REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 78 Pž-2980/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE - dioničko društvo za osiguranje imovine i osoba i druge poslove osiguranja, OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Maja Vojnić, odvjetnica u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., protiv 1. tuženika LOVAČKO DRUŠTVO KONAVLE, OIB 99403038400, Gruda b.b., Gruda, kojeg zastupa punomoćnik Dario Obradović, odvjetnik u Dubrovniku i 2. tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE NA
PODRUČJU ŽUPANIJE DUBROVAČKO-NERETVANSKE, OIB 51842375312, Vladimira Nazora 8, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik Tomislavu Sopjanac, odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani drugotuženika DUBROVNIK CESTE d.d. Dubrovnik, Vladimira Nazora 8, OIB 60216477432, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-170/2019 od 19. svibnja 2022., 3. ožujka 2023.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-170/2019 od 19. svibnja 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovo suđenje.
II. Odluku o troškovima žalbenog postupka donijet će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-170/2019 od 19. svibnja 2022. odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu štete (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju platiti tuženicima trošak parničnog postupka (točka II. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je tuženik Lovačko društvo Konavle provedenog dokaznog postupka i stanja spisa proizlazi da je tuženik podnio zahtjev tuženiku ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE NA PODRUČJU ŽUPANIJE DUBROVAČKO-NERETVANSKE da postavi prometnu signalizaciju s popisom lokacija - dopisa prvotuženika od 8. prosinca 2011., da je taj tuženik podnio zahtjev društvu umješača Dubrovnik ceste d.d. kojim traži postavljanje prometnih znakova sukladno dopisu Lovačkog društva, dok iz isprava koje je dostavio umješač proizlazi kako je navedeni znak postavljen. Temeljem toga zaključuje kako je prvotuženik postupio prema čl. 76. i 77. Zakona o lovstvu koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja („Narodne novine“ broj: 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 i 61/17; dalje: ZL) za sprečavanje šteta od divljači i da je podnio zahtjev za postavljanje znakova, dok je drugotuženik tom zahtjevu udovoljio i znak postavio, čime je otklonio odgovornost prema čl. 50. st. 2. Zakona o cestama koji je bio na snazi u vrijeme predmetne nezgode („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14). Temeljem navedenog, prvostupanjski je sud utvrdio kako ne postoji krivnja tuženika za nastanak štetnog događaja prema čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), sukladno čl. 1067. ZOO-a.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome, navodi kako je sud svoju odluku utemeljio na ispravama koje je dostavio umješač, koji je prijavio svoje miješanje nakon zaključenja prethodnog postupka. Žalitelj navodi kako dokaz koji je izveden nakon zaključenja prethodnog postupka u sporu male vrijednosti i kojeg sud nije dozvolio niti označio da će se izvesti nije pravno valjan dokaz i na takvom dokazu se ne može temeljiti sudska presuda. Prema mišljenju žalitelja, odredbama Zakona o lovstvu propisano je da za štetu koju počini divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik lovišta u kojem divljač stalno živi pod uvjetom da je oštećeni poduzeo mjere za sprječavanje štete od divljač koje je u smislu zakona bio obvezan poduzeti, pa postoji odgovornost prvotuženika, dok drugotuženik nije dokazao da je poduzeo potrebne radnje (postavljanje znaka) kojim bi se oslobodio odgovornosti. Smatra kako mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom jer je predložio obavljanje očevida na okolnost postojanja znaka, što sud nije proveo, niti je o tom prijedlogu odlučio. Nadalje, ukazuje na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojima je divljač opasna stvar, pa postoji odgovornost lovoovlaštenika prema odredbama čl. 1063. i 1064. ZOO-a, kao i da je teret dokazivanja na tuženicima. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na tužiteljevu žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 122/22; dalje: ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a žalba u sporovima male vrijednosti može se podnijeti isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.
6. Stoga je pobijana presuda ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda iz čl. 467. ZPP-a, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.
7. U odnosu na žaliteljevu tvrdnju kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što je prihvatio dokaze koje je umješač dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, što je protivno čl. 208. i čl. 461.a ZPP-a, ovaj sud ukazuje kako bi se, u tom slučaju, radilo o povredi postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, zbog koje se ne može podnijeti žalba u sporovima male vrijednosti. No, kako je već u svom odgovoru na tužbu tuženik Županijska uprava za ceste navedeno da je upravo umješač Dubrovnik ceste d.o.o., na zahtjev drugotuženika, postavio navedeni znak, u ovom je slučaju umješač samo dostavio isprave koje potvrđuju navode odgovora na tužbu, pa se ne bi radilo niti o novoj činjenici.
8. Nadalje, žalitelj tvrdi kako mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, zbog toga što prvostupanjski sud nije proveo predloženi dokaz očevidom na licu mjesta, pri čemu žalitelj navodi i kako sud o tom prijedlogu nije odlučivao. Odbijanje suda da provede određeni dokaz samo po sebi ne predstavlja onemogućavanje stranke u raspravljanju pred sudom iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Naime, prema toj odredbi, stranka se može onemogućiti da raspravlja pred sudom samo nezakonitim postupanjem suda, a ovlaštenje suda da odbije određeni dokazni prijedlog u skladu je sa njegovim zakonskim ovlaštenjem i proizlazi iz čl. 220. st. 2. ZPP-a.
9. U ovom konkretnom predmetu, prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi kako daljnje dokaze nije bilo potrebe izvoditi jer je na temelju izvedenih dokaza sud utvrdio relevantne činjenice na temelju kojih je mogao donijeti nedvojbenu odluku. Svoje zaključke o utvrđenju relevantnih činjenica prvostupanjski sud temelji na mišljenju kako su tuženici otklonili svoju krivnju za nastanak događanja. Ovo iz razloga što je tuženik Lovačko društvo Konavle podnio zahtjev tuženiku ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE NA PODRUČJU ŽUPANIJE DUBROVAČKO-NERETVANSKE da postavi prometnu signalizaciju sa popisom lokacija, a takva je signalizacija i postavljena.
10. No, ovakvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda utemeljeno je na pogrešnom pravnom pristupu, zbog kojega prvostupanjski sud nije proveo ključne dokaze potrebne za donošenje odluke u ovom predmetu.
11. Naime, divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a. U konkretnom slučaju, za štetu nastalu na vozilu tužiteljeva osiguranika naletom divljači koja je pretrčavala cestu, prema toj odredbi odgovara tuženik kao lovoovlaštenik lovišta na je kojem ta divljač živjela. Lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova je prema čl. 2. t. 8. ZL-a pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju Zakona o lovstvu, a to je u ovom slučaju tuženik Lovačko društvo Konavle.
12. Nadalje, odredbom čl. 50. ZC-a, na koju se poziva prvostupanjski sud, nisu derogirane odredbe Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima u dijelu kojim je regulirana odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Stoga, ako je pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar djelomično pridonijela nastanku štete, tada ona sukladno odredbi čl. 1067. st. 4. ZOO-a odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. Pri tome se vlasnik može, potpuno ili djelomično, osloboditi odgovornosti ako dokaže da je do štete došlo isključivom ili djelomičnom krivnjom oštećenika (čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a).
13. Ovo je posebno bitno u situacijama poput ove, kada je do štete došlo zbog sudara dvije opasne stvari – motornog vozila u pokretu i divljači, kada se smatra da šteta potječe od te/tih stvari, osim ako se dokaže da one nisu uzrokom štete (čl. 1063. ZOO-a).
14. Ovaj sud ukazuje na odredbu čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20; dalje: ZSPC), koja regulira pojam „prilagođene brzine“, odnosno obveze vozača da brzinu kretanja vozila prilagodi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Pri tome se maksimalno dopuštena brzina odnosi na objektivno najvišu dopuštenu brzinu u idealnim uvjetima, dok se pojam „prilagođene brzine“ odnosi na subjektivne situacije u prometu.
15. Prometnim vještačenjem na okolnost nastanka štetnog događaja, koje je tužitelj predložio još u tužbi, mogle bi se utvrditi sve činjenice potrebne za donošenje odluke u ovom predmetu, posebno pitanje brzine kretanja vozila, da li je ista bila primjerena uvjetima na cesti, zatim mogućnost uočavanja divljači te mogućnosti izbjegavanja sudara. No, kako prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije smatrao potrebnim provoditi bilo kakve dalje dokaze, presuda se ne može ispitati.
16. Slijedom navedenog, pobijana je presuda ukinuta, a predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (čl. 369. ZPP-a).
17. U nastavku postupka prvostupanjski će sud donijeti novu odluku o predloženim dokazima, vodeći računa o primjedbama ovog suda, te nakon provedenog postupka donijeti novu presudu. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 3. ožujka 2023.
Sudac
Mladen Šimundić
