Pr-5130/2021-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. Vojarna sv.Križ-Dračevac, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Jeleni Kvarantan-Karuza, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista Natalije Đurašinović, u pravnoj stvari tužitelja N. D., OIB:…, zastupana po pun. M. P., odvj.

u S., protiv tuženika P. z. r. o. s. s. u r.,

OIB:…, zastupan po pun.J. J., odvj. u S.,

radi isplate-kolektivni ugovor, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7.veljače 2023. u nazočnosti pun. tužitelja i pun.tuženika, po objavi dana 3.ožujka 2023.,

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 1.017,01 eura/7.662,74 kn zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče na iznos od:

– 87,99 EUR /662,97 kn od 16.03.2016. –

88,60 EUR /667,58 kn od 16.04.2016. –

74,21 EUR/ 559,12 kn od 16.05.2016 –

87,16 EUR /656,68 kn od 16.06.2016. –

87,67 EUR /660,56 kn od 16.07.2016. –

89,64 EUR /675,43 kn od 16.08.2016. –

91,44 EUR /689,03 kn od 16.09.2016. –

88,23 EUR /664,77 kn od 16.10.2016. –

88,53 EUR /667,03 kn od 16.11.2016. –

86,31 EUR /650,32 kn od 16.12.2016. –

86,42 EUR /651,10 kn od 16.01.2017. –

60,81 EUR /458,15 kn od 16.02.2017.

do 31.prosinca 2022. u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 559,69 eura/4.216,97 kn sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 15.ožujka 2021. tužitelj navodi da je u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, te da joj je tuženik kao poslodavac bio dužan isplatiti razliku plaće za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017. temeljem odredbe čl.III. izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio navode tužitelja s prijedlogom za odbijanjem tužbenog zahtjeva. Osporava da bi tuženik bio potpisnik Sporazuma, Dodatka i Izmjene dodatka. Navodi da je tužitelju plaća obračunata i isplaćena u visini određenoj Zakonom o plaćama u javnim službama sve putem Centraliziranog obračuna plaća (COP), pa da stoga tuženik ne bi bio pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Ujedno ističe prigovor zastare kao i tijeku zakonskih zateznih kamata koje bi tužitelju pripadale od saznanja tuženika za dug.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom: Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, Dodatka sporazumu po osnovici plaće od 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost DZS od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., procjene DZS-a od 04. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., objave procjene DZS od 04. prosinca 2015., priopćenja za javnost DZS od 04.ožujka 2016. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015., priopćenja za javnost od 20. listopada DZS i pisanog poziva Sindikata od 02.lipnja 2016, obračuna razlike osnovice plaće s obračunskim ispravama, evidencije radnog vremena za tužiteljicu.

4.Podneskom od 29.siječnja 2023. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način kako isti glasi u izreci presude. Tuženik se nije usprotivio uređenom tužbenom zahtjevu u pogledu naznačene visine, ustraje kod navoda iz odgovora na tužbu.

5.Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva dok visina uređenog tužbenog zahtjeva nije sporna.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u razdoblju od veljače 2016. do siječnja 2017. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na čl.III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26.listopada 2011. kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i na čl.IV. st.2. i st.3. Izmjena Dodatka, koje odredbe utvrđuju na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011.

7.Prema odredbi čl.3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01 i 39/09) na pitanje plaća i drugih naknada po osnovu rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena tim Zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori.

8.Prema odredbi čl.192. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19., u daljnjem tekstu: ZR) predmet kolektivnog ugovora mogu biti prava i obveze stranke koje su taj ugovor sklopile, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosom pa prema tome i pregovaranje o plaći kao važnom segmentu radnog odnosa. Sindikati su mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, u ovom slučaju poslodavcem, a gdje se odlučivalo o osnovicama te dodacima na plaću za zaposlene u javnim službama.

9.U utuženom razdoblju bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12., u daljnjem tekstu: TKU), koji uređuje te definira plaću zaposlenih u javnim službama i to u čl.51. na način da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću,

a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU, u stavku 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.

važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

10.Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. sklopljenim između sindikata javnih službi navedenih u njemu i Vlade Republike Hrvatske, ugovoreno je povećanje osnovice za plaće u javnim službama za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

11.Dana 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III. izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu/14 (što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene) primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.

12.Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se čl.III mijenja i glasi: osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopuna. U članku IV. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Članom V. Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II. i IV. Izmjena i Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5 %. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent s 1,25 na 1,212.

13.Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju pravno valjani Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje KU između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10) je i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Identično je bilo propisano i odredbom članka 51. stavak 4. TKU (NN 141/12). Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.listopada 2011., na koji se poziva tužitelj, predstavljaju pravo valjani kolektivni ugovor.

14.Naime, Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011., izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7.prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12.prosinca 2012., kao i Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.prosinca 2012. Prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, nije dovedena u pitanje njihova pravna valjanost. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

15.Nadalje, iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr- 408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU-a, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Okolnost da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, a da je jedan potpisnik i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, samo parafirao KU, ne utječe na pravnu valjanost, odnosno nema za posljedicu ništetnost, kako to neosnovano tvrdi tuženik. Osim toga, tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, upravo suprotno, taj je sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Vrhovni sud RH u svojoj presudi poslovni broj Gž-13/02 zauzeo je stajalište prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku ni sa čime nije osporila valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. Stoga se ukazuje kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

16.U skladu s naprijed navedenim, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. obvezuju tuženika, u čije ih je ime i za čiji račun sklopila Vlada Republike Hrvatska sa sindikatima javnih službi.

17.Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće od 26.listopada 2011. bilo je utvrđeno da će doći do povećanja osnovice koja će iznositi 5.415,37 kn bruto kada bude ispunjen uvjet, odnosno kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), kao što je i u ovom slučaju.

18.Dakle, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

19.Sukladno svemu naprijed navedenom, a kako visina obračuna iz tužbenog zahtjeva između stanaka nije sporna, te kako je isti preciziran sukladno izračunu razlike dostavljenom od strane tuženika, prihvaćen je kao osnovan obračun razlike plaće za tužitelja koja mu je trebala biti isplaćena u ukupnom iznosu od 1.017,01 eura.

19.1.U odnosu na prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbi, isti se smatra neosnovanim. Naime, iz odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako nije drugačije određeno. S obzirom da je najstarije potraživanje tužiteljice dospjelo 15. ožujka 2016., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 15. ožujka 2021., zaključuje se da je ista podnesena upravo unutar zastarnog roka, pa se istaknuti prigovor zastare smatra neosnovanim.

20.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl.29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate prema čl.84. st.3. odnosno čl.92. st.3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13, 93/14, 127/17, 98/19). Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju prema čl.15. st.3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl.17. st.3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, pa su zatezne kamate na bruto iznose plaće dosuđene kao u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

21.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku, pa je tužiteljici, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) trošak za sastav tužbe-75 bodova, za zastupanje na ročištima od 19.siječnja 2023. i 7.veljače 2023.-svaki po 75 bodova, što pomnoženo s 15,00 kn/1,99 eura koliko iznosi vrijednost boda, daje iznos od 447,75 eura+PDV (25%), odnosno sveukupno 559,69 eura/4.216,97 kn. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate. Slijedom svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 3.ožujka 2023.

SUDAC

Jelena Kvarantan-Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke. Žalba se podnosi nadležnom županijskom

sudu, putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

Dostaviti:

1. pun.tužitelja

2. pun.tuženika

3. u spis