REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

10 370 Dugo Selo,

Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj 10 Pn-256/2019-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice M. B., OIB . . . iz V. G., zastupane po punomoćniku, G. S. odvjetniku iz Odvjetničkog društva M.-L.-B.-T. iz Z., protiv tuženika HOK o. d.d., Z., OIB: . . . zastupanog po odvjetnici I. P., odvjetnici iz OD O, P. & Partneri d.o.o. iz Z.,, radi naknade štete, nakon provedene usmene glavne i javne rasprave, održane i zaključene 17. siječnja 2023., u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika odvjetnika G. S., te pun. tuženika Z., D. S odvjetnice iz OD O., P. & P. d.o.o. iz Z., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08. i 123/08., 57/11., 148/11., 25/13,

43/13,

89/25/13,

89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), 3. ožujka 2023. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Tuženik je dužan tužiteljici isplatiti iznos od 6.370,69 eura/48.000,00 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama od dana 26. ožujka 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno čl. 29. st. ZOO, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje dulje od godinu dana koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka uvećan za trošak mirnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici A.M., OIB . . . iz Z., da tuženiku HOK o. d.d., Z., OIB: . . . naknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.636,21 eura /19.862,50kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 3. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužiteljica u tužbi od 27. 9. 2018. navodi da je 23. studenoga 2013. stradala kao putnik u vozilu reg. oznake . . . kojim je upravljao M. T. Prometna nezgoda se dogodila na način da je vozač navedenog vozila izgubio kontrolu nad vozilom, prešao na suprotni trak, a u kom trenutku je iz suprotnog traka naišlo vozilo reg. oznake . . . kojim je upravljao S. D. U vrijeme prometne nezgode vozilo štetnika je bilo osigurano kod tuženika. Vozilo u kojem se nalazila tužena kao putnik bilo je osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti u kojoj je bilo ugovoreno i prošireno osiguranje četiri putnika od posljedica nesretnog slučaja za slučaj trajne invalidnosti do iznosa 80.000,00 kuna. U predmetnoj nezgodi tužiteljica je zadobila teške tjelesne ozljede koje su dovele do trajnog invaliditeta te tužiteljica od tuženika potražuje isplatu za trajnu invalidnost sukladno Tablicama tuženika. Obzirom na navedeno a temeljem sklopljene i važeće police osiguranja te temeljem čl. 921 i 943, čl.1045. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,, 41/08, 125/11– dalje skr. ZOO) tužiteljica tužbom od tuženika zahtijeva naknadu štete u iznosu 48.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od

26.3.2015. jer je 25.3.2015. predložila tuženiku prijedlog nagodbe, odnosno obavijestila ga o nastanku osiguranog slučaja u svezi čl. 12. st. 1 ZOOUP, te potražuje naknadu troška parničnog postupka s pripadajućom zakonskom kamatom od presuđenja do isplate.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice jer tužiteljica ne dostavlja niti jedan dokaz u vidu javne isprave (npr. zapisnik o očevidu) da je bila sudionik prometne nezgode od 23.11.2013. Osporava sam nastanak štetnog događaja jer nije pozvana policija a koja je trebala biti pozvana s obzirom da je tužiteljica navodno zadobila teške tjelesne ozljede. Osporava uzročno posljedičnu vezu između medicinske dokumentacije tužiteljice i eventualne prometne nezgode u kojoj je sudjelovala tužiteljica, te osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, postojanje i visinu štete. Poziva se na Opće uvjete za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja, koji su sastavni dio ugovora o osiguranju i tablice za određivanje postotka invaliditeta te da se sukladno čl. 14. st. 3 Uvjeta konačni postotak invaliditeta određuje prema tablici invalidnosti poslije završenog liječenja. Također da sukladno uvjetima trajni invaliditet je potpuni ili djelomični gubitak organa, trajni, potpuni ili djelomični gubitak funkcija organa ili pojedinih dijelova organa nakon završenog liječenja (čl. 1. st. 5 Uvjeta). Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i traži trošak postupka za zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

3.Očitujući se na odgovor na tužbu tužiteljica u podnesku od 17.3.2017. navodi da su sudionici prometne nezgode ispunili Europsko izvješće iz čega se vidi da je osoba koja je prouzročila nezgodu priznala svoju odgovornost te je ovdje tuženik temeljem istog oštećenom D. S isplatio iznos naknade štete na vozilu. Navodi da policija nije zvana jer su sudionici ispunili europsko izvješće, a ona je bila putnik u vozilu pa i nije znala kako treba postupiti. Činjenica što bolnica nije prijavila njenu ozljedu ne može ići njoj na štetu. Ističe da uvjetima osiguranja koje je ona dostavila uz tužbu ne postoji čl. 14. st. 3 na koji se poziva tuženik.

4. U postupku sud je proveo slijedeće dokaze: izvršio je uvid u Europsko izvješće o nezgodi (list 5-6), izjavu M. T. (list 7), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 8-113 i 141-149, 227-254, 287-301, 343-389, 399-454), policu broj . . . (list 114), Uvjete za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) za vrijeme upravljanja i vožnje motornim i drugim vozilima broj . . .u primjeni od 1.10.2013. sa tablicom za određivanje postotka trajnog invaliditeta (list115-124), odštetni zahtjev tužiteljice (list 125-126), očitovanje HOK o. od 15.5.2015. (list 127), očitovanje HOK osiguranja od 13.6.2016. (list 154), presliku zdravstvenog kartona tužiteljice (list 158-218), liječničku potvrdu od 19.12.2016. i 1.7.2014. (list 218-219), očitovanje KBC S. m .od 19.1.2017. (list 223) prijava štete iz osiguranja oštećenika D. S HOK o. s prilozima i Sporazumom o namirenju (list 259-263), opće uvjete za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja HOK o. u primjeni od 6.4.2007. sa tablicama za određivanje postotka trajnog invaliditeta (list 265-276), očitovanje PU Z.,, I postaje prometne policije Z., od 2.3.2018. (list 302), zahtjev tužiteljice za dostavom općih uvjeta i tablica invaliditeta od 29.9.2016 i očitovanje HOK o. od 25.10.2016. (list 318-319), saslušao je tužiteljicu (list 340), saslušan je svjedok Z. K. i D. S (list 397-398), pročitanu su zapisnik OS u Z. s iskazom svjedoka M. T. i A. P. T. (list 461-463), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima M. F. za ortopediju i traumatologiju i M. M. za otorinolaringologiju te je izvršen uvid u nalaz istih vještaka od 6.10.2021. list (472- 475), saslušan je vještak dr. M. F. (list 494), provedeno je novo medicinsko vještačenje po vještaku prof.dr.sc. R. P., stalnom sudskom vještaku za ortopediju i traumatologiju te je isti vještak saslušan na ročištu 17. siječnja 2023.

5.Nije usvojen dokazni prijedlog tuženika za korištenje nalaza i mišljenje dr. M. F. iz spisa Pn-2902/16 Općinskog građanskog suda u Z., (sada . . . OS u S.) jer se tužitelj s istim nije složio. Nije usvojen dokazni prijedlog tužitelja da se vještaci koji su vještačili u ovom predmetu dr. M. F.i dr. R. P.,suoče s obzirom na razliku u nalazima kao nepotreban jer sud smatra da je vještak dr. R. P.,otklonio sve prigovore tužiteljice, što će biti i dodatno obrazloženo. Nije proveden dokaz prometno sudsko-medicinskim vještačenjem na okolnost uzročno-posljedične veze

zadobivenih

ozljeda

tužiteljice

iz

štetnog

događaja

jer je tuženik od tog dokaznog prijedloga odustao na ročištu 17. siječnja 2023.

6.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl.8 ZPP, sud je odlučio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom koji tužiteljica temelji na ugovornom osiguranju, temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti sa proširenim osiguranjem po Uvjetima za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) za vrijeme upravljanja i vožnje motornim i drugim vozilima i pripadajućim Tablicama invaliditeta.

8.Kako se radi o ugovornom osiguranju bilo je potrebno utvrditi da li je za osiguravatelja nastupila glavna obveza – isplata ugovorene svote određene ugovorom o osiguranju, na način da se utvrdi da li je tužiteljica zadobila takovu ozljedu koja bi bila potvrđena Tablicom invaliditeta tuženika.

9.Imajući u vidu navode tužbe i odgovora na tužbu, među strankama je nesporno da je vozilo . . .kojim je upravljao M. T. bilo osigurano kod tuženika policom broj . . .osiguranja od automobilske odgovornosti sa proširenim osiguranjem vozača i putnika od posljedica nesretnog slučaja (AN uz osiguranu svotu po osobi za slučaj smrti 40.000,00 kuna ili trajnog invaliditeta

80.000,00 kuna a što je utvrđeno i uvidom u navedenu policu (list 114).

10.Sporna je aktivna legitimacija tužiteljice jer tuženik osporava da je ista bila sudionik prometne nezgode 23.11.2013. Sporna je i činjenica da se navedena prometna nezgoda tog dana i dogodila, dakle sporan je sam štetni događaj. Sporna je uzročno posljedična veza štetnog događaja i zadobivenih ozljeda tužiteljice, ako i uzročno posljedična veza između medicinske dokumentacije tužiteljice i štetnog događaja. Sporna je i visina zahtjeva jer ju je tuženik osporio.

11. Na okolnost da se predmetna štetna nezgoda dogodila 23.11.2013. i da je tužiteljica bila putnik u vozilu reg. oznake . . . saslušani su svjedoci M. T. Z. K, D. S i A. P. T., saslušana je tužiteljica ,te je izvršen uvid u Europsko izvješće o nezgodi (list 5-6), izjavu M. T. (list 7), prijavu štete iz osiguranja oštećenika D. S HOK o.

12.Iz iskaza svjedoka D. S proizlazi da je bio sudionik saobraćajne nezgode negdje u jesen 2013. oko 4,00 ujutro kada se vračao s posla, bila je magla i kiša, išao je preko T. (Z.) te lijevo od sebe vidio svjetla automobila koji je udario u štok njegovo automobila. Svjedok se vozio po svojoj strani ceste, a pretpostavlja da je drugi automobil proklizao i zato udario u njegovo vozilo. U svom vozilu on je bio sam, a u vozilo koje je udarilo njegov automobil bilo je još ljudi. On i vozač drugog vozila su sačinili europsko izvješće radi štete te su isti dan napravili i izvid štete na njegovom automobilu i osiguravajuće društvo vozača koji je udario u njega mu je nadoknadilo štetu na vozilu. Vidio je putnike iz drugog vozila koji su izašli iz vozila i sjeća se tužiteljice (koja je bila nazočna ročištu na kojem je on saslušavan) koja je izašla iz tog drugog automobila. Svjedok Z. K. je iskazao da su se u studenom 2013. kao društvo vraćali iz kluba J. u osobnom automobilu . . . koji je vozio M. T. . Tužiteljica mu je bila suvozač, a on i M. supruga su sjedili na sjedalima iza. Spuštali su se niz T., bila je loša vidljivost, tužiteljica je bila nagnuta prema naprijed te je u zavoju u podnožju došlo do sudara sa automobilom iz suprotnog smjera jer je M. T. . sa automobilom proklizao i prešao na suprotni trak. M. je vozio sporo, a prethodno sudaru M. je bila nagnuta prema naprijed i gledala cestu pa je pri sudaru udarila glavom u ploču ispred sebe. Vozači su se dogovorili i tako su tu stajali 2-3 sata pa su se razišli, a po tužiteljicu je došla prijateljica. Pretpostavlja da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom a nakon nezgode se žalila da ju boli glava, nos, vrat, noga.

13.I iz iskaza saslušanih svjedoka saslušanih zamolbenim putem i to M. T. izlazi da je predmetnog dana on upravljao vozilom . . . a do njega je sjedila tužiteljica. On se kretao svojim kolničkim trakom otprilike 40-50 km/h, bila je mokra cesta, lišće na cesti te je zbog suženja ceste svojim vozilom prešao na drugi kolnički trak i sudario se s vozilom iz suprotnog smjera. On i vozač drugog vozila parkirali su vozila i dogovorili su se pa nisu zvali policiju jer nje bilo većih oštećenja na vozilima i suputnici nisu imali vidljivih ozljeda pa su ispunili europsko izvješće o nezgodi. Tom prilikom je tužiteljica izjavila da se udarila u glavu i da je boli noga, a A. P. (koja je sada njegova supruga) joj je drugi dan kazala da je radi jakih glavobolja tužiteljica u bolnici. Zna da 6 mjeseci po nezgodi tužiteljica operirala vratnu kralježnicu i bila na rehabilitaciji u toplicama. Svjedok A. P. T. je iskazala da tužiteljica u prometnoj nezgodi nije zadobila vidljive ozljede te se žalila da je boli glava. Vozilo u kojem se ona nalazila na zadnjem sjedištu je proklizalo, kretali su se malom brzinom i sudarili se s drugim vozilom. Misli da je tužiteljica drugi dan završila u bolnici radi potresa mozga, a bila joj je u posjeti u toplicama jer je operirala kuk ili kičmu.

14. Saslušana kao stranka tužiteljica je iskazala da je bila suvozač u automobilu koji je vozio M. T. , spuštali su se s J., odnosno niz D.p., upitana o brzini kojom se kretao automobil u kojem je bila iskazala je da se jedva kretao. Potom da su se negdje na sredini ceste sudarili sa vozilom iz suprotnog smjera. Sporo su se kretali, ona je imala sjedalo pogurano prema naprijed jer je iza nje sjedio K. koji je visok čovjek. Bila je vezana pojasom, a nakon udara se ničega ne sjeća. Vračali su se iz kluba J. gdje su bili ona, M. T. , A.P. T. i K. Nakon nesreće je bila smušena, spavalo joj se, a spavalo joj se i prije nesreće. Nisu zvali policiju već su vozači pisali izvješće o nezgodi jer nitko osim nje koja se natukla i nije bio povrijeđen. Natukla je nos i nije odmah išla na hitnu, već je otišla kasnije. U bolnici je bila par dana, ali kako je nakon toga nepravilno hodala i imala problema sa vratnom kralježnicom liječila je ono što su joj liječnici prvo rekli, odnosno da je to sve od slomljenog nosa i potresa mozga. Tek godinu i pol nakon nezgode otišla je na magnetsku rezonancu gdje je utvrđeno da joj je zdrobljen disk na vratnom dijelu kralježnice te je to operirala. 2 -3 mjeseca nakon operacije vratne kralježnice morala je ići na operaciju kuka jer joj je liječnik u D. rekao da vidi staru povredu i da mora ići na zamjenu kuka. Prije štetnog događaja nije imala nikakvih zdravstvenih problema. Iskazala je da se liječnicima žalila na niz svojih drugih tegoba koje su oni zanemarivala i na vrijeme nisu dijagnosticirali njene povrede, kako vrata tako i kuka.

15. Sud je iskazima svjedoka poklonio vjeru jer su svi iskazivali sukladno kako vozač i putnici u vozilu u kojem se nalazila tužiteljica, tako i vozač drugog vozila. Temeljem njihovih iskaza utvrđeno da se štetni događaj dogodio u studenom 2013., da je u njemu sudjelovala tužiteljica, da nije zvana policija već su vozači sačinili Europsko izvješće o nezgodi jer da nije bilo povrijeđenih osoba. I uvidom u prijavu štete iz osiguranja oštećenika D. S HOK o. (list 259) za vozilo . . .utvrđeno je da se predmetni štetni događaj, odnosno saobraćajna nezgoda dogodila . . . . na T. u Z. te da je nezgodu prouzročio osiguranik tuženika M. T. vozilom reg. oznake . . .osiguran policom auto odgovornosti broj . . . kod HOK o. a to proizlazi i iz Europskog izvješća o nezgodi. Također uvidom u izvid štete i sporazum o namirenju (list 262-263) utvrđeno je da je tuženik vlasnici vozila . . . isplatio štetu na njenom vozilu povodom štetnog događaja od 23.11.2013. Sud je poklonio vjeru i iskazu tužiteljice u djelu da je bila sudionik nezgode 23.11.2013. kao putnik u vozilu osiguranika tuženika.

16. Također uvidom u očitovanju KBC s . m . od 19.1.2017. (list 223) utvrđeno je da je navedena klinika 23.11.2013. Policijskoj upravi Z . dostavila prijavu o zadobivenoj lakoj tjelesnoj ozljedi B.M. Pod dijagnozom

je upisano da je ista zadobila potres mozga, udarac u glavu, udarac u desno koljeno i prijelom nosnih kostiju bez pomaka.

17. Iz provedenih dokaza sud smatra da je utvrđeno da je tužiteljica aktivno legitimirana u ovom predmetu jer je u štetnom događaju sudjelovala kao putnik u vozilu koje je bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti s proširenim osiguranjem. Također je iz navedenog nedvojbeno utvrđeno da je tuženik pasivno legitimiran kao osiguratelj štetnika.

18. Radi utvrđenja koje ozljede je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, odnosno da li je prema ugovorenim Uvjetima za osiguranje i Tablicama za određivanje postotka trajnog invaliditeta vezanim uz te Uvjete, ostvaren osigurani slučaj provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima M. F. za ortopediju i traumatologiju i M. M za otorinolaringologiju. Iz nalaza i mišljenja navedenih vještaka od 6.10.2021. proizlazi da je u štetnom događaju tužiteljica pretrpjela ozljede prijelom nosnih kostiju bez pomaka, natučenje desnog koljena, natučenje lijeve jabučne regije glave, potres mozga, protruziju i.v diska C5-C6 sa kompresijom kralježničke moždine, obostrani cervikobronhijalni sindrom te bolove u lijevom kuku (poslijetraumatska koksartroza), dakle tešku tjelesnu ozljedu, provedeno je liječenje, preporuka liječnika se pridržavala li su usprkos toga zaostale trajne posljedice koje se sastoje u znacima kontrakture lijevog kuka sa umanjenim kretnjama u istom u srednjem stupnju, sa znacima artroze lijevog kuka uzrokovane tupom traumom, neprepoznatom, niti na vrijeme liječenom, nastalom u štetnom događaju, dokaznom nalazima ortopeda, te naknadnom RTG obradom. Radi toga je 29.5.2015. tužiteljica morala biti podvrgnuta kirurškom zahvatu ugradnji potpune unutarnje proteze lijevog kuka. Tužiteljica je prije ovog kirurškog zahvati bila 12.9.2014. podvrgnuta kirurškom zahvatu ablacije intervertebralnog diska C5-C6 sa prednjom spondilodezom zbog protruzije i.v. diska C5-C6 sa kompresijom kralježnične moždine. Međutim, kako se u Posebnim odredbama Tablica invaliditeta u vezi sa XII poglavljem TI navodi trajni invaliditet se ne određuje, jer se ozljede kao što su hernija i.v diska, protruzija i.v diska nisu obuhvaćene osiguranjem. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica je zadobila prijelom nosnih kosti bez pomaka koji nije zahtijevao aktivno liječenje. ORL liječenje radi smetnji disanja, hrkanja i smetnji sluha, tek dvije godine poslije opisuju bolest sluznice i sinusa uz uredan nosni septum koji se prate tijekom 3 godine. Smetnje osjeta mirisa se ne spominju u priloženoj dokumentaciji. Nalaz sluha je uredan u govornom području. Pregledom vještaka se isključe trajne posljedice - zaostali invaliditet nakon prijeloma nosnih kosti prema tablicama osiguravatelja (V nos). Stupanj zaostalog invaliditeta ocjenjuju u skladu sa tablicama invaliditeta TI po točki 143.2-30% (30% totalna endoproteza) trajno. Trajni invaliditet je zaostao kod tužiteljice u opsegu od 30%.

19. Tuženik je takovom nalazu vještaka prigovorio jer ozljeda kuka radi koje se cijeni trajni invaliditet od 30% nije u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnom nezgodom jer tužiteljica u istoj nije zadobila nikakvu ozljedu kuka. Smatra a prema medicinskoj dokumentaciji ozljeda lijevog kuka i liječenje koje je zbog toga provedeno ne može biti u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem jer u medicinskoj dokumentaciji nigdje nije navedena inicijalna ozljeda lijevog kuka ni najlakšeg stupnja, dijagnoza koksartroza postavljana je tek RTG obradom 7.11.2014. gotovo godinu dana nakon štetnog događaja, klinički se ne može objasniti da netko bude ozlijeđen u prometnoj nezgodi i da se od 23.11.2013. tijekom brojnih posjeta liječniku ne žali na tegobe s lijevim kukom, te da se u sudskom medicinskom smislu ne može povezati sa štenim događajem dijagnoza postavljena godinu dana nakon štetnog događaja. Neprihvatljivo je to što vještaci isto dovode u uzročno posljedičnu vezu jer smatraju kako se radi o pogrešci liječnika koji traumu nisu prepoznali ni liječili. Stoga predlažu saslušati vještake radi očitovanja i objašnjenja na koji način je tužiteljica zadobila ozljedu lijevog kuka u prometnoj nezgodi.

20. Dr. M. F., spec. ortoped traumatolog saslušan je na ročištu 1.3.2022. Očitujući se na prigovore tuženika je iskazao da je točno da se tužiteljica javila ortopedu bolnice gdje i prvotno obrađivana 9 mjeseci nakon prometne nezgode. Međutim tužiteljica je kao putnik zadobila udarac u lijevo koljeno što je značajno jer preko bedrene kosti sile udarca u lijevo koljeno također su prenesene na lijevi kuk, a tužiteljica je do tada zdrava 34 godišnjakinja. Ističe da da na dan štetnog događaja nije poduzeta nikakva klinička niti RTG obrada već je ista učinjena tek 9 mjeseci nakon štetnog događaja. Ovo da je potvrđeno i u drugoj ustanovi i utvrđeno da je do tada mlada ženska osoba, zdrava prije štetnog događaja zadobila koksartrozu degenerativne promjene lijevog kuka. Iskazao je da se radi o tzv. poslijetraumatskoj artrozi, dakle ozljedom uzrokovanih degenerativnih promjena a ne bolešću. Upitan od strane suca iskazao je da se osoba ne mora odmah nakon štetnog događaja žaliti na bolove u kuku, jer su se oni naknadno javili radi ozljede u koljenu, natučenja, udarca. Na upit kako je tužiteljica s obzirom na dinamiku nezgode mogla zadobiti ozljedu koljena iskazao je da je činjenica da je tužiteljica zadobila udarac u lijevo koljeno što je dokumentirano u prvom nalazu. Nevezano je li osoba vezana ili ne tijekom zaustavljanja vozila dolazi do kretanja tijela s izvjesnim pomakom udova konkretno nogu prema naprijed i udaraca isturenih dijelova, konkretno koljena pošto su noge savinute. Ako osoba nije vezana tada ovisno o zaustavnoj brzini može doći i do prijeloma. Konkretno da bi došlo do prijeloma bedrene kosti zaustavna brzina treba biti cca 50 km/h. Kako je utvrđeno da je tužiteljica zadobila samo udarac u lijevo koljeno zaključuje da je bila vezana jer da nije bila dobila bi teže ozljede. Međutim udarac u lijevo koljeno je dovoljan za oštećenje hrskavice kako na koljenu tako i na kuku jer se zaustavne sile – udarca u lijevo koljeno aksijalno prenose sa koljena preko bedrene kosti u lijevi kuk. Poznato je iz prakse i literature da oštećenje hrskavice zgloba može nastati jednom većom ili nekoliko manjih trauma. Na upit da pojasni kako je od udarca u koljeno došlo do oštećenja kuka i koje su to sile djelovale i na koji način iskazao je da je udarac u koljeno djelovanjem aksijalne sile doveo do oštećenja hrskavice na lijevom kuku. Ovo oštećenje se nije odmah ispoljilo već je bilo potrebno devet mjeseci da se razviju patološke promjene na lijevom kuku – traumatska artroza lijevog kuka. Na upit decidirano je iskazao da nije bilo udarca u lijevo koljeno, posljedično ne bi mogao stradati lijevi kuk. Iskazao je i da svaka ozljeda koljena ne mora dovesti do ozljede kuka pod pretpostavkom da se isključi ozljeda kuka po tablicama invaliditeta ne bi bilo ozljeda jer se ozljeda kralježnice koju je zadobila po tablicama u predmetnom postupku nema pravo na naknadu. Nakon što su mu predočene tablice invaliditeta tuženika po kojima je vještačio (tablice u primjeni od 1.7.2013. list 119-124) i tablice invaliditeta od 1.10.2013. iskazao je da što se tiče kuka obje tablice su istovjetne.

21. I nakon usmenog očitovanja vještaka ortopeda tuženik je ustrajao na prigovorima na njegov nalaz nalazeći da je nalaz vještaka ortopeda traumatologa proturječan jer se vještak decidirano očitovao da je tužiteljica ozljedu kuka mogla zadobiti samo zbog udarca u lijevo koljeno, a koju ozljedu tužiteljica nije zadobila što je vidljivo jer iz medicinske dokumentacije a i nalaza i mišljenja vještaka stoji ozljeda desnog koljena. Stoga ako tužiteljica nije zadobila ozljedu lijevog koljena u štetnom događaju onda ni ozljeda lijevog kuka nije posljedica štetnog događaja.

22. Sud je usvojio zahtjev tuženika da se provede novo vještačenje po drugom vještaku ortopedu traumatologu jer je evidentno da je posebno u svom usmenom nalazu vještak pojašnjavao i inzistirao da je upravo udarac u lijevo koljeno rezultirao patološkim promjenama na lijevom kuku, poslijetraumatskom artrozom lijevog kuka tužiteljice, a u samom nalazu i u medicinskoj dokumentaciji je utvrđeno da je tužiteljica zadobila natučenje desnog koljena, a ne lijevog.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka za ortopediju i traumatologiju dr. R. P., od 22.4.2022. učinjenog po uvidu u medicinsku dokumentaciju tužiteljice i presliku njenog zdravstvenog kartona te kliničkog pregleda tužiteljice proizlazi da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila natučenje zigomatične regije lica lijevo, natučenje glave s potresom mozga, udarac u desno koljeno i prijelom nosnih kostiju bez pomaka ulomaka. Prema važećim tablicama tuženika 01-TI-02 u primjeni od 1. listopada 2013., kao posljedicu predmetnog štetnog događaja od 23. studenoga 2013., a s obzirom na prethodno navedene ozljede tužiteljica nema trajnog invaliditeta. Smatra da protruzija interverbalnog diska C5-C6 uopće nije niti posljedica predmetnog štetnog događaja što je zaključio uvidom u MR vratne kralježnice i opis radiologa dr. P. V. od 30.5.2014. Navedena protruzija je posljedica degenerativne bolesti vratne kralježnice. Nije se složio sa prethodnim vještakom dr. F. da postoji osigurateljeva obveza prema važećoj tablici invaliditeta po točki 143.2 koja iznosi 30%. Tužiteljici jeste inplantirana totalna endoproteza lijevog kuka zbog evidentne koksartroze, odnosno degenerativnog procesa, ali ista se ne može prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji povezati s predmetnim štetnim događajem. Tužiteljica se tijekom prijema u bolnici i čitave hospitalizacije od 23.11.2013. do 26.11.2013. nije uopće žalila na bolnost lijevog kuka niti bilo kakve tegobe s lijevom nogom uopće. Stoga takva ozljeda lijevog kuka nije niti nastala pa razumljivo posljedično nije činjena RTG dijagnostika lijevog kuka pri prijemu u bolnicu 23.11.2013. Isto bi bilo navedeno i u otpusnom pismu tužiteljice čega nema. Koksartrozu lijevog kuka spominje ortopedski nalaz 17.11.2014., no godinu dana iza predmetnog događaja niti u jednom radiološkom nalazu tijekom cijelog liječenja tužiteljice nema znakova da je prijelom lijevog kuka ikad postojao, a kamoli vezan za štetni događaja, a u kasnijim nalazima pojedinih ortopeda navodi se posttraumatska koksartroza lijevog kuka (jer su prepisivali dijagnoze jedan od drugoga). Ističe da i navod liječnika Klinike za ortopediju od 19.1.2015. "ozljeda lijevog kuka navodno neprepoznata" je očito anamnestički navod tužiteljice pri njegovom pregledu. Ne postoji "navodno", niti "rekla, kazala" u medicinskom vještačenju jer se isto temelji na medicinskoj dokumentaciji. Tužiteljica ima naknadno mogućnost reći što god želi, a sudski vještak je tu da prosudi istinitost i točnost iskaza prema postojećim med. dokumentima. Posebno ističe da je učinio uvid u sve RTG snimke lijevog kuka i CT zdjelice od 20.11.2014. (prije postavljanja totalne endoproteze), a što su dijagnostičke radiološke pretrage koje su prve učinjene nakon predmetnog događaja iz studenog 2013. te na učinjenim snimkama nema vidljivih znakova posttraumatske artroze koja se mogla povezati sa predmetnim štetnim događajem. Stoga ne nalazi sigurnih dokaza za uzročno posljedičnu vezu predmetnog štetnog događaja i koksartroze lijevog kuka koja je inducirala kasnije aplikaciju totalne endoproteze.

24. Tužiteljica je takvom nalazu vještaka dr. R. P.,prigovorila u cijelosti posebno ističući da ne spori činjenicu vremenskog odmaka od nezgode i pojave prvih tegoba sa lijevim kukom od devet mjeseci, ali ističe i činjenicu da u medicinskoj dokumentaciji i zdravstvenom kartonu tužiteljice nema niti jednog podatka o ozljedi ili bolesti kuka prije štetnog događaja. Citira nalaze iz kojih smatra da se vidi da se nakon štetnog događaja javljaju simptomi kao posljedica natučenja lijevog kuka. Ističe da se radi o degenerativnim promjenama koje su izuzetno neuobičajene za tužiteljičinu dob te da se radi o degenerativnim promjenama da bi iste bile prisutne na oba kuka.

25. Na prigovore tužiteljice vještak dr. R. P.,saslušan je na ročištu 17.1.2023., te je je pojasnio da svaki liječnik uzima anamnezu od pacijenta, zatim dolazi status, pregled bolesnika, gdje se utvrđuje što liječnik vidi. Objasnio je medicinski pojam koksartroza u smislu da je to uvijek degenerativni proces, odnosno kronična degenerativna bolest zbog dugoročnih poremećaja, biomehaničkih odnosa u funkciji zgloba kuka. Pojasnio je da na CT snimkama učinjenim 20.11.2014. prije postavljanja totalne endoproteze lijevog kuka nije vidio znakova ranijeg prijeloma što bi se prepoznalo po formiranju periostalnog i endostalnog kalusa, što znači da je došlo do loma kosti onda bi kost u normalnom biološkom procesu cijelila. S obzirom da je štetni događaj bio u studenom 2013. bolesnik koji je imao prijelom kuka, bez obzira što to nije dijagnosticirano niti spomenuto da je ozlijeđena lijeva noga ili kuk pa nije učinjena RTG dijagnostika, za pretpostaviti je da bi bolesnik da je postojao ikakav prijelom u području kuka zatražio pomoć prije, a ne nakon godinu dana. Moguće je da je postojala neka mikroozljeda i opetovane ozljede, ali isto se ne može povezati sa predmetnim štetnim događajem prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Potvrdio je da tužiteljica prije štetnog događaja u medicinskoj dokumentaciji nema evidentiranih simptoma bolesti ili ozljede kukova, kao niti nakon štetnog događaja. Iskazao je da je moguće da se artroza odnosno degenerativna promjena kod tako mlade osobe razvije na jednom kuku, dok je drugi kuk urednog nalaza. Također da nije mogao uspoređivati kukove tužiteljice jer u medicinskoj dokumentaciji nema CT-a desnog kuka, ima lijevi kuk 3.12.2014. i CT od 20.11.2014., ali pretpostavlja da se tužiteljica žalila na bolnost lijevog kuka te je stoga i rađena dijagnostika tog kuka. Na upit da li je moguće da je mikrotrauma lijevog kuka bila pri štetnom događaju iskazao je da je u svom nalazu i mišljenju opisao CT zdjelice u kojem nije vidio prijelom. Pojasnio je da fraktura znači ozljeda mekog tkiva koja se komplicira lomom kosti. Na upit koliko je potrebno da se stvore degenerativne promjene na kuku mlade osobe iskazao je da je to individualno, ali je to obično višegodišnji proces. Po onome što je vidio na CT , njegovo je mišljenje da je to uzrokovano višegodišnjim procesom zbog formiranih koštanih apozicija, zbog pojačane subhondralne sklerozacije zglobnih ploha te zbog toga što u području glave lijeve bedrene kosti postoje formirane koštane ciste uvjetovane degenerativnim procesom. Na upit da objasni dijagnozu nalaza od 3.12.2014. primarijusa B. i njegovu dijagnozu da bi ta ozljeda laički značila da nakon nekakve traume je došlo do koksartroze, a što može biti jedna ili više opetovanih trauma, ali uzročno-posljedičnu vezu sa štetnim događajem on u tome ne vidi. Na upit osobno tužiteljice kako vještak objašnjava to da je rekao da se koksartroza razvija duže vrijeme a kod nje se to razvilo u godini dana odgovorio joj je da ona prema priloženoj med. dokumentaciji u štetnom događaju nije imala ozljedu lijeve noge uopće, a pogotovo lijevog kuka. Ne misli da je koksartroza koja se razvila kod tužiteljice uvjetovana predmetnim štetnim događajem.

26. Sud je iskazu vještaka dr. R. P.,poklonio vjeru jer je argumentirano i stručno, bez proturječnosti i dvosmislenosti, otklonio prigovore tužiteljice. Nije usvojen dokazni prijedlog tužiteljice da se vještaci ortopedi suoče s obzirom na razliku u mišljenju zbog toga jer je to smatrao nepotrebnim jer je vještak dr. F. u svom usmenom očitovanju na prigovore tuženika inzistirao da je tužiteljica zadobila koksartrozu - degenerativne promjene lijevog kuka jer je zadobila udarac u lijevo koljeno što je dokumentirano u prvom nalazu, a što nije točno jer je tužiteljica zadobila udarac u desno koljeno na što se žalila i što je dokumentirano u prvom nalazu.

27.Kako je nalazom vještaka dr. R. P.,utvrđeno da kod tužiteljice kao posljedica štetnog događaja nije zaostala invalidnost sukladno Tablicama invaliditeta vezanim za Uvjete za osiguranje tuženika, nije nastupio osigurani slučaj.

27. Dakle kako nije nastupio osigurani slučaj temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci i zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan.

28.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st.1 ZPP-a. Tuženiku su, prema odredbi iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, troškovi parničnog postupka odmjereni temeljem odredaba iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14 i 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje: OT), a po tužbenom zahtjevu od VPS 48.000,00 kn. Tako je tuženiku priznat zatraženi trošak zastupanja (troškovnik list 545) i to za: sastav odgovora na tužbu po Tbr.8/1 u iznosu 199,07 eura/1.500,00 kn, sastav podnesaka od 4.9.2017. i 6.3.2018. po Tbr.8/3 svaki po 375,00 kn, sastav obrazloženih podnesaka od 26.10.2021.,

9.5.2022. i 4.8.2022. po Tbr.8/1 svaki po 199,07 eura/1.500,00 kn, zastupanje na ročištu 6.4.2017., 4.4.2018., 24.4.2019.,1.3.2022 i 17.1.2023 svako od 199,07 eura/1.500,00 kn po Tbr.9/1 ukupno 1.891,30eura/14.250,00kn + 25% PDV od 472,79eura/3.562,50 kn, sveukupno 2.364,12eura/17.812,50 kn. Priznat mu je trošak pristupa vještaka dr. Frketić i dr. Mušura ročištu od 99,54 eura/750,00kn, te trošak medicinskog vještačenja po dr. Pavić od 172,54 eura/1.300,00kn dakle sveukupno 2.636,21 eur/19.862,50kn te je odlučeno kao u izreci pod II.

29.Nadalje tuženiku je na dosuđeni trošak dosuđena je i zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate, kako tumačenjem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/19 i 73/17, dalje u tekstu: Ovršni zakon) proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti plaćanje kamate na parnični trošak, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 3. ožujka 2023. do isplate jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona.

30.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Dugom Selu 3. ožujka 2023.

Sudac

Ranka Memišević v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

1. punomoćnik M. I, odvjetnik

2. punomoćnica I. P., odvjetnica u OU O. & P.