Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 Gž Ovr-459/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E.&S. B. d.d., R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M.&L. u Z., protiv ovršenika S. L. iz Z., OIB: …, zastupanog po opunomoćenici S. D., odvjetnici iz Z., odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3245/2022-3 od 20. prosinca 2022., dana 3. ožujka 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika S. L. i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3245/2022-3 od 20. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbačen je prijedlog ovršenika za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine od 18. studenog 2022., kao nedopušten. Pod točkom II. odbačen je prijedlog ovršenika za obustavu postupka izravne naplate od 18. studenog 2022. kao nedopušten, dok je pod točkom III. izreke odbijen prijedlog ovršenika od 18. studenog 2022. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave - zadužnice potvrđene od javnog bilježnika M. J. iz Z., pod poslovnim brojem OV-541/16. dana 15. veljače 2016., u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. Ovršnog zakona, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba ovršnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao neosnovan. Isto tako, zaključkom istog suda upućen je ovršenik da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave - zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika M. J. iz Z., pod poslovnim brojem OV-541/16. dana 15. veljače 2016., iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ), te predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. OZ-a, a niti su počinjene one povrede koje žaliteljica ističe. Naime, suprotno navodu žaliteljice, u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih pravilnost rješenja ne bi bilo moguće ispitati.

5. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog ovršenika za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine od 18. studenog 2022. kao i prijedlog ovršenika za obustavu postupka izravne naplate od 18. studenog 2022. kao nedopušteni.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je ovdje ovrhovoditelj/protivnik osiguranja protiv ovršenika/predlagatelja osiguranja, temeljem ovršne isprave Zadužnice poslovni broj OV-541/16 potvrđene po javnom bilježniku M. J. od 15. veljače 2016. pred Financijskom agencijom 24. listopada 2022. pokrenuo postupak izravne naplate na računima ovršenika (list 12-16 spisa) kao nasljednika iz pok. I. L. temeljem rješenja javnog bilježnika A. G. poslovni broj O-56834/17 od 17. listopada 2017. Kako u konkretnom predmetu ovršenik temeljem odredbe čl. 346. OZ-a predlaže odrediti privremenu mjeru kojom se ovrhovoditelju zabranjuje poduzimanje bilo kakvih radnji temeljem zadužnice OV-541/16, to prvostupanjski sud zaključuje da budući se temeljem navedene ovršne isprave već vodi postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom, da ovršeniku na raspolaganju stoje na raspolaganju samo pravna sredstva zaštite propisana odredbom čl. 210. OZ-a pa ovršenik zatraženo ne može ostvariti određivanjem privremene mjere, već isključivo pravnim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju u postupku izravne naplate. Dakle, u ovoj fazi postupka, kada je ovršna isprva već podnesena na izravnu naplatu Financijskoj agenciji, odnosno kada se već vodi postupak izravne naplate, nema mjesta određivanju privremene mjere, a jednako tako iz istog razloga ovršenik nije u mogućnosti predlagati obustavu postupka izravne naplate jer navedeno nije predviđeno kao pravno sredstvo u postupku izravne naplate prema čl. 210. OZ-a.

7. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

8. Naime, odredba čl. 210. OZ-a, regulira pravna sredstva ovršenika kod izravne naplate te u st. 1. propisuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. O takvom prijedlogu sud je dužan odlučiti u roku od 8 dana od zaprimanja prijedloga (čl. 210. st. 3. OZ-a).

9. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da predlagatelj osiguranja nije koristio pravna sredstva ovršenika koja propisuje odredba čl. 210. OZ-a nego je podnio prijedlog za osiguranje privremenom mjerom radi osiguranja nenovčane tražbine kojom se zabranjuje naplata po Zadužnici broj OV-541/16 potvrđene po javnom bilježniku M. J. od 15. veljače 2016. Međutim, izvan pravnih sredstava (proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava) koja ovršeniku pruža odredba čl. 210. OZ-a, ne postoji zakonska mogućnost da ovršenik (ovdje predlagatelj osiguranja) intervenira u jedan ovršni postupak (postupak izravne naplate) pokretanjem drugog postupka (postupka osiguranja privremenom mjerom).

10. Prema tome, kada bi se usvojio prijedlog predlagatelja osiguranja i odredila privremena mjera te zabranila naplata zadužnica, tada bi se u ovom postupku neizravno proglasila nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava koja se provodi u postupku izravne naplate u drugom postupku, a time i spriječilo pravo ovrhovoditelja na ostvarenje svoje tražbine iz ovršne isprave (zadužnice), pa privremena mjera nije zakonska mogućnost ovršenika u postupku izravne naplate, budući da on ima mogućnost isključivo u tom ovršnom postupku koristiti institute radi ostvarenja svog prava bilo prijedlogom za odgodu pljenidbe i prijenosa bilo prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, slijedom čega žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijene odluke.

11. U odnosu na daljnje žalbene navode valja reći da iako je odredbom čl. 341. st. 1. OZ-a propisano da se privremena mjera može predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena, niti jednom privremenom mjerom se ne može zabraniti provođenje sudskog (ili upravnog) postupka pa tako niti postupka izravne naplate, kao što to predlagatelj osiguranja predlaže u ovom postupku dok navodi koje predlagatelj osiguranja u svom prijedlogu ističe kao razloge predlaganja određivanja privremene mjere, mogli bi se ispitivati u slučaju da je predlagatelj osiguranja određivanje privremene mjere zabrane naplate zadužnice predložio prije nego što je protivnik osiguranja podnio zadužnice Financijskoj agenciji radi provedbe izravne naplate.

12. Iz svega navedenog proizlazi da osiguranje privremenom mjerom kojom se zapravo intervenira u drugi postupak nije moguće radi ostvarenja prava predlagatelja osiguranja nego je predlagatelj osiguranja imao mogućnosti koristiti samo pravna sredstva propisana odredbom čl. 210. OZ-a. Da je tome tako, proizlazi i iz odredbe čl. 209. st. 7. OZ-a prema kojoj Financijska agencija, nakon zapljene sredstava i nakon obavijesti ovršeniku da mu sredstva zaplijenjena, ostavlja rok od 60 dana u kojem ovršenik ima mogućnost koristiti pravna sredstva iz čl. 210. OZ-a, i nakon isteka kojeg roka, ako ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ili rješenje o pljenidbi i prijenosu nedopuštenim, izdaje nalog bankama da prenesu sredstva s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.

13. Stoga su neosnovani žalbeni navodi ovršenika da nije proveo brižljivu ocjenu dokaza i da nije utvrdio nikakve činjenice. Naime, prvostupanjski sud to nije niti morao učiniti jer nije odlučivao o meritumu prijedloga za određivanje privremene mjere nego je prijedlog odbacio kao nedopušten, a posljedično tome pravilno je i odbacio prijedlog ovršenika za obustavu postupka izravne naplate od 18. studenog 2022. kao nedopušten te je pravilno odlučio kao u izreci pod točkom I. i II. pobijanog rješenja.

14. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenik navodi da je predmetna zadužnica dana kao osiguranje za Ugovor o kreditu broj … od 12. veljače 2016. kojeg je zaključio njegov otac, I. L. Navodi kako je Ugovor o kreditu potrošački ugovor o čijim uvjetima i kamati se nije pregovaralo već se radi o jednostrano sastavljenom tipskom obrascu pa se poziva na primjenu europskog prava i zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022.

15. Međutim, takvi navodi ovršenika su neosnovani.

16. Najprije valja reći da ovrhovoditelj može na temelju zadužnice potvrđene od javnog bilježnika koja predstavlja ovršnu ispravu i na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju podnijeti prijedlog za izravnu naplatu Financijskoj agenciji obzirom je upravo takva mogućnost postupanja propisana odredbama čl. 209. stavak 8. u vezi s čl. 32. stavak 1. i 2. OZ-a.

17. U odnosu na žalbene navode ovršenika koji se odnose na nepoštene, odnosno ništetne odredbe sadržane u potrošačkom ugovoru valja reći da je pravilno prvostupanjski sud cijenio takve navode kao žalbeni razlog iz čl. 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, te je uputio ovršenika da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave

– zadužnice. Ovršenik je sukladno odredbi čl. 210. OZ-a, koja regulira pravna sredstva ovršenika kod izravne naplate, mogao predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, a ta odgoda predstavlja konstitutivnu odluku suda kojom se određuje privremeno nepoduzimanje ovršnih radnji sa ciljem sprečavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenika, čime mu se pruža privremena zaštita, ali u svakom slučaju omogućuje da se u slučaju ispunjenja razloga radi kojeg se ovrha odgađa od ovršenika kao potrošača otkloni nastanak štete koja bi nastala provođenjem ovrhe, a koja mu je zajamčena Direktivom Vijeća 93/13/EEZ i presudom suda EU broj C- 407/18.

18. Pri tome, valja reći da žalitelj nije uz prijedlog niti dostavio cijeli tekst Ugovora o kreditu za koji smatra da sadrži nepoštene odredbe, a niti dokaze kojima bi se potkrijepile navedene tvrdnje pa činjenica da je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje prije nego je ovršenik putem elektronskog pretinca zaprimio Zaključak od 13. prosinca 2022. kojim se poziva da u roku od tri dana dostavi cjelokupni Ugovor o kreditu nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

19. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja valjalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i odlučiti kao u ovoj odluci temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st.

1. OZ-a.

U Zagrebu 3. ožujka 2023.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić, v.r.