- 1 -              Revd 3883/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3883/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja J. F. iz J., …, OIB:…; 2. tužiteljice D. F. iz J., …, OIB:…, oboje iz J.,…; 3. tužiteljice J. F., OIB:…, 4. tužiteljice mlt. B. F., OIB:…, i 5. tužiteljice mlt. M. L. F., OIB:…, svi iz J., …, kao nasljednika pok. D. F. iz J., …, i 6. tužitelja mlt. D. F. iz J., …, OIB:…, svi zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. i dr., iz Z., protiv tuženika E. …d.d., OIB:…, Podružnica R., …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. … iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, broj Gž-1005/2021-5 od 18. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu broj P-290/2013-55 od 23. prosinca 2013. u t. I. i II. izreke, ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, broj Pu P-309/2015-85 od 28. ožujka 2022., u sjednici održanoj 24. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije i revizija odbacuju se.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, broj Gž-1005/2021-5 od 18. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu, broj P-290/2013-55 od 23. prosinca 2013. u t. I. i II. izreke, ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj Pu P-309/2015-85 od 28. ožujka 2022., a koji se dio izreke odnosi na 1. tužitelja J. F. i 2. tužiteljicu D. F., roditelje smrtno stradalog D. F..

 

2. Drugostupanjski sud je, u ovom sporu radi isplate naknade neimovinske štete na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe, sina 1. i 2. tužitelja, u obrazloženju pobijane presude naveo da je ''u konkretnom slučaju sin 1. i 2. tužitelja u trenutku smrti imao samo 21 godinu, a od čega je od rujna 2004. do ožujka 2008. dakle oko četiri godine bio u domu za odgoj djece i mladeži u K.. Nadalje, prema iskazima svjedoka u postupku pok. sin 1. i 2. tužitelja je prije i nakon povratka iz Doma za odgoj djece i mladeži u K. živio sa svojim roditeljima u kući u S., te je isti smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 15. kolovoza 2009., za koju je pravomoćno proglašen krivim J. R.. U ovom postupku nije sporno da je tuženik prethodno na ime naknade štete svakom roditelju (ovdje 1. i 2. tužiteljima), isplatio iznos od 110.000,00 kuna odnosno polovinu naknade predviđene orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Dakle, iz provedenih dokaza pred sudom prvog stupnja ne proizlazi da 1. i 2. tužitelji kao roditelji smrtno stradalog D. F., njihovog sina, trpe manje duševne boli, zbog smrti svog sina, koje bi opravdale manju dosudu pravične novčane naknade od naknade predviđene orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH-a, po ovom vidu neimovinske štete, kako to smatra tuženik.''

 

3. Prethodno tome je Ustavni sud Republike Hrvatske, u (ukidnoj) odluci broj U-III-4600/2018 od 26. listopada 2021. povodom ustavne tužbe 1. i 2. tužitelja, naveo da ''u obrazloženju drugostupanjske presude i rješenja Vrhovnog suda nisu navedeni relevantni i dostatni razlozi za utvrđenje da podnositelji kao roditelji ne trpe psihičke boli zbog smrti sina koje bi opravdavale dosudu naknade predviđene orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda po ovom vidu trpljenja neimovinske štete''.

 

4. I u prijedlogu za dopuštenje revizije i u reviziji tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:

 

''I. Da li je u slučaju kada je tužitelj u tužbi označio tuženikom Podružnicu tuženika bez da je jasno označio pravnu osobu tuženika označavanjem OIB-a (osobni identifikacijski broj) ili barem točne adrese tuženika, sud može donijeti meritornu presudu u odnosu na Podružnicu ili je pak dužan pozvati tužitelja da otkloni ovaj nedostatak i pravilno označi tuženika?

 

II. Je li prilikom odlučivanja o žalbi tuženika drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 365. i čl. 375. sve u svezi s čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, jer u presudi drugostupanjski sud uopće se nije očitovao, nije spomenuo i nije ocijenio konkretne prigovore i žalbene razloge tuženika na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora i temeljem kojih žalbenih razloga je tuženik osporavao pravilnost materijalnopravnog zaključka prvostupanjskog suda u pogledu primjene odredbe čl. 1100. i čl. 1101. st. 1. ZOO kod dosude visine pravične novčane naknade neimovinske štete I i II-tužiteljima,

 

a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama u kojima je izraženo pravno stajalište da kada žalba sadrži konkretne prigovore na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora, žalbeni sud je dužan ocijeniti i obrazložiti takve žalbene navode?

 

III. Da li je tuženik onemogućen u pristupu sudu i pravu na kontradiktoran postupak, odnosno da li je tuženik onemogućen u raspravljanju jer prije donošenja osporene drugostupanjske presude nije od suda upoznat da je Ustavni sud RH u ovoj pravnoj stvari ukinuo ranije odluke drugostupanjskog suda i Vrhovnog suda RH s kojima je njegova žalba bila usvojena, a sve kako bi se omogućilo tuženiku da odgovori na razloge koje su I i II-tužitelji iznijeli u ustavnoj tužbi podnesenoj u ovoj pravnoj stvari protiv ranije donesenih pravomoćnih odluka sudova?

 

IV. Da li je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 1100. i čl. 1101. st. 1. ZOO-a u svezi sa Konvencijom o pravima djeteta UN-a od 20.11.1989., Zakonom o potvrđivanju Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava sastavljene u Strasbourgu 25.01.1996., čl. 64. i čl. 65. Ustava RH, kao i odredbama Obiteljskog zakona, a sve budući je iznio pravno stajalište da na visinu pravične novčane naknade posredne neimovinske štete iz čl. 1101. ZOO ne utječu utvrđene činjenice i okolnosti:

 

- da pok. sin I i II-tužitelja nije živio u obitelji u kojoj su se roditelji brinuli o njegovom odgoju;

- da I i II-tužitelji nisu brinuli o njegovom školovanju;

- da I i II-tužitelji nisu se brinuli o njegovoj skrbi;

- da I i II-tužitelji nisu uzdržavali svoje dijete (pok. srodnika);

- da I i II-tužitelji ne znaju kada je srodnik izašao iz Doma;

- da I i II-tužitelji nisu posjećivali pok. srodnika za vrijeme njegova boravka u Domu te se niti telefonski nisu interesirali za vrijeme boravka u Domu;

- da I i II-tužitelji izlaskom iz Doma srodnika izjavljuju da čak pouzdano niti ne znaju gdje živi pok. srodnik preko tjedna?''

 

4. Tužitelji nisu odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju.

 

5. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije i revizija nisu dopušteni.

 

6. Odredbe čl. 382. st. 1. i čl. 382.a st. 1. mjerodavnog ZPP glase:

 

''Stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.''

 

''Iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu:

 

– o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

– o utvrđivanju majčinstva ili očinstva,

– u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije,

– u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.''

 

7. Kako u konkretnom slučaju prije podnošenja predmetne revizije ovaj sud nije dopustio podnošenje revizije i kako se ne radi niti o jednoj vrsti spora naznačenih u citiranoj odredbi čl. 382.a st. 1. ZPP, valjalo je, primjenom odredaba čl. 392. st. 1. i 7. ZPP, odbaciti reviziju kao nedopuštenu.

 

8. Nadalje, prvo postavljeno pitanje (i) u prijedlogu za dopuštenje revizije polazi od pogrešne postavke da je sporan identitet tuženika, imajući pritom u vidu i pravomoćno rješenje o ispravku Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, broj Pu P-309/2015-85 od 28. ožujka 2022., a drugo pitanje polazi od pogrešne postavke da u pobijanoj drugostupanjskoj presudi nisu ocijenjeni žalbeni navodi od odlučnog značenja. Za treće i četvrto pitanje tuženik u prijedlogu nije naznačio odluke koje bi upućivale na postojanje razloga važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP, i to iz razloga jer se pozvao na odluke u kojima činjenično i pravno stanje nije podudarno s onim u ovome sporu i jer četvrto pitanje ovisi o okolnostima konkretnog slučaja (npr. u odlukama na koje se poziva tuženik se ne radi o tome da protivnoj stranci nije dostavljena ustavna tužba, dok se ovdje ne radi o tome da tužitelji prije smrti sina nisu živjeli u zajednici s pokojnim sinom, kao u odlukama na koje se poziva tuženik).

 

9. Stoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, odbaciti i prijedlog za dopuštenje revizije.

 

Zagreb, 24. siječnja 2024.