Poslovni broj: 3 P-397/21-35
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
OIB:77561654785
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja A.D. iz V. OIB:… zastupana po punomoćniku N.B. odvjetnici iz V., protiv tuženika R banka OIB:… zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K&P Z, radi ništetnosti i dr., nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 2. veljače 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni H.J. odvjetnika iz V. i punomoćnika tuženika u zamjeni H.Č. odvjetnice iz V., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 6. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 198-50-4256501 od 12.7.2007.g. sklopljenog između tužitelja A.D. iz V. OIB:…, kao korisnika kredita i tuženika R banka OIB …, kao kreditora, sadržana u čl. 2. ugovora u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.
II. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 198-50-4256501 od 13.2.2007.g. sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, sadržana u čl. 7. ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.
III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.906,70 eur/29.435,06 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% do 31.12.2007.g., od 1.1.2008.g. do 31.7.2015.g. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, od 1.8.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena i to tekućom:
-na iznos od 0,88 eur/6,63 kn od 1.9.2007.g. do isplate,
-na iznos od 2,15 eur/16,17 kn od 1.2.2008.g. do isplate,
-na iznos od 3,80 eur/28,65 kn od 1.3.2008.g. do isplate,
-na iznos od 6,64 eur/50,03 kn od 1.4.2008.g. do isplate,
-na iznos od 2,38 eur/17,90 kn od 1.5.2008.g. do isplate,
-na iznos od 0,69 eur/5,19 kn od 1.6.2008.g. do isplate,
-na iznos od 2,77 eur/20,84 kn od 1.7.2008.g. do isplate,
-na iznos od 1,67 eur/12,62 kn od 1.10.2008.g. do isplate,
-na iznos od 15,37 eur/115,79 kn od 1.11.2008.g. do isplate,
-na iznos od 6,19 eur/46,67 kn od 1.12.2008.g. do isplate,
-na iznos od 17,86 eur/134,56 kn od 1.1.2009.g. do isplate,
-na iznos od 19,65 eur/148,04 kn od 1.2.2009.g. do isplate,
-na iznos od 20,46 eur/154,14 kn od 1.3.2009.g. do isplate,
-na iznos od 18,23 eur/137,33 kn od 1.4.2009.g. do isplate,
-na iznos od 18,65 eur/140,54 kn od 1.5.2009.g. do isplate,
-na iznos od 15,24 eur/114,82 kn od 1.6.2009.g. do isplate,
-na iznos od 12,73 eur/95,88 kn od 1.7.2009.g. do isplate,
-na iznos od 13,39 eur/100,92 kn od 1.8.2009.g. do isplate,
-na iznos od 14,72 eur/110,90 kn od 1.9.2009.g. do isplate,
-na iznos od 14,60 eur/110,03 kn od 1.10.2009.g. do isplate,
-na iznos od 13,26 eur/99,94 kn od 1.11.2009.g. do isplate,
-na iznos od 15,78 eur/118,88 kn od 1.12.2009.g. do isplate,
-na iznos od 17,79 eur/134,06 kn od 1.1.2010.g. do isplate,
-na iznos od 20,66 eur/155,65 kn od 1.2.2010.g. do isplate,
-na iznos od 20,00 eur/150,70 kn od 1.3.2010.g. do isplate,
-na iznos od 23,89 eur/180,01 kn od 1.4.2010.g. do isplate,
-na iznos od 23,15 eur/174,45 kn od 1.5.2010.g. do isplate,
-na iznos od 24,59 eur/185,28 kn od 1.6.2010.g. do isplate,
-na iznos od 37,04 eur/279,08 kn od 1.7.2010.g. do isplate,
-na iznos od 34,48 eur/259,77 kn od 1.8.2010.g. do isplate,
-na iznos od 42,31 eur/318,76 kn od 1.9.2010.g. do isplate,
-na iznos od 39,60 eur/298,38 kn od 1.10.2010.g. do isplate,
-na iznos od 35,25 eur/265,60 kn od 1.11.2010.g. do isplate,
-na iznos od 44,43 eur/334,77 kn od 1.12.2010.g. do isplate,
-na iznos od 56,11 eur/422,76 kn od 1.1.2011.g. do isplate,
-na iznos od 47,84 eur/360,45 kn od 1.2.2011.g. do isplate,
-na iznos od 50,74 eur/382,30 kn od 1.3.2011.g. do isplate,
-na iznos od 47,05 eur/354,51 kn od 1.4.2011.g. do isplate,
-na iznos od 47,71 eur/359,50 kn od 1.5.2011.g. do isplate,
-na iznos od 63,37 eur/477,46 kn od 1.6.2011.g. do isplate,
-na iznos od 64,90 eur/488,96 kn od 1.7.2011.g. do isplate,
-na iznos od 77,98 eur/587,51 kn od 1.8.2011.g. do isplate,
-na iznos od 71,26 eur/536,88 kn od 1.9.2011.g. do isplate,
-na iznos od 63,90 eur/481,47 kn od 1.10.2011.g. do isplate,
-na iznos od 63,11 eur/475,52 kn od 1.11.2011.g. do isplate,
-na iznos od 62,55 eur/471,25 kn od 1.12.2011.g. do isplate,
-na iznos od 66,05 eur/497,69 kn od 1.1.2012.g. do isplate,
-na iznos od 69,11 eur/520,73 kn od 1.2.2012.g. do isplate,
-na iznos od 69,52 eur/523,82 kn od 1.3.2012.g. do isplate,
-na iznos od 67,41 eur/507,88 kn od 1.4.2012.g. do isplate,
-na iznos od 68,84 eur/518,64 kn od 1.5.2012.g. do isplate,
-na iznos od 69,81 eur/ 526,00 kn/ od 1.6.2012.g. do isplate,
-na iznos od 68,17 eur/513,61 kn od 1.7.2012.g. do isplate,
-na iznos od 68,60 eur/516,87 kn od 1.8.2012.g. do isplate,
-na iznos od 67,37 eur/507,58 kn od 1.9.2012.g. do isplate,
-na iznos od 64,70 eur/487,51 kn od 1.10.2012.g. do isplate,
-na iznos od 67,54 eur/508,91 kn od 1.11.2012.g. do isplate,
-na iznos od 68,91 eur/519,18 kn od 1.12.2012.g. do isplate,
-na iznos od 67,95 eur/511,98 kn od 1.1.2013.g. do isplate,
-na iznos od 62,59 eur/471,62 kn od 1.2.2013.g. do isplate,
-na iznos od 67,15 eur/505,91 kn od 1.3.2013.g. do isplate,
-na iznos od 67,54 eur/508,90 kn od 1.4.2013.g. do isplate,
-na iznos od 65,76 eur/495,46 kn od 1.5.2013.g. do isplate,
-na iznos od 60,21 eur/453,66 kn od 1.6.2013.g. do isplate,
-na iznos od 60,07 eur/452,60 kn od 1.7.2013.g. do isplate,
-na iznos od 61,43 eur/462,86 kn od 1.8.2013.g. do isplate,
-na iznos od 63,62 eur/479,32 kn od 1.9.2013.g. do isplate,
-na iznos od 66,64 eur/502,12 kn od 1.10.2013.g. do isplate,
-na iznos od 65,08 eur/490,36 kn od 1.11.2013.g. do isplate,
-na iznos od 66,19 eur/498,69 kn od 1.12.2013.g. do isplate,
-na iznos od 67,44 eur/508,14 kn od 1.1.2014.g. do isplate,
-na iznos od 68,22 eur/514,00 kn od 1.2.2014.g. do isplate,
-na iznos od 69,87 eur/526,41 kn od 1.3.2014.g. do isplate,
-na iznos od 69,33 eur/522,35 kn od 1.4.2014.g. do isplate,
-na iznos od 290,92 eur/2.191,92 kn od 1.5.2014.g. do isplate,
-na iznos od 433,84 eur/3.268,79 kn od 1.5.2014.g. do isplate,
u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.905,89 eur / 14.359,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
V. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 985,87 eur /7.428,05 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% do 31.12.2007.g., od 1.1.2008.g. do 31.7.2015.g. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, od 1.8.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena i to tekućom:
-na iznos od 5,81 eur/43,78 kn od 1.12.2007.g. do isplate,
-na iznos od 5,78 eur/43,55 kn od 1.1.2008.g. do isplate,
-na iznos od 5,88 eur /44,34 kn od 1.2.2008.g. do isplate,
-na iznos od 5,94 eur /44,78 kn od 1.3.2008.g. do isplate,
-na iznos od 6,04 eur/45,52 kn od 1.4.2008.g. do isplate,
-na iznos od 5,89 eur /44,40 kn od 1.5.2008.g. do isplate,
-na iznos od 7,57 eur/57,01 kn od 1.6.2008.g. do isplate,
-na iznos od 7,66 eur/57,72 kn od 1.7.2008.g. do isplate,
-na iznos od 7,52 eur/56,68 kn od 1.8.2008.g. do isplate,
-na iznos od 7,53 eur/56,73 kn od 1.9.2008.g. do isplate,
-na iznos od 7,61 eur/57,35 kn od 1.10.2008.g. do isplate,
-na iznos od 8,23 eur/62,01 kn od 1.11.2008.g. do isplate,
-na iznos od 7,82 eur /58,89 kn od 1.12.2008.g. do isplate,
-na iznos od 8,34 eur/62,86 kn od 1.1.2009.g. do isplate,
-na iznos od 8,42 eur/63,47 kn od 1.2.2009.g. do isplate,
-na iznos od 8,46 eur/63,75 kn od 1.3.2009.g. do isplate,
-na iznos od 14,13 eur/106,49 kn od 1.4.2009.g. do isplate,
-na iznos od 14,17 eur/106,74 kn od 1.5.2009.g. do isplate,
-na iznos od 13,91 eur/104,77 kn od 1.6.2009.g. do isplate,
-na iznos od 13,71 eur/103,32 kn od 1.7.2009.g. do isplate,
-na iznos od 13,76 eur/103,70 kn od 1.8.2009.g. do isplate,
-na iznos od 13,87 eur/104,47 kn od 1.9.2009.g. do isplate,
-na iznos od 13,86 eur/104,40 kn od 1.10.2009.g. do isplate,
-na iznos od 13,75 eur/103,63 kn od 1.11.2009.g. do isplate,
-na iznos od 13,95 eur/105,08 kn od 1.12.2009.g. do isplate,
-na iznos od 14,10 eur/106,24 kn od 1.1.2010.g. do isplate,
-na iznos od 14,32 eur/107,89 kn od 1.2.2010.g. do isplate,
-na iznos od 14,27 eur/107,51 kn od 1.3.2010.g. do isplate,
-na iznos od 14,57 eur/109,75 kn od 1.4.2010.g. do isplate,
-na iznos od 14,51 eur/109,33 kn od 1.5.2010.g. do isplate,
-na iznos od 14,62 eur/110,16 kn od 1.6.2010.g. do isplate,
-na iznos od 15,57 eur/117,33 kn od 1.7.2010.g. do isplate,
-na iznos od 15,38 eur/115,86 kn od 1.8.2010.g. do isplate,
-na iznos od 15,98 eur/120,37 kn od 1.9.2010.g. do isplate,
-na iznos od 15,77 eur/118,81 kn od 1.10.2010.g. do isplate,
-na iznos od 15,44 eur/116,30 kn/ od 1.11.2010.g. do isplate,
-na iznos od 16,14 eur/121,59 kn od 1.12.2010.g. do isplate,
-na iznos od 17,03 eur/128,32 kn od 1.1.2011.g. do isplate,
-na iznos od 16,40 eur/123,56 kn od 1.2.2011.g. do isplate,
-na iznos od 16,62 eur/125,23 kn od 1.3.2011.g. do isplate,
-na iznos od 16,34 eur/123,10 kn od 1.4.2011.g. do isplate,
-na iznos od 16,39 eur/123,49 kn od 1.5.2011.g. do isplate,
-na iznos od 17,59 eur/132,51 kn od 1.6.2011.g. do isplate,
-na iznos od 17,70 eur/133,39 kn od 1.7.2011.g. do isplate,
-na iznos od 17,45 eur/131,48 kn od 1.8.2011.g. do isplate,
-na iznos od 16,97 eur/127,87 kn od 1.9.2011.g. do isplate,
-na iznos od 16,45 eur/123,92 kn od 1.10.2011.g. do isplate,
-na iznos od 13,04 eur/98,23 kn od 1.11.2011.g. do isplate,
-na iznos od 13,01 eur/97,99 kn od 1.12.2011.g. do isplate,
-na iznos od 13,20 eur/99,49 kn od 1.1.2012.g. do isplate,
-na iznos od 13,38 eur/100,80 kn od 1.2.2012.g. do isplate,
-na iznos od 13,40 eur/100,97 kn od 1.3.2012.g. do isplate,
-na iznos od 13,28 eur/100,07 kn od 1.4.2012.g. do isplate,
-na iznos od 13,36 eur/100,68 kn od 1.5.2012.g. do isplate,
-na iznos od 13,42 eur/101,10 kn od 1.6.2012.g. do isplate,
-na iznos od 13,32 eur/100,39 kn od 1.7.2012.g. do isplate,
-na iznos od 13,35 eur/100,58 kn od 1.8.2012.g. do isplate,
-na iznos od 13,28 eur/100,05 kn od 1.9.2012.g. do isplate,
-na iznos od 13,13 eur/98,91 kn od 1.10.2012.g. do isplate,
-na iznos od 13,29 eur/100,13 kn od 1.11.2012.g. do isplate,
-na iznos od 13,37 eur/100,71 kn od 1.12.2012.g. do isplate,
-na iznos od 13,31 eur/100,30 kn od 1.1.2013.g. do isplate,
-na iznos od 13,01 eur/98,01 kn od 1.2.2013.g. do isplate,
-na iznos od 13,27 eur/99,96 kn od 1.3.2013.g. do isplate,
-na iznos od 13,29 eur/100,13 kn od 1.4.2013.g. do isplate,
-na iznos od 13,19 eur/99,36 kn od 1.5.2013.g. do isplate,
-na iznos od 12,87 eur/96,99 kn od 1.6.2013.g. do isplate,
-na iznos od 12,85 eur/96,93 kn od 1.7.2013.g. do isplate,
-na iznos od 12,94 eur/97,51 kn od 1.8.2013.g. do isplate,
-na iznos od 13,07 eur/98,45 kn od 1.9.2013.g. do isplate,
-na iznos od 13,24 eur/99,74 kn od 1.10.2013.g. do isplate,
-na iznos od 13,15 eur/99,07 kn od 1.11.2013.g. do isplate,
-na iznos od 13,21 eur/99,55 kn od 1.12.2013.g. do isplate,
-na iznos od 13,28 eur/100,08 kn od 1.1.2014.g. do isplate,
-na iznos od 13,33 eur/100,41 kn od 1.2.2014.g. do isplate,
-na iznos od 13,42 eur/101,12 kn od 1.3.2014.g. do isplate,
-na iznos od 13,39 eur/100,89 kn/ od 1.4.2014.g. do isplate,
u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
Obrazloženje
1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovoga suda dana 6. rujna 2021. U podnesenoj tužbi navodi da su tužitelj i tuženik zaključili dana 12. srpnja 2007. Ugovor o kreditu broj:198-50-4256501 prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 20.852,41 CHF prema srednjem tečaju za CHF R banke važećem na dan korištenja kredita. Navedenim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 282,89 CHF.
2. Tužitelj dalje navodi kako je predmetnim ugovorom ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama R banke a koja se sa početnih 5,49% godišnje tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Tužitelj ističe kako prilikom zaključenja ugovora o kreditu tuženik nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tužitelj dalje ističe da je tuženik u ugovoru o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredbe kojima je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Tužitelj smatra da su navedene odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja i da su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
3. Tužitelj smatra da su navedene odredbe protivne kongentnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj:
Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. kojom da je utvrđeno kako je, između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Nadalje tužitelj se poziva i na presudu VTSRH broj PŽ-6632/2017-10 od 14.06.2018. kojom je u točki 1 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04.07.2013. kojom se utvrđuje da je, između ostalih i tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa se time tuženi postupali suprotno odredbama tada važećem Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.
4. Imajući u vidu pravne posljedice ništetnih odredbi, tužitelj tužbom potražuje sve iznose koje je uplatio u iznosu većem od stvarne obveze, temeljeći svoj zahtjev kako na odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, a podredno i na odredbi čl. 323. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Kako tužitelj ne raspolaže potrebnom dokumentacijom i Odlukama tuženika o promjenama kamatne stope, to predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kako bi se utvrdila visina dugovanja tuženika prema tužitelju, a po provedenom vještačenju tužitelj se obvezuje specificirati tužbeni zahtjev u skladu sa čl. 186.b stavak 3 Zakona o parničnom postupku.
5. U podnesku od 8. studenog 2021. tužitelj je pored kondemnatornog zahtjeva na isplatu preplaćenih iznosa postavio i deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti članka 2 Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na određenu kamatnu stopu, te članka 7 Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF. Kako je do isticanja deklaratornog djela tužbenog zahtjeva došlo prije zaključenja prethodnog postupka, sud je u skladu sa odredbom članka 190. stavak 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/02., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22.) raspravnim rješenjem na pripremnom ročištu od 31. ožujka 2022. dopustio izvršenu preinaku tužbe.
6. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja po postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 30. studenog 2022. odnosno nakon uvođenja eura kao službene novčane jedinice i zakonskog sredstva plaćanja u RH, tužitelj u podnesku od 1. veljače 2023. od tuženika po toj osnovi zahtijeva isplatu sveukupnog iznosa od 4.892,57 eur / 36.863,11 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, kao i da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka. Naime, u ovom postupku radi utvrđivanja točne visine tužbenog zahtjeva moralo je biti provedeno odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje, budući da tužitelj nije raspolagao potrebnom dokumentacijom radi postavljanja svog tužbenoga zahtjeva u podnesenoj tužbi.
7. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer je čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno u konkretnom slučaju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zbog čega je predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu. U pogledu tvrdnji tužitelja da bi bile ništetne odredbe o načinu promjene kamatnih stopa i valutnoj klauzuli tuženik se istome također protivi smatrajući da su kriteriji promjena kamatnih stopa utvrđeni u Pravilnicima o obračunu kamata i naknada, a koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, te kao takvi obvezuju ugovorne strane. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u članku 9. predmetnog Ugovora. Nadalje, navodi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, te ista nije u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tuženik nadalje navodi kako je tužitelj mogao zaključiti ugovor u kunama ili eurima, tako da ugovor za tužitelja nije bio tzv. uzmi ili ostavi. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja. Tuženik predlaže da sud odbije zahtjev tužitelja te ga obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.
8. U svom očitovanju tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika i to pogotovo istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti i istaknutom prigovoru zastare. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule.
9. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio te je donio rješenje broj: 3 P-397/21-17 od 10. studenog 2021. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika viši sud, Županijski sud u Sisku svojom odlukom broj: Gž- 15/2022-2 od 25. siječnja 2022. odbio te potvrdio rješenje ovoga suda od 10. studenog 2021.
10. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u priloženi ugovor o kreditu broj:198-50-4256501 od 12. srpnja 2007, uvid u otplatnu tablicu, prijepis knjigovodstvene kartice, priloženu dokumentaciju dostavljenu od strane tuženika, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po sudskom vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz Vinkovaca, uz dopunu i obrazloženje nalaza vještaka.
11. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu broj: 198-50-4256501 od 12. srpnja 2007. nesporno je utvrđeno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu, temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor stavio tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganje novčani iznos od 20.852,41 CHF, s tim da se isti kredit isplaćivao u kunskoj protuvrijednosti prema kreditorovom srednjem tečaju važećem za valutu ugovora, te da je kredit zaključen na rok otplate od 84 mjeseca, da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, a da je ona na dan zaključenja ugovora iznosila 5,49%, s tim da je člankom 2. točka 1. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da se tako promjenjiva kamatna stopa utvrđuje Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nesporno je nadalje, i to uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice po zaključenom Ugovoru o kreditu da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala.
12. Uvidom u knjigovodstvenu karticu nesporno je utvrđeno da je prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, koja je ugovorena prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, mjesečni anuitet za otplatu predmetnog kredita iznosio 282,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da se zbog mijenjanja stope ugovorene kamate i visine tečaja tijekom vremena mijenjao iznos anuiteta koji je tužitelj bio u obvezi plaćati.
13. Nadalje, nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.
13.1. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., i to točkom 1., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
13.2. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž 6632/17, od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u predmetnu poslovni broj: Rev 2221/18, od 3. rujna 2019.
14. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenoga Ugovora o kreditu, i to konkretno dio točaka 2. i 7., a kojima je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, te u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te u dijelu da se na sve ono što nije regulirano Ugovorom o kreditu primjenjuju Opći akti kreditora sa svim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu. Sporno je nadalje da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika.
14.1. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje u tekstu ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 18. srpnja 2007. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
14.2. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u naprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.
14.3. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe. Analizirajući spornu odredbu članka 2. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj: P- 1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača.
14.4. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredit. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
14.5. Ovako formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 2. i 7. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.
15. Upravo zbog toga razloga stajalište suda je da je ista odredba točaka 2. i 7. Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega je ista i ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03. Identično materijalno pravo potrebno je primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu.
16. Nesporno je da je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 84. ZZP/03, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.
16.1. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda broj: P-141/12, od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.
17. Kraj navedenog nedvojbeno je da su ništetne odredbe i to članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu, a kojim se odobrava tužitelju kredit u iznosu od 20.852,41 CHF, odnosno u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, te u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja.
18. Nadalje, utvrđeno je da je člankom 9. zaključenog Ugovora o kreditu regulirano da na sve ono što nije regulirano Ugovorom o kreditu se primjenjuju Opći akti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora o kreditu. U ovom konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je upravo njegovim Opći aktima i to konkretno Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom, koji se primjenjuju od 2005. a koji su izmijenjeni 2009. Pravilnikom o obračunu kamata i naknada a koji Pravilnici se primjenjuju od 2007. odnosno 2011., regulirano na koji način se mijenja visina kamatne stope, te da su između ostalih istim Pravilnicima definirani određeni parametri a koji utječu na visinu kamatne stope, te da upravo iz tog razloga ne može biti ništetna odredba Ugovora o kreditu a koja regulira način primjene kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama budući da je isto regulirano Općim uvjetima poslovanja a koji su sastavni dio Ugovora o kreditu.
19. Nesporno je da prema odredbi čl. 295. Zakona o obveznim odnosima Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora, ali je isto tako i odredbom čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima određeno da su ništetne odredbe Općih uvjeta ugovora koje je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora. S obzirom na vrijeme i datum sastavljanja istih Općih uvjeta poslovanja i Pravilnika o kamatama i naknadama nesporno je da su isti bili predmet razmatranja i u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, te da postojanje istih Općih uvjeta nije utjecalo na donošenje odluke u odnosu na tuženika kada je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne odredbe u pogledu načina mijenjanja ugovorene kamate. Upravo iz tog razloga utvrđena je i ništetnost članka 9. Ugovora o kreditu u pogledu načina primjene Općih akata tuženika kao kreditora. Nadalje, u odnosu na dio ugovora o kreditu a kojim je ugovorena valutna klauzula na način da tužitelj kredit otplaćuje u CHF izražen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga, kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.
20. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.
20.1. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj: Rev 3142/18, od 19. ožujka 2019. Iz iste revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača, te je upravo iz tog razloga i odbijen dokazni prijedlog tuženika da se u ovom postupku saslušava tužitelj kao stranka, te djelatnik banke i javni bilježnik.
21. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora. Kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je u trenutku zaključenja ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 5,49% te kako je tijekom postupka utvrđeno da su ništetne odredbe u pogledu načina promjene kamatne stope, koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu vršene jednostrano od strane tuženika, zbog čega tužitelj ima pravo na povrat neosnovano naplaćenih iznosa zbog takvog načina jednostrane promjene kamatne stope. Naime, nesporno je da je redovna kamatna stopa jedan od bitnih elemenata ugovora o kreditu, te da ista predstavlja objekt ugovorne obveze. Po ocjeni suda, način promjene ugovorene promjenjive kamatne stope utvrđen je ništetnim, te je stav suda da je za utvrđivanje visine naknade koja pripada tužitelju nužno primijeniti jedinu kamatnu stopu koja je ugovorom o kreditu određena, a to je ugovorena kamatna stopa od 5,49%.
22. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku T.B. dipl. oec. iz V. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenoga vještaka vidljivo je da je u razdoblju od isplate kredita tužitelju pa sve do konačne otplate kredita tuženik mijenjao visinu kamatne stope i to na način da je sa početno ugovorene kamatne stope od 5,49% godišnje u jednom razdoblju kamatna stopa povišena na čak 7,75 % godišnje, te da se isto tako značajno mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu i to sa početnih 4,435528 kn u odnosu na 1 CHF do čak 6,333383 u odnosu na kunu. Zaključno je mišljenje vještaka da je tužitelj temeljem promjene kamatnih stopa preplatio kredit i to za ukupni iznos od 985,87 eur / 7.428,05 kn, dok preplata s osnove tečajne razlike iznosi 3.906,70 eur / 29.435,06 kn, pri čemu je vještak iste iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog pojedinoga anuiteta. Vještak je u svom nalazu i mišljenju i to utvrđujući preplatu temeljem promjene tečaja utvrdio i iznose koje je tužitelj manje platio, a sve zbog primjene tečaja koji je bio niži od početno ugovorenog, te je prikazujući sveukupni iznos preplata uzeo u obzir negativne iznose tj. iznose koje je tužitelj manje platio zbog tečajne razlike koja je išla njemu u korist te je utvrdio da tzv. negativna razlika iznosi 5,11 eur / 38,50 kn.
22.1. Vještak je iskazao sve preplaćene iznose i u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (7,53450) sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj počev od 1. siječnja 2023. (Narodne novine broj:57/22 i 88/22).
23. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je svoj tužbeni zahtjev postavio sukladno istome nalazu potražujući po konačno uređenom tužbenom zahtjevu preplaćene svakomjesečne iznose po osnovi jednostrane promjene kamatne stope, kao i promjene tečaja, uz zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća izvršenog plaćanja pojedinog anuiteta pa do isplate.
24. Tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka, međutim prigovara nalazu iz razloga što je isti izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, kao i sa fiksnim tečajem u CHF. Primjedbe tuženika iznesene na nalaz vještaka sud smatra paušalnim, bez davanja pravno valjanog obrazloženja za svoj prigovor.
25. Kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je u trenutku zaključenja ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 5,49%, te kako je tijekom postupka utvrđeno da su ništetne odredbe u pogledu načina promjene kamatne stope koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu vršene jednostrano od strane tuženika, to tužitelju pripada pravo na isticanje deklaratornog tužbenog zahtjeva u pogledu utvrđenja ništetnosti odredbi članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.
26. Po mišljenju ovoga suda bez obzira na činjenicu što je ništetnost odredbi u pogledu jednostrane promjene kamatne stope utvrđena već u postupku koji se vodio radi kolektivne zaštite potrošača, tužitelj ima pravni interes u individualno podnesenoj tužbi isticati deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu. Ovo iz razloga što je tuženik već u odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka osporavao osnovanost deklaratornog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti. Stoga je sud usvojio deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenu kamatne stope.
27. Međutim, za potraživanje tužitelja na isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi u visini od 985,87 eur / 7.428,05 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama nastupila je zastara potraživanja. Naime, tužitelj je podnio tužbu ovome sudu dana 6. rujna 2021., a za preplaćene kamate rok za podnošenje tužbe sukladno odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18) bio je 13. lipnja 2014., te je za ovaj dio potraživanja sud usvojio prigovor zastare istaknut od strane tuženika. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. određeno je da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz članka 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi članka 241. ZOO-a i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 6. rujna 2021. to je očigledno da je istekao zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO- a. Ovo stajalište o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva na potraživanje preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF iznijeto je u objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donijetom 31. siječnja 2022.
28. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno iznijetom shvaćanju počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Pojednostavljeno, to znači da su se sve tužbe na temelju kolektivne presude "u slučaju franak" za potraživanje na ime preplaćenih kamata trebale podnijeti najkasnije do 13. lipnja 2019. Kako je tužitelj svoju tužbu podnio izvan ovoga roka dana 6. rujna 2021. to je očigledno da je za potraživanje preplaćenih kamata protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.
29. Kako je prigovor zastare prigovor materijalno-pravne prirode o kojem se odlučuje meritornom odlukom, to je sud odbio tužitelja za iznos od 985,87 eur / 7.428,05 kn koliko je to tužitelj potraživao na ime preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope.
30. Nesporno je nadalje da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 141/12 od 4. srpnja 2013. i to točkom 1. utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, te da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ova presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., a obzirom na pravomoćno utvrđenje u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule te petogodišnji zastarni rok, to je evidentno da taj rok nije protekao za podnošenje tužbe i potraživanje preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja, tako da se tužba i restitucijski zahtjev za preplaćeni tečaj i pripadajuće zakonske zatezne kamate može podnijeti sve do 14. lipnja 2023.
31. Obzirom da je provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj sveukupno preplatio zbog promjene tečaja iznos od 3.906,70 eur / 29.435,06 kn koliko to tužitelj i potražuje u podnesku od 30. studenog 2022. odnosno nakon usklađenja sa službenom novčanom jedinicom eura, u podnesku od 1. veljače 2023., to je ovaj iznos sud tužitelju dosudio, zajedno sa kamatama kako je to tužitelj i potraživao tekućim od konca mjeseca u odnosu na mjesec u kojem je pretplaćen određeni iznos, po stopi kamate propisanoj čl. 29. st. 2 ZOO-a, a temeljem odredbe članak 1115. ZOO-a. Sud je dosudio tužitelju tzv. pozitivnu razliku na ime preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja, dok iznos od 5,11 eur / 38,50 kn kao ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir promjene tečaja u odnosu na početno ugovoreni, sud nije uzeo u obzir obzirom da tuženik nije istakao prigovor prijeboja radi potraživanja ovog manje plaćenog iznosa zbog promjene tečaja, a niti je tuženik potraživao ovu negativnu razliku od 5,11 eur / 38,50 kn.
32. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.
33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je ovom tužbom ukupno potraživao iznos od 4.892,57 eur / 36.863,11 kn a ovom presudom mu je dosuđen iznos od 3.906,70 eur / 29.435,06 kn na ime preplaćenog iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, dok je tužitelj odbijen za isplatu iznosa od 985,87 eur / 7.428,05 kn.
33.1. Tužitelj je u cijelosti uspio sa deklaratornim dijelom tužbenoga zahtjeva, a također je u cijelosti uspio i sa kondemnatornim dijelom zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF i to sa 80% tužbenog zahtjeva. Naime, u odnosu na ukupno utuženi iznos od 4.892,57 eur / 36.863,11 kn te konačno dosuđeni iznos od 3.906,70 eur / 29.435,06 kn proizlazi da je tužitelj uspio u ovome sporu u pogledu visine sa 80% tužbenog zahtjeva, a da je tuženik uspio u sporu u pogledu visine sa 20%. Kako je u odgovoru na tužbu tuženik osporavao i osnovu zahtjeva u cijelosti, to proizlazi da je u pogledu osnove tužitelj uspio sa 100%, odnosno da je uspjeh tužitelja u ovom postupku kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 180% (100% + 80% : 2 = 90%). Kada se od uspjeha tužitelja koji je u većoj mjeri uspio (90%) oduzme postotak uspjeha tuženika (10%) dolazi se do razlike od 80%.
33.2. Sukladno utvrđenom uspjehu tužitelja istome su priznati kao potrebni troškovi na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 9 toč. 1 OT), zastupanje na dva ročišta kod suda = svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9 toč. 1 OT), sastav četiri obrazložena podneska = svaki po 100 bodova (Tbr. 8 toč. 1 OT), zastupanje na ročištu za objavu presude = 50 bodova (Tbr. 9 toč. 3 OT), sastav zahtjeva za dostavu dokumentacije = 25 bodova (Tbr. 32 toč. 3 OT), koje radnje ukupno nose 775 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda po 15,00 kn / 1,99 eur iznosi 11.625,00 kn te uz 25% PDV-a iznosi 14.531,25 kn ili 1.928,63 eur, a 80% od ovog iznosa je 11.624,98 kn / 1542,90 eur
33.3. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eur i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 95,38 eur ili ukupno 121,92 eur, a u skladu sa uspjehom od 80% tužitelju je dosuđen trošak sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 97,54 eur. Prema odredbi članka 155. ZPP-a tužitelju je u cijelosti priznat trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u visini od 265,45 eur / 2.000,00 kn, tako da mu je sveukupno dosuđen trošak u iznosu od 1.905,89 eur / 14.359,93 kn. U Vinkovcima 6. ožujka 2023.
Sudac
Iva Graovac v.r.
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
DOSTAVITI:
1.Odvjetnica N.B., Vinkovci – punomoćnik tužitelja
2.Odvjetničko društvo K&P, Z – punomoćnik tuženika
