je glupa, da nema čime misliti, da ju moli da ne misli. Tražio je stalno davanje izvješća, koja nije mogla dati, budući joj je oduzeo pristup podacima iz SAP sustava, koji su potrebni za formiranje izvještaja. Nakon toga je prijavila direktora etičkom povjerenstvu i povjerenstvu za dostojanstvo. Proveden je postupak pred etičkim povjerenstvom, dali su izjavu svi zajedno te je prvom odlukom utvrđeno da nije bilo povrede etičkog kodeksa, u odnosu na koju odluku je tužiteljica podnijela žalbu te je određeno da će se postupak ponoviti. Taj postupak se ponovio bez tužiteljice, ona je poslodavcu poslala mail da je na godišnjem te da je spremna dati izjavu ili poslati mail, međutim oni su konačnu odluku donijeli bez tužiteljice i njene izjave. Konačnu odluku donijeli su tjedan dana nakon što je dobila otkaz. Tužiteljica je bila na radnom mjestu 6. lipnja 2021. kada je na oglasnoj ploči uočila papir i veliki bunt papira. Netko joj je rekao da je bila sistematizacija te je otišla pogledati i vidjela da se briše njezino radno mjesto o čemu ranije nije imala nikakvih saznanja. Nakon toga istog dana na razgovor ju je pozvala direktorica A.J.B., koja vodi sektor u koji joj je ponuđeno

radno mjesto, ona je rekla da se ne miješa u odluke drugih direktora sektora te joj je rekla da bi voljela da dođe raditi u njihov sektor, držala je u rukama ugovor koji joj je kasnije ponuđen od strane D.T.. Direktorica ju je pitala ima li saznanja o tome da je njeno radno mjesto ukinuto, na što se tužiteljica šokirala, budući ju nitko o tome nije izvijestio. Direktorica joj je čitala odredbe novog ugovora iz kojih je bilo vidljivo da se radi o niže rangiranom radnom mjestu sa manjom plaćom i sa probnim radom, što tužiteljici nije bilo prihvatljivo. Bilo je nevjerojatno da netko traži probni rad za taj posao, budući se radi o segmentu poslova koje je ranije tužiteljica radila dulje vrijeme kao voditeljica kontrolinga i za koje radno mjesto je prošla probni rad. Ugovor je preuzela sljedeći dan kod D.T. i u roku od 8 dana se očitovala da ne prihvaća ugovor. Nakon toga je bila na godišnjem odmoru da bi joj 1. srpnja na kućnu adresu poštom stigao otkaz ugovora o radu, što ju je strašno šokiralo jer joj nitko nije rekao da će dobiti otkaz ako ne potpiše taj ugovor. To nije rekla niti direktorica A.J.B. niti D.T. Smatrala da ako njoj ne paše taj ugovor, da će oni tužiteljici ponuditi nešto drugo, tim više jer je bilo drugih radnih mjesta koja su po rangu bila slična onome koje je ukinuto kao i po tužiteljičinoj stručnoj spremi.

16. Iz svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. Naime, tužiteljica u svom iskazu navodi u bitnome kao što to proizlazi iz dokumentacije u spisu, kao i svjedokinje D.T. i M.K., te njihove

iskaza sud ocjenjuje istinitim. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da on nije upućen u procedure oko provedbe odluke o otkazu, te u tom dijelu njegov iskaz nije relevantan za rješenje ovog spora. U dijelu u kojem zz tuženika navodi da se ne sjeća razgovora sa tužiteljicom kada se žalila na ponašanje direktora M.M., iskaz istog nije uvjerljiv te ga sud ocjenjuje neistinitim, međutim, u tom dijelu iskaz zz tuženika nije relevantan za rješenja ovog spora. Iz svih dokaza, osobito dokumentacije koja prileži spisu i činjenica koje nisu sporne među strankama sud je utvrdio da je tuženik proveo reorganizaciju poslovanja u okviru koje je došlo do ukidanja radnog mjesta tužiteljice. Poslovi ukinutog radnog mjesta raspoređeni su na druge djelatnike koji te poslove obavljaju uz svoje postojeće radne zadatke. Reorganizacija poslovanja provedena je kroz Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta koji je stupio na snagu 11. lipnja 2021., za koji nije sporno da je objavljen na oglasnoj ploči tuženika, odnosno tužiteljica potvrđuje navode da se upoznala sa izmjenama Pravilnika.

17. Autonomno je pravo tuženika kao poslodavca da organizira proces rada na način za kojeg smatra da je najpogodniji za njegovo poslovanje te da u okviru tog prava donosi odluku o ukidanju radnih mjesta. Nije u pravu tužiteljica kada navodi da je tuženik trebao u odnosu na nju donijeti odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, sukladno odredbi čl. 123 Zakona o radu, budući da navedeno predstavlja mogućnost, a ne obvezu poslodavca. Otkaz ugovora o radu jednostrana je izjava volje poslodavca, te stoga ne postoji obveza za donošenje odluke o otkazu. Isto tako poslodavac bira koju će odluku o otkazu donijeti obzirom na konkretne činjenice u okviru radnog odnosa kojeg otkazuje. U ovom konkretnom slučaju ukinuto je radno mjesto tužiteljice te je stoga tuženik postupio sukladno odredbi čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu te je donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Iako je tuženik mogao postupiti i prema odredbi čl. 123. Zakona o radu, nije dužan to učiniti i isto ne utječe na valjanost odluke o otkazu, jer se i u slučaju primjene odredbe čl. 123. Zakona o radu moraju ispuniti svi drugi uvjeti koji su nužni za donošenje odluke o otkazu iz bilo kojeg zakonom dopuštenog razloga.

18. Iz svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da su u ovom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga. Prema odredbi čl. 115. Zakona o radu tuženik kao poslodavac više nije obvezan radniku ponuditi drugo radno mjesto prije donošenja odluke o otkazu, a ponuda tuženika od 7. lipnja 2021. za zaključenje ugovora o radu za obavljanje poslova Specijalista za financijsko izvještavanje ne utječe na valjanost donesene odluke o otkazu. Naime, budući da tuženik nije bio obvezan tužiteljici ponuditi drugo radno mjesto, ponuda koju je uputio tužiteljici 7. lipnja 2021. nije od utjecaja na valjanost odluke o otkazu. Također nisu relevantni navodi tužiteljice koji se odnose na činjenicu da je tužiteljici ponuđen ugovor o radu za niže složeno radno mjesto sa nižim koeficijentom plaće, budući da navedena ponuda ni na koji način ne utječe na kasnije donesenu odluku o otkazu. Tuženik kao poslodavac ima mogućnost u bilo kojem trenutku uputiti ponudu radniku za zaključenje ugovora o radu, a budući da ponuda nije prihvaćena do zaključenja ugovora o radu nije niti došlo.

19. Isto tako nisu osnovani navodi tužiteljice u kojima ističe da odluka o otkazu nije valjana jer tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 115. st. 2. Zakona o radu te nije vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, budući da je u ovom slučaju došlo do ukidanja radnog mjesta tužiteljice pa ne postoji potreba za uspoređivanjem tužiteljice sa ostalim radnicima, jer više nema radnika koji bi bili zaposleni na radnom mjestu tužiteljice koje je ukinuto.

20. Tužiteljica također upire na činjenicu da je odluka o otkazu nedopuštena jer je donesena prije okončanja postupka kojeg je tužiteljica pokrenula pred etičkim povjerenstvom, a sve sukladno odredbi čl. 40. Etičkog kodeksa tuženika, u odnosu na koje navode valja istaknuti da je već prema Izvješću o provedenom postupku utvrđivanja povrede Etičkog kodeksa utvrđeno da nije bilo povrede Etičkog kodeksa, kao što je to utvrđeno i prema Završnom izvješću od 7. srpnja 2021. Stoga, s obzirom da u ovom slučaju nije utvrđeno da je došlo do povrede Etičkog kodeksa, a sve s obzirom na prijavu koju je tužiteljica uputila etičkom povjerenstvu, činjenica što je odluka o otkazu donesena prije donošenja Završnog izvješća etičkog povjerenstva također ne utječe na valjanost iste.

21. Slijedom svega iznesenog sud je utvrdio da je odluka o otkazu pravilna i dopuštena te je stoga odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

22. Budući da nije utvrđeno da bi odluka o otkazu bila nezakonita, nema pravne osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužiteljica traži vraćanje na rad, sve sukladno odredbi čl. 124. st. 1. Zakona o radu, te je stoga valjalo i u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da ako stranka u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranici naknaditi parnične troškove. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22), budući je tuženik zastupan po odvjetniku.

24. Trošak tuženika odnosi se na trošak jednokratne nagrade iz Tbr. 7/2 Tarife u iznosu od 3.000,00 kn, kojem iznosu se ima pridodati iznos od 750,00 kn na ime 25% PDV-a (Tbr. 42), što ukupno iznosi 3.750,00 kn / 497,71 eura[1] , koji trošak je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku.

U Zagrebu 6. ožujka 2023.

Sutkinja:

Ida Vrančić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku