REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-1341/2022-3

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednice vijeća, Ive Kancijanić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. L., OIB …, iz Z., kojega zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u S. B., protiv tužene A. S., OIB …, iz Z., koju zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u S. B., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-258/2020-14 od 29. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 6. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-258/2020-14 od 29. kolovoza 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda utvrđeno je da je tužitelj T. L., OIB …, Z., dosjelošću stekao vlasništvo nekretnine k.č.br. 881/4 Vinograd Gradište površine 18 čhv upisane u zk.ul. 912 k.o. Sibinj pa je tužena dužna trpjeti da tužitelj na temelju te presude ishodi upis predmetne nekretnine u zemljišne knjige Općinskog suda u Slavonskom Brodu na svoje ime i vlasništvo (točka I.). Tuženoj A. S. naloženo je platiti tužitelju T. L. troškove parničnog postupka u iznosu od 3.281,25 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 29. kolovoza 2022. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka II.).

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da se cijela presuda temelji na jednom dokumentu - Povijesti promjena na katastarskim česticama od 3. travnja 2020. Državne geodetske uprave, Područnog ureda u Slavonskom Brodu. Ističe da sud ne utvrđuje na osnovu čega je pok. I. L. bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine u Područnom uredu za katastar Slavonski Brod, da sud prihvaća navode tužitelja da je pok. I. L. vlasništvo predmetne nekretnine stekao na pošten način odnosno na osnovu postupka komasacije i revizije od 1964., ali za te tvrdnje da nema niti jednog dokaza te da sud zaključuje da je pok. I. L. predmetnu nekretninu kupio od pok. M. S., iako ni za isto nema niti jednog dokaza. Nadalje navodi da sud samo na prihvaćanju tvrdnje tužitelja zaključuje da je tužitelj nasljednik iza pok. I. L., bez da je dostavljeno rješenje o nasljeđivanju. Dovodi u pitanje prihvaćanje iskaza svjedoka A. G. i I. M., koji su cijeli svoj radni vijek živjeli i radili u Švicarskoj te navodi da nitko drugi iz sela ne bi posvjedočio da je tužitelj obrađivao tu nekretninu. Žaliteljica ne osporava zaključak da je vlasnica i posjednica nekretnine postala tek 2019., ali ističe da je to do 2019. bio njen suprug J. S.. On da nikome nije predao u posjed predmetnu nekretninu te je o nekretnini vodio brigu i plaćao sve potrebne troškove. Nakon smrti pok. J. S. vlasnica i posjednica da je postala tuženica, u dobi od 79 godina, koja ima zdravstvenih problema i ne obilazi nekretnine koje je naslijedila, što ne znači da su one u vlasništvu i posjedu tužitelja. Prigovara i tome što sud nije proveo uviđaj kako bi utvrdio znaju li svjedoci gdje se nalazi ta čestica i što je stvarno na njoj zasađeno. Posebno ističe da su svjedoci saslušani na raspravi na kojoj nije bila prisutna punomoćnica tuženice, jer je sud odbio njen zahtjev za odgodu rasprave koju je zatražila budući da je bolovala od korone i za isto dostavila dokaz te je dozvolio da o održavanju rasprave odlučuju svjedoci kojima je bilo u interesu da ih se sasluša u odsutnosti punomoćnice tuženice, kako bi izbjegli pitanja protivne strane. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je sukladno odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom k.č.br. 881/4 Vinograd Gradište površine 18 čhv upisane u zk.ul. 912 k.o. Sibinj na temelju dosjelosti, slijedom čega je tuženica dužna trpjeti da tužitelj ishodi upis predmetne nekretnine u zemljišne knjige na svoje ime i vlasništvo.

7. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka i ocjene izvedenih dokaza (članak 8. ZPP), pobijanom presudom kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužitelja, zaključujući da se tužitelj osobno i putem svoga pravnog prednika – djeda I. L. nalazi u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine od 1968., kada je njegov pravni prednik upisan kao posjednik u posjedovnom listu da bi naknadno kao posjednik na temelju nasljeđivanja bio upisan tužitelj.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, a pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda u bitnom dijelu pravilna i zakonita.

9. Prije svega, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 6. ZPP time što je odbio prijedlog tuženice za odgodu ročišta za glavnu raspravu na kome su saslušani svjedoci zbog bolesti njene punomoćnice, odlučivši održati ročište u njenoj odsutnosti, jer odlučivanje o tome spada u procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da odlučuje o upravljanju postupkom (članak 116. ZPP), a punomoćnica tuženice imala je mogućnost za zastupanje na tome ročištu angažirati zamjenika.

10. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

11. Protivno navodima žaliteljice, prvostupanjski sud svoju odluku nije utemeljio samo na izvodu iz posjedovnog lista, iz kojega proizlazi da je njegov pravni prednik I. L. bio posjednik navedene nekretnine od 1968., nakon izvršenog cijepanja uslijed diobe, a potom je kao posjednik upisan tužitelj, već i na iskazima dvojice svjedoka - A. G. i I. M. te parničnih stranaka. Žaliteljica neosnovano dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza saslušanih svjedoka samo uslijed činjenice što su radili u inozemstvu, budući da iz njihovih iskaza proizlazi da su unatoč radu u inozemstvu dolazili u Završje, a i u mirovini su dulji niz godina te je svjedok I. M. i lovac koji dobro poznaje predmetno područje. Istovremeno, žaliteljica u tijeku prvostupanjskog postupka nije predlagala druge dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi drugačije činjenično stanje. Okolnost što sud nije izveo dokaz uviđajem, kojega je tužitelj predložio (a čijem se izvođenju upravo tuženica usprotivila), nije od utjecaja na pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja budući da iz provedenog postupka ne proizlazi da je identifikacija nekretnine (bila) sporna, a saslušani svjedoci su se jasno očitovali da znaju gdje se predmetna nekretnina nalazi i što je na njoj (bilo) posađeno (vinograd, a kasnije voćnjak) te ni žaliteljica njihove iskaze u tom dijelu nije osporila. Činjenica što tužitelj nije dostavio rješenje o nasljeđivanju iza svog djeda je neodlučna budući da je posjed faktično stanje i, u pravilu, se ne dokazuje rješenjem o nasljeđivanju.

11.1. Osim toga, valja primijetiti da je sama žaliteljica u svom iskazu potvrdila da su na toj nekretnini bile breskve, da ne zna tko je na nekretnini posadio šljive, breskve i kruške, da je to možda učinio i tužitelj, da misli da tužitelj nekretninu kosi, a ona da na toj nekretnini nije ništa sadila niti ju je kosila, da se ne sjeća kada je bila na parceli, a da ni njen suprug tamo nije odlazio. Za navod da je njen suprug plaćao troškove - porez za predmetnu nekretninu žaliteljica u tijeku prvostupanjskog postupka nije dostavila nikakav dokaz.

11.2. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

12.1. Na temelju odredbe članka 388. stavka 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako tim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno (stavak 1.), stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.), a rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu (stavak 3.).

12.2. Do 1. rujna 1980. primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91.) OGZ je za dosjelost zahtijevao pošteni posjed i rok posjedovanja od 30 godina (prema paragrafu 1468.). Prema članku 28. stavku 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj 6/80., 36/90., dalje: ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar (redovnom) dosjelošću protekom deset godina, a (samo) savjesni posjednik (izvanrednom dosjelošću) protekom dvadeset godina. Dana 1. siječnja 1997. stupio je na snagu ZVDSP. Člankom 159. stavkom 1. toga Zakona kao temeljne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predviđene su – samostalan posjed određene kakvoće i vrijeme dosjelosti određeno zakonom. U slučaju redovite dosjelosti, dakle one koja se temelji na kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je rok od deset godina (članak 159. stavak 2. ZVDSP), dok kod izvanredne dosjelosti, koja se temelji samo na poštenom posjedu, taj rok iznosi dvadeset godina (članak 159. stavak 3. ZVDSP).

12.3. Na temelju odredbe članka 160. stavka 1. i 2. ZVDSP vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Ova pitanja su, u bitnome, na isti način bila uređena člankom 30. stavkom 1. i 2. ZOVO. Odredbom članka 18. stavka 5. ZVDSP propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

13. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud s obzirom na to da žaliteljica takve zaključke nije uspjela dovesti u ozbiljnu dvojbu ni svojom žalbom - da je tužitelj osobno i putem svoga pravnog prednika u samostalnom posjedu predmetne nekretnine od 1968., prvostupanjski sud, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću utemeljene na odredbi članka 159. ZVDSP. Naime, iako prvostupanjski sud u svojoj odluci ne navodi opredjeljuje li se za tzv. redovnu dosjelost (članak 159. stavak 2. ZVDSP) ili izvanrednu dosjelost (članak 159. stavak 3. ZVDSP), u konkretnom slučaju svakako je protekao rok dosjedanja za tzv. izvanrednu dosjelost propisan odredbom članka 159. stavka 3. ZVDSP. Stoga je neodlučno na temelju čega je tužiteljev pravni prednik stupio u posjed, jer je valjani pravni temelj posjedovanja pretpostavka tzv. zakonitog posjeda (članak 18. stavak 1. ZVDSP) kao daljnje pretpostavke za stjecanje vlasništva tzv. redovnom, no ne i izvanrednom dosjelošću.

14. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje u bitnome pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se žaliteljica poziva u žalbi, a ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

U Puli 6. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus