REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-330/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja Z. S. iz N. G., C. 17, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik D. J., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. B. i D. J., N. G., A. S. 16A, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Zagreb, A. von Humboldta 4A, OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici V. K. i L. G., radi teške povrede službene dužnosti, 3. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/II-114-04/21- 01/13, URBROJ: 513-02-8988-22-3 od 31. siječnja 2022. i rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114-04/21-01/7, URBROJ: 513-02- 8989-21-12 od 21. listopada 2021. te nalaganje tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto na kojemu je radio prije donošenja prvostupanjskog rješenja od 21. listopada 2021. u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114- 04/21-01/7, URBROJ: 513-02-8989-21-12 od 21. listopada 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj je proglašen odgovornim jer je počinio radnje činjenično i pravno opisane u izreci rješenja, čime je počinio teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 92/05., 142/06., 107/07., 27/08., 49/11., 150/11., 34/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19., 98/19.), opisanu kao „nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanje mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti“ i članka 102. stavka 1. točke 8. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“, broj: 68/13., 30/14., 115/16., 39/19. i 98/19.), opisanu kao „nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe“ pa mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke c) Zakona o državnim službenicima izrečena kazna prestanka državne službe.

3. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave donio svoju odluku temeljeći je na nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju jer nije ocijenio sve predložene dokaze već je cijenio samo one koji terete tužitelja, a što je potvrdio i tuženik u svojoj odluci. Naime, spisu prileže zapisnici o uzimanju izjave od carinskog službenika P. I. od 19. kolovoza 2020. i 27. kolovoza 2020. te izjave voditeljice smjene u Carinskom uredu Stara Gradiška M. P. N. od 11. kolovoza 2020. i 6. listopada 2020. U svojoj izjavi od 11. kolovoza 2020. M. P. N. izričito navodi da je dana 9. lipnja 2020. za pregled robe putnika R. Š. odredila službenika P. I. te je dodala da je ustaljena praksa na RGP Stara Gradiška, odnosno u radu njezine smjene, da carinski službenici najprije odrade sav posao oko potvrđivanja i evidentiranja obrazaca za povrat PDV-a, a da tek nakon toga službenik pristupa vozilu i pregledu konkretne robe. Također, navedena službenica u izjavi od 6. listopada 2020., vezano uz drugi slučaj koji se ne tiče tužitelja, ponovno navodi da je dana 15. srpnja 2020. radi ovjere obrazaca za povrat PDV-a pozvala službenike P.

I. i S. L. kako bi joj pomogli te je dala nalog za pregled robe službeniku P. I. pa se i tada, kao i ranije, radilo po uobičajenoj praksi. Predmetne navode potvrdio je i službenik P. I. u izjavama od 19. i 27. kolovoza 2020. u kojima navodi da je u drugom slučaju preuzeo dokumentaciju od M. P. N., prvo ju ovjerio, a zatim išao u pregled robe u vozilu putnika. Također, on sa sigurnošću tvrdi da je dana 9. lipnja 2020. pregledao robu putnika R. Š., a sve navedeno je potvrdio i tužitelj. Nadalje tužitelj ističe da je Uputom broj 94/2013 o potvrđivanju i evidentiranju obrazaca za povrat PDV-a, KLASA: 011/02/13-03/94, URBROJ: 513-02-1210/1-13-1 od 16. listopada 2013., izmjenom broj 1 od 28. travnja 2014., izmjenom broj 2 od 5. listopada 2018. te izmjenom broj 3 od 11. rujna 2019. (u daljnjem tekstu: Uputa broj 94/2013) propisano da se roba daje na uvid carinskom uredu, a ne pojedinačnom službeniku koji ovjerava obrazac za povrat PDV-a, a identično i određuje i Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost u članku 113. Dakle, provjeru robe za putnika R. Š. učinio je službenik P. I. po nalogu voditeljice smjene M. P. N., dok je tužitelj ovjerio obrazac PDV-a. Smatra da je tuženik morao uzeti u obzir da je tužitelj dana 9. lipnja 2020. postupao po nalogu neposredno nadređene voditeljice smjene i u skladu s ustaljenom praksom koju on nije osobno kreirao te da, bez obzira koliko ista bila različita od formalnih uputa za rad, da je takvim radom izvršen radni zadatak i nije učinjen propust (roba je u konačnici pregledana od strane carinskog ureda) i da takav rad ne generira bilo kakve štetne posljedice pa stoga tužitelj ne može biti kriv za teške povrede službene dužnosti koje mu se stavljaju na teret. Posebice ističe da u opisu poslova carinika III. vrste stoji da isti obavlja i druge poslove po nalogu nadređenog, međutim, u opisu poslova carinika III. vrste nije navedeno da bi isti trebao obavljati ovjeru i evidentiranje obrazaca PDV-a već se taj posao nalazi u opisu poslova voditelja smjene. Tuženik priznaje da je uobičajena praksa da navedene poslove ipak obavljaju carinici III. vrste, međutim, ne uzima u obzir da je uobičajeno i da robu pregledava i obrazac za povrat PDV-a ovjerava različita osoba, odnosno različiti službenici istog carinskog ureda, dok tumačenje podnositelja zahtjeva da se roba pregledava prije ovjere obrazaca nema uporište u bilo kojoj normi jer redoslijed postupanja uopće ne utječe na ispravnost posla. Predlaže pribaviti sistematizaciju radnih mjesta za Carinski ured Stara Gradiška radi utvrđenja je li u opisu poslova carinika III. vrste posao ovjere obrazaca PDV-a, odnosno radi utvrđenja da li je taj posao u opisu poslova voditelja smjene. U pogledu izrečene sankcije tužitelj postavlja pitanja koje su to nastale posljedice koje spominje Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave, koji je stupanj odgovornosti službenika, o kojem ranijem ponašanju službenika govori navedeni sud te koje su to okolnosti i način počinjenja djela koji inkriminira službenika da bi mu se izrekla najstroža kazna. Naime, kontradiktoran je navod Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave da je kao olakotnu okolnost uzeo službenikovu dosadašnju nekažnjavanost jer da je doista u obzir uzeo bilo koju olakotnu okolnost ista mora dovesti do blažeg kažnjavanja. Nadalje je potpuno nejasan navod toga suda o nastupjelim posljedicama za pravni sustav zaštićenih vrednota, a osim toga Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave u sustav povreda službenih dužnosti uvodi novu kategoriju karakterizirajući povredu tužitelja kao izrazito tešku povredu službene dužnosti koje niti ne postoje te nije niti naveo koje su to teške i izražene otegotne okolnosti temeljem kojih je sud izrekao službeniku najtežu kaznu. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te naložiti tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto na kojemu je radio prije donošenja prvostupanjskog rješenja od 21. listopada 2021. u roku od 15 dana, uz naknadu troška upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje pri navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja djelomično ponavljajući iste te je posebno istaknuo da ustaljena praksa ne može biti opravdanje za propuštanje poduzimanja mjera koje su propisane zakonodavstvom te uputama Carinske uprave te takvo postupanje ne umanjuje odgovornost službenika budući da je jedno od načela ponašanja državnih službenika, propisano člankom 15. Zakona o državnim službenicima, upravo obavljanje dužnosti i obveza postupanja u skladu sa zakonima. Ističe da su izjave M. P. N. i P. I. cijenjene prilikom donošenja odluka, ali kao takve, uzimajući u obzir sve druge relevantne okolnosti, nisu oslobađale tužitelja od odgovornosti za teške povrede službene dužnosti. Nadalje navodi da iz Upute broj 94/2013 jasno proizlazi odgovornost državnog službenika koji ovjerava obrasce za povrat PDV-a, a što je i u skladu s načelom odgovornosti za rezultate iz članka 8. Zakona o državnim službenicima. Naime, tužitelj je ovjerio i evidentirao u poslovnoj aplikaciji „Putnička deklaracija i PDV Povrat“ obrazac za povrat PDV-a, a prije toga je propustio pregledati robu koju je nosio putnik. Tuženik se poziva na odredbe članka 26., 27. i 28. Zakona o državnim službenicima te ističe da je i u slučaju izvršavanja naloga nadređene službenice, službenik dužan povjerene poslove obavljati u skladu sa zakonom, drugim propisima i pravilima struke, dok tužitelj nije u konkretnom slučaju pokrenuo postupak za odbijanje naloga. Dodaje da su neosnovani tužbeni navodi kako prema opisu poslova radnog mjesta carinika III. vrste na koje je raspoređen tužitelj, isti nije trebao obavljati ovjeru i evidentiranje obrazaca PDV-a jer su poslovi vezani uz potvrđivanje i evidentiranje obrazaca za povrat PDV-a sadržajno uključeni u opis poslova radnog mjesta carinika III. vrste u Graničnom carinskom uredu Stara Gradiška sukladno Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva financija, a čiji je sastavni dio Sistematizacija radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek. Nadalje, tužbeni navodi da Prvostupanjski disciplinski ured Carinske uprave nije obrazložio koje su nastale posljedice, koji je stupanj odgovornosti, koje ranije ponašanje tužitelja je uzeto u obzir te koje su to okolnosti i koji je način počinjenja djela koji inkriminira službenika da bi mu se izrekla najstroža kazna, također nisu osnovani te tuženik iznosi razloge zbog kojih iste smatra neosnovanim. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Tužitelj u podnesku od 6. veljače 2023. u bitnome ponavlja tužbene navode te posebice ističe da tuženik tvrdi da robu nije pregledao tužitelj niti neki drugi carinski službenik, dok je navedeno u suprotnosti s iskazom tužitelja i službenika P. I.. Poziva se na presudu ovoga Suda poslovni broj: Us I-325/2022-9 od 22. prosinca 2022. u kojoj je, između ostalog, navedeno da ovjeru obrazaca PDV-a i PDV-P-a provodi voditelj smjene RGP-a te predlaže priklapanje navedenog spisa. Ističe da u konačnici i dalje ostaje nejasno koje su to nastale posljedice da bi se tužitelja kaznilo tako drastičnom kaznom jer nikakva šteta nije nastupila, a od strane tuženika izostala je i pravilna valorizacija ranijeg ponašanja tužitelja, ocjena njegova rada i ponašanja u službi. Naime, tužitelj nikada nije kažnjavan za bilo koji propust te je godinama prije događaja ocijenjen ocjenom „USPJEŠAN“ za svoj rad u službi niti je u ovom slučaju učinjen propust jer je roba u konačnici pregledana, obrazac PDV-a je pravilno ovjeren i unesen u informatički sustav Carinske uprave. U tom smislu predlaže pozvati tuženika da se izjasni koje su to posljedice nastupile iz događaja koji se tužitelju stavlja na teret, kao i saslušati tužitelja kao stranku u sporu.

6. Tuženik u podnesku od 23. veljače 2023. suštinski ponavlja navode odgovora na tužbu te zaključuje da u podnesku tužitelja od 6. veljače 2023. nije ukazano na činjenice, dokaze ili okolnosti zbog kojih bi tuženik donio drukčije ocjene.

7. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 1. ožujka 2023. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

8. Na navedenu raspravu pristupio je osobno tužitelj uz opunomoćenika koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe, navoda iz podneska od 6. ožujka 2023. i postavljenog tužbenog zahtjeva. Odustao je od dokaznih prijedloga pribave sistematizacije radnih mjesta za carinski ured Stara Gradiška i priklapanje spisa ovoga Suda poslovni broj: Us I-325/2022, međutim, ostao je kod dokaznog prijedloga saslušanja tužitelja kao stranke u sporu te prijedloga da se tuženik izjasni koje su to posljedice nastupile iz događaja koji se tužitelju stavlja na teret. Naime, smatra da iz obrazloženja osporavanih rješenja nije razvidno koje su to nastupjele posljedice za pravni sustav zaštićenih vrednota i koje su to teške i izražene otegotne okolnosti temeljem kojih je sud izrekao tužitelju najtežu moguću kaznu. Ujedno je zatražio trošak upravnog spora specificiran na troškovniku od 1. ožujka 2023. u ukupnom iznosu od 3.038,58 eura (22.894,09 kuna). Također, na raspravu je pristupio i opunomoćenik tuženika koji je ostao kod navoda iz odgovora na tužbu, navoda iz podneska od 23. veljače 2023. i obrazloženja osporavanog rješenja. Što se tiče izjašnjenja o posljedicama koje su nastupile iz događaja koji se tužitelju stavlja na teret, navodi da je tužiteljevim postupanjem putnik R. Š. stekao mogućnost povrata poreza na dodanu vrijednost. Protivio se saslušanju tužitelja kao stranke u sporu jer isto smatra nepotrebnim provoditi.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prema odredbi članka 33. stavka 3. ZUS-a, stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Polazeći od navedene odredbe i činjenica utvrđenih u upravnom postupku, Sud je sukladno odredbi članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22.), na raspravi održanoj dana 1. ožujka 2023. odbio dokazni prijedlog tužitelja za njegovo saslušanje kao stranke u sporu.

11. Naime, Sud smatra da okolnosti konkretnog slučaja nisu zahtijevale provođenje navedenog dokaznog prijedloga, obzirom da tužitelj nije doveo u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Ovakav zaključak Sud temelji na ocjeni izvedenih dokaza u upravnom postupku te s obzirom na takvu kvalitetu i uvjerljivost navedenih dokaza, u ovom upravnom sporu nije bilo potrebno provoditi predloženi dokazni prijedlog.

12. Sukladno odredbi članka 99. stavka 1. točki 2. Zakona o državnim službenicima, teške povrede službene dužnosti su: nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti.

13. Odredbom članka 102. stavka 1. točkom 8. Zakona o carinskoj službi propisano je da se teškom povredom službene dužnosti, osim povreda propisanih Zakonom o državnim službenicima, smatra i nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe.

14. Iz spisa tuženika proizlazi da je pročelnik Područnog carinskog ureda Osijek podnio zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti KLASA: 114-04/21-01/13, URBROJ: 513-02-7009/32-21-2 od 22. ožujka 2021., a koji je izmijenjen zahtjevom KLASA: 114-04/21-01/13, URBROJ: 513-02-7009/32-21-7 od 6. svibnja 2021. protiv carinskog službenika Z. S., ovdje tužitelja, zbog osnovane sumnje da je počinio teške povrede službene dužnosti opisane u članku 99. stavku 1. točki 2. Zakona o državnim službenicima i članku 102. stavku 1. točki 8. Zakona o carinskoj službi.

15. Rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave KLASA: UP/I-114-04/21-01/7, URBROJ: 513-02-8989-21-12 od 21. listopada 2021. tužitelj je proglašen odgovornim što je dana 9. lipnja 2020. godine približno u 20:59 sati na RGP Stara Gradiška osobno sa svojim faksimilom 5244 i svojim vlastoručnim potpisom te s carinskim štambiljem PCU OSIJEK - GCU STARA GRADIŠKA – STARA GRADIŠKA (šifra štambilja 7052041, broj okruglog carinskog pečata u sastavu štambilja 96), što se na RGP Stara Gradiška u navedeno vrijeme koristio za poslove nadzora robe u putničkom prometu, kupcu/putniku R. Š. (državljanin Republike Litve (Lithuania) s odobrenim stalnim boravkom u Bosni i Hercegovini; broj putovnice 24100133 (LTU), broj odobrenja B0112620 (BIH), rođen 27. listopada 1966.), koji je tom prilikom preko graničnog prijelaza Stara Gradiška prometovao u smjeru izlaza iz RH s osobnim automobilom registarskih oznaka … (LTU) (marka i model vozila Land Rover – Range Rover, VIN oznaka …, 2019. godište, prometna dozvola I …), ovjerio jedan (1) obrazac za povrat poreza na dodanu vrijednost (PDV), i to: - obrazac za povrat PDV-a evidentiran pod brojem 613 od 9. lipnja 2020. u carinskoj aplikaciji „Putnička deklaracija i PDV Povrat“ (aplikacijski modul rada „Obrazac PDV-a“), Global Blue oznaka Doc-ID 12083.814516.7119.72158 izdan 7. lipnja 2020., račun broj 271520TI005083 od 7. lipnja 2020., ukupna vrijednost robe s uključenim PDV-om 31.815,00 eura, iznos PDV-a 5.737,14 eura, prodavatelj Louis Vuitton LVMH S.p.a. iz Italije, dvadeset i četiri (24) stavke robe s isto toliko pojedinačnih artikala (po jedan ukrasni kovčežić, novčanik, kapa i remen, 2 komada ručnih torbi različitih modela, 5 pari obuće – po jedne tenisice i mokasinke te 3 para sandala različitih modela, 13 komada odjeće – po jedne hlače, jakna, suknja i haljina te 3 majice različitih modela, 3 pulovera različitih modela i 3 kratke hlače različitih modela), koji obrazac je službenik osobno evidentirao u Informacijskom sustavu Carinske uprave u dvojnoj poslovnoj aplikaciji „Putnička deklaracija i PDV Povrat“ (aplikacijski modul rada „Obrazac PDV-a“), pristupajući Informacijskom sustavu i navedenoj aplikaciji sa svojim korisničkim imenom zstarcevic (točno vrijeme upisa obrasca 9. lipnja 2020. u 20:59:07 sati), te koji obrazac je s pripadajućim prilozima zadržan u arhivi GCU Stara Gradiška, međutim službenik u vezi s predmetnim obrascem za povrat PDV-a prethodno njegovoj ovjeri i evidentiranju nije obavio pregled robe obuhvaćene s istim obrascem, a koja je bila ukupne vrijednosti 31.815,00 eura te koja se, kako je prethodno specificirano, sastojala od dvadeset i četiri (24) stavke robe s isto toliko komada pojedinačnih artikala luksuzne i skupocjene trgovačke marke Louis Vuitton, što je vidljivo iz video zapisa s nadzornih kamera Ministarstva unutarnjih poslova na cestovnom graničnom prijelazu Stara Gradiška (oznake kamera DK-7, VK-4 i VDK-2) na kojima se vidi osobni automobil registarskih oznaka KUM986, s kojim se na RGP Stara Gradiška 9. lipnja 2020. dovezao kupac/putnik R. Š. te koje vozilo je toga dana približno od 20:40 do 21:24 sati bilo parkirano na području graničnog prijelaza na izlaznom parkingu za osobna vozila, te kojemu nije u niti jednom trenutku prilazio carinik III. vrste Z. S., a pored toga predmetna roba od strane imenovanog kupca/putnika nije bila odnesena u službene carinske prostorije ili objekte kako bi bila dana na uvid carinskom uredu, dakle prilikom provedbe opisanog poslovnog procesa za čije obavljanje je nadležna Carinska uprava carinski službenik Z. S. nije obavio pregled robe po navedenom obrascu PDV-P da bi utvrdio odgovaraju li dobra dana na uvid carinarnici dobrima navedenim u obrascu, što je imenovani službenik bio dužan utvrditi sukladno članku 113. stavku 1. točki 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, odnosno sukladno točki 4. Upute broj 94/2013 koju je donio Središnji ured Carinske uprave, te sukladno opisu poslova radnog mjesta carinika III. vrste iz Sistematizacije radnih mjesta Carinske uprave koja je sastavni dio Pravilnika o unutarnjem redu, pa je nesporno da roba obuhvaćena s obrascem za povrat PDV-a što ga je imenovani službenik ovjerio i evidentirao pod brojem 613 u dvojnoj poslovnoj aplikaciji „Putnička deklaracija i PDV Povrat“ – aplikacijski modul rada „Obrazac PDV-a“ uopće nije bila pregledana od carinskog službenika Z. S., pa je na prethodno opisani način službenik Z. S. postupio suprotno odredbama Zakona o državnim službenicima (članak 5. – Načelo zakonitosti i pravne sigurnosti i članak 15. – Obavljanje dužnosti i obveza postupanja u skladu sa zakonima) te Zakona o carinskoj službi (članak 12. – Poslovi iz djelokruga Carinske uprave koji se obavljaju u područnim carinskim uredima), a u vezi s odredbama članka 45. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/2013., 99/2013., 148/2013., 153/2013., 143/2014., 115/2016., 106/2018., 121/2019.) te članaka 110. do 115. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 79/2013., 85/2013., 160/2013., 35/2014., 157/2014., 130/2015., 115/2016.,1/2017., 128/2017., 106/2018., 1/2019., 1/2020.), kao i u suprotnosti s pojašnjenjima iz Upute broj 94/2013, a koju uputu je donio Središnji ured Carinske uprave,

dakle, što je na opisani način nezakonito radio i nije postupao po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured Carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima propisane kao „nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti“ i iz članka 102. stavka 1. točke 8. Zakona o carinskoj službi propisane kao „nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured Carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe“ pa mu se temeljem članka 110. stavka 2. točke c) Zakona o državnim službenicima izriče kazna prestanka državne službe.

16. Navedene činjenice proizlaze iz rezultata provedenog dokaznog postupka zbog teških povreda službene dužnosti pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom, pokrenutog povodom zahtjeva Područnog carinskog ureda Osijek.

17. Naime, tijekom postupka je nesporno utvrđeno da je tužitelj obrazac za povrat PDV-a ovjerio svojim potpisom i faksimilom, evidentirao u poslovnoj aplikaciji „Putnička deklaracija i PDV povrat“ bez obavljenog pregleda robe, što tužitelj niti ne osporava, a što je također utvrđeno i iz video zapisa s nadzornih kamera MUP-a na cestovnom graničnom prijelazu Stara Gradiška.

18. Tužitelj u bitnome smatra da je spornoga dana postupao po nalogu neposredno nadređene voditeljice smjene i u skladu s ustaljenom praksom, da je spornu robu putnika R. Š. pregledao carinski službenik P. I. pa je stoga postupljeno prema Uputi broj: 94/2013 jer je nadležni carinski ured robu pregledao i obrazac ovjerio, zatim da nije u opisu poslova carinika III. vrste da vrše poslove ovjere obrazaca za povrat PDV-a, a osporava i izrečenu sankciju.

19. Međutim, prema ocjeni disciplinskih sudova, koju i ovaj Sud prihvaća, navedeno postupanje tužitelja je u suprotnosti s č lankom 113. stavkom 1. točkom 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost te točki 4. Upute broj 94/2013.

20. Naime, prema č lanku 113. stavku 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, carinarnica je obvezna prije ovjere popunjenog Obrasca PDV-P utvrditi: 1. odgovaraju li podaci iz putovnice ili osobne iskaznice podacima iz Obrasca PDV-P, 2. odgovaraju li dobra dana na uvid carinarnici dobrima navedenim u Obrascu PDV- 3. je li iznos u Obrascu PDV-P veći od 740,00 kuna uključujući PDV, 4. jesu li P,

dobra iznesena izvan Europske unije prije isteka roka od tri mjeseca nakon mjeseca u kojem je obavljena isporuka, 5. je li Obrazac PDV-P ovjerio i potpisao prodavatelj. Stavkom 2. istog članka navedenog Pravilnika propisano je ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, carinarnica ovjerava Obrazac PDV-P potpisom i faksimilom ovlaštenog carinskog službenika te otiskom pečata i unosi datum prelaska dobara preko carinske crte odnosno datum izvoznog carinjenja.

21. Sukladno točki 4. Upute broj 94/2013 određeno je da ako putnik preko izlaznog carinskog ureda u Republici Hrvatskoj iznosi iz Europske unije robu kupljenju u nekoj drugoj članici Europske unije, izlazni carinski ured dužan je na njegov zahtjev potvrditi podneseni obrazac za povrat PDV-a. Prije ovjere obrasca carinski ured dužan je provjeriti, između ostalog, odgovara li roba dana na uvid carinskom uredu robi navedenoj u obrascu za povrat PDV-a.

22. Dakle, u skladu s mjerodavnim propisima tužitelj je prije ovjere obrasca za povrat PDV-a morao postupiti sukladno članku 113. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost i Uputi broj 94/2013 te poduzeti sve propisane radnje prilikom ovjere, odnosno prije ovjere pregledati robu. Disciplinski sudovi obrazlažu da je riječ o temeljnim zadaćama i dužnostima tužitelja, kao carinskog službenika, s obzirom na to da je kao službenik koji je radio na graničnom prijelazu morao znati sadržaj prava i obveza osoba koje u okviru prometa putnika i roba prelaze carinsku crtu, a koje se odnose na povrat PDV-a, te posljedica službenih radnji kojima sukladno jasno propisanom zakonskom okviru putnici ostvaruju pravo na povrat PDV-a.

23. Obvezu tužitelja za pregled robe prije ovjere obrasca za povrat PDV-a ne može derogirati nalog voditeljice smjene, jer je takav nalog očigledno protupravan. Naime, voditeljica smjene M. P. N. u svom iskazu od 11. kolovoza 2020. danom službenicima koji su provodili unutarnju kontrolu navodi da je za pregled robe odredila službenika P. I., i to za obavljanje pregleda tek nakon što se ovjere obrasci za povrat PDV-a, pravdajući takvo postupanje time da je u slučaju nepravilnosti moguće naknadno stornirati već uneseni i ovjereni obrazac za povrat PDV-a. Prema ocjeni disciplinskih sudova, a što prihvaća i ovaj Sud, to je očito protupropisno i upućuje na potpuno ignoriranje temeljnih postavki carinskog postupanja. U tim okolnostima, tužitelj je bio dužan zakonito provoditi carinske procedure te se ne može braniti upućivanjem na voditeljicu smjene, protiv koje su također pokrenuti disciplinski postupci zbog niza teških povreda službene dužnosti, koje se odnose između ostaloga i na ovaj slučaj.

24. Kod izričitih zakonskih odredbi koje uređuju provedbu carinskog postupka pri nadzoru u putničkom prometu, odnosno pri provedbi carinskih formalnosti nadzora u putničkom prometu s trećim zemljama, kao i Uputa Središnjeg ureda Carinske uprave, nema prostora za tužiteljevo tumačenje i pozivanje na uobičajenu praksu na graničnim prijelazima da se prvo unose i ovjeravaju obrasci, a na kraju pregledava roba. Njegova izjava u prilog je zaključku kako tužitelj ne pokazuje elementarno i očekivano poznavanje propisa koje primjenjuje provodeći redoviti carinski postupak pri nadzoru u putničkom prometu. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni njegovi navodi kako je to bila uobičajena praksa u radu većine službenika, jer bi tužitelju kao carinskom službeniku trebalo biti poznato kako se prije svega kod obavljanja poslova koji su u opisu njegovog radnog mjesta dužan pridržavati propisa. Zbog navedenog, Sud ne nalazi kako te okolnosti, ukoliko su i točne, mogu biti ispričavajuće u odnosu na njegovo nepoduzimanje zakonom propisanih ovlaštenja.

25. Nadalje, disciplinski sudovi obrazlažu, a što prihvaća i ovaj Sud, da iz Upute broj 94/2013 jasno proizlazi odgovornost carinskog službenika koji ovjerava obrasce za povrat PDV-a za provjeru odgovara li roba dana na uvid carinskom uredu robi navedenoj u obrascu za povrat PDV-a pa stoga nije od odlučnog značaja činjenica da li je carinski službenik Predrag Ivičić pregledao spornu robu niti tvrdnja tužitelja da je provjeru robu trebao učiniti carinski ured, odnosno bilo koji službenik istoga.

26. U odnosu na navode tužitelja da u opisu poslova carinika III. vrste nije navedeno da bi isti trebao obavljati ovjeru i evidentiranje obrazaca PDV-a, valja istaknuti da je Pravilnikom u unutarnjem redu Ministarstva financija, a čiji je sastavni dio Sistematizacija radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, definiran opis poslova radnog mjesta carinika III. vrste u Graničnom carinskom uredu Stara gradiška u koji je Sud izvršio uvid te je zaključak Suda da su poslovi vezani uz potvrđivanje i evidentiranje obrazaca za povrat PDV-a sadržajno uključeni u navedeni opis poslova.

27. Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda, tuženik je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te zatim temeljem cjelokupnog činjeničnog rezultata postupka po svom uvjerenju ocijenio po načelu ocjene dokaza u upravnom postupku kojim dokazima i iz kojih razloga poklanja vjeru te iz istoga izveo zaključak da je tužitelj počinio djelo koje mu se stavlja na teret na način i u okolnostima kako to proizlazi iz izreke prvostupanjskog rješenja od 21. listopada 2021. te ostvario bitna obilježja teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima opisanu kao „nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanje mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti“ i članka 102. stavka 1. točke 8. Zakona o carinskoj službi, opisanu kao „nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi središnji ured carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe“.

28. Nadalje, Sud utvrđuje da je na sve prigovore istaknute tijekom provođenja disciplinskog postupka, kao i u žalbi, odgovoreno u obrazloženjima prvostupanjskoga i drugostupanjskoga rješenja, da su za te odgovore dani potpuni i pravno utemeljeni razlozi, koji razlozi proizlaze iz spisa predmeta upravnog postupka, te koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Ujedno je utvrđeno da su javnopravna tijela u predmetnom postupku pravilno primijenila odredbe materijalnoga i postupovnog prava, koje odredbe su pravilno citirane u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju.

29. U pogledu izbora disciplinske kazne, nesporno je da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti budući da je odredbom članka 110. stavka 2. točke c) Zakona o državnim službenicima za tešku povredu službene dužnosti propisana kao moguća kazna: prestanak državne službe, pri čemu je, prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne, sukladno odredbi članka 111. stavka 1. Zakona o državnim službenicima, cijenjena težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti prijavljenog službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena i način počinjenja djela te olakotne i otegotne okolnosti. Tako je prilikom izricanja kazne kao olakotna okolnost uzeta dosadašnja nekažnjavanost službenika. Međutim, otegotna okolnost jest da počinjeno disciplinsko djelo službenika predstavlja jedno od najtežih oblika protupravnog postupanja osobe koja je dužna skrbiti o poštivanju carinskih propisa pa s obzirom, dakle, na tako teške i izražene otegotne okolnosti i posljedice koje su prouzročene počinjenjem teških povreda (eventualna mogućnost ostvarivanja prava na povrat PDV-a), tužitelju je izrečena najteža kazna prestanka državne službe, pri čemu svaka druga kazna ne bi bila odgovarajuća stupnju ovako teške povrede, te potrebi postizanja svrhe kažnjavanja.

30. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I izreke presude).

31. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio predmetni spor, to Sud nije usvojio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, obzirom da je odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano (točka II izreke presude).

U Osijeku 3. ožujka 2023.

Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).