Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž Ovr-58/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja O.D. L. i Č., javno trgovačko društvo, OIB: …, S., zastupano po punomoćnici J. M., odvjetnici u S., protiv ovršenika P., društvo s ograničenom odgovornosti za obavljanje komunalne djelatnosti prijevoza putnika u javnom prometu, OIB: …, S., zastupano po punomoćniku K. P., odvjetniku u S., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj – Stalne službe u Imotskom poslovni broj 14 Ovr-546/2022-4 od 12. prosinca 2022., 6. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e
I.) Žalba ovrhovoditelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Makarskoj – Stalne službe u Imotskom poslovni broj 14 Ovr-546/2022-4 od 12. prosinca 2022. godine.
II.) Ovrhovoditelju se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe.
Obrazloženje
1.) Rješenjem Općinskog suda u Makarskoj – Stalne službe u Imotskom poslovni broj 14 Ovr-546/2022-4 od 12. prosinca 2022. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog za ovrhu radi naplate sudskih penala.
2.) Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14. i 79/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), koji zakon se temeljem odredbe čl.21.st.1. Ovršnog zakona (NN broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje: OZ/12) na odgovarajući način primjenjuje i u ovršnom postupku, pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima.
3.) Žalba nije osnovana.
4.) Naime, iz stanja predmetnog spisa proizlaze slijedeće činjenice koje je imao u vidu i sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijanog rješenja:
-da je ovrhovoditelj u ovom predmetu, prijedlogom podnesenim 22. rujna 2020. godine, predložio određivanje ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate sudskih penala dosuđenih rješenjem o izricanju sudskih penala Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Imotskom broj Ovr-595/2016 od 20. svibnja 2016. godine;
-da je navedenim rješenjem Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Ovr-595/2016 od 20. svibnja 2016. godine, ovršeniku određen naknadni rok od 15 dana za izvršenje tražbine utvrđene presudom Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-1456/11 od 31. listopada 2014., koja je ispravljena pravomoćnim rješenjem istog suda, poslovni broj P-1456/11 od 1. ožujka 2016. godine, koja tražbina se sastoji u predaji ovrhovoditelju u ispravnom i voznom stanju, tehnički pregledanih, ukupno devet zglobnih autobusa marke „man“ sg 220 brojeva šasije naznačenih u točki I. izreke navedenog rješenja;
-da je tim istim rješenjem određeno da je ovršenik, u slučaju neispunjena navedene nenovčane obveze, dužan platiti ovrhovoditelju, za svaki dan zakašnjenja i za svaki od ukupno devet autobusa iznos od po 250,00 kuna;
-da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1931/2019 od 25. veljače 2021. godine obustavljena ovrha određena rješenjem donesenim u predmetu Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Ovr-595/2016 od 20. svibnja 2016. godine, te su njime ukinute sve provedene ovršne radnje;
-da je navedeno rješenje o obustavi postupka doneseno jer je utvrđeno da izvršenje nenovčane obveze na predaju autobusa, kako je ista utvrđena naprijed navedenom presudom Trgovačkog suda u Splitu, objektivno nije moguće;
-da je rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1931/2019 potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-197/21-5 od 24. svibnja 2021. godine, čime je isto steklo svojstvo pravomoćnosti.
5.) Zauzimajući stav temeljem navedenih činjenica da je odluka na temelju koje je ovrhovoditelj zatražio naplatu sudskih penala (rješenje Općinskog suda u Splitu – Stalna služba u Imotskom poslovni broj Ovr-595/2016 od 20. svibnja 2016.) izgubilo pravni učinak ovršne isprave, odnosno da isto više ne postoji, prvostupanjski sud je odbio prijedlog ovrhovoditelja kao neosnovan.
6.) Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga koji su navedeni žalbom ovrhovoditelja, i onih na koje sud pazi po službenoj dužnosti u pogledu zakonom propisanih bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pravilne primjene materijalnog prava, a kako je to propisano odredbom člankom čl.365.st.1. u svezi čl.381. ZPP-a te u svezi čl.21.st.1. OZ/12, utvrđeno je kako nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih ovrhovoditelj pobija prvostupanjsko rješenje, kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7.) Naime, ovrhovoditelj u svojoj žalbi, u bitnome, navodi da je potpuno pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o ne postojanju ovršne isprave, tj. o ne egzistiranju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Imotskom poslovni broj Ovr-595/2016, a sve to stoga što izrekom rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1931/2019 od 25. veljače 2021. godine, na koje se je pozvao sud prvog stupnja pri donošenju pobijane odluke, nije ukinuto ili stavljeno van snage navedeno rješenje, već je njegovom izrekom samo obustavljena ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Splitu – Stalne služba u Imotskom poslovni broj Ovr- 595/2016 od 20. svibnja 2016. godine i ukinute sve provedene ovršne radnje. Stoga smatra kako rješenje Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Imotskom poslovni broj Ovr-595/2016 i nadalje egzistira, no navedene žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene.
8.) Pri ocjeni navedenih žalbenih tvrdnji treba imati u vidu to da su sudski penali pravno sredstvo čija je svrha represivan utjecaj na dužnika da ispuni svoju dospjelu nenovčanu obvezu koja je utvrđena ovršnom ispravom, a ne stjecanje imovinske koristi vjerovnika te nenovčane tražbine, što znači da oni gube svaku svrhu u situaciji kada ispunjenje te nenovčane obveze više nije moguće. Sukladno tome, rješenje o izricanju sudskih penala tek po ispunjenju naknadnih uvjeta – a to je neispunjenje nenovčane tražbine u naknadnom roku te nastup njegove pravomoćnosti, stječe svojstvo ovršne isprave temeljem koje se na prijedlog ovrhovoditelja dolazi do stadija prisilne naplate (ovrhe) izrečenih penala.
8.1.) Rješenje o izricanju sudskih penala ni u formalno-pravnom smislu (ne može se donijeti pozivom na odredbu čl. 41.stav.4. OZ jer mora imati obrazloženje) niti u materijalno-pravnom smislu (obzirom na činjenicu da se ovrha provodi tek po njegovoj pravomoćnosti) nije rješenje o ovrsi u smislu odredbe čl. 41. OZ-a, no pri tom valja navesti da je postupak izricanja sudskih penala u širem smislu postupak ovrhe radi ispunjenja nenovčane tražbine kao što to i jasno proizlazi iz razdjela 3. Glave XIX OZ/12. Stoga je, a imajući u vidu kako iz obrazloženja pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1931/2019 od 25. veljače 2021. godine proizlazi da je obveza iz ovršne isprave nemoguća, tada, unatoč činjenici da se u izreci tog rješenja navodi kako se obustavlja postupak ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Splitu – Stalna služba u Imotskom poslovni broj Ovr- 595/2016 te ukidaju sve provedene ovršne radnje, sasvim je jasno kako je njime obustavljen postupak izricanja ovršeniku sudskih penala, i to upravo zbog nemogućnosti udovoljenju obvezi na činjenje definirane presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1456/11.
9.) Odredba članka 72.st.2. OZ/12 propisuje da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti time da se postupak ovrhe smatra dovršenim i obustavom ovrhe (članka 73. stavak 1. OZ-a).
10.) Budući da je svrha izricanja i naplate u ovršnom postupku sudskih penala da se dužnika prisili ispuniti nenovčanu tražbinu ovrhovoditelju, a budući da se tražbina ovrhovoditelja utvrđena pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Splitu P- 1456/11 od 31. listopada 2014. ne može ispuniti, tj. postala je objektivno nemoguća – što je sve utvrđeno pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Ovr- 1931/2019 od 25. veljače 2021. godine, to je sud prvog stupnja pravilno odbio odrediti ovrhu radi naplate sudskih penala jer se sa činidbom koju nije moguće izvršiti ne može niti doći u zakašnjenje. Pri svemu tome nije od značaja što se izrekom pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1931/2019 od 25. veljače 2021. godine određuje obustava postupka ovrhe po rješenju Općinskog suda u Splitu
– Stalna služba u Imotskom poslovni broj Ovr-595/2016 te ukidanje svih ovršnih radnji, a ne ukidanje ili preinaka tog rješenja.
11.) Slijedom svega navedenoga, valjalo je, temeljem odredbe članka 380.t.2. ZPP-a, u vezi sa člankom 21.st.1. OZ/12, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje
Bjelovar, 6. ožujka 2023.
Sudac
Antun Dominko v. r.
