Poslovni broj: 3 UsI-873/22-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić te zapisničarki Ljiljani Lijić, u upravnom sporu tužitelja ad.1) T. B. iz T., …

OIB:…, ad.2) A. M. iz P., …, OIB: … i ad. 3)

V. G. iz T., …, OIB: …, svi zastupani po

opunomoćeniku Z. S., odvjetniku u T., …, protiv tuženika

Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ad 1.) Ministarstva financija, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 8 i ad. 2) Državno odvjetništvo RH zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Ivana Gundulića 29a, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene 24. veljače 2023., a objavljene 3. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Poništava se Rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo pod KLASA: UP/II-942-01/…, URBROJ: 514-04-02-01-01/… od 21. veljače 2022. godine.

II. Poništava se rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove pod KLASA: UP/I-944-07/…, URBROJ: 2181-05-01/… od 21. prosinca 2018. godine i predmet vraća na ponovni

postupak."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo pod KLASA: UP/II-942- 01/…, URBROJ: 514-04-02-01-01/… od 21. veljače 2022.u točci 1.

izreke, riješeno je da se T. B., 01B: …, A. M., OIB;

… i V. G., 01B:.., svakome za po 1/3 dijela utvrđuje

pravo na naknadu, u obveznicama Republike Hrvatske, za zemljište označeno kao čest. zem. …, površine 707 m2, čest. zem. 2810/5, površine 96 m2, obje ZU …,

te čest. zem. …, površine 40 m2, ZU …, sve K.O. T., koje zemljište je oduzeto rješenjem o eksproprijaciji Referade za imovinsko pravne poslove, Službe za upravno pravne inspekcijske poslove Općine T., broj: 02-1826/… od 12.

srpnja 1969., prijašnjeg uknjiženog i stvarnog prava vlasništva M. B. pok. M., za cijelo.

Točkom 2. izreke je riješeno da se naknada za zemljište opisano u točki 1. izreke ovoga rješenja utvrđuje u ukupnom iznosu od: 8.654,72 kuna (slovima: osamtisućašestopedesetčetirikuneisedamdesetdvijelipe) od kojeg iznosa pripada:

- T. B., za 1/3 suvlasničkog dijela, iznos od 2.884,90 kn,

- A. M., za 1/3 suvlasničkog dijela, iznos od 2.884,90 kn i

- V. G., za 1/3 suvlasničkog dijela, iznos od 2.884,90 kn.

Točkom 3. izreke riješeno je da je obveznik naknade iz točke 2. izreke ovoga rješenja Ministarstvo financija Republike Hrvatske.

Točkom 4. izreke je riješeno da je Fond za naknadu oduzete imovine, kao obveznik naknade, dužan naknadu utvrđenu u točki 2. izreke ovog rješenja isplatiti T. B., A. M. i V. G., jednokratno, u gotovom novcu, u roku od 60

dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Točkom 5. izreke je riješeno da ovo rješenje kada postane pravomoćno ima snagu ovršne isprave.

Točkom 6. izreke riješeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv osporavanog rješenja tužitelji od ad. 1) do ad. 3) su pravodobno podnijeli tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da osporavano rješenje tuženik obrazlaže utvrđenjem da je u konkretnom slučaju vraćanje u vlasništvo predmetnog zemljišta tužiteljima, kao nasljednicima B. F.

pok. M., odnosno nasljednicima prijašnjeg vlasnika B. M. pok. M.

isključeno odredbom čl. 52 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/6, 80/02, 81/02, 98/19, dalje u tekstu „Zakon o naknadi“) obzirom da je pravo vlasništva nekretnina stekla Republika Hrvatska kao treća osoba, a sve pozivajući se na pravno stajalište Upravnog suda RH i Visokog upravnog suda RH da bi se Republika Hrvatska imala smatrati trećom osobom u smislu odredaba Zakona o naknadi.

3. Tužitelji navode da je predmet postupka u konkretnom slučaju zahtjev tužitelja, kao nasljednika B. F. pok. M., odnosno nasljednika upisanog prijašnjeg vlasnika nekretnina označenih kao čest. zem. … k.o. T. površine 707 m2, čest. zem. … k.o. T. površine 96 m2, čest. zem. … k.o. T.

površine 40 m2, za povrat navedenih nekretnina u vlasništvo tužiteljima, a sve povodom zahtjeva za naknadu – povrat zemljišta podnesenog od strane prednika tužitelja B. F. pok. M., kao nasljednika upisanog prijašnjeg vlasnika B. M. pok. M., a koje zemljište je eksproprirano rješenjem Službe za imovinsko-

pravne poslove, SO T. broj: 02-UP-I-… od 12. srpnja 1969.godine u

korist tadašnje države SFRJ, a za potrebe Državnog sekretarijata za narodnu obranu u Beogradu, radi izgradnje vojnih objekata stalnog karaktera na lokalitetu „D.“, uknjiženom i stvarnom vlasniku B. M. pok. M., u cijelosti. Da je prvostupanjskim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP-I-944-07/… od 21.12.2018.

godine tužiteljima utvrđeno pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, svakome po 1/3 dijela od ukupnog iznosa od 8.654,72 kuna, za zemljište označeno

kao čest. zem. …, … i … sve k.o. T., koje zemljište je oduzeto naprijed citiranim rješenjem o eksproprijaciji ranijem stvarnom i uknjiženom vlasniku B. M. pok. M.. Da je navedeno prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku, nakon poništenog prethodno donesenog rješenja istog tijela Klasa: UP/I-943-04/… od 04.srpnja 2011., s tim da je prema uputi sadržanoj u rješenju tuženika Klasa: UP/II-942-01/… od 02. siječnja 2014.godine u ponovljenom postupku trebalo raspraviti i utvrditi spornu činjenicu jesu li i koje od čestica koje su predmetom postupka privedene svrsi izgradnje vojnog kompleksa, odnosno koji dio predstavlja neizgrađeni dio, te postoji li mogućnost odvajanja tog dijela od kompleksa vojnih objekata čijim vraćanjem ne bi došlo do okrnjenosti uporabnog prostora predviđenog detaljnim urbanističkim planom. Ove činjenice i okolnosti prvostupanjsko tijelo trebalo je u ponovljenom postupku utvrditi vještačenjem po vještaku građevinske struke.

4. Međutim, da unatoč jasnoj uputi tuženika sadržanoj u drugostupanjskom rješenju od 02. siječnja 2014.godine, u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo nije provelo vještačenje na navedene okolnosti već da su sami tužitelji kao stranke u postupku pribavili Mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo R. M. od 11.svibnja 2017.godine te pribavili i dostavili u spis Geodetski elaborat identifikacije nekretnina izrađen od strane tvrtke R. d.o.o. za geodetske usluge „S., ožujak 2017.“ Da je prvostupanjsko tijelo umjesto provođenja vještačenja, pribavilo očitovanje Sektora za nekretnine, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Uprave za materijalne resurse Ministarstva obrane izdano pod Klasa: 944-01/… od 23.ožujka 2016.godine te

Uvjerenje Grada T., Upravnog odjela za prostorno planiranje, urbanizam i graditeljstvo Klasa: 350-07/16… od 12. siječnja 2017.godine. Da iz navedenih mišljenja, odnosno uvjerenja prvostupanjsko tijelo ocjenjuje da predmetno zemljište, ne navodeći pobliže u kojem dijelu ili pak u cijelosti, predstavlja dio javne prometnice koja vodi prema vojnoj nekretnini „K. – P.“ izgrađenoj kao dio vojarne „K. T.“ u D.. Međutim, da se u istom mišljenju, a onda i u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navodi sljedeće: „Žbunje i makija na navedenim česticama predstavljaju vrstu hortikulturnog uređenja ovakve vrste vojne nekretnine“ te da se na navedenom zaključku, koji prihvaća kao pravilan i tuženik u pobijanom drugostupanjskom rješenju, temelji pobijano rješenje tuženika.

5. Tužitelji nadalje navode da je u ponovljenom postupku pred prvostupanjskim tijelom pregledano Mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo R. M. od 11.

svibnja 2017.godine te Geodetski elaborat identifikacije nekretnina izrađen od strane tvrtke R. d.o.o. za geodetske usluge „S., ožujak 2017“ te da na navedeno mišljenje sudskog vještaka niti jedna stranka u postupku nije imala primjedbe. Da iz sadržaja Mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo R. M. od 11.svibnja

2017.godine proizlazi da je isto u cijelosti protivno Mišljenju Sektora za nekretnine, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Uprave za materijalne resurse Ministarstva obrane izdanom pod Klasa: 944-01/… od 23. ožujka 2016.godine, a na kojem Mišljenju da je utemeljeno pobijano rješenje. Ovo iz razloga što vještak M. u predmetnom Mišljenju od 11. svibnja 2017.godine navodi da je dio nekretnine označene kao kat. čest. zem. … (zk. čest. zem. …) k.o. T. na skici označen - Geodetskom

situacijskom nacrtu broj …, ožujak 2017.godine izrađenom od R. d.o.o.,

koji Geodetski situacijski nacrt je sastavni dio predmetnog Mišljenja vještaka, označen slovima E-F-G-H-E u površini od 661 m2 predstavlja u naravi zapušteno zemljište, jednako kao i dio kat.čest. zem. … (zk. oznake …) k.o. T. označen na istom

Geodetskom situacijskom nacrtu slovima I-J-L-I u površini od 9 m2. Da prema mišljenju sudskog vještaka M. navedeni dijelovi kat. čest. zem. … (zk. čest. zem. …) k.o. T. mogu predstavljati predmet povrata, a da se time bitno ne okrnji prostorna cjelovitost zemljišta u smislu odredbe čl. 55. st. 3 Zakona o naknadi. Međutim, da unatoč navedenom, tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja konstatira sadržaj predmetnog Mišljenja sudskog vještaka M., kao i sadržaj naprijed citiranog Mišljenja – očitovanja Ministarstva obrane, a bez da je ocijenio vjerodostojnost istih za odluku u predmetnoj upravnoj stvari. Kako su navedena mišljenja potpuno oprečna i različito konstatiraju bitne činjenice, da je tuženik, kao i prvostupanjsko tijelo propustilo iste raspraviti. Stoga da je pobijano rješenje nejasno i nerazumljivo te u bitnom u razlozima proturječno, a time da je ostvarena povreda odredaba Zakona o općem upravnom postupku na štetu ovdje tužitelja kao stranke u postupku. Da se ni prvostupanjsko tijelo, a ni tuženik ne osvrću na iskazane proturječnosti navedenih mišljenja u pogledu bitnih činjenica, osim što neargumentirano i nekritički prihvaćaju kao a priori pravilnu ocjenu Ministarstva obrane sadržanu u očitovanju – Mišljenju od 12.siječnja 2017.godine da bi žbunje i makija predstavljalo hortikulturno uređenje predmetnog zemljišta, a koja mišljenja da se ne mogu smatrati vještačenjem u smislu prethodno donesene drugostupanjske odluke.

Pritom da iz predmetnog Geodetskog situacijskog nacrta, odnosno Mišljenja sudskog vještaka M., na koje se tuženik poziva u obrazloženju pobijanog rješenja, proizlazi da naprijed navedeni dijelovi čest. zem. … ( zk. čest. zem. …) k.o. T. ne ulaze u koridor prometnice, odnosno da se isti nalaze izvan koridora javne ceste, a jednako tako da nisu privedeni svrsi u smislu odredbe čl. 17. Zakona o naknadi te da temeljem navedenog propisa mogu biti predmetom povrata.

6. Da se predmetno zemljište nalazi u zoni građevinskog područja - neizgrađeno građevinsko zemljište u smislu odredbe čl. 17. st. 1. Zakona o nakadi, s tim da je odredbom čl. 17. st. 5. istog Zakona propisano da se pod zemljištem privedenim namjeni smatra ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu, kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju. Obzirom na navedeno, da predmetno zemljište, posebno dio nekretnine označene kao kat. čest. zem. … ( zk. čest. zem. …) k.o. T. na skici

označen - Geodetskom situacijskom nacrtu broj SP-…, ožujak 2017.godine

izrađenom od R. d.o.o., koji Geodetski situacijski nacrt je sastavni dio predmetnog Mišljenja vještaka, označen slovima E-F-G-H-E u površini od 661 m2 te dio kat. čest. zem. … (zk. oznake …) k.o. T. označen na istom Geodetskom

situacijskom nacrtu slovima I-J-L-I u površini od 9 m2, ne predstavlja zemljište privedeno namjeni u smislu navedene zakonske odredbe. Stoga tužitelji predlažu da se na okolnost je li zemljište koje je predmetom eksproprijacije prema rješenju Službe za imovinsko-pravne poslove, SO T. broj: 02-UP-I-… od 12.srpnja

1969.godine privedeno namjeni, odnosno jesu li i koje od čestica koje su predmetom postupka privedene svrsi izgradnje vojnog kompleksa, odnosno koji dio predstavlja neizgrađeni dio te postoji li mogućnost odvajanja tog dijela od kompleksa vojnih objekata čijim vraćanjem ne bi došlo do okrnjenosti uporabnog prostora predviđenog detaljnim urbanističkim planom, u upravnom sporu pred Naslovnim sudom provede kombinirano vještačenje po neovisnim i nepristranim - sudskim vještacima geodetske i građevinske struke te saslušanje tužitelja kao stranke u sporu.

7. Pored navedenog, tužitelji ističu kako je pogrešna i neutemeljena ocjena da bi u konkretnom slučaju Republika Hrvatska bila treća osoba u smislu odredbe čl. 52. Zakona o naknadi. Ovo iz razloga što je predmetno zemljište eksproprirano 1969.godine za potrebe tadašnje države – SFRJ, odnosno Državnog sekretarijata za narodnu obranu u Beogradu, kako to stoji i u obrazloženju pobijanog rješenja tuženika, slijedom čega je sada upisani vlasnik Republika Hrvatska slijednik korisnika izvlaštenja

– eksproprijacije, a nikako treća osoba. Da je Republika Hrvatska slijednik korisnika eksproprijacije, a ne treća osoba u smislu citirane zakonske odredbe da proizlazi upravo iz Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 52/1991). Da je odredbom čl. 1. citirane Uredbe propisano: „Društvena sredstava na teritoriju Republike Hrvatske kojima, kao sredstvima Federacije upravljaju i raspolažu JNA i Savezni sekretarijat za narodnu obranu postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

Pod društvena sredstva iz stavka 1. ovog članka smatraju se: nekretnine, pokretnine, imovinska prava i novčana sredstva zatečena na računu Službe društvenog knjigovodstva Hrvatske.“

Da jednako proizlazi iz Uredbe o preuzimanju sredstava bivše SFRJ u vlasništvo Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 58/91), koja Uredba u čl. 1 propisuje: „Društvena sredstva u Republici Hrvatskoj, koja do stupanja na snagu ove Uredbe (31.prosinca 199.godine) nisu prešla u vlasništvo Republike Hrvatske, a kojim sredstvima bivše SFRJ upravljaju i raspolažu organi, institucije i ustanove bivše Federacije, postaju vlasništvo Republike Hrvatske. Društvenim sredstvima iz stavka 1. ovog članka smatraju se: nekretnine, pokretnine, imovinska prava i novčana sredstva stečena na računu Službe društvenog knjigovodstva Hrvatske.“ Radi navedenog, da je u konkretnom slučaju ocjena tuženika da bi Republika Hrvatska bila treća osoba u smislu odredbe čl. 52. Zakona o naknadi, pogrešna te da je uslijed toga pobijanim rješenjem tuženika pogrešno primijenjen zakon na štetu tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelji su predložili da Sud nakon provedene rasprave i izvođenja predloženih dokaza, donese presudu kojom će poništiti osporavano, kao i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak.

8. Tuženo tijelo je u odgovoru na tužbu od 12. svibnja 2022. osporilo navode tužitelja iznesene u tužbi te je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.

9. Rješenjem ovog suda poslovni broj 3 UsI-873/22-5 pozvane su zainteresirane osobe ad 1.) Fond za naknadu oduzete imovine, Zagreb i ad. 2) Državno odvjetništvo

RH zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu da sudjeluju u predmetnom upravnom sporu te im je dostavljena tužba tužitelja i odgovor na tužbu tuženika na očitovanje.

10. Ministarstvo financija, Sektor za naknadu oduzete imovine, ovdje zainteresirana osoba ad. 1), dostavila je ovom sudu odgovor na tužbu 24. studenog 2022. navodeći da su u cijelosti suglasni s pravnim shvaćanjem Ministarstva pravosuđa i uprave izraženim u osporavanom rješenju, radi čega tužbu tužitelja smatraju neosnovanom.

11. Državno odvjetništvo RH zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, ovdje zainteresirana osoba ad. 2), podneskom od 16. prosinca 2022. se očitovalo na navode tužbe, u bitnom navodeći da u odnosu na predmet povrata postoje zapreke za vraćanje dijelova nekretnine označene kao čest. zem. … u naravi budući da se Republika Hrvatska ima smatrati trećom osobom u smislu članka 52. Zakona o naknadi, a kako to pravilno navodi tuženik jer da je nesporno da je Republika Hrvatska na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 52/91, dalje Uredba) stekla vlasništvo predmetne nekretnine. Da je odredbom članka 1. st. 1. i 2. ove Uredbe propisano kako Republika Hrvatska postaje vlasnikom društvenih sredstava, pod kojima se smatraju i nekretnine, na teritoriju Republike Hrvatske, kojima je kao sredstvima Federacije upravljala i raspolagala bivša JNA i SSNO. Utoliko je stupanjem na snagu te Uredbe, Republika Hrvatska postala vlasnikom nekretnina kojim je raspolagala JNA i SSNO. Upravo da je stoga valjan upis Republike Hrvatske na predmetnim nekretninama, radi čega da je naturalni povrat isključen baš zbog primjene čl. 52. Zakona o naknadi. Ovo iz razloga jer se, u smislu navedene zakonske odredbe, Republika Hrvatska smatra trećom osobom ukoliko je vlasnikom nekretnine postala na temelju valjane pravne osnove. Polazeći od toga, da je pravilna i zakonita odluka prvostupanjskog tijela kojom se ovlaštenicima naknade, naknada utvrđuje u skladu s rješenjem od 21. prosinca 2018., radi čega da je pravilno i zakonito i drugostupanjsko rješenje koje se u ovom upravnom sporu pobija.

12. U odnosu na drugo sporno pitanje, a premda da je ono pravno neodlučno iz gore navedenih razloga, da ipak valja ukazati kako je pitanje privedenosti namjeni predmetnih nekretnina prije svega činjenično pitanje. Da se ocjena zakonitosti rješenja u tom smislu tiče potpuno i pravilo utvrđenog činjeničnog stanja, a u tom dijelu da se ne nalazi razloga radi kojih bi ono bilo nepotpuno ili nepravilno utvrđeno. Da se ovdje skreće pažnja kako privedenost namjeni pojedine nekretnine treba sagledavati i prema radnjama koje su na njoj ili oko nje poduzete radi privođenja namjeni. U tom smislu da položaj ovih nekretnina i njihovo uređenje treba dovesti u vezu s vojarnom "K. –

P." koja se nalazi u neposrednoj blizini ove nekretnine. Da svrha ove nekretnine odnosno njenog hortikulturnog uređenja ima zaštitnu funkciju u odnosu na vojnu nekretninu te da je privedenost u tom smislu primarno usmjerena na skrivanje položaja vojne nekretnine, odnosno da je ona od strane vojnih vlasti održavana na način da skriva položaj vojne nekretnine u neposrednoj blizini. Upravo stoga da pravilno navodi Ministarstvo obrane kako žbunje i makija na ovim nekretninama predstavljaju vrstu hortikulturnog uređenja vojne nekretnine radi čega da se ima smatrati kako je privedena namjeni te da bi svaki suprotan zaključak bila povreda cilja i svrhe postupka povrata, a u tom dijelu da se ponovno dolazi do primjene iznimki od vraćanja nekretnine. Slijedom navedenog, da je osporavana odluka pravilna i zakonita radi čega je predložilo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresiranih osoba ad.1) i ad.2), opunomoćenik tužitelja je u cijelosti ustrajao u navodima tužbe te izvođenju predloženih dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i vještaka građevinske struke s obzirom na činjenične navode iz tužbe te činjenične navode tuženika i zainteresiranih osoba iz odgovara na tužbu.

14. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, na temelju stanja i sadržaja spisa te spisa tuženog tijela, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio predloženo izvođenje dokaza kao suvišno, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

15. Sud je izveo dokaze čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

16. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

17. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo pod KLASA: UP/II-942-01/…, URBROJ: 514-04-02-01-01/… od

21. veljače 2022.

18. Među strankama je sporno postoje li u odnosu na predmet povrata zapreke za vraćanje dijelova nekretnine označene kao čest. zem. … u naravi, smatra li se

Republika Hrvatska trećom osobom u smislu članka 52. Zakona o naknadi te je li predmetna nekretnina privedena namjeni.

19. Odredbom članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, 98/2019, dalje Zakon o naknadi) propisano je da se neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2., te akata i načina propisanih člankom 3. ovog Zakona, a koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili osobe na koju je svoje pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojima je općina odnosno Grad do stupanja na snagu ovog Zakona nije dalje raspolagala ili koje do dana donošenja ovog Zakona nije privedeno namjeni, dat će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da se pod zemljištem privedenim namjeni smatra ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.

20. Odredbom članka 52. Zakona o naknadi, propisana je iznimka od vraćanja nacionalizirane, konfiscirane ili na drugi način oduzete imovine u vlasništvo pa je tako stavkom 1. propisano da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjane pravne osnove treće osobe stekle pravo vlasništva,

odnosno ako im je imovina na temelju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko istim Zakonom nije drugačije propisano. Stavkom 2., istog članka, je propisano da se u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku priznaje pravo na naknadu sukladno odredbama ovoga Zakona.

21. Odredbom članka 57. istog Zakona, propisano je da za imovinu koja se po odredbama tog Zakona ne vraća u vlasništvo prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

22. Odredbama čl. 52. do 57. Zakona o naknadi propisana su opća pravila koja su iznimke od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo prijašnjim vlasnicima. Dakle, kada prema odredbama Zakona o naknadi prijašnji vlasnik ima pravo na naknadu u obliku vraćanja imovine u vlasništvo, onda se primjenom ovih odredaba kao iznimaka, njegov zahtjev odbija te mu se priznaje pravo na naknadu u obliku vrijednosnih papira. Jedino je za stanove člankom 28. Zakona o naknadi propisano da se 25 % određene naknade isplaćuje u gotovu novcu. Također je za poljoprivredno zemljište u praksi primjene čl. 20. Zakona o naknadi određena i mogućnost davanja zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike hrvatske umjesto oduzetog poljoprivrednog zemljišta.

23. U članku 52. Zakon o naknadi propisano je opće pravilo koje sadržava zaštitu tzv. stečenih prava trećih osoba. Drugim riječima, prijašnjem vlasniku ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed ako je treća osoba na temelju valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva, odnosno ako je imovina na temelju valjane pravne osnove za stjecaje vlasništva predana u posjed. Valjana pravna osnova može biti pravni posao,

zakon ili odluka nadležnog tijela, a treća osoba je fizička ili pravna osoba koja je ili upisana kao vlasnik nekretnine koja je oduzeta ili ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva iste. Međutim, treća osoba nije i ona osoba u čiju je korist obavljena nacionalizacija, odnosno svako oduzimanje, dakle općina, grad, županija ili Republika Hrvatska već treća osoba može biti samo ona osoba na koju je korisnik nacionalizacije na temelju valjane pravne osnove prenio tu imovinu. Dakle, treća osoba je ona osoba koja je na temelju tada valjane prave osnove od korisnika nacionalizacije stekla pravo vlasništva odnosno korištenja, upravljanja i/ili raspolaganja. To pravilo vrijedi i ako se treća osoba nije upisala u zemljišnu knjigu, ali joj je imovina predana u posjed na temelju valjane pravne osnove za stjecanje vlasništva (tzv. izvanknjižno vlasništvo).

24. Odredbom članka 1. stavkom 1. Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 52/91, dalje Uredba) propisano je da društvena sredstva na teritoriju Republike Hrvatske, kojima kao sredstvima federacije, upravljaju i raspolažu Jugoslavenska narodna armija i Savezni sekretarijat za narodnu obranu postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

Prema stavku 2. istog članka, pod društvenim sredstvima iz stavka 1. toga članka smatraju se: nekretnine, pokretnine, imovinska prava i novčana sredstva zatečena na računu kod Službe društvenog knjigovodstva Hrvatske.

25. Iz stanja i sadržaja spisa razvidno je i kao nesporno utvrđeno:

- da su čest. zem. …, površine 707 m2 i čest. zem. …, površine 872

m2, KO T., oduzete rješenjem o eksproprijaciji Službe za imovinsko-pravne

poslove. SO T., broj: 02-UP-I-… od 12. srpnja 1969., u korist tadašnje

Države SFRJ, a za potrebe Državnog sekretarijata za narodnu obranu u Beogradu,

radi izgradnje vojnih objekata stalnog karaktera na lokalitetu „Di. -uknjiženom i stvarnom vlasniku M. B. pok. M., za cijelo,

- da je rješenje o eksproprijaciji Referade za imovinsko pravne poslove, Službe za upravno pravne i inspekcijske poslove O. T., broj: 02-1826/… od 12.

srpnja 1969. izmijenjeno rješenjem o eksproprijaciji br. 02-… od 14.

studenog 1969., na način da se eksproprira čest. zem. … u površni od 707 m2 i

čest. zem. … u površini od 96 m2, obje ZU …, te čest. zem. …, ZU ..

u površini od 40 m2, sve K.O. T., prijašnjeg uknjiženog i stvarnog prava vlasništva

M. B. pok. M., za cijelo,

- da je po pravomoćnosti citiranog rješenja o eksproprijaciji sklopljena nagodba o naknadi, na zapisnik o usmenoj raspravi sastavljena u Referadi za imovinsko pravne poslove O. T. od 12. lipnja 1970., te da je M. B. pok. M. isplaćena naknada za čest. zem. … i …, ZU …, te čest. zem. …, ZU … sve

K.O. T. u ukupnoj površini od 843 m2, u iznosu od 38.846,60 din,

- da je M. B. pok. M. (prijašnji vlasnik predmetnih nekretnina) umro dana 10. kolovoza 1974., a njegovim nasljednicima proglašeni su supruga A. B. (umrla dana 27. prosinca 1975.) i sin F. B., što je razvidno iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u T., broj: 0-… od 5. 12. 1974.,

- da je podnositelj zahtjeva F. B. umro u tijeku postupka i to 17.

studenog 2009., a iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u T.,

broj: 0-… od 22. ožujka 2010. proizlazi da su njegovim nasljednicima proglašeni sin T. B., te kćeri A. M. i V. G.,

- da su imenovani nasljednici prijašnjeg vlasnika M. B. pok. M. i to sin T. B. te kćeri A. M. i V. G. ovlaštenici naknade u smislu

odredbe članka 9. Zakona o naknadi,

- da je uvidom u spisu priložene povijesne zemljišnoknjižne izvatke za zk.ul. … i … K.O. T. utvrđeno da se temeljem spomenutog rješenja o eksproprijaciji od 14. studenog 1969. br. 02-…, zapisnika o nagodbi i potvrde o uplati naknade otpisuju čest. zem. … i čest. zem. .. i … i prenose u novi zemljišnoknjižni uložak br. … K.O. T.uz uknjižbu kao društveno vlasništvo s pravom korištenja SFRJ - Saveznog sekretarijata za narodnu obranu,

- da je uvidom u zk. izvadak br. … K.O. T. razvidno i kao nesporno

utvrđeno da su čest. zem. … u površini od 707 m2 i čest. zem. … u površini

od 92 m2 i čest. zem. … površine 40 m2 uknjižene kao vlasništvo Republike

Hrvatske,

- da je u ponovljenom postupku pribavljeno mišljenje Sektora za nekretnine, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Uprave za materijalne resurse, Ministarstva obrane, Zagreb, koje je u svom očitovanju Klasa: 944-01/… od 23. ožujka 2016. navelo da su predmetne nekretnine označene kao čest.zem. … i … K.O. T. (sad

dio kat.čest.zem. … K.O. T.) dio javne površine prometnice koja vodi prema vojnoj nekretnini „K.-P.", izgrađenoj kao dio vojarne „K. T." u

D.,

- da je predmetna nekretnina označena kao čest. zem. … K.O. T. (sada

dio kat.čest.zem. … K.O. Tr.) dio vojne nekretnine „K.-P." te da žbunje

i makija na navedenim česticama predstavljaju vrstu hortikulturnog uređenja ovakve vrste vojne nekretnine,

- da je od G. T., Upravnog odjela za prostorno planiranje, urbanizam i graditeljstvo pribavljeno Uvjerenje, dostavljeno uz podnesak Klasa:350-07/…

od 12. siječnja 2017., iz kojeg proizlazi da se predmetno zemljište označeno kao čest.zem. … i … te čest.zem. … K.O. T., na dan stupanja na snagu

Zakona o naknadi (tj. na dan 11. listopada 1996.) nalazilo unutar koridora državne ceste D-409,

- da je opunomoćenik podnositelja zahtjeva u ponovljenom postupku uz podnesak od 23. svibnja 2017. dostavio Mišljenje na okolnost utvrđenja privedenosti namjeni predmetnog zemljišta, a koje je izrađeno od strane R. M., sudskog vještaka za graditeljstvo 11. svibnja 2017. te Geodetski elaborat identifikacije nekretnina koji je izrađen od tvrtke R. d.o.o. za geodetske usluge „S., ožujak 2017."

26. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja ad. 1) do ad. 3), a kako to isti neosnovano smatraju već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

27. Ovo stoga što u odnosu na predmet povrata postoje zapreke za vraćanje dijelova nekretnine označene kao čest. zem. 2810/3 u naravi budući da se Republika Hrvatska ima smatrati trećom osobom u smislu članka 52. Zakona o naknadi, a kako su to pravilno utvrdili i prvostupanjsko, a potom i tuženo tijelo budući da je kao nesporno utvrđeno da je Republika Hrvatska na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 52/91, dalje Uredba) stekla vlasništvo predmetne nekretnine.

28. Stoga, a kako je Republika Hrvatska, kao treća osoba, stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju Uredbe, dakle valjane pravne osnove, to su pravilno zaključila upravna tijela da u konkretnom slučaju nije moguće vraćanje predmetnih nekretnina tužiteljima kao ovlaštenicima naknade, nego da tužitelji kao ovlaštenici naknade imaju pravo na naknadu u obveznicama RH, a kako je to pravilno i odlučeno prvostupanjskim rješenjem.

29. Kod ovakovog stanja predmetne upravne stvari kada u odnosu na predmet povrata postoje zapreke za vraćanje dijelova nekretnine označene kao čest. zem. … u naravi, odnosno iznimke od vraćanja nacionalizirane, konfiscirane ili na drugi način oduzete imovine u vlasništvo obzirom da je Republika Hrvatska, kao treća osoba, stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju Uredbe, dakle na temelju valjane pravne osnove, to se u okolnostima konkretnog slučaja po ocjeni ovog Suda, ocjenjuje irelevantnim je li predmetna nekretnina privedena namjeni, te je stoga neosnovano pozivanje tužitelja na odredbu čl. 17. Zakona o naknadi jer se ovdje radi o iznimci od vraćanja nacionalizirane imovine kakvog ima u vidu naprijed citirana odredba članka 52. Zakona o naknadi, a kako je to već naprijed navedeno i obrazloženo. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u presudama Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-9158/2000 od 13. veljače 2003., u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-1079112010-9 od 4. prosinca 2012., presudi Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž 3504/2019- 2 od 15. siječnja 2020. kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-2502/17-21 od 22. svibnja 2019.

30. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako tužbeni navodi tužitelja od ad. 1) do ad. 3) nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti (prema članku 31. stavku 2. ZUS- a), to je valjalo na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ad.1) do ad. 3) kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

31. Budući da tužitelji nisu uspjeli u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo na temelju odredbe članka 79. st. 2. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 3. ožujka 2023.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužitelja ad. 1) do ad. 3)

- pozvati tužitelje solidarno na uplatu sudske pristojbe za tužbu

53,09 eur-a/400,00 kn i za presudu 66,36 eur-a /500,00 kn, po pravom. -

tuženiku

- zaint. osobi ad. 1)

- zaint. osobi ad.2) po ŽDO u Splitu

- u spis

- kal. do 25.05.2023.