REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-1356/22-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja I. R. iz S. R. N., A. D. G. …, 91083 B., zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u Z. odvjetničkom uredu S. P., G. G., V. V. i M. K., R., J. t. …, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, 6. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/22-01/337, URBROJ: 513-04-22-2 od 5. listopada 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula, UP/I-410-23/2010-02/23155, URBROJ: 513-07-18-01-22-19 od 6. lipnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-02/2201/337, URBROJ: 513-04-22-2 od 5. listopada 2022. (dalje: osporavano rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula, UP/I-410-23/2010-02/23155, URBROJ: 513-07-18-01- 22-19 od 6. lipnja 2022. (dalje: I° rješenje) kojim je u točki I. ukinuto Privremeno porezno rješenje KLASA: UP/l-410-23/2011-02/23155, URBROJ: 513-07-18-05-11- 02 od 25. siječnja 2011. (dalje: privremeno porezno rješenje od 25. siječnja 2011.), u točki II. utvrđen porez na dohodak za 2009. u iznosu od 226.533,10 kn, a točkom III. naložena je uplata dužnog poreza u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja, dok je točkom IV. porezni obveznik upozoren da se na nepravodobno uplaćeni iznos poreza i prireza plaća zatezna kamata i iz točke V. slijedi da žalba odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila upravnog postupka. U tužbi, u bitnom, navodi da je osporavano rješenje nerazumljivo jer mu nedostaje ocjena žalbenih razloga osobito u pogledu prigovora zastare, da je obrazloženje rješenja proturječno stanju spisa, a što je vidljivo iz toga da tuženik navodi da prvostupanjsko tijelo nije samo prepisalo utvrđenja iz Zapisnika od 25. travnja 2017., da tuženik postupa proturječno svojoj ranije danoj uputi jer je u ranijem rješenju dao uputu da se prvostupanjsko tijelo dužno očitovati na prigovor stranke izjavljen na zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru, a zatim proturječno utvrđuje da se prvostupanjsko tijelo nije trebalo očitovati na sve navode iz predmetnog prigovora kao niti na druge prigovore i izjave stranke koji čine sastavni dio predmetnog prigovora. Navodi da su sve relevantne činjenice morale biti utvrđene u ovom upravnom postupku te da je pogrešno prvostupanjsko tijelo postupilo kada se pozvalo na zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Lika, KLASA: UP/I-215-04/13-01/7, URBROJ: 513-07 28-01/17-16 od 25. travnja 2017. (dalje: zapisnik od 25. travnja 2017.). Obrazlaže da čak i da je takvo postupanje zakonito da je prvostupanjsko tijelo trebalo samostalno ocijeniti i razmotriti dokaze provedene u tom postupku i ocijeniti navode stranke, kao i dokaze priložene u tom postupku. Navodi da prvostupanjsko tijelo niti tuženik ne obrazlažu primjenu materijalnog prava. Dalje, navodi da se prvostupanjsko tijelo samo djelomično očituje na prigovor na zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru KLASA: UP/I-215- 04/13-01/7, URBROJ: 513-07-28-01/17-16 od 2. svibnja 2017., a pri tome ne obrazlaže činjenice, dokaze niti navode tužitelja. Nadalje, da se nije očitovalo niti na prigovor od 21. svibnja 2013., prigovor na dopunski zapisnik od 29. studenog 2013., žalbe od 26. lipnja 2014., podneske od 4. i 30. kolovoza 2016., 28. prosinca 2016. i zahtjev za utvrđivanje zastare od 28. prosinca 2016. Zaključuje da su navodi tih podnesaka, kao i priloženih dokaza morali biti uzeti u obzir i ocijenjeni, a da tuženik postupa protivno svojoj ranije danoj uputi pa utvrđuje zakonitim i pravilnim postupanje prvostupanjskog tijela te potvrđuje da prvostupanjsko tijelo nije bilo dužno očitovati se na sve navode iz prigovora. Dalje ističe da je prigovor zastare neosnovano odbijen. Naglašava da pogrešno tuženik smatra da je prigovor zastare otklonjen u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje: VUS) poslovni broj: Usž – 4953/2018-2 od 13. veljače 2019. te ističe da tamo nisu utvrđivane iste činjenice kao u ovom postupku i da se ne radi o istom predmetu spora. Ističe da odredbe članka 94. stavak 4. i članka 96. stavak 3. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12; dalje: OPZ/08), sukladno članku 197. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22).nisu bile na snazi te da ih upravna tijela pogrešno primjenjuju i smatraju da je zastara počela teći u trenutku sastavljanja zapisnika od 25. travnja 2017. Također da porezna tijela za 2009. ukidaju privremeno porezno rješenje od 25. siječnja 2011., a potom na postupak iz 2011., a za navodne porezne obveze iz 2009. primjenjuju zastarne rokove članka 94. stavak 4. i 96. stavak 3. OPZ/08 koji tada nisu bili na snazi niti je propisano njihovo retroaktivno djelovanje. Dodaje da čak i da je apsolutna zastara počela teći istekom godine u kojoj je utvrđeno da u odnosu na stranku ima osnove za oporezivanje ukazuje se da se to utvrđenje dogodilo značajno ranije jer je i prije tog zapisnika porezno tijelo drugim aktima prezentiralo saznanja o istim navodnim osnovama za oporezivanje i to najranije Zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru KLASA: 215-04/1201/5, URBROJ: 513-07-08/13-15 od 4. travnja 2013. Zaključuje da je u tom slučaju nastupila i relativna i apsolutna zastara prije donošenja osporavanog rješenja. Navodi dalje da je u pogledu poreza na dohodak za 2009. 1. siječnja 2017. nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze sukladno čl. 108. OPZ-a. Pojašnjava da se prijava poreza na dohodak za 2009. predaje u 2010. tako da je zastara počela teći od 1. siječnja 2011. Navodi i da još nije odlučeno o njegovu zahtjevu za utvrđenje zastare prava na utvrđenje porezne obveze i kamata od 28. prosinca 2016. Nadalje, navodi da je u upravnoj stvari trebalo primijeniti Ugovor između Republike Hrvatske (dalje: RH) i Savezne Republike Njemačke (dalje: DE) o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja iz 2006. jer je dostavio dokaze da je rezident DE te iznosi popis dostavljenih dokumenata te zaključuje da je iz dostavljene dokumentacija razvidno da je u periodu od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2012. bio u radnom odnosu u DE te prijavljen na tijela socijalnog osiguranja. Navodi da se primjenjuje Ugovor između RH i DE o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja iz 2006. („Narodne Novine – Međunarodni ugovori 009/2006, dalje: Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja) te da ima u DE neprekidno prebivalište od 1972. da tamo boravi i u posjedu je stana više od 183 dana godišnje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te je predložio da se tužba odbije kao neosnovana.

4. U sporu je održana rasprava 27. veljače 2023. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Opunomoćenica tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i predložila je da se od nadležnih organa u Republici Njemačkoj pribavi podatak da je tužitelj rezident Republike Njemačke.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti predloženi dokazni prijedlog, ocijenivši taj dokazni prijedlog suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo postupajući po tužiteljevoj prijavi poreza na dohodak za 2009. donijelo privremeno porezno rješenje od 25. siječnja 2011. kojim je tužitelju za 2009. utvrdilo pravo na povrat više uplaćenog poreza i prireza u iznosu od 6.126,42 kn. Nadalje, tijekom 2012. nad tužiteljem je započeo postupak poreznog nadzora predmetom kojeg je bilo i ispitivanje izvora stjecanja imovine u smislu čl. 63. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, dalje: ZPDOH/04), za period od 2006. do 2011. povodom kojeg je sačinjen zapisnik od 25. travnja 2017. kojim je utvrđeno da za 2009. ima osnova za oporezivanje tužitelja. U provedenom postupku na temelju usporedbe podataka o izdacima i primicima za 2009. utvrđena je osnova za izmjenu porezne osnovice poreza na dohodak u iznosu od 570.430,62 kn. Pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-410- 23/10-02/23155, URBROJ: 513-07-28-08-17-04 od 16. svibnja 2017. (dalje: rješenje od 16. svibnja 2017.) određeno je da se obnavlja postupak u predmetu utvrđivanja poreza na dohodak po godišnjoj prijavi za 2009. Nadalje, proizlazi da je tužitelj od 15. listopada 2004. do 13. siječnja 2017. imao prijavljenu adresu prebivališta u RH na adresi u M., B., V. …. Tužitelj je 1. ožujka 2010. podnio prijavu poreza na dohodak za 2009. te koristio pravo na osobni odbitak u iznosu od 32.400,00 kn.

9. Člankom 63. ZPDOH/04 propisano je u stavku 1. da je radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava dužna tijekom godine prikupljati podatke o oporezivim primicima fizičkih osoba, pratiti promet dobara i obavljati sve druge potrebne radnje. U stavku 2. da je porezna uprava dužna dohodak po osnovi nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugog dohotka, a i druge neoporezive primitke i potraživanja, uspoređivati s podacima o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora. U stavku 3. da ako Porezna uprava u tijeku postupka prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz st. 1. i 2. toga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi dohodak, kao razliku između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje. U stavku 4. da se dohodak utvrđen prema st. 3. toga članka pripisuje ostvarenom dohotku od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugom dohotku u poreznom razdoblju u kojemu je taj dohodak utvrđen i oporezuje prema propisima koji važe u tom poreznom razdoblju. U stavku 5. da je za svrhe iz stavka 1. i 2. toga članka Porezna uprava obvezna ustrojiti evidencije o imovini poreznih obveznika na temelju podataka iz svojih evidencija, evidencija tijela državne uprave i evidencija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. U stavku 6. da u postupku ispitivanja izvora imovine ispitivat će se izvor cjelokupne imovine fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005.

10.Odredba članka 94. stavak 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPDOH/16) propisuje da će se postupci započeti po članku 63. Zakona o porezu na dohodak (NN br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15), a nisu dovršeni do stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršiti po odredbama toga Zakona.

11. Člankom 58. stavak 1. OPZ/08 koji se primjenjuje sukladno članku 197. stavak 1. propisano je da je porezni obveznik dužan prijaviti sve činjenice bitne za utvrđivanje njegove porezne obveze, a naročito osnutak, premještaj i prestanak trgovačkog društva, radionice ili stalne poslovne jedinice ili početak obavljanja gospodarske djelatnosti, odnosno promjenu prebivališta ili uobičajenog boravišta i druge činjenice čije je prijavljivanje propisano posebnim zakonom. U stavku 4. da ako posebnim propisom nije uređeno drugačije, prijave iz stavka 1., 2. i 3. toga članka treba podnijeti u roku od trideset dana od dana nastanka činjenice za koju postoji obveza prijavljivanja, na obrascima koje pravilnikom propisuje ministar financija.

12. Člankom 3. stavak 1. ZPDOH/04 propisano je da je rezident je fizička osoba koja u RH ima prebivalište ili uobičajeno boravište, a stavkom 4. da je nerezident fizička osoba koja u RH nema ni prebivalište ni uobičajeno boravište, a u RH ostvaruje dohodak koji se oporezuje prema odredbama toga Zakona. Člankom 36. stavak 1. ZPDOH/04 uređeno je pitanje osobnog odbitka za rezidente i nerezidente.

13. Člankom 67. OPZ/08 propisano je, između ostalog, da porezno tijelo koristi sva dokazna sredstva potrebna za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje.

14. Člankom 94. stavak 4. OPZ/08 propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je u tijeku postupka ispitivanja izvora imovine utvrđeno da ima osnove za oporezivanje, dok je člankom 96. stavak 3. OPZ/08 propisano da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata u postupku ispitivanja izvora imovine u kojem je utvrđeno da ima osnove za oporezivanje nastupa za šest godina od dana kada je zastara počela prvi put teći.

15. Među strankama ovoga spora nije sporno da je na temelju prijave poreza na dohodak tužitelja za 2009. doneseno privremeno porezno rješenje od 25. siječnja 2011. te da je u ponovnom postupku nadzora prema članku 63. OPZ/08 utvrđena novi iznos porezne osnovice.

16. Međutim, sporno je da li je prvostupanjsko tijelo ispravno postupilo utvrdivši poreznu osnovicu sukladno utvrđenjima iz zapisnika od 25. travnja 2017. Sporno je da li je tuženik 2009. bio rezident Republike Hrvatske ili Republike Njemačke, te da li je nastupila zastara za utvrđivanje porezne obveze iz 2009.

17. Iz prethodno navedenih utvrđenja i citiranih zakonskih odredbi proizlazi da su osporavano i prvostupanjsko rješenje ispravno i na zakonu doneseni. Prvostupanjsko tijelo je ispravno postupilo utvrdivši tužitelju za 2009. novu poreznu osnovicu po provedenom postupku ispitivanja izvora imovine sukladno članku 63. ZPDOH/04, a pritom primjenjujući utvrđenja iz zapisnika od 25. travnja 2017. Naime, poreznim nadzorom po čijem završetku je sačinjen zapisnik od 25. travnja 2017. utvrđivale su se činjenice na temelju kojih je utvrđeno da tužitelj nije ispravno prijavio porez na dohodak za 2009. Dakle, nije bilo zapreke prvostupanjskom tijelu da odluku donese na temelju utvrđenja iz predmetnog poreznog nadzora, a uzimajući u obzir da se radi o postupcima koji su u nadležnosti prvostupanjskog tijela te za koje postupke činjenice može utvrđivati svim potrebnim dokaznim sredstvima, sukladno članku 67. OPZ/08.

18. U predmetnoj upravnoj stvari nije nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze. Naime, nesporno je da je predmetna porezna osnovica utvrđena u postupku ispitivanja izvora imovine u kojem je utvrđeno da ima osnove za oporezivanje zapisnikom od 25. travnja 2017. Nadalje, apsolutni rok zastare prava na utvrđenje porezne obveze u postupku ispitivanja izvora imovine nastupa za šest godina od početka tijeka zastare. Dakle, zastara je počela teći 1. travnja 2018., odnosno nakon isteka godine u kojoj je sastavljen zapisnik od 25. travnja 2017. te nije nastupila do donošenja ove presude, a sukladno članku 94. stavak 4. u svezi s člankom 96. stavak 4. OPZ/08. Također, na utvrđenje zastare primjenjuju se odredbe OPZ/08 obzirom da do 1. siječnja 2017. nije nastupila apsolutna zastara, a sukladno članku 197. OPZ-a. Dodatno se ističe da je o prigovoru zastare odlučeno ovosudnom presudom posl. br. Us I-117/18 od 28. rujna 2018. kojom je pravomoćnom utvrđeno da zastara nije nastupila.

19. Nadalje, suprotno navodima tužitelja, ispravno je u postupku utvrđeno da je za potrebe utvrđenja poreza na dohodak tužitelj 2009. bio rezident Republike Hrvatske. Naime, nesporno je da je tužitelj u Republici Hrvatskoj imao prijavljeno prebivalište i to dugi niz godina, kao i da je sam podnio prijavu poreza na dohodak za 2009. u kojoj je naveo adresu prebivališta u Republici Hrvatskoj, ne navodeći adresu prebivališta u Republici Njemačkoj. Također, tužitelj je za 2009. koristio pravo na odbitak poreza propisanog za rezidente na temelju članka 36. stavak 1. i 2. ZPDOH/04, dok nije primijenio mogućnost odbitka poreza za nerezidente sukladno članku 36. stavak 11 ZPDOH/04.

20. Slijedom svega gore izloženog, Sud utvrđuje da osporavanim rješenjima tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke.

21.Odluka u točki II. izreke temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a

U Rijeci 6. ožujka 2023.

Sutkinja

Danica Vučinić, v. r.