REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 10 Pr-751/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić, u pravnoj stvari tužitelja D.S. iz Z., OIB:…, koga zastupa punomoćnica L.B., odvjetnica u odvjetničkom društvu u M.L. u Z., protiv tuženika F. d.o.o., L., OIB:…, koga zastupa punomoćnica M.P.F., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2023., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnice tuženika, 6. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja D. S. koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) od dana 01. ožujka 2022. tuženika društva F. d.o.o., OIB:…, L. prema tužitelju D.S., OIB:…, Z. nezakonita i nedopuštena.

II. Sudski se raskida Ugovor o radu sklopljen dana 2. rujna 2000. između tužitelja D.S., OIB:…, Z. i tuženika F. d.o.o., OIB:…, L. s danom 15. lipnja 2022., te se utvrđuje da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme do dana 15. lipnja 2022. kao dana sudskog raskida ugovora slijedom čega je tuženik dužan priznati tužitelju sva prava s naslova radnog odnosa do dana sudskog raskida ugovora o radu.

III. Dužan je tuženik F. d.o.o., OIB:…, L. u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju D.S., OIB:…, Z. naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 35.433,90 kuna zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužitelju D.S. da tuženiku F. d.o.o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.094,50 EUR (slovima: tisućudevedeset četirieuraipedesetcenti) / 8.246,51 kn[1] (slovima:

osamtisućadvjestočetrdesetšest kunaipedesetjednulipu), u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika F. d.o.o. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 298,50 EUR i trošak sudskih pristojbi.

IV Odbija se zahtjev tužitelja D. S. za naknadu troška postupka u iznosu od 2.239,65 EUR i zateznu kamatu na predmetni trošak koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 7. travnja 2022. navodi da je s tuženikom 2. rujna 2000. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto prodavača vodo- instalacijskog materijala i alata. Tuženik je 1. ožujka 2022. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) iz razloga što tužitelj nakon povratka s dugovremenog bolovanja nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obaveze iz radnog odnosa na poslovima na kojima je dotada radio jer je izgubio vještine rada na kompjuteru i organizacije poslovanja, koje je ranije imao i njima besprijekorno baratao. Navodi da mu je predmetna odluka uručena 9. ožujka 2022. Nadalje navodi da kod njega nije nastupila nikakva nesposobnost ili neka trajna osobina uslijed kojih ne bi bio u mogućnosti nadalje obavljati posao u odnosu na koji je zasnovao radni odnos niti je tuženik isto na neki način utvrdio. Navodi da na njegov rad nije bilo pritužbi niti je kod njega utvrđeno postojanje smanjene, djelomične ili potpune radne sposobnosti, a nakon povratka s bolovanja, koje je trajalo od ožujka 2020. do veljače 2022., je uredno obavljao sve radne zadatke i poslove. Navodi da je u odluci o otkazu pogrešno navedena duljina trajanja otkaznog roka, odluka o otkazu ne sadrži odluku o razmjernom dijelu godišnjeg odmora, pravu radnika na trajanje godišnjeg odmora, odnosno naknadu za neiskorišteni godišnji odmor niti je tužitelju istom priznato pravo na otpremninu. Podneskom od 9. lipnja 2022. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev kojim predlaže utvrditi nezakonitom i nedopuštenom Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 1. ožujka 2022., sudski raskinuti Ugovor o radu od 2. rujna 2000. i kao dan sudskog raskida utvrditi 15. lipnja 2022., naložiti tuženiku isplatu naknade štete zbog sudskog raskida u iznosu od 35.433,90 kn te mu naknaditi trošak ovog postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate. Podneskom od 20. siječnja 2023. tužitelj je uredio tužbu u dijelu u kojem potražuje isplatu naknade štete u skladu sa službenom valutom u Republici Hrvatskoj (EUR) u iznosu od 4.702,88 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 26. travnja 2022. u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Smatra da tužitelj nije dokazao da je tuženik donio nezakonitu odluku te ističe da se tužitelj s odlukom o otkazu suglasio. Navodi da tužitelj namjerno prešućuje problem s alkoholizmom zbog čega je došlo do poremećaja u poslovnim sposobnostima tužitelja. Zbog tog problema tužitelj nije mogao i ne može savjesno i uredno izvršavati svoje poslovne obveze, nije se mogao koncentrirati na radne zadatke koji su mu u opisu posla zbog čega iste nije ni izvršavao. Navodi da je tužitelju isplaćena otpremnina. Smatra da je na tužitelju da dokaže da može obavljati posao bez ikakvih smetnji za radne zadatke i posao. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužitelj je u tužbi i u svom pisanom iskazu naveo da je Odluku o otkazu Ugovora o radu primio 9. ožujka 2022. U pisanom iskazu je naveo da je na dan uručenja odluke o otkazu istu i potpisao. Budući da je na Odluci o otkazu navedeno da je ista potpisana 1. ožujka 2022., a tužitelj nije dokazao da je istu primio 9. ožujka 2022., to je, na temelju odredbe članka 7. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), ocjena ovog suda da je tužitelj Odluku o otkazu Ugovora o radu primio 1. ožujka 2022. Tužitelj je protiv navedene odluke 15. ožujka 2022. (dan predaje pošti; list 14 spisa) podnio zahtjev za zaštitu prava radnika. Tuženik na navedeni zahtjev nije odgovorio. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 7. travnja 2022., to je ocjena ovog suda da je ista podnesena u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR).

4. Sud je raspravnim rješenjem na ročištu održanom 5. srpnja 2022. dopustio preinaku tužbe predloženu podneskom tužitelja od 9. lipnja 2022., na temelju odredbe članka 190. stavka 3. ZPP i članka 125. stavka 3. ZR budući da je to, prema ocjeni suda, bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 2. rujna 2000. (list 5-8 spisa), Odluke o otkazu Ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) od 1. ožujka 2022. (list 9-10 spisa), zahtjeva za zaštitu prava od 11. ožujka 2022. (list 11-13 spisa), povratnice (list 14 spisa), Odluke o isplati otpremnine radniku od 1. ožujka 2022. (list 22 spisa), Potvrde o plaći zaposlenika od 1. travnja 2022. (list 36 spisa), obračunskih isprava za isplatu plaća tužitelja (list 46-47 spisa), izjave tužitelja (list 62 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka F. G. (list 48-49 spisa), D.B. (list 50 spisa), A.H. (list 50-51 spisa), B.G. (list 51-52 spisa) te zakonskog zastupnika tuženika N.G. (list 65-66 spisa).

6. Tužitelj je na ročištu održanom 5. srpnja 2022. odustao od dokaznih prijedloga za pribavom od HZMO podatka o radnom statusu tužitelja, a od HZZO o činjenicama odjave tužitelja budući da kontinuitet radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije bio sporan. Na ročištu održanom 27. siječnja 2023. tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za provođenje financijskog vještačenja budući da visina plaće tužitelja nije bila sporna. Stoga sud predmetne dokaze nije izvodio.

7. Sud je na ročištu održanom 27. siječnja 2023. odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenje medicinskog vještačenja i pribavu zdravstvenog kartona tužitelja, kao nepotrebne, budući da zdravstveno stanje tužitelja nije bilo relevantno za donošenje odluke u ovom predmetu. Naime, zdravstveno stanje ili zdravstveni problemi tužitelja nisu bili razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, već su to bili gubitak vještine rada na kompjuteru i organizacije poslovanja nakon dugotrajnog bolovanja slijedom čega sud zdravstveno stanje tužitelja nije smatrao potrebnim utvrđivati.

8. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) od 1. ožujka 2022., za sudski raskid Ugovora o radu od 2. rujna 2000. s danom 15. lipnja 2022. te naknadu štete u iznosu od 4.702,88 EUR zajedno sa zateznom kamatom.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu prodavača vodo-instalacijskog materijala i alata temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. rujna 2000. te da je bio na bolovanju od ožujka 2020. do veljače 2022.

11. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

12. Odredbom članka 115. stavka 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

13. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

14. Uvidom u Odluku o otkazu Ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) od 1. ožujka 2022. utvrđeno je da je tuženik donio odluku o osobno uvjetovanom otkazu zbog toga što tužitelj zbog trajnih osobina nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obaveze iz radnog odnosa na poslovima prodavača jer je nakon povratka s dugotrajnog bolovanja izgubio vještine rada na kompjuteru i organizacije poslovanja, koje je ranije posjedovao i njima besprijekorno baratao.

15. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj bio dugogodišnji zaposlenik tuženika te da je svoj posao dugi niz godina uredno i uspješno obavljao. Nekih pet-šest mjeseci prije dugotrajnog bolovanja tužitelj je počeo ranije odlaziti s posla, dolazio je na posao crven u licu te je imao problema s odrađivanjem radnih zadataka. Jednog dana je došao na posao blijed i gledao je u križ, iako je već sat i pol sjedio na svom radnom mjestu, nije još bio upalio kompjuter te nije bio u stanju zapisati broj telefona jednog kupca. Tada ga je po nalogu B.G. D.B. odvezao kući. Potom je bio hospitaliziran na mjesec dana. Za vrijeme bolovanja tužitelja utvrđeni su brojni nedostaci u njegovom radu unatrag nekoliko mjeseci (izdavao je kupcima robu bez otvaranja naloga, nije izdavao fakture I otpremnice kupcima i dobavljačima ili ih je krivo izdavao). Radnici tuženika

su

mislili da je pretrpio moždani udar. S vremenom su čuli od djelatnica supermarketa koji se nalazi u blizini tuženika da je tužitelj dnevno kupovao po dvije litre žestokog pića. Tužitelj je za vrijeme bolovanja znao navraćati kod tuženika. Jednog dana je došao i rekao da mu je bolovanje završilo bez da je donio doznake. Radio je nekoliko dana i F.G. mu je dao radne zadatke koje nije shvaćao i nije ih dobro obavio, o čemu je F.G. obavijestio B.G., koji je kontaktirao liječnicu tužitelja. Liječnica tužitelja je rekla da tužitelju i dalje traje privremena nesposobnost za rad te da ga pošalju kući što su i učinili. Po povratku tužitelja s dugotrajnog bolovanja, tužitelj je bio zbunjen, nepovezano je pričao, mentalno je bio odsutan, imao je problema s pamćenjem, nije prepoznavao dugogodišnje klijente, jednom prilikom nije prepoznao sina koji ga je došao posjetiti, nije znao raditi u programu u kojem je prije toga dugi niz godina radio, radne zadatke nije odbijao, ali ih nije bio u stanju odraditi, nije više znao upaliti kompjuter kako bi pristupio sustavu u kojem se obavljao rad. F.G. mu je davao jednostavnije zadatke kao što su inventura i primanje robe, kako bi utvrdio kako tužitelj funkcionira. Ništa od povjerenih zadaća nije bilo pravilno odrađeno. O tome je F.G. razgovarao s tužiteljem, koji greške nije osporavao. F., B. i N.G. su pozvali tužitelja na razgovor i rekli mu da mu žele pomoći budući da nije bio sposoban raditi. Tužitelj i tuženik su 1. ožujka 2022. potpisali odluku o otkazu i odluku o isplati otpremnine u iznosu od 35.000,00 kn.

16. Navedeno u bitnome proizlazi iz materijalnih dokaza koji prileže spisu i suglasnih iskaza svih saslušanih svjedoka F.G., D.B., A.H., B.G. te zakonskog zastupnika tuženika N.G., kojim iskazima je sud u cijelosti povjerovao. Svi svjedoci i zakonski zastupnik tuženika su u svom radu blisko surađivali s tužiteljem budući da se radi o manjem random kolektivu pa su imali neposredna saznanja o njegovom radu, a u svojim iskazima su bili uvjerljivi, životno logični, koherentni te u međusobnoj suglasnosti.

17. Tužitelj, iako dva puta pozvan radi davanja iskaza u ovom predmetu, nije pristupio sudu. Uz podnesak od 26. siječnja 2023. tužitelj je dostavio pisanu izjavu u kojoj navodi da je kod tuženika bio zaposlen od 2. rujna 2000. na radnom mjestu prodavača, da je od ožujka 2020. do veljače 2022. bio na bolovanju, a po povratku s istog mu se radna sposobnost nije smanjila, nastavio je obavljati svoj posao kao i prije, a poslodavac mu ni usmeno ni pisano nije dao da znanja da nije zadovoljan s njegovim poslom. Dana 9. ožujka 2022. tuženik mu je uručio odluku o otkazu po čemu je odradio otkazni rok od 30 dana koji je prekratak za radnika koji kod tuženika radi više od 20 godina.

18. Sud nije povjerovao pisanom iskazu tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je nakon povratka s bolovanja nastavio obavljati svoj posao kao i prije te da mu poslodavac ni usmeno ni pisano nije dao da znanja da nije zadovoljan s njegovim poslom budući da je isto u kontradiktornosti s iskazima svih saslušanih svjedoka u ovom predmetu te s iskazom zakonskog zastupnika tuženika. Sud, također, nije povjerovao pisanom iskazu tužitelja u dijelu u kojem navodi da je odluku o otkazu primio 9. ožujka 2022. budući da je na predmetnoj odluci naveden datum 1. ožujka 2022., a za koju odluku je tužitelj u pisanom iskazu naveo da ju je potpisao prilikom uručenja, budući da tužitelj nije dokazao da je istu primio 9. ožujka 2022.

19. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da tužitelj nakon povratka s dugotrajnog bolovanja nije bio u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa budući da je bio zbunjen, nepovezano je pričao, mentalno je bio odsutan, imao je problema s pamćenjem, nije prepoznavao dugogodišnje klijente, nije više znao upaliti kompjuter, nije znao raditi u programu u kojem je prije toga dugi niz godina radio, povjerene radne zadatke nije pravilno odrađivao, a što sve, prema ocjeni ovog suda, predstavlja opravdan razlog za osobno uvjetovani otkaz (tako i VSRH u odlukama od 12. siječnja 2011. poslovnog broja Revr-1736/10 i od 2. veljače 2016. poslovnog broja Revr-1160/15).

20. Budući da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog gubitka vještine rada na kompjuteru i organizacije poslovanja, a ne zbog njegovog zdravstvenog stanja, bolesti ili posljedica bolesti, za odluku u ovoj pravnoj stvari nije bilo potrebno stručno mišljenje institucije ili liječnika. Naime, sposobnost radnika da uredno izvršava obveze iz radnog odnosa može ocijeniti i sam poslodavac te osobe koje rade s radnikom, što je konkretno bilo slučaj (tako i VSRH u odluci od 15. listopada 2002. poslovnog broja Revr-615/02 i Ustavni sud RH u odluci od 12. siječnja 2006. poslovnog broja U-III-224/2003).

21. Pobijana odluka o otkazu ugovora o radu ima propisan oblik, sadrži dostatno obrazloženje i na pravilan način je dostavljena tužitelju, sve sukladno odredbi članka 120. ZR.

22. U odnosu na navode tužitelja da je pobijana odluka o otkazu nezakonita u pogledu članka 122. ZR, navodi se da činjenica da je tuženik u odluci o otkazu pogrešno izračunao trajanje otkaznog roka, ne čini taj otkaz pravno nevaljanim (tako i ŽS u Varaždinu u odluci od 5. listopada 2007. poslovnog broja Gž-615/07).

23. Navodi tužitelja da odluka o otkazu ne sadrži odluku o razmjernom dijelu godišnjeg odmora, pravu radnika na trajanje godišnjeg odmora, odnosno naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, iako istiniti, također ne čine otkaz pravno nevaljanim. Napominje se da tužitelj tužbom nije niti potraživao isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor.

24. Tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 35.000,00 kn na ime otpremnine (list 22 spisa), koju činjenicu tužitelj nije osporavao u ovom predmetu, pa se navodi tužitelja o nepriznavanju prava na otpremninu prilikom otkazivanja ugovora o radu ukazuju neosnovanim.

25. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora od 4.702,88 EUR. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (Tbr. 8/1), sastava podnesaka od 15. lipnja 2022. (dostavljen sudu 20. lipnja 2022., kojim se očituje na podnesak tužitelja kojim je preinačena tužba) i od 18. srpnja 2022. (kojim je dostavio naloženu dokumentaciju) od 2x25 bodova (Tbr. 8/3), pristupa na ročišta održana 10. lipnja 2022. i 14. studenog 2022. od 2x50 bodova (Tbr. 9/2), te pristupa na ročišta održana 5. srpnja 2022., 27. rujna 2022. i 27. siječnja 2023. od 3x100 bodova (Tbr. 9/1), što uz vrijednost boda od 1,99 EUR ukupno iznosi 1.094,50 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke ove presude.

27. Tuženiku nije priznata razlika u ukupnom iznosu od 298,50 EUR za trošak sastava podneska od 15. lipnja 2022. (dostavljen sudu 20. lipnja 2022.) te pristupa na ročište održano 10. lipnja 2022. budući da su isti u troškovniku zatraženi u previsokom iznosu. Tuženiku također nije dosuđen trošak sudskih pristojbi budući da iste nisu tijekom postupka plaćene niti su u troškovniku zatražene u određenom iznosu, sukladno odredbi članka 164. stavka 1. ZPP. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude.

28. Zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 2.239,65 EUR odbijen je kao neosnovan budući da isti nije uspio u sporu, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je odlučeno kao u stavku IV izreke presude.

29. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. ožujka 2023.

Sutkinja

Mateja Cvitić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.