Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-45/2023-6

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Zvonka Vrbana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje, Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I- opt. K.C., OIB: 59647158453, i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u svezi čl. 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama I-opt. K.C., II-opt. M.C. i III-opt. B.C. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj 36. K-370/2021-10 od 10. lipnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe I-opt. K.C., II-opt. M.C. i III-opt. B.C. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj 36. K-370/2021-10 od 10. lipnja 2022., pod toč. I/ na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog sadržan u presudi Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj 9. K- 4/2020-3 od 15. siječnja 2020.

1.1. Pod toč. II/ citirane presude I-opt. K.C., II-opt. M.C. i III-opt. B.C. proglašeni su krivima zbog počinjenja po dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11 u svezi čl. 51. KZ/11, počinjenih na štetu B.C. i D.C., pa su I-opt. K.C., II-opt. M.C. i III-opt. B.C. na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11, svakome ponaosob, utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci te su osuđeni na temelju čl. 51. KZ/11 na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci a daljnjom primjenom čl. 56. KZ/11 izrečena im je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti prvostupanjske presude ne počine novo kazneno djelo

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 naloženo je I-opt. K.C., II-opt. M.C. i III-opt. B.C. da podmire troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnoj svoti u iznosu od 1.500,00 kuna u roku od 8 (osam) dana po pravomoćnosti prvostupanjske presude, dok su oštećenici sa imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio I-opt. K.C., putem braniteljice M.Đ., odvjetnice iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno da preinači pobijanu presudu na način da I-opt. K.C. oslobodi od optužbe.

2.1. Protiv citirane presude žalbu je podnio II-opt. M.C., putem braniteljice I.T.M., odvjetnice u Odvjetničkom društvu ... j.t.d. iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kaznenoj sankciji (pogrešno navodi kazni), s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i pobijanu presudu preinači na način da II-opt. M.C. oslobodi od optužbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem.

2.2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela i III-opt. B.C., putem branitelja V.K., odvjetnika u Odvjetničkom društvu ... j.t.d. iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da III-opt. B.C. oslobodi od optužbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.3. Svi optuženici u svojim žalbama koje su podnijeli putem svojih branitelja također predlažu da ih se obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskoga vijeća.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Za 3. ožujka 2023. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni ŽDO Osijek, I-opt. K.C. i braniteljica I-opt. M.Đ., odvjetnica iz Z., II-opt. M.C. i braniteljica II-opt. I.T.M., odvjetnica iz Z. te III-opt. B.C. i branitelj III-opt. V.K., odvjetnik iz Z. Na sjednicu vijeća pristupili su braniteljica I-opt. M.Đ., odvjetnica iz Z., branitelj II-opt. B.K., odvjetnik iz Z., po zamjeničkoj punomoći I.T.M., odvjetnice iz Z., te branitelj III-opt. V.K., odvjetnik iz Z., dok na sjednicu vijeća nisu pristupili I-opt. K.C., II-opt. M.C. i III-opt. B.C., pa je javna sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08.

5. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.

6. Žalbe I-opt. K.C., II-opt. M.C. i III-opt. B.C. nisu osnovane.

7. Svi optuženici žalbama pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka pa tako I-opt. K.C. uvodno ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koju u nastavku žalbe ne obrazlaže; II-opt. M.C. ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 upirući kako je obrazloženje presude nejasno, a ukazuje i na bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08 navodeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer sud na raspravi 7. lipnja 2022. nije pročitao iskaze oštećenika kada su ispitani u Općinskom državnom odvjetništvu u Z., čime mu je onemogućeno oštećenike suočiti s nelogičnostima, nedosljednostima i razlikama u iskazima, da u tijeku rasprave i pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP/08 jer da je prvostupanjski sud u zapisniku s rasprave od 7. lipnja 2022. naveo da se reproduciraju DVD snimke prvih obrana svih optuženika iako isto nije učinjeno, a što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu, dok III-opt. B.C. također ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 parafrazirajući tekst navedene zakonske odredbe, a koju povredu u nastavku žalbe uopće ne obrazlaže.

7.1. S obzirom su II-opt. M.C. i III-opt. B.C. u žalbama upirali na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 koju povredu u nastavku žalbi nisu obrazlagali niti argumentirali, sud je pobijanu presudu ispitao po službenoj dužnosti te utvrdio da izreka presude nije nerazumljiva niti proturječna sama sebi ili razlozima presude, da su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i neproturječni kao i da ne postoji o odlučnim činjenicama znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza. Povrh toga, ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti neku od drugih bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.2. Neosnovani su, također, žalbeni navodi II-opt. M.C. kada se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i st. 3. ZKP/08 jer da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer sud na raspravi 7. lipnja 2022. nije pročitao iskaze oštećenika kada su ispitani u Općinskom državnom odvjetništvu u Z., čime mu je onemogućeno oštećenike suočiti s nelogičnostima, nedosljednostima i razlikama u iskazima sugerirajući da mu je tako povrijeđeno pravo na pravično suđenje te pravo obrane, kao i da sud nije primijenio, odnosno da je nepravilno primijenio neku od odredaba ZKP/08, očito upirući na odredbu čl. 426. ZKP/08. Naime, nakon što su dali svoje iskaze u ODO Z., ošt. D.C. 8. studenog 2019. (str. 69-72 spisa) te ošt. B.C. 25. studenog 2019. (str. 86-90 spisa), ispitani su i na raspravi 3. ožujka 2021. (str. 270- 272 spisa), te konačno na raspravi 7. lipnja 2022. (str. 375-376 spisa) kada su im predočeni iskazi koje su dali u Općinskom državnom odvjetništvu u Z. i s rasprave 3. ožujka 2021. te su se očitovali na određene kontradiktornosti iz tog prvog iskaza i iskaza na raspravi 3. ožujka 2021. godine. Tada je, na raspravi 7. lipnja 2022., II-opt. M.C. mogao i imao mogućnosti upitati oštećenike o nelogičnostima, nedosljednostima i razlikama u iskazima, a što nije učinio, čak štoviše nije stavio niti primjedbe na iskaze ošt. D. i B.C. (a niti su to učinili branitelji I-opt. K.C. i III-opt. B.C.). Ujedno, čl. 426. ZKP/08 propisuje da ako je svjedok ili vještak na prijašnjem ispitivanju tijekom dokazne radnje ili ranije rasprave naveo činjenice kojih se više ne sjeća ili ako odstupi od svoga iskaza, predočit će mu se prijašnji iskaz, odnosno upozoriti na odstupanje i upitati će se zašto sada drugačije iskazuje, a prema potrebi reproducirat će se snimka njegova prijašnjeg iskaza ili dijela tog iskaza, odnosno pročitat će se njegov prijašnji iskaz ili dio tog iskaza. U konkretnoj situaciji prvostupanjski sud je na raspravi 7. lipnja 2022. postupio sukladno navedenoj odredbi, predočio je oštećenicima iskaze koje su dali u ODO Z., tj. ošt. D.C. 8. studenog 2019. i ošt. B.C. 25. studenog 2019., te iskaz s rasprave od 3. ožujka 2021. te upitao zašto su odstupili u dijelovima iskaza, nakon čega su isti dali svoje objašnjenje. Prema tome, nema bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 jer je sud u tijeku rasprave pravilno primijenio mjerodavne odredbe ZKP/08.

7.3. Nije, nadalje, u pravu II-opt. M.C. kada tvrdi da je sud na zapisniku od 7. lipnja 2022. naveo da su se reproducirale DVD snimke s obranama svih optuženika, iako to nije učinio, a što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Ovo stoga jer je iz zapisnika s rasprave od 7. lipnja 2022. (str. 371-379 spisa) vidljivo da su, nakon što su se sva trojica optuženika izjasnila da neće iznositi obranu i da će se braniti šutnjom, reproducirane njihove obrane koje su dali u PP ... 6. rujna 2019., kao i DVD sa snimkom prvog ispitivanja u ODO Z. od 27. studenog 2019. godine. S tim u vezi je za napomenuti kako članak 433. ZKP/08 propisuje da će, nakon ispitivanja svakog svjedoka i vještaka te nakon čitanja isprave ili izvođenja nekog drugog dokaza, predsjednik vijeća upitati stranke imaju li primjedbe na provedeni dokaz. Međutim, iz raspravnog zapisnika od 7. lipnja 2022. proizlazi da nitko od trojice optuženika te njihovih branitelja nije imao primjedbi na iskaz ošt. D. i B.C., pa čak štoviše, a nakon što su nakon završetka rasprave upozoreni od strane predsjednika vijeća sukladno odredbi čl. 85. st. 1. ZKP/08 da imaju pravo pročitati zapisnik i na njega staviti primjedbe, ni tada nisu stavili primjedbe na zapisnik.

8. Svi optuženici žalbama ukazuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a onda i pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kada ih je proglasio krivima zbog kaznenog djela prijetnje na štetu ošt. D. i B.C. Naime, I-opt. K.C., II-opt. M.C. i III-opt. B.C. polemiziraju sa zaključcima prvostupanjskog suda tražeći ujedno preocjenu izvedenih dokaza, jer da je sud pogriješio kada je iskaze svjedoka N.Č., M.V.C. i P.L. ocijenio nevjerodostojnima, a da je s druge strane potpuno pogrešno prihvatio iskaze ošt. B. i D.C. iako u određenim dijelovima njihovi iskazi koje su dali tijekom ispitivanja u ODO Z. te na raspravi 3. ožujka 2021. nisu u potpunosti suglasni, a u nekim dijelovima da su i kontradiktorni.

8.1. Tako I-opt. K.C. ukazuje da je nevjerodostojan iskaz ošt. D.C. s obzirom je tek više od sat vremena od događaja zatražila intervenciju policije, da policijski službenik I.T. koji je izašao na intervenciju, na oštećenicima nije vidio nikakve ozljede, da nitko od ispitanih svjedoka nije vidio nikakav sukob, da su oštećenici iskazivali pristrano i kontradiktorno, da je nelogično da ošt. B.C. nakon događaja "posprema prvo alat u dvorištu i tek iza 22,00 sata sa suprugom odlazi liječniku i u policijsku postaju", da iz iskaza svjedoka N.Č. proizlazi kako su kod njega bili K. i M.C. prije početka inkriminiranog događaja, a da ošt. D.C. nije govorila istinu navodeći da je na ulazu u njihovo dvorište bio parkiran crveni automobil u kojem se nalazio I-opt. K.C. te da je pobijana presuda zasnovana na indicijama i pretpostavkama, a ne dokazima.

8.2. U odnosu na takve žalbene navode I-opt. K.C. za ukazati je kako se inkriminirani događaj zbio između 17,00 sati i 18,00 sati, a ošt. D.C. je 4. rujna 2019. u 18,15 sati telefonom izvijestila PU ... te zatražila intervenciju protiv susjeda C., o čemu postoji dokaz u vidu dojave o događaju. Povrh toga, iz izvješća Hitne medicinske pomoći, Zavoda za hitnu medicinu ..., proizlazi da su u 18,40 sati došli na intervenciju te da su kod ošt. D.C. dijagnosticirali kontuziju glave, a potom i u Općoj bolnici Z. i Bolnici ... gdje je ošt. D.C. zaprimljena 4. rujna 2019. oko 20,00 sati, pri čemu u tom dijelu nije od utjecaja iskaz policijskog službenika I.T. koji je izašao po dojavi na intervenciju iskazujući kako nije na oštećenicima primijetio nikakve ozljede, kao niti na optuženicima. Osim toga, iz iskaza ošt. B.C. proizlazi da su se njegovoj supruzi D. podljevi počeli pojavljivati kasnije, a što korespondira i s nalazom Opće bolnice Z. i Bolnice ... od 25. rujna 2019. gdje je konstatirano da su na prsištu i vratu krvni podljevi u regresiji. Međutim, za ukazati je kako nastanak tjelesnih ozljeda i nije predmet ovoga postupka već kazneno djelo prijetnje, no okolnosti glede ozljeda na strani ošt. D.C. zapravo predstavljaju kontrolne činjenice koje je i prvostupanjski sud imao na umu kada je vrednovao iskaze ošt. D. i B.C. s jedne strane, odnosno s druge strane iskaze optuženika. To što, dalje u žalbi, ukazuje kako nitko od ispitanih svjedoka nije vidio sukob između oštećenika i njih kao optuženika nije od značaja je policijski službenik I.T. (s kolegom policijskim službenikom koji je ostao ispred dvorišta kako ne bi došlo do mogućih sukoba) na mjesto događaja došao nakon događaja, a povodom dojave oštećenice D.C.; svjedoci P.L., M.V.C. i N.H. u kuću optuženika došli su nakon dolaska policije, dok je svjedok N.Č. iskazivao kako je čuo verbalni sukob između ošt. B. i D.C. te I-opt. K., II-opt. M. i III-opt. B.C., no da se nije približavao niti gledao taj događaj, a nalazio se nekih 50-ak metara dalje, te da je tek drugi dan čuo da je intervenirala policija i Hitna pomoć. Prema tome, sud je svoju odluku donio nakon sveobuhvatne analize i vrednovanja izvedenih dokaza – obrane svih optuženika, iskaza oštećenika, svjedoka kao i materijalne dokumentacije u spisu. Pri tome, osnovano nije povjerovao iskazu svjedoka P.L. i N.H., koji su, kako i sami iskazuju, u prijateljskim odnosima s optuženicima kod njih svakodnevno dolaze, kao i iskazu svjedokinje M.V.C., koja je supruga II-opt. M.C., a koji su svjedoci nedvojbeno svojim iskazima željeli poboljšati poziciju optuženika u ovom postupku. Osim toga, s razlogom sud nije povjerovao niti iskazu svjedoka N.Č. kod kojega su na samom početku događaja, kako je iskazao, bili I-opt. K.C. i II-opt. M.C. kada je ošt. B.C. došao svojim automobilom u svoje dvorište i počeo lopatom bacati rasuti šoder prema "lesu" u dvorište I-opt. K.C., nakon čega je čuo da je III-opt. B.C. vičući pitala što to radi, da bi potom I-opt. K.C. i II-opt. M.C., koji su do tada bili kod njega u dvorištu, otišli do svoje "lese" odakle je čuo viku, no da se nije približavao ni gledao što se dalje dešava već je krenuo prema kući. Dakle, ni ovaj svjedok, ukoliko bi se i prihvatio njegov iskaz kao vjerodostojan, nije vidio što se u konačnici dogodilo, iako nije životno i logično, a kako cijeni i prvostupanjski sud, da je, nakon što su kod njega bili I-opt. K.C. i II-opt. M.C. s kojima je očigledno u dobrosusjedskim odnosima, u takvoj situaciji kada je bilo očekivati da će sukob eskalirati, indolentno se okrenuo i otišao ne pokazujući ni najmanji interes i zanimanje što će se dalje u takvoj situaciji događati. Međutim, iz njegovog iskaza proizlazi kako je bio nazočan barem početku događaja kada je III-opt. B.C. počela vikati na ošt. B.C., no očigledno se nije želio miješati u odnose između susjeda te se eventualno nekome od njih zamjeriti. Nastavno tome, a na što se upire u žalbi da je ošt. D.C. neistinito iskazivala navodeći da je bila sama kod kuće jer je njen suprug otišao negdje oko 15,30 sati te dok je izlazila van na ulazu u dvorište primijetila je parkirani crveni automobil u kojem se nalazio I-opt. K.C., a malo dalje od njega II-opt. M.C. te III-opt. B.C., da je pored njih bilo i kamenje koje su nasuli, da bi joj u jednom trenutku III-opt. B.C. rekla "smrdljivko jedna pogledaj kakva si odi u B. ubit' ćemo vas odi si liječiti p****", za navesti je da je identično tome iskazivao i ošt. B.C., pri čemu su se optuženici branili na raspravi šutnjom, a tijekom prvog ispitivanja tek su porekli počinjenje inkriminiranih kaznenih djela navodeći da između njih i oštećenika nije bilo nikakvog niti fizičkog kontakta niti prijetnje već samo verbalnog sukoba, da su žrtve u sukobu sa svima u selu. Neusaglašenost dijela iskaza ošt. D.C. i svjedoka N.Č. o navedenoj okolnosti nije od odlučnog značaja kada sasvim osnovano sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka Č. kao jedinog mogućeg očevica koji je negirao da bi promatrao cjelokupni tijek događaja. Stoga, suprotno stajalištu I-opt. K.C. pobijana presuda nije donesena na temelju pretpostavki i indicija već na temelju izvedenih, a potom iscrpno cijenjenih i vrednovanih dokaza.

8.3. II-opt. M.C. smatra da je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu "slijepo slijedeći uputu drugostupanjskog suda" te da je u nedostatku čvrstih dokaza ili zatvorenog kruga indicija prečesto koristio termine "životno i logično", da je sud zauzeo pogrešno stajalište da su oštećenici, iako nisu dali smisleno obrazloženje glede nepodudarnosti svog iskaza, drugačije iskazivali popunjavajući praznine u memoriji, a po stajalištu obrane da su lagali što je bilo evidentno na raspravi 3. ožujka 2021. kada su svoje iskaze usklađivali i nastojali ga dodatno teretiti, da nije dovoljno konkretizirano što bi on (II-opt. M.C.) govorio oštećenicima, već je navedeno samo paušalno da su govorili da će ga ubiti (da li oboje u isti glas ili samo II-opt. M.C. ili III- opt. B.C.), da sud nije analizirao iskaze svjedoka H., L. i T. koji su jasno i nedvosmisleno iskazali da se on nakon dolaska policijskih službenika nije micao iz svog dvorišta, a što je u suprotnosti sa navodima iz činjeničnog opisa te u konačnici da su se oštećenici doista uplašili i da je bilo riječ o ozbiljnoj prijetnji, policijski službenici bi optuženike odveli u policijsku postaju, a oštećenici bi događaj odmah prijavili, a ne tek slijedećeg dana.

8.4. Izneseni žalbeni navodi II-opt. M.C. nisu osnovani. Naime, oštećenici su logično objasnili kako se sjećaju svoga iskaza u ODO Z. od 8. studenog 2019., dakle iskaza kojeg su dali dva mjeseca nakon događaja kada su im sjećanja još bila svježija nego kada su iskazivali na raspravi godinu i pol dana od događaja, a što je logično jer je riječ o starijim osobama. U suštini njihovi su iskazi koje su davali u ODO Z. 8. studenog 2019. i na raspravi 3. ožujka 2021. u bitnim dijelovima nepromijenjeni te međusobno korespondiraju, dok dijelovi u kojima su donekle drugačije iskazivali nisu od bitnog značaja kod utvrđenja jesu li optuženici na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu prijetili oštećenicima u više navrata smrću tijekom inkriminiranog događaja. Naime, kako je riječ o dinamičnom događaju koji se odvijao u kratkom vremenskom razdoblju u kojem je sudjelovalo pet osoba, nije realno očekivati da će oba oštećenika opisati događaj na identičan način jer su tijekom tog događaja mijenjali svoj položaj u prostoru, bili u verbalnom pa i fizičkom sukobu s optuženicima kojih je bilo više, koji su, pogotovo II-opt. M.C. i III-opt. B.C., znatno mlađe osobe te u događaju koji je pratila nedvojbeno velika vika i galama nisu niti mogli objektivno uočiti svaki pokret i položaj tijekom tog sukoba onog drugog oštećenika, svaki detalj u kretanju svakog pojedinog optuženika, trenutak u kojem je tko od njih što rekao ili fizički nasrnuo na onog drugog. Međutim, njihovi iskazi u odlučnim činjenicama, konkretno o upućenim prijetnjama smrću od strane I-opt. K.C., II-opt. M.C. i III-opt. B.C., nedvojbeno su suglasni, pri čemu niti optuženici ne osporavaju da unazad dužeg vremena između njih postoje problemi zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa zbog prilaznog puta do kuće optuženika, a koji problemi su očito tijekom ovog događaja i eskalirali. Nisu, nadalje osnovani žalbeni navodi kako sud uopće nije analizirao iskaze svjedoka H., L. i T. jer je prvostupanjski sud u toč. 15. obrazloženja iscrpno analizirao iskaze svjedoka T., L. i H. navodeći kako su svi izuzev policijskog službenika T. u prijateljskim odnosima sa optuženicima, da oni nisu bili svjedoci odnosno očevici događaja, dok je svjedokinja M.V.C. (supruga II-opt. M.C.) iskazivala kako se svekrva žalila na jaku bol u rukama i ramenu, a svoj je iskaz bazirala na prepričavanje događaja iz prošlosti koji sada nisu od značaja u ovom postupku. Povrh toga, nisu relevantni žalbeni navodi žalitelja kako su svjedoci L. i H. "jasno, nedvosmisleno i sigurno" iskazivali da se, nakon odlaska policijskih službenika II-opt. M.C. nije micao iz svoga dvorišta sa stola. Naime, kako je već prethodno rečeno, iako su to potvrdili svjedoci P.L. i N.H. za ukazati je kako su obojica u prijateljskim odnosima sa oštećenicima kod kojih svakodnevno dolaze pa je stoga njihove iskaze, kao što je već i ranije navedeno, prvostupanjski sud pravilno ocijenio nevjerodostojnima, dok je svjedok I.T., policijski službenik nakon obavljenog razgovora sa optuženicima i oštećenicima otišao, pa slijedom toga isti nije niti mogao svjedočiti o nastavku događaja kada je II-opt. M.C., a nakon što je završio intervenciju, došao do kuće oštećenika te im se zaprijetio da će ih ubiti.

8.5. III-opt. B.C. ukazuje da je sud pogrešno i neosnovano zaključio kako svjedoci T., H. i M.V.C. nisu očevici predmetnog događaja zbog čega se iz njihovih iskaza ne može utvrditi niti jedna odlučna činjenica kao i da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno u smislu točnog utvrđenja riječi, odnosno prijetnje koje bi riječi, odnosno prijetnje uputila ošt. D.C. s obzirom iz iskaza oštećenice proizlazi da joj je te riječi prenio njen suprug B.C. iz čega proizlazi da takve prijetnje ošt. D.C. uopće nije čula pa je upitno kako su te riječi kod nje mogle uzrokovati opravdan strah i stres.

8.6. U odnosu na takve žalbene navode III-opt. B.C., a glede sadržaja iskaza I.T., P.L. i N.H. te M.V.C., ovaj sud se već očitovao u prethodnoj točki a u odnosu na identične žalbene navode II-opt. M.C. Ukazujući, nadalje, kako je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno u smislu točnog utvrđenja riječi, odnosno prijetnje koje je ošt. D.C. ona (III-opt. B.C.) uputila jer iz iskaza oštećenice proizlazi da joj je te riječi prenio njen suprug zbog čega takve prijetnje sama nije niti čula za ukazati je da za opstojnost kaznenog djela prijetnje nije nužno da počinitelj osobno zaprijeti oštećeniku već mu izgovorene riječi prijetnje mogu biti i prenesene od strane druge osobe. Međutim, iz iskaza ošt. D.C. u ODO Z. i s rasprave 3. ožujka 2021. te 7. lipnja 2022. proizlazi da je ista u dva navrata identično opisala događaj navodeći da je bila sama kod kuće jer je njen suprug otišao negdje oko 15,30 sati te dok je izlazila van na ulazu u dvorište primijetila je parkirani crveni automobil u kojem se nalazio I- opt. K.C., a malo dalje od njega II-opt. M.C. te III-opt. B.C. a pored njih je bilo i kamenje koje su nasuli, da bi joj u jednom trenutku III-opt. B.C. rekla "smrdljivko jedna pogledaj kakva si odi u B. ubit' ćemo vas odi si liječiti p****", od kojih se riječi osjećala jadno i poniženo, a i prestrašeno zbog prijetnje ubojstvom. Opisuje da je krenula prema vratima kada je iz automobila izašao K. govoreći ''ubit ću te pregazit ću te majku ti bosansku", nakon čega je ušla i zaključala se u kuću te nazvala supruga. Osim toga, takav iskaz potvrđuje i ošt. B.C. navodeći da ga je oko 17,30 sati nazvala supruga D. govoreći kako je K. (I-opt. K.C.) ponovno nasuo kamenje na parapet te da joj je B.C. više puta prijetila da će je ubiti, kao i da joj je I-opt. K. govorio da će ju ubiti i pregaziti. Prema tome, sasvim su paušalni žalbeni navodi III-opt. B.C. kako bilo kakve prijetnje ošt. D.C. uopće nije čula.

8.7. Takvim žalbenim navodima I-opt. K.C., II-opt. M.C. i III-opt. B.C. nisu s uspjehom osporili utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao izrazito iscrpne, argumentirane i logične razloge, a koje prihvaća i ovo vijeće.

8.8. Iako se I-opt. K.C., II-opt. M.C. i III-opt. B.C. žale i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbama optuženici ne navode koja odlučna činjenica tijekom postupka nije utvrđena a niti koji je dokaz trebao biti izveden, a da ga sud nije izveo. 9. I-opt. K.C. se žali i zbog povrede kaznenog zakona smatrajući da za opstojnost kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11 je potrebno da se radi o ozbiljnoj prijetnji koja po svom karakteru i okolnostima pod kojima je izražena i objektivno podobna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha, osobne ugroženosti i nesigurnosti, a da se iz iskaza oštećenika ne može zaključiti da su prijetnje shvatili ozbiljno s obzirom su sami izazivali konfliktne situacije te da se u konkretnom slučaju radi o nerazjašnjenim međuljudskim odnosima između susjeda te napokon da ako netko upozorava drugoga da će ga naći neko zlo ako ne izvrši određenu radnju, da nije riječ o prijetnji već opomeni. II-opt. M.C. III-opt. B.C. također ukazuju kako po karakteru i sadržaju inkriminirane riječi ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju jer je riječ o ne konkretiziranim prijetnjama a takve ne mogu biti ozbiljne te u okviru iste žalbene osnove ukazuju kako je u konkretnom slučaju sud pogrešno primijenio odredbe čl. 51. KZ/11 jer se ne radi o realnom stjecaju tj. situaciji kada prvostupanjski sud utvrđuje kaznu za dva kaznena djela (u odnosu na ošt. D.C. i u odnosu na ošt. B.C.), pri čemu II-opt. M.C. ukazuje na presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž- 131/2010 u kojoj je zauzet stav da u slučaju ako počinitelj ozbiljno prijeti kakvim zlom prema više osoba da se tada radi o jednom kaznenom djelu prijetnje i da se stoga ne radi o realnom stjecaju kaznenog djela.

9.1. Takvim žalbenim navodima nisu osporena utvrđenja prvostupanjskog suda a glede opstojnosti kaznenog djela prijetnje. Naime, kada je prvostupanjski sud utvrdio da su optuženici, tj. svaki od njih uputio prijetnje smrću ošt. D.C. i ošt. B.C. te "da će vidjeti što će se dogoditi", a pri čemu je došlo i do fizičkog obračuna zbog čega je ošt. D.C. zatražila liječničku pomoć, bila uznemirena, u šoku i strahu, dok je ošt. B.C. uslijed pretrpljenog straha i stresa zatražio i pomoć psihijatra u Klinici za psihijatriju V. gdje mu je dijagnosticiran poremećaj prilagodbe (stanje nakon akutne reakcije na stres) te mu je ordinirana terapija, tada nema dvojbe da su prijetnje koje su optuženici uputili oštećenicima po svojoj naravi i okolnostima pod kojima su izrečene imale karakter ozbiljne prijetnje, a iste su bile od strane I-opt. K.C., II-opt. M.C. i III- opt. B.C. i upućene s ciljem da se oštećenici ustraše i uznemire, pri čemu nije od utjecaja da li su svoje prijetnje namjeravali i ostvariti. S tim u vezi potpuno je promašen žalbeni navod I-opt. K.C. da bi se radilo o nekoj opomeni oštećenicima jer se inkriminiranim kaznenim djelom drugome prijeti smrću, odnosno teškim tjelesnim ozljeđivanjem.

9.2. Nisu utemeljeni niti žalbeni navodi II-opt. M.C. i III-opt. B.C. da se radi o jednom kaznenom djelu, a ne o dva kaznena djela prijetnje te da je sud pogrešno svakome od njih utvrdio kazne zatvora za kazneno djelo prijetnje u odnosu na svakog od oštećenika. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da se III-opt. B.C., a što je već prethodno navedeno, obratila ošt. D.C. govoreći "smrdljivko jedna, bolje da ideš liječiti p****, nemaš nikog, treba vas ubiti, ne budete vi dugo", a ošt. B.C. riječima "smrdljivko jedan vidjet ćeš šta će ti se dogoditi", a potom kada je na njega nasrnula s II-opt. M.C. udarajući ga rukama po tijelu istu prijetnju ponovila s II-opt. M.C. koji je na kraju inkriminiranog događaja došao do kuće oštećenika te se ošt. B. i D.C. ponovno obratio riječima da će ih ubiti, pa su se svaki ponaosob zaprijetili ošt. D.C. i ošt. B.C. čime su počinili po dva kaznena djela prijetnje (kako im je optužnicom ODO u Z. broj KO-DO-592/2020 od 7. siječnja 2020. i stavljeno na teret), slijedom čega im je pravilno prvostupanjski sud za kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu ošt. D.C. i na štetu ošt. B.C. utvrdio pojedinačne kazne.

10. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te savjesnom ocjenom dokaza koje je pravilno vrednovao dajući ocjenu i proturječnih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, a onda na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kada je I-opt. K.C., II-opt. M.C. i III-opt. B.C. proglasio krivima svakog ponaosob zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a za svoja je utvrđenja dao valjane, argumentirane, iscrpne i logične razloge, na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelj.

11. Protiv odluke o uvjetnoj osudi žale se II-opt. M.C. i III-opt. B.C. koji uvodno u žalbama ističu ovu žalbenu osnovu, a u nastavku žalbe je ne obrazlažu. I-opt. K.C. se nije žalio zbog odluke o uvjetnoj osudi, no uložio je žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja žalbena osnova u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi (čl. 478. ZKP/08).

11.1. U odnosu na I-opt. K.C., a polazeći od stupnja krivnje optuženika te društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim (dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11), uzimajući kao olakotnu okolnost dosadašnju neosuđivanost, a u nedostatku otegotne okolnosti, pravilno mu je prvostupanjski sud utvrdio pojedinačne kazne u trajanju od po 6 (šest) mjeseci u odnosu na svakog oštećenika (D.C. i B.C.), a onda ga primjenom odredbi za stjecaj osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, a zatim mu izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje od 2 (dvije) godine. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečenom kaznenopravnom sankcijom koja je adekvatna okolnostima djela, osobi optuženika i kriminalnoj količini, ostvariti će se svrha kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.

11.2. U odnosu na II-opt. M.C. koji ovu žalbenu osnovu ne obrazlaže, ovaj sud nalazi kako je u odnosu na njega prvostupanjski sud pravilno postupio kada je u skladu s čl. 47. st. 1. KZ/11 ocijenio sve okolnosti od kojih zavisi izbor vrste i mjere kazne te pravilno zaključio kako se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti u vidu dosadašnje neosuđivanosti, a u odsutnosti otegotnih okolnosti može postići uvjetnom osudom s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine (pri čemu mu je prethodno utvrdio kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci za svako kazneno djelo prijetnje na štetu ošt. D.C. i ošt. B.C. te ga primjenom odredbi za stjecaj iz čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci) koja je kaznenopravna sankcija adekvatna okolnostima djela, osobi ovoga optuženika i kriminalnoj količini.

11.3. I u odnosu na III-opt. B.C. koja je nije, osim što je uvodno istaknula ovu žalbenu osnovu, u nastavku žalbe obrazložila, pravilno je prvostupanjski sud, pri čemu nije precijenio, a niti podcijenio olakotnu okolnost u vidu ranije neosuđivanosti, pri čemu nije utvrdio otegotnih okolnosti, utvrdio, a na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci za svako kazneno djelo prijetnje upućene ošt. D. i B.C., a onda je i osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci te joj uz primjenu čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.

11.4. I po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, upravo navedenim kaznenopravnim sankcijama koje su izrečene II-opt. M.C. i III-opt. B.C. ostvariti će se svrha kažnjavanja u vidu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na ove optuženike i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

12. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih I-opt. K.C., II-opt. M.C. i III-opt. B.C. pobijaju presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 3. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač