REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆ INSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Povrv 314/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužiteljice H. p. b. d. d., Z., J. 4, OIB, koju zastupaju punomoćnici iz O. d. P., Š. i p. d. o. o., odvjetnici u Z., T. 73 A, protiv tuženice M. K. ranije na adresi: P., P. K. 16, OIB, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 2. veljače 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, 3. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika S. O. S. posl. br. Ovrv 50/2021 od 25. kolovoza 2021. i to u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužiteljici isplati 4.077,65 eura[1] (četiri tisuće sedamdeset sedam eura i šezdeset pet centi) / 30.723,03 kuna (trideset tisuća sedamsto dvadeset tri kune i tri lipe) sa zateznim kamatama koje teku na iznos 4.067,55 eura[1] (četiri tisuće šezdeset sedam eura i pedeset pet centi) / 30.646,99 kuna (trideset tisuća šesto četrdeset šest kuna i devedeset devet lipa) od 24. veljače 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika S. O. S. posl. br. Ovrv 50/2021 od 25. kolovoza 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi zatezne kamate koje teku na iznos 10,09 eura[1] (deset eura i devet centi) / 76,04 kuna (sedamdeset šest kuna i četiri lipe) od 24. veljače 2021. do isplate te da joj naknadi nastale troškove postupka u iznosu 199,08 eura[1] (sto devedeset devet eura i osam centi) / 1.500,00 kuna (tisuću petsto kuna) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. kolovoza 2021. do isplate sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te se u tom djelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi troškove postupka isplatom 773,11 eura[1] (sedamsto sedamdeset tri eura i jedanaest centi) / 5.825,00 kuna (pet tisuća osamsto dvadeset pet kuna) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga tužiteljice javni bilježnik S. O. S. donijela je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv 50/2021 od 25. kolovoza 2021. kojim je naloženo tuženici da tužiteljici isplati 4.077,65 eura[1] / 30.723,03 kuna i nastali trošak ovršnog postupka 199,08 eura[1] / 1.500,00 kuna, sve uvećano za zatezne kamate, a radi ostvarenja tih tražbina određena je ovrha.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženica je izjavila pravodoban prigovor 30. kolovoza 2021. Iz sadržaja prigovora proizlazi da je tuženica osporila dospijeće i visinu potraživanja tužiteljice.

3. Po prigovoru, rješenjem ovog suda posl. br. Povrv 314/2021-2 od 11. siječnja 2022. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom djelu ukinute sve provedene radnje (t. I.), dok je u odnosu na ostali dio, postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga (t. II.).

4. Tužiteljica je u podnesku od 1. veljače 2022. istaknula da se navodi tuženice iz podneska od 30. kolovoza 2021. ne mogu smatrati prigovorom protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u smislu čl. 57. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020., dalje: OZ). Tuženica u tom podnesku ne pobija rješenje o ovrsi niti osporava činjenične navode iz predmetnog rješenja. Istaknula je i prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. U ugovoru o zajmu, kojeg su stranke sklopile 13. srpnja 2018. određeno je da su Uvjeti o zajmu i Opći uvjeti u kreditnom poslovanju s fizičkim osobama sastavni dio ugovora o zajmu, a iz odredbi općih uvjeta proizlazi da je u slučaju spora nadležan sud prema sjedištu tužiteljice. Kako su stranke u skladu s čl. 70. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., dalje: ZPP) ugovorile nadležnost suda prema sjedištu tužiteljice, to je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski građanski sud u Z. Svoje dospjelo potraživanje temelji na ugovoru o zajmu od 13. srpnja 2018.

5. Tuženici je podnesak tužiteljice od 1. veljače 2022. uredno dostavljen, uz upozorenja iz čl. 461.a st. 4. i 6- ZPP-a, ali se ona u za to ostavljenom joj roku nije očitovala na navode tužiteljice.

6. 1. Prigovor tužiteljice da ovaj sud nije mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari jer su stranke u čl. 19. Općih uvjeta ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tužiteljice (Općinskog građanskog suda u Z.) nije osnovan.

6. 2. Za odluku o prigovoru tužiteljice relevantni su čl. 49., 51. i 55. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/2014., 110/2015.), a koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993, dalje - Direktiva).

6. 3. Prema čl. 49. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

6. 4. Prema čl. 51. Zakona o zaštiti potrošača prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. U čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

6. 5. U konkretnom slučaju tuženica je potpisala ugovor o zajmu koji je unaprijed formulirala tužiteljica i ponudila njegovo sklapanje uz prihvaćanje svih uvjeta sadržanih u njima kao i u njezinim Općim uvjetima poslovanja. Tuženica nije imala mogućnost utjecati na njihov sadržaj. Sud u Z. čija je mjesna nadležnost određena u Općim uvjetima tužiteljice u kreditnom poslovanju s fizičkim osobama (čl. 19.) je od prebivališta tuženice udaljen više od 200 kilometara.

6. 6. Prema mišljenju ovog suda, uzimajući u obzir sve okolnosti prilikom sklapanja ugovora, u konkretnoj situaciji odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu. Takvo mišljenje proizlazi iz činjenice da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane tužiteljice sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri isključivo sudu svog sjedišta te si time ostvari pogodnosti i bitno manje troškove. Uzimajući u obzir udaljenost mjesta prebivališta tuženice od suda čija je nadležnost ugovorena takva bi ugovorna odredba za tuženicu izazvala visoke troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu u procesnom položaju ugovornih stranaka. Isto stajalište zauzeo je i Sud Europske unije u spojenim predmetima C 240/98 i C 244/98.

6. 7. S obzirom na to da je sporazum o mjesnoj nadležnosti ništetan, mjesnu nadležnost u ovom slučaju valjalo je utvrditi prema odredbama ZPP-a.

6. 8. U skladu s čl. 47. st. 1. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv fizičkih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području ona ima prebivalište.

6. 9. Tuženica je u trenutku podnošenja tužbe imala prebivalište na području mjesne nadležnosti ovog suda, pa je valjalo odbiti prigovor tužiteljice da ovaj sud ne bi bio mjesno nadležan za postupanje.

7. U odnosu na navode tužiteljice da podnesak tuženice ne predstavlja prigovor na rješenje o ovrsi iz čl. 57. OZ-a, valja istaknuti da je ona navedene prigovore mogla istaknuti podnošenjem žalbe protiv rješenja ovog suda posl. br. Povrv 314/2021-2 od 11. siječnja 2022. kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Nakon pravomoćnosti navedenog rješenja od 11. siječnja 2022., više nema mjesta iznošenju takvih prigovora.

8. U dokaznom postupku pročitani su izvadak iz poslovnih knjiga (str. 3), ugovor o zajmu od 13. srpnja 2018. (str. 24-26), Uvjeti o zajmu (str. 27), Opći uvjeti tužiteljice u kreditnom poslovanju s fizičkim osobama (str. 28-43), promet po računu (str. 44-79), potvrda o plasmanu kredita (str. 80), popis uplata (str. 81), limiti po računu (str. 82) i obavijest o otkazu kredita od 25. veljače 2021. (str. 83-84).

9. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.

10. Predmet postupka je potraživanje tužiteljice prema tuženici po osnovi ugovora o zajmu od 13. srpnja 2018.

11. Između stranaka nije sporno da su one 13. srpnja 2018. sklopile ugovor o zajmu broj kojim se tužiteljica obvezala tuženici pozajmiti 35.000,00 kuna,

a tuženica joj se obvezala navedeni iznos otplatiti u 84 jednakih mjesečnih anuiteta uvećano za pripadajuće kamate. U skladu s čl. 10. ugovora o zajmu njegov sastavni dio čine Uvjeti o zajmu, Opći uvjeti tužiteljice o kreditnom poslovanju s fizičkim osobama i Opći uvjeti tužiteljice za poslovanje s trajnim nalozima građana. Nije sporno ni da je tužiteljica ispunila svoju ugovornu obvezu na način da je tuženici na račun u cijelosti isplatila ugovoreni iznos 13. srpnja 2018.

12. Sporno je da li je potraživanje tužiteljice dospjelo, kao i njegova visina.

13. Stranke su ugovorile da će korisnik zajma mjesečne anuitete plaćati putem trajnog naloga te je tuženica u tu svrhu ovlastila tužiteljicu da na teret raspoloživih sredstava izvršava trajni nalog mjesečno s njezinog računa. Iz prometa po računu vidljivo je da je tuženica na navedeni način podmirivala obveze po predmetnom ugovoru o zajmu od njegova sklapanja pa do 13. veljače 2020. Prema popisu uplata za razdoblje od 13. srpnja 2017. do 25. siječnja 2022. tuženica je posljednju uplatu izvršila 19. ožujka 2020. u iznosu 516,99 kuna. U razdoblju od 13. srpnja 2018. do 19. ožujka 2020. tuženica je tužiteljici po predmetnom ugovoru ukupno podmirila 10.507,36 kuna.

14. Uslijed neizvršavanja obveza proizašlih iz ugovora o zajmu broj od strane tuženice, to je tužiteljica s danom 23. veljače 2021., u skladu s čl. 14. st. 1. t. 3. Općih uvjeta u kreditnom poslovanju s fizičkim osobama, otkazala predmetni ugovor. Time je u cijelosti dospjelo na naplatu dugovanje tuženice koje je na dan 23. veljače 2021. iznosilo ukupno 30.723,03 kuna.

15. Tužiteljica je tuženici na temelju čl. 14. st. 3. Općih uvjeta dostavila obavijest o otkazu kredita sa zahtjevom za povrat cjelokupnog dospjelog duga od 25. veljače 2021.

16. Iz izvoda iz poslovnih knjiga na dan 23. veljače 2021. utvrđeno je da tužiteljica od tuženice na temelju ugovora o zajmu broj potražuje glavnicu

u iznosu 28.602,02 kuna, redovnu kamatu u iznosu 2.044,97 kuna i zatezne kamate u iznosu 76,04 kuna, čime ukupno dugovanje tuženice na dan 23. veljače 2021. iznosi 30.723,02 kuna.

17. Tuženica je samo paušalno osporila da nije dospjelo potraživanje tužiteljice te visinu, a nakon što joj je dostavljena dokumentacija tužiteljice priložena u spisu, ona ju nije osporila niti je tijekom postupka dokazala da bi podmirila utuženi iznos. 18. Prema čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu te odgovara za njezino ispunjenje. Sudionici obveznog odnosa su dužni podmiriti svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. U protivnom, dužnik pada u zakašnjenje (čl. 183 st. 1 ZOO).

19. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da je u cijelosti dospjela tražbina tužiteljice po osnovi ugovora o zajmu s danom 23. veljače 2021. te da tuženica nije ispunila u cijelosti svoju ugovornu obvezu u skladu s čl. 499. st. 1. ZOO-a, to tužiteljica od tuženice osnovano potražuje utužene iznose.

20. Na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. U skladu s čl. 29. st. 2. ZOO- a u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. visina stope zateznih kamata određuje se po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Budući da se u ovom slučaju ne radi o odnosu iz trgovačkih ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava, ta stopa uvećava se za tri postotna poena. Od 1. siječnja 2023. pa nadalje visina stope zateznih kamata određuje se u skladu s čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/2022.) i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/2022.) za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

21. Dakle, na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate koje teku na glavnicu i redovne kamate od dana nakon dana dospijeća do isplate. Međutim, u skladu s čl. 31. ZOO-a neosnovan je njezin zahtjev za isplatu daljnjih zateznih kamata na ranije dospjele i uglavničene zatezne kamate u iznosu 10,09 eura[1] / 76,04 kuna. Kako je u postupku utvrđeno da tuženica do trenutka utuženja nije podmirila glavnicu i redovne kamate, to ovaj sud smatra da se zatezne kamate osamostaljuju tek nakon podmirenja glavne novčane tražbine. Dok glavna obveza odnosno glavni dug nije ispunjen, zatezne kamate kao sporedna tražbina su nedjeljive od glavnog duga i čine cjelinu s glavnim dugom te se ne mogu osnovano zahtijevati odnosno posebno utuživati kao samostalno potraživanje.

22. Slijedom navedenog, a u skladu s čl. 451. st. 3. ZPP-a održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika S. O. S. posl. br. Ovrv 50/2021 od 25. kolovoza 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužiteljici isplati 4.077,65 eura[1] / 30.723,03 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos 4.067,55 eura[1] / 30.646,99 kuna od 24. veljače 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. U preostalom dijelu ukinut je platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev.

23. 1. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova postupka.

23. 2. Budući da je ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka smatraju se troškovima parničnog postupka pa je iz tog razloga ukinut platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupka te je valjalo odlučiti i o zatraženim troškovima u prijedlogu za ovrhu.

23. 3. Tužiteljica je uspjela u postupku, pa joj je tuženica na osnovi čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezna naknaditi opravdane troškove postupka.

23. 4. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova postupka i to za nagradu javnog bilježnika 19,92 eura[1] / 150,00 kuna te za trošak javnog bilježnika 6,64 eura / 50,00 kuna, za zastupanje kod sastava prijedloga za ovrhu 199,08 eura[1] / 1.500,00 kuna, sastava podneska od 1. veljače 2022. 199,08 eura[1] / 1.500,00 kuna te pristupa na ročište 2. veljače 2022. 199,08 eura[1] / 1.500,00 kuna, uvećano za PDV.

23. 5. Na temelju čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužiteljici pripada naknada po osnovi nagrade javnog bilježnika odmjerena prema čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/2021.) u iznosu 19,91 eura[1] / 150,00 kuna te troškova javnog bilježnika u iznosu 6,64 eura[1] / 50,00 kuna obračunatih po računu javnog bilježnika broj153/1/1 od 26. kolovoza 2021. Priznati su joj i troškovi za zastupanje u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012., 130/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022., dalje: OT) kod sastava prijedloga za ovrhu od 26. srpnja 2021. 199,08 eura[1] / 1.500,00 kuna (tar. br. 11. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1., tar. br. 48. t. 3 i tar. br. 50 OT), sastava podneska od 1. veljače 2022. u iznosu 199,08 eura[1] / 1.500,00 kuna (tar. br. 8. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1., tar. br. 48. t. 3 i tar. br. 50 OT) te kod pristupa ročištu 2. veljače 2023. 199,08 eura[1] / 1.500,00 kuna (tar. br. 9. t. 1. u vezi tar. br. 7. t. 1. i tar. br. 50. OT), sve uvećano za PDV 25% 149,31 eura[1] / 1.125,00 kuna (tar. br. 42. OT). Time su joj priznati troškovi postupka u ukupnom iznosu 773,11 eura[1] / 5.825,00 kuna.

23. 6. Stoga je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi troškove postupka isplatom 773,11 eura[1] / 5.825,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

U Pazinu 3. ožujka 2023.

Sutkinja

Kristijana Matejčić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljica p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu 84,41 eura[1] , 2. tuženica.