REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 24 Pr-2213/2017-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja N.M.. iz O., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica I.B., odvjetnica u K., protiv tuženika H.P. d.d., Z. OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju I.A., dipl.iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. prosinca 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja I.B., odvjetnice i punomoćnika tuženika I.A., dipl.iur., dana 3. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku H.P. d.d., OIB:…, da tužitelju N.M. iz O., OIB: … isplati iznos od 1.532,73 EUR* / 11.548,35 kn za obavljeni prekovremeni rad sa zateznom kamatom na iznose kako slijedi:

- 129,69 kn od 15.11.2011.g. pa do isplate,

- 86,66 kn od 15.12.2011.g. pa do isplate,

- 173,32 kn od 15.01.2012.g. pa do isplate,

- 148,56 kn od 15.04.2012.g. pa do isplate,

- 69,00 kn od 15.05.2012.g. pa do isplate,

- 284,23 kn od 15.06.2012.g. pa do isplate,

- 181,56 kn od 15.07.2012.g. pa do isplate,

- 74,61 kn od 15.08.2012.g. pa do isplate,

- 190,32 kn od 15.09.2012.g. pa do isplate,

- 168,54 kn od 15.10.2012.g. pa do isplate,

- 323,31 kn od 15.12.2012.g. pa do isplate,

- 109,44 kn od 15.03.2013.g. pa do isplate,

- 142,74 kn od 15.06.2013.g. pa do isplate,

- 109,44 kn od 15.07.2013.g. pa do isplate,

- 95,63 kn od 15.08.2013.g. pa do isplate,

- 149,94 kn od 15.09.2013.g. pa do isplate,

- 157,06 kn od 15.10.2013.g. pa do isplate,

- 95,63 kn od 15.11.2013.g. pa do isplate,

- 183,24 kn od 15.12.2013.g. pa do isplate, -

274,89 kn od 15.01.2014.g. pa do isplate, - 88,43

kn od 15.02.2014.g. pa do isplate,

- 203,36 kn od 15.03.2014.g. pa do isplate, -

254,21 kn od 15.05.2014.g. pa do isplate, - 92,44

kn od 15.06.2014.g. pa do isplate, - 96,84 kn od

15.07.2014.g. pa do isplate, - 66,57 kn od

15.08.2014.g. pa do isplate, - 69,60 kn od

15.10.2014.g. pa do isplate, - 59,02 kn od

15.11.2014.g. pa do isplate,

- 110,94 kn od 15.01.2015.g. pa do isplate, -

306,19 kn od 15.03.2015.g. pa do isplate, - 69,60

kn od 15.04.2015.g. pa do isplate,

- 208,80 kn od 15.05.2015.g. pa do isplate, -

339,52 kn od 15.06.2015.g. pa do isplate, - 81,00

kn od 15.07.2015.g. pa do isplate,

- 330,48 kn od 15.08.2015.g. pa do isplate, -

298,14 kn od 15.09.2015.g. pa do isplate, - 365,86

kn od 15.10.2015.g. pa do isplate, - 365,86 kn od

15.11.2015.g. pa do isplate, - 404,62 kn od

15.12.2015.g. pa do isplate, - 388,80 kn od

15.01.2016.g. pa do isplate, - 319,44 kn od

15.02.2016.g. pa do isplate, - 425,91 kn od

15.03.2016.g. pa do isplate, - 466,56 kn od

15.04.2016.g. pa do isplate, - 702,75 kn od

15.05.2016.g. pa do isplate, - 203,26 kn od

15.06.2016.g. pa do isplate, - 386,19 kn od

15.07.2016.g. pa do isplate, - 534,39 kn od

15.08.2016.g. pa do isplate, - 175,65 kn od

15.09.2016.g. pa do isplate, - 387,60 kn od

15.10.2016.g. pa do isplate, - 598,51 kn od

15.11.2016.g. pa do isplate,

sve kamate izuzev zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, te sve kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje isplatu zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom dosuđenom bruto iznosu.

III . Nalaže se tuženiku H-P. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju N.M. iz O., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.359,15 EUR* / 17.775,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 3. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15

dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je kod tuženika zaposlen od 1996. na različitim radnim mjestima, a od 1.04.2011. obavlja poslove dostavljača na području grada O. i okolnim mjestima. Budući da su od 1.04.2011. ukinuti poštanski uredi K. i R.i, tužitelj je kao jedini dostavljač na tom području morao ulagati dodane napore kako bi sav posao bio obavljen, a to je rezultiralo prekovremenim radom koji tužitelju nikada nije bio plaćen. Objašnjava da je radno vrijeme bilo od 7,00 do 15,00 sati, ali da su tužitelj i ostali djelatnici svaki dan morali dolaziti barem pola sata prije početka radnog vremena kako bi uspjeli pripremiti sve za dostavu, a zatim bi se tužitelj redovno vraćao u ured nakon isteka radnog vremena te odlazio kući najmanje sat kasnije. Tužitelj navodi da je svakodnevno morao ispunjavati putni radni list koji mu je ovjeravala ovlaštena osoba poslodavca, a iz kojih radnih listova je vidljivo da je tužitelj imao barem 20 sati mjesečno prekovremenog rada. Naime, u tim putnim listovima navedeno je da je tužitelj dolazio u 7,00 sati, iako je stvarno dolazio svakodnevno barem pola sata prije što mogu potvrditi svi njegovi kolege na poslu. Niti jedan sat prekovremeno mu nije plaćen u razdoblju od listopada 2011. do listopada 2016. u skladu s odredbama čl. 43. Kolektivnog ugovora za radnike HP – Hrvatske pošte d.d. prema kojem bi prekovremeni sat trebao biti plaćen 50% više. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od 11.548,35 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Smatra netočnim tužiteljeve navode da je morao ulagati dodatne napore kako bi sav posao bio obavljen i da je to rezultiralo prekovremenim radom. Čini nespornim da je tužitelju prema dnevnom rasporedu radno vrijeme počinjalo u 7,00 sati i trajalo do 15,00 sati, ali navodi da nije točno da su tužitelj i ostali djelatnici morali svaki dan dolaziti barem pola sata prije početka radnog vremena, kao i da se tužitelj redovito morao vraćati u ured nakon isteka radnog vremena. Osim toga, tužitelj nije imao nalog za prekovremeni rad. Također navodi da nije sporno da se jedan sat prekovremenog rada plaća 50%

više od redovnog sata rada. Ističe da je prema Pravilniku o radu tuženika samo u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega posla i u drugim slučajevima prijeke potrebe radnik dužan na zahtjev poslodavca raditi dulje od punog radnog vremena. Zahtjev za prekovremenim radom donosi se u pisanom obliku i dostavlja radniku u roku od 8 dana od dana početka obavljanja prekovremenog rada.

Tuženik ističe da za tužitelja nikada nije donio odluku ili na drugi način zahtijevao obavljanje prekovremenog rada jer za to nije bilo uvjeta. Konačno, ističe prigovor zastare potraživanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u ugovore o radu, obračune plaća, putne radne listove, evidenciju o radnom vremenu, Pravilnik o radu, kriterije za organiziranje dostavnog područja, podatke o potrebnom broju sati, proveo financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji D.S. te dokaz saslušanjem svjedoka M.B., V.J., I.I., A.Š. i D.M..

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,

84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporo da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika, da mu je radno vrijeme počinjalo u 7,00 sati i trajalo do 15,00

sati, kao i da radnik za obavljanje prekovremenog rada ima pravo na 50% višu plaću od redovnog sata rada. Među strankama je sporno je li tužitelj radio prekovremeno i treba li biti plaćen za taj rad.

6. Iz iskaza svjedoka M.B. kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru jer je iskazivao jasno, uvjerljivo i životno, sud je utvrdio da je zaposlen kod tuženika dugi niz godina na radnom mjestu dostavljača kao i tužitelj, da su on i tužitelj, kao i ostali dostavljači u utuženom razdoblju radili prekovremeno barem 80% više od redovnog radnog vremena na mjesečnoj razini, da je do potrebe za prekovremenim radom došlo zbog smanjenja broja dostavljača jer je 2011. od ukupno 5 preostalo 3 dostavljača na preveliki teren koji je bio u njihovoj nadležnosti pa se količina posla nije mogla obaviti u redovnom radnom vremenu. Iz iskaza svjedoka proizlazi da dostavljač ujutro najprije mora razvrstati pošiljke na što se troši dosta vremena, a nakon toga ide na teren radi uručivanja pošiljki klijentima, da jedan dostavljač uruči 500 do 600 pošiljaka dnevno, a u razdobljima kada stižu telefonski računi, mirovine i sl. taj se broj penje i do 1000 dnevno što se ne može izvršiti u okviru radnog vremena od 8 sati, da su dostavljači tražili od šefova ispomoć zbog obima posla čemu nije udovoljeno, a nadređenog su obavještavali kada bi ostala veća količina neuručenih pošiljaka pa su nadređeni znali da rade prekovremeno. Iz iskaza također proizlazi da nije dobio izričiti nalog da ostaje prekovremeno te da se prekovremeni rad nije evidentirao, ali da se po dostavnim knjigama u kojima su upisivali razduživanja može vidjeti koliko su ostajali duže od punog radnog vremena, da su ih s pošiljkama zaduživale kolegice na šalterima, a kod istih su se i razduživali na način da su im predavali dostavne knjige, a vrijeme kada su se razduživali automatski bi bilo upisano u kompjuter jer se dostavne knjige vode kompjutorski. Svjedoku je poznato da je tužitelj radio dostavu isključivo u automobilu i da je ostajao prekovremeno raditi kao i svi drugi dostavljači upravo iz prethodno objašnjenih razloga. Iz iskaza proizlazi da kao dostavljač duži vozilo radi vršenja poslova dostave, ispisuje putni nalog u kojem navodi vrijeme i mjesto dostave, da je početak radnog vremena od 6,50 do 14,50 sati, a radno vrijeme razvrstavanja počinje u 7,00 sati, da je jedan od voditelja bio D.M., da je tužitelj pokrivao jedan dan područje sela u Ž., drugi dan V., treći dan sela oko V., V. i okolicu te četvrti dan T., S.H., G. i okolicu, da je tako velik teren pokrivao jer je poslodavac prethodno ukinuo poštanske urede, da ga poslodavac nikad nije upozorio da ne smije ostajati prekovremeno, te da je norma bila postavljena vrlo visoko pa se nije mogla odraditi u okviru radnog vremena, a povećala se kako se smanjio broj radnika.

7. Navode svjedoka M.B. u bitnome je potvrdio svjedok V.J. koji je od 2014. također radio kao dostavljač sa svjedokom B. i tužiteljem te mu je sud poklonio vjeru jer je iskazivano jasno i uvjerljivo te u suglasnosti sa svjedokom B.. Tako je u cijelosti istovjetno iskazivao o broju dostavljača kod tuženika, o dostavnom području tužitelja, o potrebi rada prekovremeno jer se isti nije mogao obaviti za vrijeme radnog vremena, da mu nitko nije naložio da radi prekovremeno, ali da je ostajao da sve obavi iz straha da ne izgubi radno mjesto. Također je objasnio da su svi dobivali putne radne listove pa tako i tužitelj te da se po istome određuje satnica, a ispunjava ga sam dostavljač te se krajem svakog mjeseca šalje voditelju. Konačno, iz njegovog iskaza također proizlazi da su nadređene upozoravali da se posao ne može obaviti u redovom radnom vremenu zbog količine posla te je i sam svjedok tražio voditelja L. da s njim prijeđe cijeli radni proces u danu radi utvrđivanja koliko treba vremena, ali se on nije tome odazvao.

8. Konačno, i svjedok I.I. u bitnome je potvrdio navode prethodnih svjedoka te mu je sud u cijelosti poklonio vjeru. Tako je sud utvrdio da je i on radio kao dostavljač, da su dostavljači prekovremeno radili prosječno 15 dana u mjesecu jer u redovitom radnom vremenu nisu mogli obaviti svu količinu posla zbog čega su ostajali prekovremeno. Također je potvrdio da je došlo do smanjenja broja dostavljača tijekom 2011. i da su upozoravali nadređene djelatnike da ne stignu obaviti tu količinu posla u redovitom radnom vremenu, a odgovoreno im je da se moraju potruditi i da ne može biti drugačije zasada. Poznato mu je da je tužitelj za obavljanje dostave imao na raspolaganju službeni automobil, da je ispunjavao putne radne naloge, da se ujutro obavljalo razvrstavanje pošte i onda vršila dostava, da se razduživanje obavljalo na način da su im operateri davali suglasnost i njima su se predavale dostavne knjige i novac, da se iz dostavnih knjiga može vidjeti kada je dostavljač završio s poslom jer ga je završio kada je predao dostavnu knjigu što je vidljivo iz aplikacije kompjutora, da je u dijelu utuženog razdoblja Z.L. bio voditelj i da je znao da oni rade duže od punog radnog vremena, da je tužitelj pokrivao najveće područje dostave i dnevno prolazio autom 120 km, dok je on sam pokrivao područje od 60 km. Poznato mu je da je tužitelj radio prekovremeno jer su se zajedno razduživali iza radnog vremena te je vidio putne radne listove tužitelja, a nadređenima su ukazivali da su opterećeni poslom i da ne stignu obaviti sve u redovno radno vrijeme.

9. Prema tome, iz iskaza saslušanih svjedoka razvidno je da evidencija radnog vremena dostavljena u spis ne odražava stvarni rad tužitelja te da je tužitelj redovito ostvarivao prekovremeni rad jer je zbog obima posla i veličine područja dostave bilo nemoguće sve radne zadatke izvršiti unutar redovnog radnog vremena. Osim toga, iz iskaza je također razvidno da su dostavljači, pa tako i tužitelj, svakodnevno dolazili ranije na posao radi zaprimanja pošiljki, te odlazili kasnije radi razduživanja pošiljki.

10. S obzirom na utvrđenja iz iskaza saslušanih svjedoka razvidno je da evidencija radnog vremena ne odražava stvarni rad tužitelja zbog čega je sud izvršio uvid u putne radne naloge koje je ispunjavao tužitelj, a koje je potpisivala ovlaštena osoba te je uvidom u iste utvrdio da je tužitelj redovito u utuženom razdoblju ostvarivao prekovremeni rad.

11. U odnosu na iskaze saslušanih svjedoka A.Š. i D.M. sud navodi da je istima poklonio vjeru samo u dijelovima koji su u

suglasnosti s iskazima svjedoka B., J. i I., dok im u ostalim dijelovima nije poklonio vjeru. Tako svjedokinja Š . ne poznaje tužitelja, ne zna u kojem je točno razdoblju tužitelj radio kao dostavljač, ne zna točno koliko je bilo dostavljača niti tko je bio voditelj područja pa ovaj sud smatra da svjedokinja nema saznanja o odlučnim činjenicama niti može znati je li tužitelj radio prekovremeno. U odnosu na njene navode o učinkovitosti tužitelja od 84,75% sud ističe da upravo iz iskaza saslušanih svjedoka kojima je poklonio vjeru proizlazi da je norma postavljena toliko visoko, a područje dostave toliko veliko da je praktično nemoguće iste izvršiti unutar redovitog radnog vremena zbog čega su dostavljači, pa tako i tužitelj, redovito radili prekovremeno.

12. Činjenica da je tužitelj sam ispunjavao putne radne naloge ne dovodi u sumnju istinitost istih, a tuženik nije dokazao suprotno niti tako nešto proizlazi iz stanja spisa. Osim toga, tuženik kojemu su ti putni radni nalozi redovito dostavljani nikada nije prigovorio istima.

13. U odnosu na iskaz svjedoka D.M. sud ističe da je bio voditelj dostave vrlo kratko razdoblje unutar utuženog razdoblja, tek nekoliko mjeseci, a sam iskaz je paušalan te se svjedok nije mogao sa sigurnošću izjasniti koja područja dostave je imao tužitelj. U odnosu na navode da je vodio brigu da ukupna satnica tjedno bude 40 sati sud smatra da su isti neosnovani i usmjereni na izbjegavanje vlastite odgovornosti kao nadređenog jer je iz iskaza svjedoka kojima je poklonio vjeru razvidno da je ta satnica prelazila 40 sati tjedno.

14. Kako iz dokaznog postupka jasno proizlazi da je tužitelj radio prekovremeno koji sati mu nisu plaćeni, te da je prekovremeno radio zato što je imao preveliko područje dostave i preveliku količinu pošiljki koje je morao dostaviti jer je norma bila postavljena previsoko, a bilo je nedovoljno radnika, to se radi o slučaju prijeke potrebe i zahtjeva poslodavca za rad duži od punog radnog vremena u smislu čl. 36. Pravilnika o radu.

15. Pri tome je neodlučno što ne postoji pisana odluke tuženika o prekovremenom radu niti izričiti zahtjev jer je evidentno da je potreba za prekovremenim radom postojala dugi niz godina zbog nedovoljnog broja radnika,

previsoke norme i prevelikog područja dostave te bi radnici u protivnom snosili posljedice. Takva praksa tuženika da ne donosi odluku o prekovremenom radu

iako je bio potreban ne može ići na štetu tužitelja koji je stvarno taj rad obavljao zbog potreba posla.

16. Radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji D.S.. Iz nalaza i mišljenja

sudske vještakinje proizlazi da prema dostavljenoj dokumentaciji, evidenciji radnih sati iskazanih na obračunu plaća tužitelja i ostvarenih radnih sati evidentiranih prema putnim nalozima tužitelja obračunati iznos neplaćenog prekovremenog rada iznosi ukupno 9.237,77 kn.

17. Nalazu i mišljenju sudske vještakinje prigovorio je tuženik u dijelu koji se odnosi na minuli rad te u dijelu koji se odnosi na sadržaj putnih radnih listova, dok je tužitelj prigovorio u dijelu koji se odnosi na ukupnu satnicu navodeći da je tužitelj s pripremom za dostavu započeo barem sat vremena ranije te da je nakon što se vratio u O. ostao barem još pola sata više na poslu te predložio izvršiti takav obračun.

18. Radi očitovanja na prigovore stranaka sud je proveo dokaz usmenim saslušanjem sudske vještakinje koja je u svom iskazu navela da se na ročištu ne

može izjasniti o prigovoru minulog rada, već mora ponovo uzeti spis te da prilikom obračuna nije dodavala pola sata prije početka rada i pola sata nakon dovršetka rada kako to proizlazi iz dokumentacije.

19. U svom pisanom očitovanju i dopuni nalaza i mišljenja vještakinja se očitovala na prigovore stranaka te navela da nije duplo zaračunala minuli rad kako to navodi tuženik te da je temeljem putnih radnih listova i obračuna plaće utvrđen prekovremeni rad tužitelja. Također je izradila varijantu II. Prekovremenog rada u koju je uračunato pola sata prije početka i pola sata nakon završetka radnog vremena, prema kojoj varijanti bi ukupna visina tužiteljeva potraživanja iznosila 1.548,35 kn.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje te dopunu stalne sudske vještakinje, s obzirom da je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u dokumentaciju te je valjano obrazložen, a vještakinja je argumentirao otklonila prigovore stranaka.

21. Kako je sud iz iskaza svjedoka te dokumentacije u spisu utvrdio da je tužitelj radio dulje od satnice evidentirane u evidenciji prisutnosti na radu te dolazio barem pola sata ranije prije početka i ostajao pola sata nakon završetka radnog vremena, to je prihvatio varijantu II navedenu u dopuni osnovnog nalaza i mišljenja i dosudio tužitelju iznos od 11.548,35 kn.

22. Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata koja teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate temeljem čl. 92. st. 3. ZR-a i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak koji čine sastavni dio bruto plaće uz neto plaću i doprinose jer taj iznos dospijeva tek s isplatom u smislu odredbe čl. 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak (“Narodne novine” br. 177/04, 73/08,

80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15), pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu.

23. U odnosu na prigovor zastare valja navesti da je isti neosnovan, ovo stoga što tužitelj potražuje isplatu razlike plaće za listopad 2011. pa nadalje, a koja plaća dospijeva 15.11.2011. pa uz primjenu čl. 232. st. 2. ZR-a u vezi s čl. 139. ZR-a nije došlo do zastare potraživanja tužitelja jer je tužba podnesena 9.11.2016.

24. S obzirom da je sud u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, to nije provodio daljnje dokazne prijedloge kao neodlučne i nepotrebne.

25. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

26. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe – 1.000,00 kn (Tbr. 7/1), sastav podneska od 13.04.2017., 02.05.2019., 09.10.2019. i 09.09.2020. – svaki po 1.000,00 kn (Tbr. 8/1), pristupa na ročišta 14.09.2017., 06.03.2018., 04.07.2018.,

03.07.2019., 04.12.2019., 10.09.2020., 03.05.2022. i 06.12.2022. – svako po 1.000,00 kn (Tbr. 9/1), što uz 25% PDV-a (3.250,00 kn) iznosi 16.250,00 kn, te uz trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn i trošak pristupa vještaka u iznosu od 125,00 kn, ukupno iznosi 17.775,00 kn / 2.359,15 EUR*.

27. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava ostalih podneska primjenom ograničenja iz Tbr. 8/1. Zahtjev za trošak pristupa na ročište za objavu je također odbijen jer tužitelj može preuzeti presudu s e-oglasne ploče suda ili neposredno u sudu pa navedeni troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice u smislu čl. 155. ZPP-a.

29. Zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u vidu sudskih pristojbi i troška pristupa svjedoka na ročište nije priznat jer tužitelj nije uspio samo u razmjeno neznatnom dijelu svog zahtjeva koji ionako čini sporedno potraživanje,

a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 3. ožujka 2023.

Sutkinja:

Lucija Miše

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika