1                                    Poslovni broj: Kž-22/2024-6

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, te sutkinja Sanele Horvat kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milenke Slivar, kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika J. S., zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona(„Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-15/2023-32 od 25. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Povodom žalbe optuženika J. S., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da se izriče kako je optuženik J. S. radnjama iz činjeničnog opisa izreke prvostupanjske presude počinio dva kaznena djela  nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

 

II. Uslijed odluke pod točkom I. ove odluke, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženiku J. S., na temelju čl. 179.a KZ/11, za svako djelo utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te se uz primjenu čl. 179.a i čl. 51. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od  1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci. Temeljem članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora u trajanju od 1(jedne) godine i 10(deset) mjeseci optuženiku J. S. se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. studenog 2022. pa nadalje.

 

III. Uslijed odluke pod točkom II. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci kojom je optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti na način da se, na temelju čl. 69. st. 1. i 3. KZ/11., optuženom J. S. izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju do proteka roka izvršenje kazne zatvora.

 

 

IV. U povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti ukida se posebna obveza iz čl. 62. st. 2. toč. 5. KZ/11 kojom je određeno  optuženiku da za vrijeme boravka na slobodi nakon izdržane kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine izrečenu sigurnosnu mjeru izvršava u zdravstvenoj ustanovi, drugoj specijaliziranoj ustanovi ili terapijskoj zajednici za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

 

V. Žalba optuženika J. S. odbija se kao neosnovana, te se uostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda. 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Velikoj Gorici proglasio je krivim optuženika J. S. što je počinio dva kaznena djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. st. 2. i 3. KZ/11, za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 1 godine za svako kazneno djelo, pa ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Temeljem čl. 54. KZ/11 u kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine optuženiku J. S. se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. studenog 2022. pa nadalje.

 

1.1. Temeljem odredbe čl. 69. st. 1. KZ/11 optuženiku se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od 3 (tri) godine. Temeljem odredbe čl. 69. st. 2. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu izrečena uz kaznu zatvora izvršava se u okviru zatvorskog sustava za vrijeme trajanja izdržavanja izrečene kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Temeljem odredbe čl. 62. st. 2. toč. 5. KZ/11 određuje se posebna obveza optuženiku da za vrijeme boravka na slobodi nakon izdržane kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine izrečenu sigurnosnu mjeru izvršava u zdravstvenoj ustanovi, drugoj specijaliziranoj ustanovi ili terapijskoj zajednici za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

 

1.2. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP-a u vezi s odredbom čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a nalaže se optuženiku da u roku od šezdeset dana od pravomoćnosti presude plati troškove ovoga kaznenog postupka u visini od 100,00 eura/753,45 kuna, a što obuhvaća paušalnu svotu.

 

2. Žalbu je podnio optuženik osobno i po branitelju Z. K., odvjetniku u Z., no kako se žalbe sadržajno nadopunjavaju iste će biti razmatrane kao jedna žalba. Optuženik navodi da se žali zbog svih žalbenih razloga, a posebno   zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, s prijedlogom da  ovaj sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno izmijeni presudu na način da ublaži bezuvjetnu zatvorsku kaznu sa djelomično uvjetnom kaznom.

 

3. Odgovor na žalbu nije bio podnesen. 

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je bio dostavljen ŽDO u Bjelovaru.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Iako u žalbi branitelj optuženika navodi da presudu pobija zbog "svih žalbenih razloga", iz samog sadržaja žalbe proizlazi da optuženik ne navodi konkretne razloge za žalbene osnove, već smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze na raspravi i da se presuda sadržajno pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni. 

 

7. Prije svega, ovo vijeće nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. ZKP-a, a niti bilo koju drugu povredu,   na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a koje povrede nisu niti obrazložene u žalbi. 

 

8. Suprotno navodima u žalbi i činjenično stanje je od strane prvostupanjskog suda potpuno i pravilno utvrđeno.

 

8.1. Sud je dao za sve svoje zaključke argumentirane i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a koji su detaljno navedeni u točkama 6.-13. obrazloženja prvostupanjske presude, a na koje se žalitelj upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.  Sud je dakle u cijelosti prihvatio iskaz oštećenog M. S. i oštećene A. S. kao vjerodostojne, istinite, dosljedne i uvjerljive, obzirom da su isti na međusobno sukladan, životan i logičan način opisali kako dinamiku svih događanja u razdoblju od 15. studenog 2022. do 25. studenog 2022., čija je podloga u narušenim odnosima sa optuženim, tako i uvrede i prijetnje koje im je za trajanja inkriminiranog razdoblja upućivao optuženi, a što u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

8.2. Naime, oštećenici su detaljno opisali sva događanja, pri čemu su jasno razgraničili uvrede koje im je upućivao optuženi, i to kako u pogledu njihova sadržaja tako i u odnosu na njihovu brojnost, od prijetnji za koje su decidirano naveli kako su im bile upućene 24. i 25. studenog 2022., zajedno s nasrtanjem na oštećenu A. S. od strane optuženika. Kada se sve navedeno dovede u vezu s time da između optuženog i njegovih roditelja-oštećenika, postoje dugotrajno narušeni odnosi, koji po ocjeni ovog suda svoju podlogu imaju u optuženikovoj višegodišnjoj zloupotrebi alkohola. Njihovi iskazi potvrđeni su i nalazom vještaka kao i ostalom materijalnom dokumentacijom, pa je slijedom svega činjenično stanje i potpuno i pravilno utvrđeno. Stoga ne stoji navod obrane da predmetnim kaznenim postupkom nije utvrđeno ni dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo na način kako mu se to stavlja na teret, jer upravo navedeno proizlazi i utvrđeno je provedenim dokaznim postupkom.

 

8.3. S obzirom na navedene okolnosti drugostupanjski sud nalazi kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, tj. da se isto odigralo u inkriminiranom periodu upravo na način kako su to opisali oštećenici.  

 

9. Iako se optuženik žaleći se "zbog svih žalbenih razloga" žali dakle i na povredu kaznenog zakona, navedeno ne obrazlaže i ne navodi u čemu bi se sastojala ta povreda, no prilikom ispitivanja prvostupanjske presude sukladno čl. 476. st. 1. ZKP-a, drugostupanjski sud je našao da je pravnim označavanjem kako su radnjama iz činjeničnog opisa prvostupanjske presude počinjena kaznena djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.

 

9.1. Naime, drugostupanjski sud smatra kako se radi o prividnom stjecaju spomenutih dvaju kaznenih djela po načelu konsumpcije, jer se u konkretnom slučaju ne radi o realnom stjecaju kaznenih djela, već o prividnom stjecaju, gdje se kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 pojavljuje kao glavno djelo, koje u sebi uključuje kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, kao sporedno djelo koje je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11, kao dijela jedinstvene djelatnosti usmjerene na izvršenje kaznenog djela nasilja u obitelji, tako da se radi o prividnom stjecaju, konsumpciji zbog ekskluziviteta jednog kaznenog djela i inkluzije pratećeg kaznenog djela. Prema tome, kazneno djelo prijetnje ne postoji kao samostalno, već je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

 

9.2. Zbog toga je ovaj drugostupanjski sud preinačio presudu prvog stupnja u pravnoj oznaci djela, utvrdivši da je optuženik radnjama opisanim u izreci pobijane presude počinio samo dva kaznena djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

 

9.3. S obzirom na izmijenjenu pravnu oznaku, u točki II. izreke ove odluke optuženiku se na temelju čl. 179.a KZ/11, za svako djelo utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te se uz primjenu čl.179.a i čl. 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od  1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci. Temeljem članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora u trajanju od 1(jedne) godine i 10(deset) mjeseci optuženiku J. S. se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. studenog 2022. pa nadalje.

 

9.4. Drugostupanjski sud smatra kako će tako odmjerena kazna ostvariti svrhu kažnjavanja. Naime, za predmetno je kazneno djelo predviđena kazna zatvora od 1 do 3 godine, tako da kazna zatvora u trajanju od po 1 godine za svako djelo i jedinstvena od 1 godine i 10 mjeseci  ne može biti smatrana prestrogom s aspekta optuženika. Navedena sankcija odgovara stupnju krivnje optuženika, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, osobi optuženika i svim okolnostima. 

 

9.5. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda na strani optuženika postoji niz otegotnih okolnosti, a u odsutnosti olakotnih (pogrešno je uzimati optuženiku kao olakotnu okolnost bitno smanjenu ubrojivost kada se u to stanje doveo samoskrivljeno konzumiranjem alkohola), a koje otegotne okolnosti je utvrdio i prvostupanjski sud, a radi se o tome da je optuženik prekršajno osuđivan u četiri navrata, od čega u tri navrata za prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu istih oštećenika, zatim kaznenu osuđivanost zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i kaznenog djela neizvršenja sudske odluke iz čl. 311. st. 3. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, dakle radi se o specijalnom povratniku. Dodatno, kao otegotnu okolnost, sud je cijenio nekritičnost optuženika prema problemu ovisnosti o alkoholu i potrebi liječenja i nekritičnost optuženika i nedostatak empatije o posljedicama učestalog fizičkog i verbalnog nasilja nad roditeljima, te ugrožavanja njihovog fizičkog i psihičkog zdravlja.

 

9.6. Odluka o kazni uvijek mora biti individualizirana te kao takva predstavljati društvenu osudu konkretno počinjenog kaznenog djela. Kako bi izvršio tu zadaću, sud mora stalno imati u vidu svrhu kažnjavanja, kako je ista određena čl. 41. KZ/11, dakle, kroz kaznu izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Kako bi ostvario tako određenu svrhu kažnjavanja, sud mora ispravno aplicirati pravilo o odmjeravanju kazne (čl. 47. KZ/11) na svaki konkretni slučaj i počinitelja. U tom kontekstu mora utvrditi sve pravno relevantne okolnosti kao olakotne i/ili otegotne, kako bi sukladno njihovoj ukupnosti napravio odgovarajući izbor vrste i mjere kazne. Samo takvim metodološkim pristupom odluka o kazni će ostvariti uvodno spomenutu svrhu kažnjavanja.

 

9.7. Slijedom navedenog, po ocijeni ovog suda će se navedenim utvrđenim kaznama zatvora i jedinstvenom kaznom zatvora, kako je to preinačeno u točki II., postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kako u vidu specijalne, tako i u vidu generalne prevencije, te će ovakva sankcija utjecati, ne samo na optuženika da ne čini nova kaznena djela, već i na sve druge kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

 

10. Nadalje, ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno čl. 476. st. 1. ZKP-a utvrđeno je i kako je određivanjem trajanja izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od tri godine, znači duljem od vremena izvršenja kazne zatvora, povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika. Sukladno čl. 69. st. 3. KZ/11., sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine. Budući je optuženi  bio osuđen  na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, sigurnosna mjera ne može trajati dulje od izrečene kazne, dok se temeljem čl. 69. st. 2. KZ/11., ova sigurnosna mjera može izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju samo kada je izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro i uvjetnu osudu.

 

10.1. Stoga je prvostupanjska presuda preinačena u odluci o trajanju sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu na način da će se mjera izvršavati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

11. Temeljem čl. 476. st. 1. ZKP-a utvrđeno je i kako je određivanjem posebne obveze  iz čl. 62. st. 2. toč. 5. KZ/11 povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, budući se ista može naložiti počinitelju temeljem čl.62.st.1. KZ/11 samo uz uvjetnu osudu i djelomičnu uvjetnu osudu (ne i uz zatvorsku kaznu), pa je pod toč. IV. ovaj sud ukinuo navedenu posebnu obvezu kojom je bilo određeno  optuženiku da za vrijeme boravka na slobodi nakon izdržane kazne zatvora u trajanju od dvije godine izrečenu sigurnosnu mjeru izvršava u zdravstvenoj ustanovi, drugoj specijaliziranoj ustanovi ili terapijskoj zajednici za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

12. Zbog svega prethodno navedenog presuđeno je kao u izreci, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP-a.

 

 

Bjelovar, 25. siječnja 2024.