REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj 3 Us I-403/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja M. U. iz G., S. R. 95, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik T. F., odvjetnik u O., V. 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica B. Č., službena osoba, radi određivanja mirovine, 3. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/21-01/05104623934, URBROJ: 341-99-05/3-21-4649 od 18. veljače 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, KLASA: UP/I 141-02/21-01/05104623934, URBROJ: 341-16- 05/3-21-12553 od 10. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/21-01/05104623934, URBROJ: 341-99-05/3-21-4649 od 18. veljače 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu KLASA: UP/I 141-02/21-01/05104623934, URBROJ: 341-16-05/3-21-12553 od 10. svibnja 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je u točki I. izreke, kao hrvatskom branitelju, dragovoljcu iz Domovinskog rata, određena, počevši od 1. rujna 2020. invalidska mirovina u svoti od 1.101,72 kn mjesečno. U točki II. izreke određeno je da se umjesto ove mirovine, kao povoljnija, određuje najniža mirovina u svoti od 2.991,70 kn mjesečno. Nadalje, točkom III. izreke određeno je da isplata ove mirovine tužitelju pripada od 1. rujna 2020., od prvog dana sljedećeg mjeseca od mjeseca podnošenja zahtjeva za mirovinu, kao i da se ovim rješenjem mijenja rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, broj: 19045 od 6. kolovoza 2018. uz obračun isplaćenih svota mirovine prema tome rješenju te da žalba ne odgađa izvršenje ovoga rješenja.

3. Tužitelj u tužbi navodi da je osporavanim rješenjem utvrđeno kako je prvostupanjsko rješenje pravilno i na zakonu osnovano te da istim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Međutim, u nastavku obrazloženja navodi se kako je pogrešno navedeno u prvostupanjskom rješenju da je dan s kojim pripada pravo i isplata mirovine tužitelju određen prema članku 37. Zakona o mirovinskom osiguranju. Smatra da ovakvo obrazloženje nije prihvatljivo jer je tuženik u tom slučaju navedeno bio dužan ispraviti. Budući da niti tuženik nije promijenio tu činjenicu koja ukazuje da pravo tužitelja i isplata mirovine po rješenju tužitelju kao korisniku mirovine pripada prema odredbi članka 37. Zakona o mirovinskom osiguranju, smatra da je prvostupanjsko rješenje s takvim sadržajem postalo pravomoćno odbijanjem žalbe na prvostupanjsko rješenje te da proizvodi pravne učinke. S druge strane, budući da se u osporavanom rješenju daju razlozi zbog čega pravo na isplatu utvrđene mirovine tužitelju pripada zapravo sukladno odredbi članka 139. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, a unatoč tome obrazloženje prvostupanjskog rješenja koje je potvrđeno odbijanjem žalbe na to rješenje je postalo pravomoćno, stajališta je da je pobijano rješenje nerazumljivo i proturječno samo sebi te razlozima. Tvrdi da je zahtjev podnio prije donošenja prvostupanjskog rješenja, a kojim je utvrđeno da mu je pravo na isplatu mirovine priznato od 24. travnja 2018. pa se stoga taj datum ima uzeti kao početak tijeka prava na isplatu pripadajuće mirovine. Pri tome nije odlučno što je tužitelj 19. kolovoza 2020. podnio dopunski prijedlog za mirovinu prema činjenici vezanoj za ostvarivanje statusa HRVI, odnosno sa zahtjevom za primjenu odredbi Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu s važećim zakonskim propisima, dok navodi i razlozi tužbe nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Stoga predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 1. ožujka 2023. kod ovog Suda održana je javna rasprava kako bi se, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., – dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Na raspravu je pristupila službena osoba tuženika koja je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja, dok na raspravu nije pristupio uredno pozvani opunomoćenik tužitelja te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZUS-a.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je tužitelj 19. kolovoza 2020. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za ponovni izračun mirovine prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., u daljnjem tekstu: ZOHBDR), temeljem novoutvrđenog statusa hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata. Naime, tužitelju je rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog ureda za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-561-01/20-01/57, URBROJ: 512M2- 76-20-2 od 2. ožujka 2020. utvrđen status hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

9. Prethodno je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, broj spisa: 19045 od 6. kolovoza 2018. priznato, po čevši od 24. travnja 2018. , pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti prema č lanku 56. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 96/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., u daljnjem tekstu: ZOMO).

10. Rješenjem Područnog ureda tuženika u Slavonskom Brodu broj spisa: 19045 od 20. kolovoza 2020. odbijen je zahtjev tužitelja za ponovno određivanje svote invalidske mirovine te je na navedeno rješenje tužitelj izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika broj spisa: 746694 od 3. studenoga 2020.

11. Međutim, presudom ovoga Suda poslovni broj: Us I-1400/2020-5 od 10. veljače 2021. poništena su rješenja tuženika od 3. studenoga 2020. i prvostupanjskog tijela od 20. kolovoza 2020. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U presudi se u bitnome obrazlaže da nema zapreke da se tužitelju odredi najniža mirovina u smislu članka 49. stavka 2. ZOHBDR-a ako je to za njega povoljnije i ako ispunjava sve tim Zakonom propisane pretpostavke. To stoga, jer status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ostvaren prema odredbama ZOHBDR-a predstavlja osnovu za određivanje najniže mirovine bez obzira kad je ostvareno pravo na mirovinu prema općem propisu. Navedeno je u skladu s načelom ravnopravnosti, kako bi se osiguralo ostvarivanje predmetnog prava odnosno jednak položaj svih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

12. Nadalje, prvostupanjsko rješenje od 10. svibnja 2021. kojim je tužitelju kao povoljnija određena najniža mirovina počevši od 1. rujna 2020., od prvog dana sljedećeg mjeseca od mjeseca podnošenja zahtjeva za mirovinu, doneseno je u izvršenju citirane presude ovoga Suda od 10. veljače 2021.

13. Dakle, tužitelj je nakon priznanja prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti ostvario status hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata te mu je u pogledu njegovog zahtjeva za preračun primjenom odredbi ZOMO-a i članka 49. ZOHBDR-a utvrđena invalidska mirovina, a umjesto koje svote je određena najniža mirovina u svoti od 2.991,70 kn mjesečno počevši od 1. rujna 2020.

14. Tužitelj ne osporava relevantne elemente potrebne za izračun visine mirovine, već osporava datum od kada mu je priznata najniža mirovina budući da smatra kako je istu trebalo odrediti počevši od 24. travnja 2018., a ne od 1. rujna 2020., kao i da je u osporavanom rješenju tuženika navedeno da je u prvostupanjskom rješenju pogrešno navedeno da je dan s kojim pripada pravo i isplata mirovine određen prema članku 37. ZOMO-a te je stoga prvostupanjsko rješenje sa takvim sadržajem postalo pravomoćno odbijanjem žalbe.

15. Odredbom članka 139. ZOMO-a propisano je da se pravomoćno rješenje o pravu na mirovinsko osiguranje ili iz mirovinskog osiguranja može izmijeniti novim rješenjem ako je prvim rješenjem povrijeđen zakon, uredbe Europske unije u koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju ili opći akt Zavoda na štetu osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine (stavak 1.). Novo će se rješenje donijeti i kada se saznaju nove činjenice koje utječu na pravo osiguranika, osigurane osobe, odnosno korisnika mirovine koje su nastale nakon donošenja pravomoćnog rješenja ili u slučaju kada je upravni sud zauzeo za stranke povoljnije pravno stajalište (stavak 2). Prava utvrđena novim rješenjem donesenim prema stavcima 1. i 2. ovoga članka pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja ako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, odnosno od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine (stavak 3).

16. Budući da je tužitelj nesporno svoj zahtjev za ponovno određivanje mirovine podnio 19. kolovoza 2020., pravilno je primjenom članka 49. ZOHBDR-a i članka 139. stavka 3. ZOMO-a istome priznato pravo na najnižu braniteljsku mirovinu od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva, a to je 1. rujna 2020., obzirom na novonastalu činjenicu stjecanja statusa hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, sve sukladno rješenju Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odjela za poslove obrane Osijek od 2. ožujka 2020. Stoga je neosnovan prigovor tužitelja da je mirovinu trebalo priznati od dana kada mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu (24. travnja 2018.) rješenjem Područnog ureda tuženika u Slavonskom Brodu od 6. kolovoza 2018.

17. Također, pravilno tuženik navodi da je očitom pogreškom u prvostupanjskom rješenju navedeno da je dan s kojim pripada pravo i isplata mirovine određen prema članku 37. ZOMO-a, već je isti trebalo odrediti prema odredbi članka 139. stavka 3. ZOMO-a. Međutim, u izreci prvostupanjskog rješenja od 10. svibnja 2021. ispravno je naveden dan od kada teče isplata određene najniže mirovine, a to je 1. rujna 2020., odnosno od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za određivanje mirovine te stoga navedeni nedostatak u obrazloženju prvostupanjskog rješenja ne utječe na drukčije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.

18. Zbog toga se pobijano rješenje ocjenjuje zakonitim te u provedenom postupku nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja pa je Sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci presude.

U Osijeku 3. ožujka 2023.

Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa

izvršenje pobijane presude sukladno odredbi članka 66. stavka 5. ZUS-a.